Analiza 18.459 kostura iz 45 zemalja pokazuje da su ljudi u dijelovima Azije prije sedam tisuća godina bili viši nego u 19. stoljeću – i da tehnološki napredak tome nije pomogao.
Istraživači sa Sveučilišta u Tübingenu i Instituta Max Planck u Jeni izmjerili su duljinu bedrene kosti na kosturima iz grobova običnih ljudi, s područja današnjih 22 azijske i 23 europske zemlje. Rezultati su objavljeni u znanstvenom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Brojke su neobične. Muškarci u jugoistočnoj Aziji prije 7000 godina prosječno su bili visoki 1,78 metara. Do 19. stoljeća ta je visina pala na nešto više od 1,60 metara. Kineskinje su prije sedam tisuća godina u prosjeku imale 1,57 metara, a do 19. stoljeća spustile su se na 1,48 metara.
U sjevernoj Europi kretanje je bilo obrnuto. Prije 5000 godina muškarci su tamo bili relativno niski, oko 1,62 metra. Pastirski narodi koji su se doselili iz stepa istočne Europe i zapadnog Sibira donijeli su naprednije mliječno gospodarstvo i nasljednu toleranciju na laktozu. Veća potrošnja mliječnih proizvoda jedan je od čimbenika koji je potaknuo rast. Od ranog srednjeg vijeka visina je ponovno počela padati — u Europi i u većini drugih regija obuhvaćenih studijom — sve do kraja 19. stoljeća.
Što kosti govore o bogatstvu
Pisani izvori o gospodarskom razvoju u velikom dijelu svijeta pojavljuju se kasno i nepouzdano su raspoređeni, pa se istraživači oslanjaju na kosti. Manon Stephan s tübingenskog Odsjeka za gospodarsku povijest objašnjava logiku: kada djeca i adolescenti imaju pristup dovoljnoj količini kvalitetne hrane, rastu više, u granicama koje postavlja genetika.
Iz toga slijedi zaključak koji ide protiv uvriježenog uvjerenja o napretku. Jörg Baten, profesor gospodarske povijesti, navodi Kinu kao primjer: nove, rodnije sorte riže i druge inovacije uvedene su u 11. stoljeću, carstvo je zahvaljujući većim prinosima ostalo dominantna sila, ali životni standard običnog puka nije se popravio.
Umjesto toga porasla je gustoća naseljenosti. Ljudi su imali više djece jer se potomstvo doživljavalo kao osiguranje za starost. Svaki pojedinac zato nije jeo više, nego manje — i, kako Baten ističe, lošije kvalitete, primjerice manje kvalitetnih bjelančevina.

0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.