Nada je za budale: nova studija tvrdi da ljudi imaju problema sa reintegracijom u normalan život zbog kompulsivne anksioznosti izazvane virusom. To su smiješne kampanje stvorene da ljude pretjerano plaše.
Mala studija koja tvrdi da „rezidualna anksioznost“ zbog koronavirusa može dovesti do toga da ljudi naiđu na poteškoće pri ponovnoj integraciji u društvo, čak i nakon pada virusa, široko je izvještavano ove nedjelje. Autori, koji su anketirali 300 pojedinaca u Velikoj Britaniji, tvrde da ljudi sve više doživljavaju ono što oni nazivaju „sindromom Covid anksioznosti“, koji karakteriše „prisilno“ provjeravanje simptoma, izbjegavanje javnih prostora i opsesivno čišćenje, čak i kada broj slučajeva u Velikoj Britaniji opada.
Ipak, ovaj „sindrom“ je neobičan, jer se čini da je teško razlikovati ove „simptome“ od onih ponašanja i atributa koji su izričito promovisani kao poželjni odgovori na pandemiju. Možda slabo svjesni ove mogućnosti, autori studije nude slab pokušaj da naprave razliku između aktivnosti koje promovišu zagovarači javnog zdravlja i onih koje su „neprilagođeni“. Tjeskoba oko Covida je problem, tvrde autori, kada ljudi djeluju na „previše sigurne načine“.
Međutim, sa stanovišta promocije javnog zdravlja, nijedna averzija prema riziku nije prevelika. Zapravo, toliki nivo straha da ljudi ne mogu napustiti svoje kuće smatran je poželjnim ishodom politike javnog zdravlja tokom pandemije. Teško je održati čak i patologizaciju ljudi koji nastavljaju da se plaše uprkos smanjenju slučajeva. Široko se ukazivalo na vjerovanja da su stvari krenule na bolje i da je virus bio „pod kontrolom“ kao uzrok njegovog ponovnog oživljavanja. Nada je za budale. Oni koji znaju, znaju da se nikada ne bismo trebali prestati plašiti.
Iako je krajnje ekstremno, ovo nije sasvim novi razvoj događaja. Decenijama smo viđali pad eksplicitno moralnih podsticaja za promjenu ponašanja u korist podsticanja i širenja straha od povezanih zdravstvenih rizika. Tako nam, na primjer, više ne govore da izbjegavamo alkohol, jer je to porok, već zato što predstavlja rizik za naše zdravlje.
Zapravo, stanje stalne svijesti o potencijalnim prijetnjama po zdravlje, ma koliko one male bile, pozitivno se podstiče kao poželjan atribut savremenog građanina. Tada nije iznenađenje da bi mnogi ljudi odgovorili pozitivno u anketi koja ukazuje na pojačanu anksioznost i strah zbog pojava povezanih sa koronavirusom. Stalno nam govore da bi tako trebalo da reaguje dobar, odgovoran građanin.
Ipak, ni pojačani nivo straha za ličnu sigurnost nije dovoljan za kreatore politike. Sve je češće ovaj prelazak sa moralnih na bihevioralne kontrole zasnovan na šteti za sve druge. Dakle, podnosioci zahtjeva prelaze sa „ne pijte jer to šteti zdravlju“ na „ne pijte jer šteti mentalnom zdravlju vaše djece“. Tokom pandemije vidjeli smo ovaj naglasak na drugim usmjerenim štetama u upozorenjima mladim ljudima da ne izlaze, da ne bi „ubili baku“.
Bez sumnje, svako od nas je u nekom trenutku prenio virus na drugu osobu koja je kao rezultat toga bila bolesna. Ali živjeli smo s tim kao sa normalnim dijelom života, djelimično zaštićeni neznanjem ove činjenice. Sada nas ohrabruju da postanemo prekomjerno svjesni kako čak i čin disanja može biti ubilački čin, kao što pokazuje dizajnirana serija vladinih oglasa koji prikazuju smrtonosne efekte očiglednih svakodnevnih aktivnosti.
Dakle, averzija prema riziku dobija moralnu prednost. Dobra, moralna osoba je ta koja pokazuje najviše svjesti o riziku. Zapravo, čak i prije koronavirusa, cijele kampanje podržane poznatim ličnostima izrasle su oko “podizanja svjesti” o novim i egzotičnim rizicima. Sama svijest o riziku postaje oblik moralne dobrote.
