Australski med bez žalca zaustavio sve testirane bakterije i gljivice

Med iz australskih pčela bez žalca zaustavio je rast svih 16 testiranih bakterija i gljivica, uključujući bolničke sojeve otporne na antibiotike, no znanstvenici još ne znaju što ga čini tako djelotvornim.

Istraživanje sa Sveučilišta u Sydneyu, objavljeno u časopisu PLOS One, testiralo je med i propolis autohtone vrste Tetragonula carbonaria protiv 16 bakterijskih i gljivičnih patogena. Med je zaustavio rast svake testirane bakterije, uključujući Pseudomonas aeruginosa i Klebsiella pneumoniae — bolničke sojeve koji su među najtvrdokornijim problemima suvremene medicine.

Jačina je bila usporediva s medicinskim manuka i jarrah medom, dosad najcjenjenijim u toj niši. Djelovao je i na gljivice koje uzrokuju lišaj i atletsko stopalo. Propolis je pak pokazao visoku potentnost, ali vrlo usku selektivnost — obrazac bitno drugačiji od propolisa europske medonosne pčele.

Domorodačka medicina čeka znanstvenu potvrdu

Australijske pčele bez žalca, poznate kao sugarbag, stoljećima su dio domorodačke medicine. No gotovo sva istraživanja ljekovitog meda dosad su se bavila europskom medonosnom pčelom. Ova studija prvi put sustavno mjeri što autohtona vrsta doista može.

Najzanimljiviji dio je ono što nije pronađeno. Uobičajeni poznati spojevi nisu objasnili djelovanje ni meda ni propolisa, što upućuje na još neidentificirane antimikrobne tvari. Upravo bi one mogle biti polazište za nove lijekove u trenutku kad otpornost na antibiotike raste, a farmaceutska industrija sve teže puni vlastiti razvojni pipeline.

„Sad kad smo pokazali kako je sugarbag med snažan, sljedeći je korak otkriti što ga čini tako djelotvornim, jer bi ti spojevi mogli ponuditi nove načine za borbu protiv teških infekcija”, rekla je Kenya Fernandes, koautorica studije i mentorica doktorandice Jasmin Li, koja je vodila istraživanje.

Pitanje koje studija nije postavila

Ovdje se otvara ono što istraživači nisu spomenuli: ako su aktivne tvari nepoznate, tko će ih izolirati, patentirati i na kraju naplatiti? Propolis i med ne mogu se patentirati kao prirodne sirovine. No izolirani spoj može — i to je točka na kojoj se ljekovito svojstvo pretvara u vlasništvo.

To nije teorijska bojazan. Manuka med Novog Zelanda izgradio je cijelu izvoznu industriju upravo na znanstvenoj validaciji svojih antimikrobnih svojstava, a cijena mu je višestruko narasla. Australija sada ima priliku ponoviti taj put s vlastitom vrstom — ili ga prepustiti onima koji će sintetizirati aktivnu molekulu u laboratoriju i prodavati je kao lijek.

I naš prostor ima bogatu tradiciju pčelarstva i ljekovitog bilja, ali gotovo nikakvu infrastrukturu za sustavno ispitivanje vlastitih prirodnih resursa. Dok australijski tim radi na identifikaciji spojeva, domaća znanost još nema ni popis onoga što bi trebalo istražiti.

Tko kontrolira lijek

Studija je vrijedna jer pokazuje da rješenja za otpornost na antibiotike ne moraju dolaziti iz velikih farmaceutskih laboratorija. Mogu doći iz košnice — ako postoji volja i novac da se to dokaže prije nego što netko drugi to prepozna.

Ostaje otvoreno pitanje hoće li australijska javnost imati koristi od vlastite pčele ili će, kao i obično, zaraditi onaj koji prvi podigne patent. Odgovor neće dati biolozi, nego pravna služba koja sastavlja prijavu.