U grobu 75 na groblju u poljskom mjestu Pień, arheolozi su 2022. godine pronašli posmrtne ostatke mlade žene koja je pokopana sa željeznim srpom preko vrata i lokotom na nožnom palcu — ritualom koji odaje strah zajednice od povratka mrtve.
Istraživači sa Sveučilišta Nikole Kopernika u Toruńu proveli su multidisciplinarnu analizu koja je objavljena u časopisu Journal of Archaeological Science: Reports. Otkrili su da je žena umrla sa 17 do 19 godina, a pokop je radiokarbonski datiran u razdoblje između 1620. i 1674. godine. Uz njezine ostatke pronađeni su ostaci svilenog pokrivala za glavu s pozlaćenim nitima čistog srebra i zlata, što upućuje na to da je pripadala imućnoj obitelji.
Zašto je mlada i bogata žena pokopana kao vampir?
Analiza tla i položaj kostiju pokazali su da je grob bio namjerno otvaran prije nego što je tijelo potpuno raspadnuto. Netko je povukao njezinu lijevu ruku prema sjeveroistoku i položio srp s oštricom okrenutom prema njoj. Drška srpa bila je od brezovine, drva kojemu se u 17. stoljeću pripisivala magična moć zaštite od zlih sila.
Antivampirski grobovi poznati su diljem srednje i jugoistočne Europe — od odrubljivanja glava, preko teškog kamenja na tijelu do željeznih kolaca. No grobovi iz 16. do 18. stoljeća rijetko su znanstveno obrađivani. Ovaj je slučaj poseban jer je riječ o ženi koja nije bila marginalizirana siromaštvom, već upravo suprotno — njezina je obitelj očito imala sredstava.
Analiza izotopa u zubima pokazala je da je odrasla lokalno, u Pieńu, no njezina prehrana bila je siromašna životinjskim bjelančevinama u usporedbi s ostalim odraslima na groblju. Na kostima nepca i vrata pronađena je zelena mrlja od bakra. Istraživači vjeruju da joj je u usta ili nosni prolaz, u trenutku smrti, namjerno gurnut bakreni predmet ili ljekovita tvar — no točna namjena ostaje nepoznata.
Groblje u Pieńu ne pojavljuje se ni na jednoj povijesnoj karti i na njemu nisu pronađeni katolički križevi ni pobožni predmeti. Smješteno podalje od sela, na raskrižju, najvjerojatnije je služilo kao lažno groblje za one kojih se društvo bojalo ili ih je odbacilo. DNK analiza otkrila je rijetku majčinsku lozu J1c2c1, podrijetlom iz Skandinavije, gotovo odsutnu među suvremenim slavenskim populacijama.
Ovo otkriće postavlja pitanje koje izvorna studija ne postavlja: koliko je današnje društvo zapravo napredovalo u odnosu na 17. stoljeće kada je riječ o tretmanu onih koje smatramo drugačijima? Strah od bolesti, gladi i nepoznatog u Poljsko-Litavskoj Uniji bio je dovoljan razlog da se mlada žena nakon smrti progna iz zajednice. Znanost danas može rekonstruirati njezinu priču, ali ne može vratiti dostojanstvo koje joj je uskraćeno u trenutku pokopa.
Arheologija ovdje ne otkriva samo prošlost — ona pokazuje kako se društveni strahovi materijaliziraju u ritualima koji nadžive one koji ih provode. Grob 75 ostaje svjedočanstvo o tome kako zajednica može okrutno postupati s onima koje ne razumije.