Kad izgovorite „ljut sam” naglas, vaš mozak reagira na te riječi i smanjuje aktivnost regija zaduženih za emocionalnu obradu. Taj trik, poznat kao afektivno označavanje, ne funkcionira ako to izgovorite na drugom jeziku. Nova studija objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences pokazuje da ne funkcionira ni na jednom jeziku ako ste uravnoteženi dvojezičar.
Istraživač Marc-Lluís Vives, koji je doktorirao u Barceloni i danas radi u Leidenu, osobno je osjetio tu razliku. Katalonski, kojim govori s obitelji i u školi, tečniji mu je od španjolskog, jezika njegove majke. Prethodni radovi pokazivali su da bi mu označavanje tuge na katalonskom pomoglo da se osjeća bolje, smanjujući uključenost amigdale, moždane regije povezane s emocionalnom obradom.
Što se događa u mozgu
U studiji je sudjelovalo 151 osoba u Castellóu, a svi su prošli snimanje funkcionalnom magnetskom rezonancom. Istraživači su proučavali dvije skupine dvojezičnih govornika: španjolsko-engleske i španjolsko-katalonske. Neki su bili jednako vješti u oba jezika, dok su drugi imali jasno preferirani jezik.
Sudionicima je prikazana, primjerice, slika tužnog ženskog lica. Potom su morali označiti emocije koje su vidjeli na oba jezika koja govore, dok je skener bilježio koje su im moždane regije aktivne. Ključno pitanje bilo je: što radi amigdala?
Rezultati su iznenadili i same istraživače. „Bili smo vrlo iznenađeni. Kod nekih sudionika označavanje emocija nije smanjilo aktivaciju amigdale ni na jednom od njihovih dvaju jezika”, rekao je Vives.
Amigdala se smirila samo kad je netko označio emociju na svom dominantnom, materinjem jeziku. Kod uravnoteženih dvojezičara taj mehanizam nije djelovao. „Nemamo pojma zašto se to događa. Nijedna od postojećih teorija nije predvidjela ove rezultate”, dodaje Vives.
Pitanje koje istraživači nisu postavili
Ono što studija ne odgovara jest zašto su uravnoteženi dvojezičari uopće postali takvi. Je li riječ o biološkoj predispoziciji, o načinu na koji su učili jezike, ili o nečemu trećem? Istraživači priznaju da nemaju objašnjenje, a upravo bi to trebalo biti središte sljedećih istraživanja.
Vives ipak upozorava na brzoplete zaključke. „Zasad smo proučavali samo jedan specifičan zadatak, koji su sudionici izvodili unutar uređaja za magnetsku rezonancu. Jedva čekam istražiti ovakve učinke u okruženjima poput terapije.”
Postoji i praktična strana priče. Ako uravnoteženi dvojezičari ne mogu smiriti amigdalu riječima, znači li to da su osuđeni na jače emocionalne reakcije? Vives smatra da ne. „Postoje drugi mehanizmi koji vam mogu pomoći regulirati emocije. Proučavali smo implicitni, ali imate i preispitivanje, odnosno pokušaj da promijenite način na koji konstruirate situaciju.”
Studija je objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, a potpisuju je Tatiana Davydova, Víctor Costumero i Vives. Nalazi otvaraju nova pitanja o odnosu jezika i emocija, ali i o tome kako dvojezičnost oblikuje način na koji doživljavamo svijet.
Za roditelje koji djecu upisuju u dvojezične programe, za terapeute koji rade s dvojezičnim klijentima i za svakoga ko je ikada pokušao izraziti bijes na jeziku koji nije njegov, ovo je podsjetnik da mozak neprestano radi razlike koje mi ni ne primjećujemo.
0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.