Ljudi su u velikom dijelu svijeta zatvoreni u kuće, a i ako izađu, sakriju se iza maski, rukavica, zaštitne odjeće i izbjegavaju kontakt s drugima.
Za to vrijeme biljke i životinje, a čini se i sve drugo u prirodi – rijeke, šume – kao da doživljavaju neku vrstu renesanse. Ptice su se raspjevale kao nikada. Divlje životinje se osjećaju slobodnije pa ih možemo vidjeti i po gradovima, tamo gdje ranije nizu dolazile. Rijeke i potoci se izbistrili i kao da veselije žubore. Čak i škole, bogomolje, stadioni, ulice i trgovi počinju uživati u tišini, mada ljudima izgledaju sablasno ako na njima nema ljudske vreve.
Gledam u svom dvorištu šljivu koja ne mari ni za kakve viruse i koja je izbeharala kao u inat, čini mi se više nego ikada. Na njoj se igraju dva vrapca i dživdžikaju toliko da se pitam hoće li promuknuti. Vjetrić se tako nestašno poigrava trakom koja se zakačila za šljivu da se čini kao da je to njihov zajednički ples u kom uživaju svim svojim osjetilima. I cijela šljiva se svečano ljuljuška i maša svojim granama kao da uživa u najvećim slastima života.
To je ono što vidim, čujem i osjećam i što neki drugi kažu da vide, čuju i osjećaju. A je li sve tako? Možda je baš tako. Možda tek pomalo od toga odgovara istini. A možda nem se samo čini da je sve drukčije jer se mi osjećamo drukčije i zato sve oko sebe vidimo drugim očima. Tek kad nam se sloboda ograniči, shvatimo koliko je ona važna. Tek kad ostanemo bez nečega, osjetimo prazninu pa nam se čak i život uz pomisao da će nestati toaletnog papira učini strašnim.
Šteta je što često ne umijemo živjeti i uživati u životu i u periodima kad nam nešto nedostaje, jer i tada oko nas ima više onoga što nam je potrebno.
sve ok ali prijatelju moj bilo je puno pomora kitova oni uzimaju zrak kada isplivaju pomor riba svasta kemije ide u rijeku pa u more ocean pomor ptica itd a sve smo ka ljudi ucili malo i od th zivotinjica citam u sjevernoj makedoniji prije neki dan je bio lagani pomor vrabaca otvorite malo i druge novine u blizini a bas ste njih stavili na naslovnicu malo ispitajte
Otuđenje od prirode…
Ne hajem ni ja. Naprotiv! Navijam za Coronu!
Sve je uredu, ne triba se zabrinjavat, biljke i životinje ne razume koronu, ali lako za njih ima bit kako ni ljudi ne razume koronu. Najmanje je bitan sami virus i njegovo postojanje, ljudi žive stvarnost insertiranu u njihovu percepciju. E sad po tome odakle sama stvarnost dolazi, iz prirode ili društva ili iz trećega mista, ljudi po tome i doživljavaju svit oko sebe. Nije problem u koroni nego u ljudima, a uvik viša bića vide drugačiju sliku od nižih bića. Ovca nemore razumit kako će u nekome trenutku završit u teču i ne razumi smisao svojega postojanja, a to ljudi za ovce na primjer znaju, ali neznaju smisao svojega postojanje kojega neko ipak zna, a to je već zadano stanje. Čovječanstvo već odavna živi u duhovnome zatvoru u kojemu su uvjeti sve teži šta je materijalni napredak civilizacije veći. Ograničavanje fizičkih sloboda razni ljudi drugačije doživljavaju, ali ja vidin… Čitaj više »
Umijemo mi zivjeti, samo sto smo okruzeni ovcama koje slijepo slusaju gospodare i time ubijaju sebe i nas…
Još 2015. godine norveški centar za obuku “pasa deminera”, svoje pse je vakcinisao protiv koronavirusa. Ljudi se zijanili kada su “sada” čuli da to čudo sada napada čovjeka.