fbpx

Jeste li znali što djeca nikada ne zaborave?

Dječak u blatu - Jeste li znali

Od mnogih djedova i baka sam čuo kako su unucima kupili neki vrijedan poklon po kome će ih, tako smatraju, unuci pamtiti za cijeli život. I brojni roditelji slično misle.

Međutim, nedavno pročitah tekst o jednom istraživanju koje se bavilo ovim pitanjem, a koje nije potvrdilo gore navedena očekivanja. Istraživač prvo navodi kako se ovim pitanjem počeo baviti slučajno. Jednom je razgovarao s nekom djevojkom koja mu je rekla da je izgubila oca u svojoj sedmoj godini života. Kad ju je pitao sjeća li ga se, ona je potvrdno odgovorila. On ju je onda pitao po čemu ga se sjeća, a ona mu je rekla, da ga najviše pamti po tome kako ju je jednom vozio na traktoru dok su se šalili i smijali i bili sretni. Istraživaču je bilo zanimljivo to da se djevojčica ne sjeća oca po tome da joj je kupio neku igračku, haljinu ili tako nešto, pa je odlučio još nekoj djeci postaviti slična pitanja. Tako je krenuo u veliko istraživanje iz kog je mogao zaključiti da djeca u većini slučajeva pamte osjećaje koji su vezani za neke događaje, a ne koji su poklon od nekoga dobili.

Čudno, i meni poklon nije bio najvažniji

Kad sam ovo pročitao, prvo što je bilo je to da razmislim i ja po čemu se sjećam nekih ljudi iz svog djetinjstva. O nekim događajima i svojim tadašnjim osjećajima sam već pisao i na ovom portalu. Shvatio sam da se i ja uklapam u zaključak do kog je došao ovaj istraživač. Kad sam se pokušao sjetiti priča iz djetinjstva ljudi iz svog okruženja, shvatio sam da su i oni imali u tim pričama uglavnom događaje i osjećaje koje su opisivali u takvim prilikama. Ako su se i sjećali nekih poklona, uz njih su obavezno opisivali i kako su se osjećali kad su ih dobili.

Iskustva mog prijetelja

Imam prijatelja koji ima unuke i uživa u njihovom odrastanju i koji mi redovno šalje opisane razne zgode iz druženja s unucima. Nedavno je sa starijim unukom pravio alarmni uređaj koji su ugrađivali u ladicu na unukovom ormaru, da ga alarmira ako mlađi brat zaviru tamo. Jučer su zajedno montirali željezničku prugu i prateće objekte u unukovoj sobi. Vjerujem da će unuk pamtiti ove događaje po tome kako su on i djed zajedno radili; kako mu je tad djed objasnio na kom principu alarm radi i kako je to naučio i znao nešto što većina njegovih vršnjaka ne zna. Pamtit će po osjećaju zadovoljstva koji nastupa dok se nešto kreativno radi i osjećaju koji nastaje kad se posao dobro uradi. On će se uvijek sjećati svog djeda po tome, a ne tek po činjenici da mu je kupio dijelove za alarm ili željeznicu. Da nije, da nema novaca za to, oni bi našli neki drugi posao koji bi zajedno radili. Nekad su to bili topovi od blata, vajanje životinja od blata ili plastelina, pravljenje lutaka od krpica, pravljenje aviona od papira ili bilo šta drugo, ali to se pamtilo. Navikavalo se djecu razmišljati, nalaziti rješenja. Učilo ih se životu, tada na takav način, sad na neke načine koji su primjereniji ovom vremenu.

Ali ono što je uvijek važno – to je da se s djecom treba provoditi više vremena i da s njima treba razgovarati. Što više razgovarati, i ne plašiti se da oni ne razumiju o čemu im govorite. Vjerujte, djeca uvijek razumiju i znaju više nego što očekujemo!

0 0 vote
Ocijenite članak
Sviđa li vam se Logično? Ako niste već lajkali, učinite sada: ❤
Pretplati se
Obavijest
guest
11 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Dreamer
Gost
Dreamer
3 godine prije

Apsolutno…dijete nikada ne smijes podcijeniti,uce brzo irazvijaju se ako se s njima na kreativne nacine radi. Nakon odlazaka u prirodu te obavljanja kojekakvih poslova vani uz detaljnije objasnjavanje i poducavanje djeca su zadovoljnija i pred spavanje te cvrsto zagrle…istina.

Iva Horvath
Gost
Iva Horvath
3 godine prije

Djeca ne mogu jedino bez nase ljubavi i zajednickog vremena.

Vinko
Gost
Vinko
3 godine prije

Živa istina!

subaru
Gost
subaru
3 godine prije

Ujak mi kupio one revolvere na vodu sa opasačima kao kauboj. Idemo mi tako noću po korzu a on kad vidi neku zgodnu veli ovu špricaj.

zig
Gost
zig
3 godine prije
Reply to  subaru

Subaru@ koliko je tebi ljeta Gospodnjih? Bice da ti je stric, Bog mu dusi spokoj dao, par decenija na Elizejskim poljanama? ?

Karlo Stajner
Gost
Karlo Stajner
3 godine prije

Pamtim ljubav mojih roditelja i bombardovanje” dobrih ljudi” moje zemlje

jasmin
Gost
jasmin
3 godine prije

Najdražima u odgoju treba dati nematerijalno,a to su:ljubav,vrijeme,razumijevanje…

Bobi
Gost
Bobi
3 godine prije
Reply to  jasmin

To stoji u tekstu

ana
Gost
ana
3 godine prije

Nismo ni svjesni koliko ti mali dobro razumiju sve što se oko njih događa. Imam dvoje unučadi i ja i muž nastojimo s njima provesti što više vremena, pričajući priče, čitajući, odlasci na selo , silni razgovori o raznim temama koje se same od sebe nameću i vjerujte mi, uživamo i vjerujem da će se baš toga najviše sjećati.

Guest
Gost
Guest
3 godine prije
Reply to  ana

… muž i ja …

TomRy
Gost
TomRy
3 godine prije
Reply to  Guest

Nije bitna gramaticka forma u hrv jeziku, vec dobra namjera ?

POVEZANE VIJESTI

Izbornik