Ništa od ovoga nije obuhvaćeno stvaranjem smisla za strah od koronavirusa kroz trend pronalaženja, imenovanja i – potencijalno unosnog – liječenja novih „sindroma“ i strijepnji. Zapravo, to se samo uklapa u ove šire trendove. Imenovanje novih sindroma ohrabruje ljude da paze na sve više simptoma. Pripazite na sumnjivi kašalj s jedne i na „preveliku“ anksioznost zbog tog kašlja s druge strane. Na kraju, građani ne mogu da pobjede. Ali preduzetnici sa rizikom pobjeđuju većinom.
Ne možemo pronaći izlaz iz beskrajnog osjećaja zdravlja u krizi sanjajući nove načine da se razbolimo. Umjesto toga, moramo da odbijemo da sebe doživljavamo kao vječne pacijentena čekanju.
Autor: Ashley Frawley
35 komentara
“Promotori javnog zdravlja”su se prometnuli u promotore slavlja javnog jarma!
Sve što se klasificira ka SINDROM je poraz medicine, jer priznaju kako nemaju poima o čemu se radi. Ali zvuči stručno i tako su im ruke čiste.Kriva terapija, ne poznavanje uzroka, bedovoljna stručnost, neiskustvo……itd. sve se baca pod termin SINDROM.
To nije nikakav poraz medicine već pobjeda. Tko treba znati taj zna o čemu se radi. Metalurški tehnolog zna kako od određenog metala kriviti žicu naizmjenično u jednu pa drugu stranu kako bi postigao plastičnu deformaciju odnosno postigao to da žica ostane u željenom položaju, a da pri tome ne pukne. Medicinski stručnjak to na primjer nezna, ali vrijedi i obrat.
Postoje dva odgovora po kojima se odvija podjela, u svemu pa i u medicini se sve događa slučajno ili planirano.
Masu tih tzv. sindroma dolazi baš od cjepiva i to oni jako dobro znaju, ali neće priznati nego radije kažu da uzrok nije poznat.
Npr. Guillain-Barre-ov sindromu (od kojeg se uglavnom ostaje u invalidskim kolicima) se službeno ne zna uzrok, ali se zna da je jedna od mogućih nuspojava cjepiva protiv kovida (a i cjepiva općenito) ili SIDS (sindrom iznenadne dojenačke smrti) za koji se isto neslužbeno govori da su uzrok cjepiva koja se daju bebama do prve godine života.
Većina tih sindroma do prije stotinjak godina nisu ni postojala odnosno pojavljuju se upravo sa početkom masovnog cijepljenja.
Primjer Guillain-Barre sindroma nakon dobivanja druge doze cjepiva protiv kovida:
https://greekcitytimes.com/2021/02/12/partially-paralysed-covid-19-corfu/
Korona depresija i korona anksioznost se “liječe” uglavnom u jutarnjim programima državne televizije koja već ima svoju programiranu publiku dovodeći im programirane psihologe i psihijatre.
Od ranog jutra do kasne večeri programirana publika prati sve korona vijesti i preporuke.
Općenito raspravljati o korona posljedicama je točno ono što psihopati žele, a to je beskrajno raspravljanje o posljedicama, a samom postavkom tih posljedica neprimjetno se nameće krivnja “neotpornim” pojedincima koji su podložni svim vrstama manipulacija i tretmana uključujući farmake u vidu anksiolitika i antidepresiva.
Anksioznost i depresija su izmišljotine sustava kojeg je dio psihologija, psihijatrija i farmacija.
Tko god se pita ili tko god tvrdi kako korona sindrom postoji ili ne postoji je izmanipuliran odnosno uhvaćen u mrežu sustava.
Zaboravlja se glavni uzrok, a to je psihološko propagandni ili duhovni rat koji se protiv čovječanstva vodi puno većim intezitetom od kad se kao sredstvo koristi korona.
Psihopati koji upravljaju svim procesima puštaju razne studije, kako o porijeklu korone, nošenju maski, pa i o posljedicama korone na mentalno i duhovno zdravlje ljudi. Kad pogledam oko sebe nemogu se oteti dojmu kako vidim pse koji hvataju svoj vlasiti rep vrteći se u krug.
Nevjerojatn mi je spoznaja kako se posljedice tereta na psihu ljudi analiziraju, to je isto kao da se u fizičkom smislu na čovjeka natovari ploča koja odgovara polovici ili četvrtini njegove mase pa raspravljati da li i koliko je tom čovjeku teško i nastoji se pomoći to čovjeku savjetima da smirenije diše, da otvori prozor kako bi imao svežeg zraka i drugo, unjesto da se taj teret makne, a za mixmcanje tog tereta potrebno je najmanje dvoje ljudi koji bi se dogpvorili kako taj teret maknuti.
