Sud Europske unije presudio je da potrošači nemaju pravo trajno odbiti ugradnju pametnog brojila struje, a oni koji ustraju na starom brojilu plaćaju sve više.
Presuda je donesena 5. studenoga u sporu koji je pred austrijskim sudom pokrenula korisnica koja nije htjela zamijeniti stari mehanički brojilo, kojemu je istekao rok ovjere, digitalnim uređajem. Sud u Luxembourgu zaključio je da europsko pravo ne jamči potrošačima mogućnost da neograničeno zadrže klasično brojilo, pa distributeri poput francuskog Enedisa nisu dužni udovoljiti takvim zahtjevima. Presuda ne rješava sam austrijski spor — o njemu će odlučiti nacionalni sud — ali tumačenje europskog prava obvezuje sudove u svim državama članicama.
Odluka se naslanja na direktivu 2019/944 o tržištu električne energije. Ona štiti pravo potrošača na točno mjerenje potrošnje, ali iz njega ne proizlazi nikakvo opće pravo na odbijanje pametnog brojila. Sud je pritom odvojio pitanje zaštite podataka: pravilo o privoli iz direktive o privatnosti elektroničkih komunikacija, koje uređuje internetske tragače, ne primjenjuje se na elektroenergetsku mrežu koja prenosi očitanja. Podaci o potrošnji i dalje ostaju zaštićeni Općom uredbom o zaštiti podataka.
Što presuda znači za kućanstva
Francuska je dosad ugradila oko 38,7 milijuna pametnih brojila, što je više od 95 posto kućanstava koje opskrbljuje Enedis, pa je otpora sve manje. Tamošnji zakon o energiji ugradnju čini obveznom, a francuski Kasacijski sud potvrdio je 2025. da se korisnici ne mogu protiviti postavljanju brojila na svojem posjedu.
No pravna obveza ne znači da tehničar može ući u stan silom. Ako je brojilo izvan stana ili u zajedničkoj prostoriji, zamjena ide bez pristanka vlasnika. Ako je unutra i ukućanin ne pusti montera, zamjena se ne može izvesti — ali se to tretira kao odbijanje i naplaćuje.
Od kolovoza 2025. oni koji odbiju brojilo bez tehničkog opravdanja plaćaju dodatnu tarifnu komponentu. Od kolovoza 2026. ona iznosi 40,08 eura godišnje bez PDV-a, odnosno 6,68 eura svaka dva mjeseca, i to neovisno o tome šalju li redovito očitanja. Ako više od godinu dana nije dostavljeno stvarno očitanje, dodaje se naknada od 4,27 eura svaka dva mjeseca, pa ukupan trošak doseže 65,70 eura godišnje bez PDV-a. Naknade se zamrzavaju od zakazanog termina ugradnje do same instalacije.
Ovdje se otvara pitanje koje ni Sud EU-a ni nacionalni sudovi nisu dotakli: ako država građaninu nameće uređaj koji bilježi njegove obrasce potrošnje, tko jamči da će ti podaci ostati u zemlji i da neće završiti u rukama trećih strana? Pozivanje na Opću uredbu o zaštiti podataka zvuči uredno na papiru, ali u praksi se zaštita svodi na povjerenje u operatora i regulatora.
Hrvatska je u sličnoj poziciji kao Francuska: pametna brojila uvode se sustavno, a potrošači se pitaju što dobivaju, a što gube. Dosadašnja rasprava uglavnom se vrtjela oko elektromagnetskih polja i privatnosti, dok je ključno ekonomsko pitanje ostalo po strani — naplata otpora pretvara se u trajni prihod distributera, a građanin koji sumnja u opravdanost uređaja plaća dvostruko: i brojilo koje ne želi i kaznu što ga ne želi.
Presuda je jasna u jednome: pravo na stari brojilo ne postoji. Ali time nije odgovoreno na pitanje zašto bi građanin morao pristati na nadzor potrošnje bez stvarne mogućnosti da provjeri kako se njegovi podaci koriste. Dok god se ta transparentnost ne osigura, otpor neće nestati — samo će ga se sve skuplje naplaćivati.
0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.