fbpx

Da li je Kina sposobna da odbaci dolar?

Kina - dolari

Kako trgovinske i političke tenzije eskaliraju između Kine i SAD, u Kini se povećavaju pozivi na smanjenje zavisnosti od dolara.

Washington prijeti da će uvesti sekundarne sankcije kineskim finansijskim institucijama koje opslužuju ljude na američkoj listi sankcija i razmatra odustajanje od kineskih kompanija u američkim razmjenama.

U međuvremenu, Kina već godinama pokazuje rast potražnje za američkom valutom, a finansijski ratovi su sada nepovoljni za bilo koju zemlju, kažu stručnjaci.

Kako piše Michael Howell, šef istraživačke grupe Cross Border Capital, strane vlade su u drugom tromjesečju prodale američke državne obveznice u vrijednosti od 500 milijardi dolara, a Kina je odbacila trećinu svih hartija od vrijednosti.

Nakon pristupanja STO, Kina je pojačala potražnju za dolarom i tako smanjila troškove zaduživanja Sjedinjenih Država. Trenutno je Kina i dalje najveći vlasnik američkih državnih hartija od vrijednosti – više od jednog biliona dolara.

Međutim, ne treba zaboraviti da će, ako Kina odustane od dolarskih finansijskih instrumenata, potražnja za američkom valutom opadati, a Americi će biti sve teže da finansira svoj budžetski deficit.

Neki kineski zvaničnici posljednjih sedmica započeli su razgovor o potrebi da se što prije riješe dolarske zavisnosti i promovišu internacionalizaciju juana.

Prvo je Fang Xinghai, potpredsjednik Kineske komisije za regulisanje hartija od vrijednosti, upozorio na opasnost od odlaska Kine iz dolarskog sistema i SWIFT međunarodne platne mreže u slučaju eskalacije tenzija između Kine i Sjedinjenih Država.

Zatim je sličnu zabrinutost izrazio i Guo Shuking, direktor kineske Komisije za regulatorno bankarstvo i osiguranje. Konačno, Zhou Li, bivši šef Odjeljenja za međunarodnu vezu Centralnog komiteta KPK, takođe je izjavio da je potrebno što prije da se riješe zavisnosti od dolara.

Razlog zabrinutosti bile su posljednje akcije Sjedinjenih Država. Senat SAD odobrio je sankcije zbog navodnog ugnjetavanja Ujgura u Xinjiangu kao i zbog usvajanja kineskog zakona o nacionalnoj bezbjednosti u Hong Kongu.

Da bi sankcije stupile na snagu, njih još uvijek mora odobriti američki predsjednik.

Američki senatori dugo traže sankcije protiv kineskih zvaničnika prema Magnitsky Zakonu. Ali Trump se dosad ne žuri u provođenje ovih inicijativa jer se boji da će trgovinski pregovori između dviju zemalja tada nestati.

Međutim, u trenutnim okolnostima izborne trke, s obzirom da će američka ekonomija pasti zbog koronavirusne epidemije, izgleda da kandidati dvije stranke nisu smislili ništa drugo nego da igraju na kartu prijetnji Kini.

Rješavanje gorućih socio-ekonomskih problema u zemlji u tako kratkom periodu teško da je moguće, tako da je najlakši način da se stepen napetosti prebaci sa unutrašnjih problema na spoljne prijetnje.

To objašnjava stalne pozive SAD da Kinu smatraju odgovornom za globalnu pandemiju, pozive na nova, restriktivna pravila za kotiranje kineskih kompanija, pa čak i sekundarne sankcije za banke i finansijske institucije koje služe pojedincima koji su navodno umiješani u kršenje ljudskih prava u Xinjiangu i Zakon o nacionalnoj bezbjednosti u Hong Kongu.

Sankcije protiv kineskih finansijskih struktura mogu zaista biti bolne. Udio juana u kineskim međunarodnim ugovorima u 2019. godini iznosio je nešto više od 19%. Dolar i euro još uvijek čine većinu trgovine, izjavio je Chen Fengying, direktor Instituta za svjetsku ekonomiju Kineskog instituta za savremene međunarodne odnose.

