Postoji iznenađujući razlog zbog kojeg ne biste trebali vaditi telefon na nastavi

mobilni uredjaj

Na predavanjima na fakultetima mnogi profesori imaju politiku nulte upotrebe tehnologije. Barem u teoriji. Nova studija daje još jedan razlog zašto biste trebali izbjegavati provjeru mobitela tijekom nastave: Ne šteti vam samo vašem učenju, nego i učenju vaših kolega.

Bez naprava i s neograničenom upotrebom naprava

U istom su terminu dva odjeljka istog predavanja iz psihologije, kojima je predavao isti profesor na Sveučilištu Rutgers, sudjelovala u tehnološkom eksperimentu. U jednom je odjeljku tehnologija bila strogo zabranjena. U drugom, studenti su mogli koristiti telefone, tablete i prijenosna računala koliko god su htjeli – samo su morali ispuniti anketu nakon predavanja što je pokazalo koriste li svoju tehnologiju u akademske ili neakademske svrhe. Kako bi pratili apsorpciju materijala s predavanja u oba odjeljka, istraživači su mjerili uspješnost studenata na procjenama predavanja i na ispitima.

Otkrili su da iako upotreba tehnologije tijekom nastave utječe na performanse, to se nije dogodilo odmah. Na primjer, dva su odjeljka bila približno ista u evaluacijama predavanja. Međutim, na završnom ispitu studenti iz odjeljka u kojem se mogla koristiti tehnologija imali su pet posto gore rezultate od svojih kolega koji nisu mogli koristiti tehnologiju. Drugim riječima, neakademsko korištenje telefona utjecalo je na slušanje predavanja u tom odjeljku, ali samo dugoročno.

Što je više iznenađujuće je da su u odjeljku gdje su uređaji bili dopušteni svi učenici na posljednjem ispitu bili znatno lošiji – čak i učenici koji nisu koristili svoje uređaje u nastavi. Tehnologija u učionici, drugim riječima, ometa sve. Budući da imate aktivni uređaj u vašoj blizini, teško je obratiti posvetiti pozornost predavanju.

“Da bi lakše upravljali upotrebom uređaja u učionici, nastavnici bi trebali objasniti učenicima štetan učinak ometanja praćenja nastave- ne samo za sebe, već i za ostale kolege na predavanju”, rekao je u izjavi glavni profesor studije profesor Arnold Glass.

Potpuna pažnja je podcijenjena

Dugoročna memorija je ono o čemu je ovdje doista riječ. Na kratkoročno sjećanje studenata relativno ne utječu njihovi telefoni i drugi uređaji, pa se osjećaju kao da ništa neće propustiti. Tek kada dođe završni ispit – tjednima, a ponekad i mjesecima nakon tih predavanja – razlika između potpune pažnje i polu-slušanja postaje vidljiva.

Ovo je podmukao učinak tehnologije. Jer se čovjek ne osjeća kao da mu odvlači pažnju, ali zasloni u vašem vidnom polju utječu na vašu pažnju i štete vašem dugoročnom pamćenju. Istraživači su dokazali sličnu situaciju s kamerama – kada fotografirate iskustvo zapravo ga se sjećate manje uživo. Pružanje vaše potpune pažnje nekomu ili nečemu, umjesto da ga dokumentirate kamerom, je najbolji način da ga zauvijek zapamtite.

Prema jednom istraživanju čak i isključen telefon u blizini i dalje šteti vašem kognitivnom učinku – od njega možete biti psihološki oslobođeni samo ako je daleko.

Drugim riječima, ljudski mozak je složen sustav i niste uvijek svjesni svega što vam smeta. Čak i kada mislite da dajete nečemu punu pažnju, mali dijelovi vašeg mozga usredotočeni su na e-poštu i objave s Instagrama. (Ponekad dijelovi vašeg mozga također doslovno spavaju.)

Ne zaboravite: potpuna pozornost je moćan alat.