Vrijeme za izlazak iz nametnute paradigme je već prošlo, a toga je vrlo malo ljudi svijesno.
Nekada se depresija LEČILA i izlečila sa sva šamara…danas je to čitava nauka
“…te ja uzmi trostruku kandžiju/užeži joj meso u košulju/vrag uteče nekud bez obzira/ a ozdravi snaha Anđelija” Ovo, iz Gorskog vijenca.Upss..bojim se da bi BABE mogle tražiti zabranu Njegoša.
I psihići traže svoj dio kolača. Sto dodati..
Ludo je normalno, nezdravo je zdravo, medicina onesposobljava.. pa neka i psihići rade obratno. Uspješna terapija – subjekt mentalno neutraliziran! Nekad bi čitali kako ljudi komentiraju gdje je vise taj asteroid, zaključio bih to može samo netko neuravnotežen i nesretan pomislit. Sad se možda ne cini tako losa ideja, kad je sve prolupalo.
Da sutra sve prestane, šteta u nama je nenadoknadiva.
Ništa neće sutra prestati, jer ništa danas nije ni počelo.
Situacija je prekompleksna.
Čekanje udara meteora je po meni figurativan pojam za čekati i ništa ne poduzimati.
Psihijatri, umjesto da budu znanstvenici, su svećenici mentalnog zdravlja. Cilj im je proglasiti što više stvari poremećajima i tako širiti tržište pacijenata.
Točno.
Danas je sve poremećaj.
Mislim da je Vukušić rekao
Nema zdravih
samo nepregladanih.
Tome se i teži, nažalost.
Zaboravio Filipović spomenuti kako nas plaše da ćemo oboliti od nošenja maski, da će nas sa vakcinama čipirati, da ćemo umrijeti, da hoće da nas istrijebe, pretvore u zombije, …….
Pa nije to sindrom od korone. Ljudi su definitivno oglupavili a misle da su opametnili. Nije to od juče, decenijama se “pumpaju” od strane “stručnjaka” koji znaju sve što je najbolje za nas. Upijaju “znanje”po društvenim mrežama, žutim portalima i razmjenjuju “pamet” sa sličnima. Kad se suoče sa stvarnim životom onda dolazi do ovakvih poremećaja.
Pročitajte tekst koji je napisala Olga Četverikova “Digitalni koncentracioni logor”.
Pa taj sindrom kovid anksioznosti i jeste stvaran. U svakodnevnom životu ga nazivamo strah. Kad ljudima godinu i pol dana 24/7 utjeruješ strah u kosti od nečega, onda se mnogi zaista i počinju toga bojati svjesno ili nesvjesno.
Taj strah pogađa cijelu populaciju.
Koronini svjedoci se boje virusa, a oni koji ne vjeruju u pandemiju se boje cjepiva, otkaza na poslu, gubitka zdravstvenog….
Vakcine se boje i oni koji u nju vjeruju 😂
Šta se to ljudi dešava sa Lukašenkom, i Bjelorusija ima antikovid vakcinu 😂😂
Biće da mu je Veliki Šahista rekao…
Konj E4.
Ipak mislim da se Luki malo zaigrao i naravno video šansu da zaradi koji dinar😀
Zašto ne iskoristiti situaciju i budalama uzeti novce?
Zašto sebe vidiš kao ovcu?
Ako Bjeloruse i Ruse vidiš kao ovce kojima vladajući trebaju uzeti lovu, a nakon što su ih isprepadali, onda i sebe držiš za ovcu jer imaš vladajuću kastu koja te uzima…možda ne na vakcini, ali nečemu drugom.
Nedavni rat nam je to dokazao…Da smo ovce, ali sam mislio da se dobar dio naučio ponešto u ovih 20-ak godina.
Malo sam se preoštro izrazio.
Činjenica je da se jedan dio bjelorusa isto želi cijepiti pa zašto bi onda plaćali strancima ta cjepiva kad mogu i sami proizvesti nekakav bućkuriš da novac ostane u zemlji, a mi balkanci smo ionako stoka sitnog zuba.
Rasprodali smo svoje farmaceutske firme i pozatvarali proizvođače cjepiva. Mi smo izgubljeni slučajevi.