„Prema statističkim podacima, ugovori u juanu u 2019. godini činili su samo 19,15% ukupnih kineskih trgovinskih dogovora. Ostatak otpada na dolar i euro. Još veći problem su devizne rezerve. Potrebno je vremena i usaglašenih napora da biste se riješili dolara. Možemo vidjeti da sve zemlje svijeta suočene sa hegemonijom dolara pokušavaju da se riješe zavisnosti od dolara, ali još nema alternative. To uključuje i euro. Dakle, u kratkom roku, mislim da bi to mogla biti samo želja. Ali srednjoročno i dugoročno, rješenje od zavisnosti od dolara trebalo bi da bude krajnji cilj “, rekao je kineski stručnjak.

U kratkom roku, dolarske sankcije protiv Kine mogu naštetiti samo SAD. Prema STO, 13 % svjetskog izvoza i 11 % svjetskog uvoza – najvećće učešće u svjetskoj trgovini – pripada Kini.

Ako se dolar izuzme iz podmirivanja takvog obima transakcija, on može stvoriti šokove unutar finansijskog sistema SAD.
Istovremeno, rusko iskustvo pokazuje da je u slučaju uvođenja ograničenja pristupu američkom finansijskom sistemu relativno lako prijeći na euro-ugovore. Kao rezultat toga, SAD jednostavno nastoji smanjiti udio svoje valute u međunarodnim ugovorima.

Prije samo nekoliko godina dolar je predstavljao više od polovine međunarodnih ugovora, a sada iznosi oko 40 %. Istovremeno, zbog statusa dolara kao glavne valute u svijetu, Sjedinjene Države dozvoljavale su sebi da decenijama imaju ogromni budžetski deficit koji su, u stvari, finansirale druge zemlje.

Vjerovatno će Washington ostaviti prijetnju finansijskim ratom s Kinom na nivou retorike. Na kraju, realno nema alternative za dolar, mada američki finansijski sistem nije lišen nedostataka, izjavio je stručnjak Chen Fengying.

„Situacija sa međunarodnim ulaganjima trenutno nije baš dobra. U mnogim regionima depoziti su prešli na negativne stope. Međutim, američko tržište obveznica i dalje je u pozitivnoj zoni. Dakle, mislim da je do sada nemoguće odreći se američkog duga. ”

Međutim, zbog uticaja kvantitativnog ublažavanja i budžetskog deficita, američki državni dug nije baš pouzdan alat, kaže ekspert. Objektivno gledano, nakon finansijske krize 2008. svijet je pogodio val kvantitativnog ublažavanja.

Naravno, kao što napominje Chen Fengying, SAD su najviše podržavale ovaj proces, a to je prijetilo stabilnosti i statusu dolara.

„Ipak, mislim da to nije samo američko pitanje. To je globalni problem. Samo se dolaru kao dominantnoj valuti posvećuje veća pažnja. Možete reći da su „sve jabuke trule“, ali dolar je među njima i dalje prilično pouzdan.

Da su druge valute bile podjednako pouzdane, već bismo se prebacili na obračunavanje u njima. Ali, na žalost, još nema alternative. “Ovo je stvarni problem svjetske ekonomije”, rekao je on.

Sukob Kine i SAD sve se više naziva novim hladnim ratom. Međutim, za razliku od hladnog rata između SSSR i SAD, čije su ekonomije bile slabo povezane, Peking i Washington su sada usko zavisni jedni od drugih.

Stoga mnogi američki analitičari, uključujući Nicholasa Lardya iz Peterson instituta za međunarodnu ekonomiju, vjeruju da će najvjerovatniji scenarij u bliskoj budućnosti biti razmjena teških izjava bez značajnih stvarnih koraka usmjerenih na ekonomsko razdvajanje.

Sudeći prema dešavanjima na tržištu, američko poslovanje nije spremno za sukob s Kinom, pa čak i naprotiv, teži kineskom tržištu usred pogoršanja političkih odnosa između dvije zemlje.

Prošle godine Pay Pal je postala prva strana kompanija koja servisira elektronske usluge plaćanja u Kini. JP Morgan je dobio dozvolu da svoj posao u Kini prenese u potpunosti pod svoju kontrolu.

American Express je postala prva strana kompanija koja je dobila dozvolu za obavljanje poslova sa kreditnim karticama u Kini. A svjetske rejting agencije S&P Global i Fitch sa oduševljenjem su se zauzele za kinesko tržište kreditnog rejtinga.