14
Ostavite komentar

avatar
10000
 
4 Grupirani komentari
10 Odgovori unutar grupe
0 Pratitelji
 
Komentar koji izaziva reakcije
Najaktivniji komentar
14 Komentatori
Perox@yLucijanessyPero Zadnji aktivni komentator
  Pretplati se  
Obavijest
Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Ne čudi da istraživanja potvrđuju ono što je mnogima unaprijed bilo jasno – tehnologija olakšava život, ali smanjuje sposobnost pamćenja čovjeka. Nije to od jučer. Legenda kaže kako se Bog, kad je ljudima davao pismo, nakon toga pokajao jer je znao – sad će ljudi još manje pamtiti. Prije pisma i zapisa, sve se moralo pamtiti i prenositi iz generacije u generaciju (pjesme, priče ili čak kompletno vedsko znanje) isključivo kroz pamćenje čovjeka.
Nakon pojave knjiga, zapisa, više nismo morali toliko pamtiti. Danas ne moramo uopće pamtiti. Sve što nas dijeli od saznanja o nečemu je upisati u google tražilicu i pronaći. Otud i tolika panika kod ljudi od nestanka interneta. Nema wi-fi signala!?! Bez njega se ne može više uopće funkcionirati. Ovisnost o internetu je danas opća. Najmasovnija ovisnost u povijesti. Ni po čemu različita od ostalih ovisnosti. Sumnjam da će itko istražiti onu ovisnost koja je ispod te internetske – ovisnost o frekvencijama uređaja koji rade na frekvencijama ljudskog mozga, ovisnost o ekranu i dnevnom ‘lizanju’ ekrana prstom barem par stotina puta kako bi se organizam zasitio ovisničkih frekvencija. Naravno, to prolazi onkraj svijesti o tomu, zavaravamo se da je riječ o interesima, želji za znanjem, prisustvom u virtualnom svijetu. Tek smo ovisnici. Zasad ne pokazujemo visoko kontaminirajuću zatrovanost koja bi se reflektirala kao agresija (kao kod alkoholičara), ali nismo daleko od toga.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@SoA :
ODLIČAN !

mmne
Gost
mmne

sve si rekao…plus od mene…samo dodaj, ko je “narod knjige”, uoblicavanja istorije, sadasnjosti i buducnost, kreacije dogadjaja, spina i neistinite izfabrikovane dogme….dobro ovde svi to znamo ali budi ti recit do kraja!!

x@y
Gost
x@y

Po mojem mišljenju, malo na pogrešan način interpretirano i prezentirano (iako su knjige neupitno najbolji izvor saznanja), obzirom da se ni na koji drugi način, osim primjenom digitalne tehnologije, kao konkurencijom nad svim ostalim sredstvima informiranja, za najbrži i najpraktičniji pristup svakodnevnih podataka, drugačije ne može sveobuhvatno informirati.
Tako da u tom slučaju osobno ne bih to protumačio kao ovisno funkcioniranje u društvu.
Suvremenom društvu neminovno se nameće i suvremena tehnologija, i sama informatičko-komunikacijska pismenost kao osnova obrazovanja.
A to što se velika većina uglavnom, današnje omladine oslanja na informatički pristup informacijama, ne mora značiti da nisu željni i drugih izvora saznanja, a time i znanja.
Mislim, da je to problem društva, ustvari više kao individualnog pristupa.
Ne isključujem u potpunosti nekakvu vrstu ovisnosti, ali činjenica je da je informatički pristup informacijama na prvom mjestu najbrži, najpraktičniji i najjeftiniji pristup ogromnom izvoru informacija.
Naravno, da je za bolji rad mozga ,kao i ostalih djelova tijela pa tako i mišića, vježba uvijek jedan od prioriteta, pa je tako i za bolje funkcioniranje mozga uvijek bolje i vježbati ga čitanjem i razmišljanjem, a ne samo primanjem gotovih informacija, no u tu svrhu postoji i još puno drugih sličnih metoda vježbanja mozga kako ne bi došlo do lagane atrofije ili tzv.skleroze, koja je jedna od neminovnih posljedica starenja organizma tako i mozga.
Navodno se starenjem se prirodno gube funkcije mozga i funkcionalne živčane stanice (a proces počinje od mladosti – prirodno se svakih deset godina mozak smanjuje za oko 1,5%).
No to ne treba nikoga zamarati,jer je opet to u većini slučajeva individualno i puno osoba funkcioniraju izvrsno neovisno o godinama unatoč tim znanstvenim tvrdnjama.

nessy
Gost
nessy

Napricao si brdo kojecega. Moj naglasak je, u momentu kada udjes u predavaonicu, ili ostavi mob vani ili ga iskljuci. Kao sto si sam rekao, rijetko netko ima tolko hitan poziv, da ne moze cekati jedan sat. Ako i ima, to su rijetke iznimke. Da li je tebi normalno dok se predavac trudi prenijeti znanje, da slusaoci prevrcu FB, Twitter, i sl? Meni nije. Za sve ima vrijeme i mjesto.