Razumijem te. I sam puknem pa lanem i kad treba i ne treba, a kako volim koristiti jezik bez uvijanja (ostalo mi od Millera i Bukovskog, ta nije od onog gmaza Andrića) onda to bude i vulgarna erupcija.
Šta možemo osim nastaviti raditi na sebi?
Šta je mogao brko za te što se žele vakcinisati?
Da ga neko (ko?) nije stisnuo za jaja, mogao je reći…hoćete li vakcinu?
Evo braća Rusi dilaju idite tamo.
Ali šta će vam?
I onda im dati na TV nekoliko provjerenih činjenica.
Pun ih je i ovaj portal.
Garantujem jednu stvar…
Da su mediji neovisni (kao što nisu) i da su dozvolili debatu oko svega ovoga, danas bi sjedili u barovima i restoranima i pričali o…koga su vlasti uhvatili i objesili.
Hm…ovaj, ja nisam ništa prodala.
Prilično sam sigurna da niste ni vi…dakle…?
Samo hoću reći da postoje krivci imenom i prezimenom.
Rusi i Bjelorusi su bili prvi testni subjekti za Sputnik V. Od. Početka sudjeluju u tome.
Pa neće valjda svojima koji zavape za cjepivom, – svuda ima takvih, – ubrizgati ona čuda…
Anksioznost je široki pojam jer je uzrok često neodređen odnosno nevidljiv, to je stanje straha od nečeg u što se nemože uprijeti prstom.
Postoje razni strahovi kao strah od terorizma, strah od rata u nekoj zemlji, strah od meteora, strah od svijetskog nuklearnog rata i tu se može svrstati i strah od korone, gdje kad se prestane s propagandom taj strah nestaje jer oni koji su strahovali više ne dobivaju hranu za svoj strah.
Ali postoji i stanje straha koje je neodređeno odnosno izvor straha je nevidljiv, on dolazi od onog jednom dijelu populacije poznatog osjećaja kako NEŠTO nije uredu. Za to NEŠTO je teško odrediti da li dolazi iz unutrašnjeg ili vanjskog svijeta.
Šetati sam kroz duboku šumu koja je kilometrima udaljena od od ceste i naselja nije isto po danu i po noći čak i za one koji imaju visok prag strašljivosti.
Zašto je u društvu još jednog čovjeka sve to, ne dvostruko, nego deseterostruko lakše? Taj strah samoće u mračnoj šumi dolazi iz unutra i on je stvaran, ali i objašnjiv.
E sad, što se događa kad se intuitivno naslućuje strah iz vanjskog svijeta, a da ne postoje naznake o čemu se točno radi, i taj osjećaj je neupitan?
Je’l ima nešto o sindromu koji nastane kad covjeku 4 puta otkazu pretragu, a rizična je skupina za karcinom, sve zbog borbe protiv “nevidljivog neprijatelja” koji ne može dobaciti do 1% smrtnosti niti kad mu pribroje srčane udare, moždane udare, prometne nesreće, udare groma…
Mislim da se sindrom zove krepajtestokocitis
+ Dobro ti je ovo ime sindroma 😂
Hvala, nekako mi lijepo odražava zabrinutost globalnih elita za naše zdravlje
Nažalost velika većina ljudi misli da se kojekakvi bankari i političari, farmaceutske kompanije brinu o njihovom zdravlju.
Ako “covid anskiozni sindrom” ne rezultira masovnom pobunom i kačenjem političara na bandere širom svijeta, onda smo zaslužili sve što nam se događa.
Tu abksioznost su oni stvorili ne bi li od uplašena stada mogili raditi što hoće. Strah je veća bolest od kovida.
MIZOFOBIJA je strah od bakterija i virusa.
A ljudi imaju fobije i bez toga da ih se svakodnevno i redovno straši.
“Postoji također cijeli raspon nerealnih (iracionalnih, nestvarnih) strahova koje nazivamo fobijama (fobija nije nužno iracionalna, ali je uvijek pretjerani strah). Na fiziološkom planu, manifestira se ubrzanim radom srca, porastom tonusa mišića, povišenim krvnim pritiskom, povećanim lučenjem adrenalina, ubrzanim disanjem, sušenjem usta itd. Na planu ponašanja, manifestira se karakterističnim držanjem tijela koje je biološki signalna reakcija na opasnost”, wiki
Nedavno sam čitala neke članke…znate koji napredak je ostvarila psihijatrija u 20.st.?
Ukratko, – NIKAKAV.