17
Ostavite komentar

avatar
10000
 
7 Grupirani komentari
10 Odgovori unutar grupe
0 Pratitelji
 
Komentar koji izaziva reakcije
Najaktivniji komentar
17 Komentatori
SparklingEmiKomentatorKomentatorKomentator Zadnji aktivni komentator
  Pretplati se  
Obavijest
Tim
Gost
Tim

80% svjetske trgovine se odvija u dolarima, neka se kina dedolizira tko joj brani.

Sparkling
Gost
Sparkling

Tim
Ne kužiš ili samo nabacuješ komentar tek toliko da nešto napišeš. U pitanju su dvije za sada najmočnije ekonomske sile. S jedne strane Am. koja štampa koliko hoće a s druge strane Kina koja je stvorila tolike zalihe u dolarima da to nekome smeta.
I jedna i druga strana drže napete “pračke” ali se boje ako otpuste pa ne pogode cilj da bi druga strana uzvratila a posljedice ni jedan ni drugi ne mogu baš s velikom sigurnošću predvidjeti. Natezat će se oni tako dosta vremena ne obraćajući pažnju na druge aktere koji žele svoj dio kolača i trčeći žele sustići ili se bar približiti Kini. U svakom slučaju ako nešto drastično zakuhaju, gube sigurno i jedni i drugi.

Busola
Gost
Busola

ako odbaci otprilike 50% svjetske trgovine će se odvijati u dolarima. Ipak nisam uvjerenja i slažem se s iznad postom da ijedna i druga strana za sada žele povući taj potez…

miki
Gost
miki

braavo, vidi se da ste kumrovacka skola sparkling, tko u kini moze ista pitati i smije reci glasno pored brata sia,
toliko je taj clanak bolestan, da mi znti odaklw je prepisan.

Sparkling
Gost
Sparkling

miki
Nikad ali baš nikad ničiju školu (političku) nisam pohađao a još manje podržavao. Ako ti je cilj bila provokacija nije ti uspjela.
Između ostalog, u Am. nitko ništa ne smije ni da pomisli ako to veliki brat iz FED-a nije amenovao. Toliko o slobodi mišljenja.
LP

Komentator
Gost
Komentator

Ima u tvome upisu nešto istine ali i isto tako i poneka zabluda. Prvo bih spomenuo tvoju tvrdnju, da Amerti štampaju Dolare koliko god hoće, što jednostavno nije i ne može biti istina. FED koji plasira dolare u financijski krvotok je konstantno pod budnim okom državnih institucija, koje mu to spriječavaju. Logičnije bi bilo, da kineska strana štampa svoje Juane, koliko god hoće, jer je tu kineska komunistička partija jedini arbitar bez demokratske kontrole, koja upravlja svim potencijalima Kine i mi ustvari ne znamo, dali je njihova monetarna i svaka druga politika ispravna po normalnim svjetskim mjerilima, jer Kompartija uvjek plasira lakiranu i poljepšanu sliku stanja kod njih. Mi ustvari ne znamo kolika je uistinu inflacija u Kini, koliki je godišnji BDP kao što ne znamo, koliko ih je oboljelo i umrlo od Korone. Nema kod njih neke transparentnosti nego daju podatke koje odobri partija. Negdje sam našao pdatak, da su oni sagradili i još uvjek grade veliki broj stambenih zgrada, ali da je većina njih prazna i neprodana i ne zna se hoće li ikad to biti nekome prodano i u stvari predstavlja mrtvi kapital, koji se nije realizirao, a ipak sve to ubrajaju u godišnji porast BDP-a. a to je stara komunistička praksa koje se oni drže.
Istina je što si napisao, da su Kina i SAD dvije najvažnije ekonomske svjetske sile i da u njihovim trgovačkim odnosima usprkos trenjima vlada nekakva ravnoteža i kad bi se ta ravnoteža porušila obadvje države bi imale nesagledivu štetu i ne samo one. Isti primjer je i s američkim obveznicama koje posjeduje Kina u velikim količinama i neki pišu, da Kina s njima može uništiti Ameriku. To je samo djelimično točno i samo jedna strana medalje, jer ako bi Kina to samo pokušala učiniti, to bi izazvalo turbulencije na svjetskom financijskom i gospodarskom planu i Kina bi pretrpjela jednaku štetu kao i Amerika(Kao i dva čovjeka zaključana u sobi, kad bi jedan pokušao da jakom bombom ubiti ovog drugog. U današnjem svijetu vlada veća međuzavisnost svih međunarodnih faktora, veća nego se nekima ovdje i sanja.

