Tlo skriva kalij koji testovi ne vide, farmeri možda bacaju novac

Poljoprivredna znanost otkrila je da tlo sadrži zalihe kalija koje standardni testovi ne vide, što bi moglo promijeniti način na koji farmeri gnoje svoja polja.

Istraživanje koje je vodio Shikma Zaarur s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, u suradnji s Ranom Erelom iz Volcani instituta, pokazalo je da biljke usvajaju dva do četiri puta više kalija nego što to pokazuju konvencionalne metode mjerenja pristupačnih hranjiva u tlu. Rezultati su objavljeni u časopisu Plant and Soil.

Kalij je jedan od tri glavna hranjiva potrebna za rast biljaka, uz dušik i fosfor. Farmeri ga redovito dodaju u obliku gnojiva, a preporuke se temelje na mjerenju takozvanog izmjenjivog kalija — oblika koji je biljkama trenutačno dostupan. Novo istraživanje pokazuje da taj pristup ozbiljno podcjenjuje prirodni kapacitet tla.

Trinaest mjeseci, šesnaest žetvi

Znanstvenici su proveli 13-mjesečni pokus u stakleniku na tri vrste tla karakteristične za izraelsko mediteransko okruženje: glinastom tlu obalne ravnice, lesnom tlu zapadnog Negeva i crvenom pjeskovitom tlu oko Rehovota. Uzgojili su lucernu, kulturu s izrazito visokim potrebama za kalijem, i požnjeli je 16 puta pod intenzivnim uvjetima.

Praćenjem usvajanja kalija i promjena u kemiji tla otkrili su da je između 50 i 74 posto kalija koji su biljke usvojile bez dodatnog gnojiva potjecalo iz rezervi vezanih u mineralima. Dosad se smatralo da se taj kalij oslobađa presporo da bi imao ikakvu ulogu unutar jednog proizvodnog ciklusa.

Rezultati pokazuju suprotno — minerali u tlu oslobađaju zalihe mnogo brže nego što se pretpostavljalo, i to upravo kao odgovor na potrebe biljke.

Glinasto tlo ne treba gnojivo, pjeskovito treba

Razlike među tlima pokazale su se ključnima. Na glinastom tlu dodavanje kalijevog gnojiva nije donijelo gotovo nikakav rast biomase — prirodne mineralne rezerve same su podnijele usjev. Na siromašnom crvenom pjeskovitom tlu gnojidba je povećala biomasu za približno 13,5 posto.

Geokemijskom analizom odnosa kalija i rubidija istraživači su identificirali glinene minerale kao glavni izvor dodatnog kalija. To znači da sastav minerala u tlu, a ne samo brojka iz standardnog testa, određuje koliko je gnojiva doista potrebno.

Zaarur ističe da tlo nije pasivna posuda s hranjivima nego dinamičan sustav koji stalno reagira na potrebe biljaka. Razumijevanje tog procesa moglo bi dovesti do preciznijih preporuka za gnojidbu i smanjiti nepotrebne unose bez ugrožavanja prinosa.

Rezerve nisu neograničene

Istraživači upozoravaju da mineralne rezerve kalija nisu vječne. Njihovo postupno iscrpljivanje mora se uzeti u obzir ako se želi očuvati dugoročna plodnost tla. Prije nego što se revidiraju preporuke za gnojidbu, bit će potrebna dodatna istraživanja u poljskim uvjetima.

Ovo otkriće otvara pitanje koje izvještaj ne postavlja: koliko je dosadašnjih preporuka za gnojidbu — i u Hrvatskoj, gdje prevladavaju slična alkalna mediteranska tla — počivalo na mjerenju koje ne vidi cijelu sliku? Ako farmeri godinama bacaju kalijevo gnojivo na tla koja ga sama proizvode, trošak je dvostruk: novac i nepotrebno opterećenje tla.

Hrvatska poljoprivreda, osobito u priobalju i na otocima, dijeli pedološke karakteristike s izraelskim lokalitetima iz pokusa. Domaći instituti imaju priliku ponoviti ovo istraživanje na vlastitim tlima i utvrditi koliko mineralne rezerve stvarno nose — prije nego što se sljedeća preporuka za gnojidbu napiše po starom kalupu.

Prava poljoprivredna autonomija ne počinje u ministarstvu ni u uvoznom katalogu gnojiva. Počinje u tome da znamo što nam je pod nogama.