x@y
Gost
x@y

nessy,
To sam, između ostalog, također napisao da je to prvenstveno stvar osobne kulture, odnosno nekulture.. ,a onda i ostalo. Ni meni nije normalno da se ovdje pojedinci služe nastrano frivolnim izrazima poput onog Lucifera, tako da me ni ovo što ti govoriš isto ne čudi. Kažem opet, sve je to prvenstveno stvar osobne kulture!

nessy
Gost
nessy

Vezano za ” nastavnici bi trebali objasniti učenicima štetan učinak ometanja praćenja nastave”, mislim da je koristenje mobitela bezobrazno i uvredljivo prema profesoru. Pored toga, ako postoji propis protiv toga, treba ga se pridrzavati, ali danas, u vremenu “demokracije”, svatko sebi uzima za pravo da ima “svoje misljenje”. Na fakultet nitko nije primoran ici, pa ako mu se ne svidjaju tamosnja pravila, ili mu je neko predavanje dosadno, pa mora cekirati FB, fino napustis predavaonicu i pustis ostale na miru.

Lucija
Gost
Lucija

nessy
Točno. Kao što je uvredljivo blejati u mob. kad si u društvu…prije toga tako je bilo i sa tv- om.
Pristojnost.
😊 netko ti je dao –
Joj, baš neznamo tko…ali znamo da je Čka pi…bolesna

Pero
Gost
Pero

Lucija,
Ti si očito bolestan transvestit koji se sakriva iza ženskog nick-a, ili si homosex ili bisex, nešto od toga milijun posto.
Menjaš svoje komentare sa nekakvim smajlovima i uporno bolesno vređaš druge.

Lucija
Gost
Lucija

Pero
Nekako se ne sjećam da sam TEBE uvrijedila.
Pa će bit da bolesna kučka opet bira imena…

Pero
Gost
Pero

Pa bolesna i pokvarena jesi, ali ja ne mogu da ti pomognem, to ti moraš sama sebi. Vređaš ljude. Stvarno pravo muško alavuždalo!

x@y
Gost
x@y

nessy,
Čini mi se da najvjerojatnije ti kao pedagog imaš nekakvih osobnih problema sa autoritetom i disciplinom, te paralelno tome prebacuješ problem na omladinu, u pogrešnom smjeru.
Mislim da nitko nema pravo nikome određivati što će legitimno posjedovati a što ne, a pogotovo ne djeci roditelja koji prvi o tome odlučuju ako već gledamo odnos pedagog-djete, jer prioritetni pedagog je roditelj, a sekundarni nastavnik, učitelj, pa i profesor..
Iz prethodno navedenog razloga ne bih nikada djetetu oduzeo mobitel ,jer je to kao nekakva povreda autoriteta nastavnika ili profesora kao pedagoga, već kao dio odgovornosti prema samome sebi i prema instituciji , u ovom slučaju školi, koja bi imala neka svoja pravila i procedure.
Inače, korištenje mobitela u bilo kojoj interakciji sa bilo kojom osobom , osnova kulture nalaže ne korištenje mobitela,jer ništa nije tako hitno da ne može pričekati neko kraće vrijeme a i ako je hitno, za to uvijek postoji kulturan način ukazivanja ako je ipak u pitanju “neodgodiva” hitnoća.
Dakle, jednim dijelom mogu postojati nekakvi propisi same institucije,da se u dvoranama tijekom predavanja ne koriste mobiteli, a ostalo nalaže osobna kultura ili nekultura.
Ali to se nikako ne smije gledati sa stajališta kako to isključivo vrijeđa profesora. Malo previše egocentrično razmatrana “problematika”.

Janoš
Gost
Janoš

Neki dan u autobusu, svi lijepo kuckamo po ekranu mobitela a tamo odostraga neki debil čita knjigu. Užas…

Lucija
Gost
Lucija

“…u odjeljku gdje su uređaji bili dopušteni svi učenici na posljednjem ispitu bili znatno lošiji – čak i učenici koji nisu koristili svoje uređaje u nastavi.”
😱 ” Šok i vjeverica”…za ovo je fakat trebalo raditi istraživanje…

POVEZANE VIJESTI

Izbornik