Emi
Gost
Emi

Sparkling
Ako kina ne izvozi onda propada ionako je u recsiji, zalihe koje je nakupila će se brzo istopiti, proizvodnju će usa prebaciti u druge jeftinije zemlje a kini polako uvoditi carine što je ravno embargu i svesti je na jako malu mjeru. Kina ne može gospodariti novcem to može samo Usa i nešto Londn ostali su premali i bez uticaja. Kina je zmaj od papira čija se uloga polako gasi.

Sparkling
Gost
Sparkling

Emi
Po mom skromnom mišljenju si totalno u krivu. Kineski standard i BDP još nije dosegao zapadne zemlje ali kad to malo pomnožiš s brojem stanovnika u Kini i njihovu unutrašnju potrošnju koja u 80% se zasniva na onome što se proizvede unutar Kine onda tvoj iskaz da Kina propada ako ne izvozi je netočan. Svakako da je najbolje da što više toga ide za izvoz. Ali još uvijek nitko osim Kine (za sada) ne može konkurirati što se tiče cijene i kvalitete konačnog proizvoda. Nemojte zaboraviti da je Kina otkupila mnoge licence i da je Kina u konačnici industrijska velesila. Nije samo tako jednostavno premjestiti neku proizvodnju (pogotovo visoko sofisticiranu) u drugu zemlju. Školovani i osposobljeni ljudi su najveća prepreka.
Da je Kina zmaj od papira kako ti kažeš, zašto bi se Am. zbog toga toliko uzbuđivali? To što netko gospodari (možda) s novcem je samo prividno. Jer dok taj novac koji štampaš koliko ti treba i upotrebljavaš čistu silu da dokažeš nekome da taj novac ima stvarnu vrijednost drugi igrači ti svakim danom dokazuju da si u krivu a ti udaraš glavom u zid i ne želiš prihvatiti stvarnost koja je za tebe svakim tvojim krivim potezom sve gora. A to se upravo događa s Am. i njihovim saveznicima. >Svijet kojeg poznajemo se mijenja ne od jučer nego od prekjučer.
LP

Komentator
Gost
Komentator

Što?? Zar dolar još postoji? Pa već nekoliko godina se govori, da je dolar “kaput” i o tome, kako Kina i Rusija gomilaju zlatne rezerve i sa svim drugim državama trguju u njihovim valutama, a kad tamo, Dolar sve traženiji i sve veći postotak svjetske trgovine se odvija u dolarima.

Zagor
Gost
Zagor
Weteran
Gost
Weteran

Mogućè je da Prvi dedolarizaciju izvrši SAD!?

Busola
Gost
Busola

Neće ga provesti SAD nego NWO… a kako se za sada odvija stvarno taj NWO je pokrenuo gadnu igru…

tihobl
Gost
tihobl

Kina ima dva izbora – ili da se odrekne americkog trzista ili da nastavi primati dolare. Kina decenijama kreditira amerikance dajuci im robu, a uzimajuci americke hartije od vrijednosti. Ako ih prestanu kreditirati ovi ce prestati kupovati. Zato guraj dok ide.
Kinezima se tesko odreci sestine izvoza, a amerima jeftinih roba (ako bi morali te iste robe nabavljati od dugih po daleko visim cijenama prouzrokovali bi inflaciju koji SAD u ovakvoj situaciji nebi mogle podnijeti).

RoPe
Gost
RoPe

Znaci odreci ce se dolara a JPMorgan i Amex ce dobiti monopol?! 🤦‍♂️

alex
Gost
alex

Koja budala kolje gusku koja nosi zlatna jaja.

Komentator
Gost
Komentator

Za to bi mogli biti sposobni jedino hrvatski političari!

hiber
Gost
hiber

Otprilike svakih mjesec dana ista priča o potpuno nebitnom pitanju jer više od 70% američkog duga drže unutarnji ulagači. Kina je u pripetavanju sa Japanom oko najvećeg portfelja država, ali pravi kineski problem je što im je dug nefinancijskih sektora od 2008 do 2020 porastao sa 140% na 270% bdp, dok su europski i Usa dugovi nefinancijskih sektora ostali isti, oko 260% u cijelom periodu. Drugim riječima kineski rast se zadnjih desetak godina temelji na zaduženju, a ne na produktivnosti.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik