Plan B – Zatvoriti Hormuški tjesnac i energente preusmjeriti na Rusiju i Kinu preko Kaspijskog mora

Nakon vojnih udara Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na tri ključna nuklearna postrojenja u Iranu, Bliski istok ponovno je na rubu eksplozije – ne samo političke i vojne, već i geostrateške. Središnja tačka u ovom sve napetijem sukobu postaje Hormuški tjesnac, uski ali ključni prolaz koji povezuje Perzijski zaljev s otvorenim morem. I dok svjetske sile upiru prste, troše municiju i raspoređuju nosače zrakoplova, Iran ovaj put ima drugačiji plan – plan koji bi mogao preokrenuti globalnu energetsku kartu.

Energetska aorta pod prijetnjom

Hormuški tjesnac je s pravom nazivan “energetskom aortom svijeta”. Ovim tjesnacem svakodnevno prolazi gotovo 20 milijuna barela nafte – oko petine globalne potrošnje. Tjesnac je neophodan za zemlje poput Saudijske Arabije, UAE-a, Kuvajta, Iraka i Katara, koje praktično nemaju drugog izlaza na svjetsko tržište. Međutim, napadom na Iran, zapadne sile su učinile ono što je Teheran čekao: povod da učini ono čime već godinama prijeti – zatvori Hormuz.

Plan B: Sa mora – na kopno

Prema informacijama koje kruže diplomatskim i obavještajnim krugovima, Teheran već duže vrijeme radi na alternativnoj energetskoj strategiji koja uključuje kopnene rute za plin i naftu kroz savezničke teritorije. Plan je jednostavan u svojoj kompleksnosti: zatvoriti Hormuški tjesnac za “neprijateljske sile”, a tokove energenata preusmjeriti prema sjeveru – kroz Iran, pa dalje preko Kaspijskog mora i kroz Rusiju, direktno prema Kini, Indiji i ostalim tržištima.

Kina, kao najveći svjetski uvoznik energenata, vidi ovu priliku kao više nego pogodnu. U sklopu inicijative “Pojas i put”, kineska logistička mreža već godinama jača infrastrukturne kapacitete za ovakav scenarij. Rusija, s druge strane, dobiva povijesnu šansu da preuzme kontrolu nad kopnenim putevima energije iz Azije. Ako se plan realizira, Moskva i Peking će zajedno postati novi centar svjetske energetske trgovine – potpuno izvan kontrole Washingtona i Londona.

Gubici Zapada – Energetski infarkt

Zatvaranjem Hormuza, Zapad bi ostao bez ključnih isporuka nafte i plina. Cijene energenata bi vjerojatno eksplodirale, burze bi zavladala panika, a strateške rezerve SAD-a ubrzo bi bile na testu izdržljivosti. Evropska unija, koja još uvijek gradi ovisnost o fosilnim gorivima uprkos zelenim agendama, bila bi pogođena direktno i brutalno. S Katarom izoliranim, LNG evropskim terminalima bi postao još nedostupniji, a ovisnost o ruskom plinu – neminovna.

Iran kao energetski igrač

Ono što je posebno zanimljivo – jest način na koji se Iran nameće kao ključno energetsko čvorište umjesto tek još jednog “problematičnog režima”. Umjesto da bude meta međunarodnih sankcija i vojne agresije, nova paradigma Irana jest ona tranzitne sile: zemlja koja ne samo da proizvodi, nego i usmjerava. S novim plinovodima koji se povezuju s Rusijom, i željezničko-cestovnim rutama koje vode prema Kini, Teheran vjeruje da može preživjeti – pa i profitirati – u svijetu koji ga pokušava politički izolirati.

Novi svjetski energetski poredak?

Blokada Hormuškog tjesnaca dugo je bila “nuklearna opcija” u iranskom arsenalu prijetnji, ali sada je postala realna strategija. Ako bude realizirana u kombinaciji s preusmjeravanjem tokova energije, svijet će se suočiti s tektonskim poremećajima u trgovini, geopolitici i ekonomiji.

Rusija i Kina, igrači koji su dugo vrebali iz prikrajka energetske utakmice, mogli bi postati novi “šišači karata”, dok bi SAD, Izrael i njihovi saveznici ostali bez ključnog utjecaja u regiji. I sve to ne metkom, već ventilom.

Hormus nije samo tjesnac – to je slavina svjetske ekonomije. A Iran sada drži ruku na pipi.