Znanstvenici otkrivaju nove proteine u medu koji su zaslužni za antimikrobne blagodati

Poznato je kao je med zdrav te kako je odličan nadomjestak šećera. Ova vrhunska superhrana može se koristiti na nekoliko načina, a osim toga nudi i razne zdravstvene koristi.

Drevne civilizacije koristile su med kao prirodni lijek za sve vrste bolesti, poput zaraženih rana, probavnih tegoba, kardiovaskularnih problema i problema s jetrom.

Danas je med poznat po obilju fitonutrijenata i svojih protuupalnih, antioksidacijskih, kardioprotektivnih, antikancerogenih i antimikrobnih svojstava. U studiji objavljenoj u časopisu Journal of Natural Products, istraživači iz Češke Republike otkrili su veći broj proteina – neki od ranije poznati, a drugi tek identificirani – odgovornih za antimikrobna svojstva meda. Izvijestili su kako medonosne pčele daju ove proteine u stabilnom omjeru, ali ukupna količina proteina varira u različitim vrstama meda.

Pčele i med

Postoji gotovo 20 000 različitih vrsta pčela, a medonosne pčele čine samo mali dio. Za pčele koje pripadaju rodu Apis kažu se kako su jedine prave medonosne pčele. Konkretno, vrsta Apis mellifera Linnaeus, poznata i kao zapadna ili europska pčela, najčešća je od sedam postojećih vrsta medonosnih pčela. Ova vrsta se može naći na svim kontinentima, osim na Antarktici.

Europska medonosna pčela poznata je ne samo po proizvodnji i skladištenju meda, već i po korištenju voska za izgradnju gnijezda svojoj koloniji. Ova pčela jedna je od prvih insekata koja se pripitomila kao oprašivač i proizvođač meda.

Med je viskozna, hranjiva tekućina slatkog okusa koju proizvode pčele. Njena boja ovisi o cvjetnom nektaru koji se koristi za izradu, a medovi u različitim bojama imaju različita svojstva. Med tamne boje ima jači okus i veći udio antioksidanata, dok svijetli med ima blaži okus i nižu koncentraciju antioksidansa.

Kako bi napravile med, europske medonosne pčele sakupljaju nektar iz različitih cvjetova i vraćaju ih u svoju košnicu da sazru. To medu daje viskoznu konzistenciju i njegov poznati slatkast okus.

Med je, zahvaljujući brojnim namjenama i zdravstvenim prednostima postao popularan. S druge strane, zbog toga je kemijski sastav meda bio predmet mnogih znanstvenih studija. No, iako su istraživači naučili puno o sastavu meda, prisutnost proteina meda u malim količinama otežala je njihovu identifikaciju.

Proteomska analiza otkriva sastav proteina meda

Pokušavajući karakterizirati proteine u medu, češki su istraživači proveli opsežnu proteomsku analizu 13 vrsta meda, od kojih se većina može naći u njihovoj zemlji. Otkrili su kako uzorci meda sadrže sličan omjer proteina, ali imaju različite količine.

„Sveukupno, analiza proteoma pokazala je da pčele opskrbljuju med bjelančevinama u relativno stabilnom omjeru unutar svakog proteoma, ali ukupna količina proteina može se razlikovati otprilike redoslijedom magnitude u različitim medovima“, zaključili su istraživači.

Oni također vjeruju da njihova studija pokazuje koliko je sadašnje znanje o sastavu proteina u medu još uvijek nedostatno, te kako su potrebna daljnja istraživanja zbog njegove velike medicinske i farmaceutske važnosti.