Pakleni puran koji je žvakao voće mijenja sliku krede

Kad se u Hell Creeku iskopa gotovo cijela lubanja dinosaura veličine purana, to je već senzacija — ali ova lubanja ne govori o ugrizu, nego o voću.

Paleontolozi sa Stony Brook Universitya, Kraljevskog ontarijskog muzeja i Geološkog zavoda Sjeverne Dakote opisali su novu vrstu malog dinosaura, Infernogallus jamesi, kojeg su nazvali „pakleni puran”. Životinja je težila oko 12 kilograma, bila je prekrivena perjem i bez zuba, a pripadala je skupini caenagnatida. Fosil, koji uključuje gotovo potpunu i zglobno povezanu lubanju te dio skeleta, pronađen je u formaciji Hell Creek, gdje su nekada živjeli i T. rex i Triceratops.

No prava vijest nije u tome gdje je pronađen, nego što je jeo. Računalna tomografija pokazala je da su se kosti nepca spuštale prema usnoj šupljini i preusmjerile žvačne mišiće da rade sprijeda-natrag, a ne odozgo prema dolje. Rezultat je pokret kljuna naprijed-natrag, poput ljudskog žvakanja, umjesto krutog vertikalnog ugriza kakav je imao T. rex.

Mišići kao kod papige, a ne kao kod mesoždera

Istraživači su takav raspored mišića pronašli samo kod današnjih papiga koje se hrane voćem, primjerice kod vulturne papige. Zaključak je da se radi o prilagodbi za obradu mekane hrane u ustima, a ne u crijevima. Analiza žvakanja pokazuje da je lubanja bila specijalizirana za gnječenje koštičavog voća i uklanjanje pulpe s glavne koštice.

To je neobično zato što su caenagnatidi evoluirali s mesožderske strane dinosaura. „Znali smo da su dinosauri evoluirali kako bi ispunili mnoge različite uloge u ekosustavima krede, ali nikada nismo očekivali da ćemo otkriti dinosaure koji jedu voće”, rekao je Gregory Funston, voditelj istraživanja objavljenog u časopisu Nature Communications. Dodao je da više od stotinu godina nije bilo poznato kako izgledaju lubanje tih životinja.

Otkriće ide i korak dalje od prehrane. Ako je Infernogallus jeo voće, mogao je prenositi sjemenke — ulogu koju danas obavljaju ptice, gmazovi i mali sisavci. Tijekom krede cvjetnice su potisnule golosjemenjače i postale glavna vegetacija na kopnu, a fosilni zapis bilježi i fosilizirano voće. Istraživači zato smatraju da su dinosauri mogli imati nedovoljno prepoznat utjecaj na evoluciju cvjetnica.

Što se presućuje

Medijska pažnja ide prema „paklenom puranu” i njegovom smiješnom imenu, ali pravo pitanje je drugo: ako je specijalizirani biljojed živio rame uz rame s vrhunskim predatorom, koliko je još takvih niša ostalo neotkriveno? Autori sami upozoravaju da su potpuni ostaci malih dinosaura izrazito rijetki i da bi ovo mogao biti tek prvi u nizu nalaza koji mijenjaju sliku krede. David Evans, glavni kustos prirodne povijesti u Kraljevskom ontarijskom muzeju, kaže da otkriće pokazuje kako o svijetu T. rexa tek treba mnogo toga naučiti.

To se nadovezuje na stariju raspravu o tome jesu li dinosauri bili u opadanju prije izumiranja. Ako se raznolikost na kraju krede pokazuje većom nego što smo mislili, teza o „bolesnom” svijetu pred udar asteroida gubi na težini. Nalaz je objavljen uz detaljnu rekonstrukciju skeleta i prikaz u muzejskoj vitrini u Torontu, što je dio istog trenda: fosili se sve više predstavljaju kao muzejski spektakl, a manje kao sirovi podatak.

Ostaje pitanje koje istraživanje ne postavlja: ako je evolucija već proizvela dinosaura koji žvače poput papige, koliko su sličnih specijalizacija imali sisavci koji su ih naslijedili? Odgovor bi mogao promijeniti ne samo udžbenike paleontologije, nego i način na koji gledamo na krhkost svakog ekosustava — uključujući ovaj u kojem danas živimo.