Washington uvodi dozvole za umjetnu inteligenciju i guši male developere

Predloženi američki zakon koji bi AI laboratorijima uveo obveznu državnu dozvolu za razvoj naprednih modela otvara pitanje koje zagovornici regulacije izbjegavaju: tko uopće određuje što je „napredna” umjetna inteligencija i može li se ta granica pomaknuti preko noći.

Demokrati koji preuzimaju većinu u Kongresu najavljuju da će industriju umjetne inteligencije, dosad praktički nereguliranu, staviti pod nadzor. Zastupnica iz Arizone Yassamin Ansari poručila je da na dnevni red prvog dana mora doći pauza u razvoju napredne umjetne inteligencije, regulacija te industrije i zabrana umjetne superinteligencije.

Čelnik demokrata u Zastupničkom domu Ted Lieu uzeo je sličan ton, optuživši republikance da su pustili industriju da divlja. Iz retorike se brzo prešlo na zakonodavni tekst.

Do kraja ureda, do kraja slobode

Predloženi zakon o zabrani superinteligencije, koji guraju zastupnici Greg Casar i Alexandria Ocasio-Cortez uz senatora Bernieja Sandersa, u praksi uvodi sustav dozvola. Novi resor, nazvan Odjel za umjetnu inteligenciju, izdavao bi laboratorijima potvrde bez kojih ne bi smjeli raditi na naprednim modelima.

Prijedlog ide dalje od puke dozvole. Laboratoriji bi tajniku novog odjela morali dati potpuni pristup svojoj digitalnoj i fizičkoj infrastrukturi, uključujući podatkovne centre. Ured tajnika sam bi definirao što je „napredna” umjetna inteligencija, s pomičnim pragom koji se prilagođava kako tehnologija napreduje.

Za neposlušne su predviđene oštre kazne: do 20 godina zatvora za najteže prekršaje i desetogodišnja zabrana rada u industriji za pojedine zaposlenike.

Ista država, dva standarda

Ovo nije prvi put da Washington poseže za dozvolama kad ga tehnologija prestigne. Sjetimo se samo borbe oko izvoza naprednih čipova, gdje se ista administracija hvalila da štiti nacionalnu sigurnost, a istovremeno puštala da ključne tvornice odlaze preko granice. Nadzor se uvijek uvodi selektivno — tamo gdje moć ostaje u rukama onih koji ga propisuju.

Ključno pitanje koje predlagatelji ne postavljaju: ako jedan politički imenovani dužnosnik može proizvoljno pomaknuti granicu „naprednog” i zatvoriti pristup infrastrukturi, što to znači za manje igrače i domaće developere? Veliki laboratoriji takav režim mogu financirati i preživjeti; mali ne mogu. Regulacija koja se predstavlja kao zaštita od rizika lako se pretvori u instrument konsolidacije tržišta u korist onih koji su već na vrhu.

Isti obrazac vidjeli smo u Europi, gdje su strogi propisi o umjetnoj inteligenciji najviše pogodili mala i srednja poduzeća, dok su globalni divovi dobili jasne okvire i prednost. Slična sudbina prijeti i američkom prijedlogu ako prođe u sadašnjem obliku.