Gusjenica koja trzne u najtišoj prostoriji na svijetu mogla bi promijeniti način na koji čovjek čuje — doslovno.
Znanstvenici sa Sveučilišta Binghamton godinu dana svakodnevno su dovodili gusjenice svinjskog roga (tobacco hornworm) u anehoičnu komoru i slali im vibracije različitih intenziteta. Cilj: otkriti kako biće bez ušiju osjeti grabežljivca. Rezultati istraživanja, koje još nije objavljeno u znanstvenom časopisu, upućuju na to da gusjenice čuju pomoću mikroskopski sitnih dlaka na tijelu koje reagiraju na zvučne valove.
U komori koju od vanjskih podrhtavanja izoliraju čelične opruge, istraživači su mjerili prag podražaja na kojem gusjenice prestaju reagirati na vibracije. Kada su umjesto izravnih vibracija koristili zvuk kroz zrak, gusjenice su nastavile reagirati i ispod tog praga. To je značilo samo jedno: čuju zvuk neovisno o vibracijama podloge.
Dlake umjesto bubnjića
Većina kukaca koji reagiraju na zvučni tlak ima bubnjiću sličnu strukturu — zračnu vrećicu koja vibrira poput membrane. Gusjenice je nemaju, pa su znanstvenici pod mikroskopom uočili dlake na tijelu i krenuli ih uklanjati. Pincetom su čupali pojedine dlake i uspoređivali reakcije prije i poslije zahvata.
Rezultat je bio jasan: obrambene reakcije gusjenica dramatično su se smanjile na različitim frekvencijama, ovisno o tome koje su dlake uklonjene. Pojedine dlake, dakle, “ugađene” su za različite frekvencije zvuka. To otvara pitanje koje izvor ne postavlja: ako gusjenice imaju ovako osjetljiv prijemnik zvuka, koliko drugih kukaca s kojima dijelimo vrtove funkcionira na način koji još nismo razumjeli?
Iza ovog istraživanja stoji tim biologa i inženjera koji vjeruje da bi oponašanje dlaka gusjenice moglo dovesti do nove generacije mikrofona. Standardni mikrofoni koriste membrane koje mjere tlak zvuka. Mikrofon koji bi mjerio brzinu čestica zraka mogao bi odrediti i smjer iz kojeg zvuk dolazi — što je kod slušnih pomagala razlika između čuvenja glasnoće i razumijevanja odakle netko govori.
Dok se ne objave rezultati u časopisu, ostaje zanimljiva usporedba s ljudskim sluhom. Čovjek se oslanja na bubnjić koji je evolucijski stari izum. Gusjenica, koja je evolucijski daleko starija, koristi rješenje koje bi moglo nadmašiti naše inženjerske membrane. Ponekad je odgovor na tehnološke probleme već u prirodi — samo ga treba čuti.
Ovaj tekst zvuči kao završetak popularnoznanstvenog teksta. Jezično ću ga dotjerati da bude prirodniji i precizniji. Primjerice: Iza ovog istraživanja stoji tim biologa i inženjera koji vjeruje da bi oponašanje dlaka na tijelu gusjenice moglo dovesti do nove generacije mikrofona. Standardni mikrofoni koriste membrane koje registriraju promjene tlaka zvuka. Mikrofon koji bi mogao mjeriti brzinu čestica zraka, međutim, mogao bi odrediti i smjer iz kojeg zvuk dolazi — što bi u slušnim pomagalima moglo predstavljati razliku između pukog registriranja glasnoće i razumijevanja odakle netko govori. Dok se rezultati istraživanja ne objave u znanstvenom časopisu, ostaje zanimljiva usporedba s ljudskim sluhom. Čovjek se oslanja na bubnjić, evolucijski vrlo star mehanizam. Gusjenica, također proizvod milijuna godina evolucije, koristi rješenje koje bi jednoga dana moglo nadmašiti naše inženjerske membrane. Ponekad se odgovor na tehnološki problem već nalazi u prirodi — samo ga treba znati čuti. Najviše bih promijenio „koja je evolucijski daleko starija”,… Čitaj više »