Dakle, sada je “COVID anksiozni sindrom” stvaran?

Covid anksioznost
35 komentara

Nada je za budale: nova studija tvrdi da ljudi imaju problema sa reintegracijom u normalan život zbog kompulsivne anksioznosti izazvane virusom. To su smiješne kampanje stvorene da ljude pretjerano plaše.

Mala studija koja tvrdi da „rezidualna anksioznost“ zbog koronavirusa može dovesti do toga da ljudi naiđu na poteškoće pri ponovnoj integraciji u društvo, čak i nakon pada virusa, široko je izvještavano ove nedjelje. Autori, koji su anketirali 300 pojedinaca u Velikoj Britaniji, tvrde da ljudi sve više doživljavaju ono što oni nazivaju „sindromom Covid anksioznosti“, koji karakteriše „prisilno“ provjeravanje simptoma, izbjegavanje javnih prostora i opsesivno čišćenje, čak i kada broj slučajeva u Velikoj Britaniji opada.

Ipak, ovaj „sindrom“ je neobičan, jer se čini da je teško razlikovati ove „simptome“ od onih ponašanja i atributa koji su izričito promovisani kao poželjni odgovori na pandemiju. Možda slabo svjesni ove mogućnosti, autori studije nude slab pokušaj da naprave razliku između aktivnosti koje promovišu zagovarači javnog zdravlja i onih koje su „neprilagođeni“. Tjeskoba oko Covida je problem, tvrde autori, kada ljudi djeluju na „previše sigurne načine“.

Međutim, sa stanovišta promocije javnog zdravlja, nijedna averzija prema riziku nije prevelika. Zapravo, toliki nivo straha da ljudi ne mogu napustiti svoje kuće smatran je poželjnim ishodom politike javnog zdravlja tokom pandemije. Teško je održati čak i patologizaciju ljudi koji nastavljaju da se plaše uprkos smanjenju slučajeva. Široko se ukazivalo na vjerovanja da su stvari krenule na bolje i da je virus bio „pod kontrolom“ kao uzrok njegovog ponovnog oživljavanja. Nada je za budale. Oni koji znaju, znaju da se nikada ne bismo trebali prestati plašiti.

Iako je krajnje ekstremno, ovo nije sasvim novi razvoj događaja. Decenijama smo viđali pad eksplicitno moralnih podsticaja za promjenu ponašanja u korist podsticanja i širenja straha od povezanih zdravstvenih rizika. Tako nam, na primjer, više ne govore da izbjegavamo alkohol, jer je to porok, već zato što predstavlja rizik za naše zdravlje.

Zapravo, stanje stalne svijesti o potencijalnim prijetnjama po zdravlje, ma koliko one male bile, pozitivno se podstiče kao poželjan atribut savremenog građanina. Tada nije iznenađenje da bi mnogi ljudi odgovorili pozitivno u anketi koja ukazuje na pojačanu anksioznost i strah zbog pojava povezanih sa koronavirusom. Stalno nam govore da bi tako trebalo da reaguje dobar, odgovoran građanin.

Ipak, ni pojačani nivo straha za ličnu sigurnost nije dovoljan za kreatore politike. Sve je češće ovaj prelazak sa moralnih na bihevioralne kontrole zasnovan na šteti za sve druge. Dakle, podnosioci zahtjeva prelaze sa „ne pijte jer to šteti zdravlju“ na „ne pijte jer šteti mentalnom zdravlju vaše djece“. Tokom pandemije vidjeli smo ovaj naglasak na drugim usmjerenim štetama u upozorenjima mladim ljudima da ne izlaze, da ne bi „ubili baku“.

Bez sumnje, svako od nas je u nekom trenutku prenio virus na drugu osobu koja je kao rezultat toga bila bolesna. Ali živjeli smo s tim kao sa normalnim dijelom života, djelimično zaštićeni neznanjem ove činjenice. Sada nas ohrabruju da postanemo prekomjerno svjesni kako čak i čin disanja može biti ubilački čin, kao što pokazuje dizajnirana serija vladinih oglasa koji prikazuju smrtonosne efekte očiglednih svakodnevnih aktivnosti.

Dakle, averzija prema riziku dobija moralnu prednost. Dobra, moralna osoba je ta koja pokazuje najviše svjesti o riziku. Zapravo, čak i prije koronavirusa, cijele kampanje podržane poznatim ličnostima izrasle su oko “podizanja svjesti” o novim i egzotičnim rizicima. Sama svijest o riziku postaje oblik moralne dobrote.

Ništa od ovoga nije obuhvaćeno stvaranjem smisla za strah od koronavirusa kroz trend pronalaženja, imenovanja i – potencijalno unosnog – liječenja novih „sindroma“ i strijepnji. Zapravo, to se samo uklapa u ove šire trendove. Imenovanje novih sindroma ohrabruje ljude da paze na sve više simptoma. Pripazite na sumnjivi kašalj s jedne i na „preveliku“ anksioznost zbog tog kašlja s druge strane. Na kraju, građani ne mogu da pobjede. Ali preduzetnici sa rizikom pobjeđuju većinom.

Ne možemo pronaći izlaz iz beskrajnog osjećaja zdravlja u krizi sanjajući nove načine da se razbolimo. Umjesto toga, moramo da odbijemo da sebe doživljavamo kao vječne pacijentena čekanju.

Autor: Ashley Frawley

AnksioznostCOVID-19
Pretplatiti se
Obavijesti o
35 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
ZriBra
2 godine prije

“Promotori javnog zdravlja”su se prometnuli u promotore slavlja javnog jarma!

2 godine prije zadnji put uredio ZriBra
2 godine prije

Sve što se klasificira ka SINDROM je poraz medicine, jer priznaju kako nemaju poima o čemu se radi. Ali zvuči stručno i tako su im ruke čiste.Kriva terapija, ne poznavanje uzroka, bedovoljna stručnost, neiskustvo……itd. sve se baca pod termin SINDROM.

2 godine prije zadnji put uredio Picajzl
Kornel
2 godine prije

Korona depresija i korona anksioznost se “liječe” uglavnom u jutarnjim programima državne televizije koja već ima svoju programiranu publiku dovodeći im programirane psihologe i psihijatre. Od ranog jutra do kasne večeri programirana publika prati sve korona vijesti i preporuke. Općenito raspravljati o korona posljedicama je točno ono što psihopati žele, a to je beskrajno raspravljanje o posljedicama, a samom postavkom tih posljedica neprimjetno se nameće krivnja “neotpornim” pojedincima koji su podložni svim vrstama manipulacija i tretmana uključujući farmake u vidu anksiolitika i antidepresiva. Anksioznost i depresija su izmišljotine sustava kojeg je dio psihologija, psihijatrija i farmacija. Tko god se pita ili tko god tvrdi kako korona sindrom postoji ili ne postoji je izmanipuliran odnosno uhvaćen u mrežu sustava. Zaboravlja se glavni uzrok, a to je psihološko propagandni ili duhovni rat koji se protiv čovječanstva vodi puno većim intezitetom od kad se kao sredstvo koristi korona. Psihopati koji upravljaju svim procesima… Čitaj više »

2 godine prije zadnji put uredio Kornel
Abe 04
2 godine prije

I psihići traže svoj dio kolača. Sto dodati..
Ludo je normalno, nezdravo je zdravo, medicina onesposobljava.. pa neka i psihići rade obratno. Uspješna terapija – subjekt mentalno neutraliziran! Nekad bi čitali kako ljudi komentiraju gdje je vise taj asteroid, zaključio bih to može samo netko neuravnotežen i nesretan pomislit. Sad se možda ne cini tako losa ideja, kad je sve prolupalo.
Da sutra sve prestane, šteta u nama je nenadoknadiva.

Grga
2 godine prije

Zaboravio Filipović spomenuti kako nas plaše da ćemo oboliti od nošenja maski, da će nas sa vakcinama čipirati, da ćemo umrijeti, da hoće da nas istrijebe, pretvore u zombije, …….
Pa nije to sindrom od korone. Ljudi su definitivno oglupavili a misle da su opametnili. Nije to od juče, decenijama se “pumpaju” od strane “stručnjaka” koji znaju sve što je najbolje za nas. Upijaju “znanje”po društvenim mrežama, žutim portalima i razmjenjuju “pamet” sa sličnima. Kad se suoče sa stvarnim životom onda dolazi do ovakvih poremećaja.

Stara kuka
2 godine prije

Pa taj sindrom kovid anksioznosti i jeste stvaran. U svakodnevnom životu ga nazivamo strah. Kad ljudima godinu i pol dana 24/7 utjeruješ strah u kosti od nečega, onda se mnogi zaista i počinju toga bojati svjesno ili nesvjesno.

Siniša
2 godine prije

Šta se to ljudi dešava sa Lukašenkom, i Bjelorusija ima antikovid vakcinu 😂😂

2 godine prije zadnji put uredio Sinisa
Spacevoodoo
2 godine prije

Anksioznost je široki pojam jer je uzrok često neodređen odnosno nevidljiv, to je stanje straha od nečeg u što se nemože uprijeti prstom. Postoje razni strahovi kao strah od terorizma, strah od rata u nekoj zemlji, strah od meteora, strah od svijetskog nuklearnog rata i tu se može svrstati i strah od korone, gdje kad se prestane s propagandom taj strah nestaje jer oni koji su strahovali više ne dobivaju hranu za svoj strah. Ali postoji i stanje straha koje je neodređeno odnosno izvor straha je nevidljiv, on dolazi od onog jednom dijelu populacije poznatog osjećaja kako NEŠTO nije uredu. Za to NEŠTO je teško odrediti da li dolazi iz unutrašnjeg ili vanjskog svijeta. Šetati sam kroz duboku šumu koja je kilometrima udaljena od od ceste i naselja nije isto po danu i po noći čak i za one koji imaju visok prag strašljivosti. Zašto je u društvu još jednog… Čitaj više »

2 godine prije zadnji put uredio Spacevoodoo
NeBudi
2 godine prije

Je’l ima nešto o sindromu koji nastane kad covjeku 4 puta otkazu pretragu, a rizična je skupina za karcinom, sve zbog borbe protiv “nevidljivog neprijatelja” koji ne može dobaciti do 1% smrtnosti niti kad mu pribroje srčane udare, moždane udare, prometne nesreće, udare groma…
Mislim da se sindrom zove krepajtestokocitis

Boba Lazarević
2 godine prije

Ako “covid anskiozni sindrom” ne rezultira masovnom pobunom i kačenjem političara na bandere širom svijeta, onda smo zaslužili sve što nam se događa.

Max
2 godine prije

Tu abksioznost su oni stvorili ne bi li od uplašena stada mogili raditi što hoće. Strah je veća bolest od kovida.

Lucija, prva
2 godine prije

MIZOFOBIJA je strah od bakterija i virusa.
A ljudi imaju fobije i bez toga da ih se svakodnevno i redovno straši.

“Postoji također cijeli raspon nerealnih (iracionalnih, nestvarnih) strahova koje nazivamo fobijama (fobija nije nužno iracionalna, ali je uvijek pretjerani strah). Na fiziološkom planu, manifestira se ubrzanim radom srca, porastom tonusa mišića, povišenim krvnim pritiskom, povećanim lučenjem adrenalina, ubrzanim disanjem, sušenjem usta itd. Na planu ponašanja, manifestira se karakterističnim držanjem tijela koje je biološki signalna reakcija na opasnost”, wiki

Lucija, prva
2 godine prije

Nedavno sam čitala neke članke…znate koji napredak je ostvarila psihijatrija u 20.st.?
Ukratko, – NIKAKAV.

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI