Više ogranaka američke vojske kupilo je pristup “petabajtima” podataka o privatnom korištenju interneta američkih građana putem alata zvanog Augury, dajući im pristup gotovo sveznajućem skupu podataka, uključujući komunikaciju putem e-pošte, istoriju pregledavanja i druge informacije koje identifikuju ponašanje, sve na zahtjev i bez naloga, tvrdio je senator Ron Wyden (D-Oregon) u pismu Uredu glavnog inspektora u srijedu.
Senator je zatražio od OIG-a da istraži kupovinu i korištenje bilo koje takve evidencije od strane Ministarstva domovinske sigurnosti i Ministarstva pravosuđa, pozivajući se na izvještaj koji je njegov ured dobio od vojnog uzbunjivača u vezi s Pomorskom kriminalističkom istražnom službom (NCIS) koja kupuje i koristi podatke o protoku podataka iz podataka broker Team Cymru. NetFlow podaci uključuju vlasničke informacije koje su obično dostupne samo provajderima internet usluga i vjerovatno se pružaju bez informiranog pristanka tih provajdera – a kamoli sudskog odobrenja.
Wydenova vlastita istraga o tvrdnji uzbunjivača je otkrila da su američka Cyber komanda, vojska, FBI i Tajna služba također kupili skupove podataka kompanije. Istraživanje matične ploče pokazalo je da su platili ukupno 3,5 miliona dolara za korištenje alata Team Cymru Augury, koji navodno može pristupiti 93 % internet prometa. Koristi tehnologiju zvanu packet capture data (PCAP), koju je jedan stručnjak za tehnologiju kibernetičke sigurnosti nazvao “sve… ne postoji ništa drugo za uhvatiti osim mirisa struje”.
Glasnogovornik iz Ureda za informacije mornarice rekao je Motherboardu da “za korištenje podataka o neto protoku od strane NCIS-a nije potreban nalog”, tvrdeći da agencija nije koristila NetFlow u svrhe kriminalističke istrage – samo u “različite kontraobavještajne svrhe”. Druge agencije koje su navodno kupile Augury nisu odgovorile na zahtjev izdanja za komentar.
Sa svoje strane, Team Cymru je insistirao da njegov alat „nije dizajniran da cilja određene korisnike ili korisničku aktivnost. Platforma posebno ne posjeduje informacije o pretplatnicima koje su potrebne da bi se evidencija vezala za bilo koje korisnike.” Međutim, prethodne studije su pokazale da je potrebno relativno malo podataka da bi se pojedinci u bazi podataka deanonimizirali, što znači da čak i „ograničeno uzorkovanje dostupnih podataka“ koje dozvoljava može biti dovoljno da se demaskira pojedinac – i dobije pristup ukupnost njihovog online postojanja.
18 komentara
Upasti nekome u njegovu online korespondenciju i nadgledati njegov kompletan online rad, kao da je to da sada sve bilo nemoguće.
Kojom brzinom ili lakoćaom će moći oderđene službe obavljati nadgledanje, kao da je to sada za žrtvu nadgledanja od neke važnosti.
Otprije poznato.
Naslov je malo zbunjujući. Alat koji imaju je za analizu podataka. Prikupljanje podataka je riješeno samim dizajnom interneta. Internet je američka tvorevina i oni imaju pristup najvećim internet čvoristima koja su pod njihovom jurisdikcijom ili pod jurisdikcijom njihovih saveznika.
Ako vas zanima kako zapravo izgleda “internet”, odite na website kompanije hurricane electric – he (točka) com i pogledajte 3D mapu svih većih konekcija na svijetu. Kviz pitanje – čija je kompanija hurricane electric ? 😜
Ovo je možda samo usavršen alat, u nizu sličnih koji postoje. Kad se bilo ko na svijetu prvi put loguje na net, on je svoju privatnost trajno stavio na raspolaganje, ukoliko je po bilo kom osnovu interesantan određenim službama, tako da one lako mogu znati šta je večerao prije tri godine, ukoliko ih to zanima. Razvojem digitalnih tehnologija, privatnost je umrla. Zauvijek.
Kolega ako si low level nemaš razloga za brigu. Probati ću ti objasniti.
Vrijednost svakog sustava nadzora u konačnici se ostvaruje kroz pravovremene i relevantne informacije koje nudi i odluke koje informira i na koje utječe. Da bi bili uspješni, strategija i sustav nadzora moraju uključiti potencijalne donositelje odluka i biti relevantni za specifične probleme s kojima se suočavaju—lokalno, nacionalno, a sve više i globalno. Potrebe za informacijama i znanjem razlikuju se ovisno o perspektivi, a resursi su rijetko dostupni za podršku svim potrebama.
obrati pozornost na ovo sha je bordo napisao.. UKOLIKO IH TO ZANIMA.. ukratko,mislim da ste obojica na istoj liniji.sistem ne prati obicne smrtnike,gubljenje vremena.samo tvoje znanje o ovoj temi toliko odskace,tesko je bolje objasniti sustav nadzora nego ovako kako si napisao.jbt,da nisi neki zbir kako govori onaj lunatik,hahahaaa..ajde,svako dobro.hvala ti.
Meni to liči na specijalni alat za zatiranje. Mete su teoretičari urote. Majstori smisle “guzilicu” teoretičari je razguze i lagano pojasne na mrežama. Onda guzilica postane javna tajna i više nema efekta. S ovim software-om doći će do izražaja ona :radoznalost je ubila mačku. Dakle u pitanju je tagiranje sposobnih služiti se svojom tikvom i čitati između redova Nisu zadovoljni učincima cenzure i ovo je slijedeći logičan korak. Nije se jednom u povijesti desilo spaljivanje knjiga i sječa glava pogotovo inteligenciji.
Pogrešno.
Sistem prati SVE.
Ima tehničke mogućnosti. I, da, da, napajanje energijom.
I, izdvaja bitno.
Po potrebi, ono što traži.
Kao što su stare tel linije/ parice imale sustav koji se uključivao na ključnu riječ.
Ti sustavi praćenja su razvijeni još za fiksne telefone. Nema veze analogno/ digitalno. Princip je isti.
Osamdesetih su sve telefonske kompanije imale ugovore sa državom.
Najnovije za te fiksne telefone je bilo prepoznavanje boje glasa govornika.
I memoriranje. Devedesetih.
Zapamćen i prepoznat kod bilo kojeg drugog javljanja.
Svakako, resursi se pažljivo koriste, i tretiraju osobe, grupe ljudi, koje su po mišljenju službi koje se bave nadzorom, njima bezbjedonosno ili iz drugih razloga, interesantne. Naravno, druga strana, ljudi koji žele da ostanu ” ispod radara”, jer se bave” škakljivim” poslovima, koji to zaista jesu, ili su kao takvi tretirani od službi nadzora, koriste kontra mjere, da bi ostali van dohvata. Zanimljiva je to utakmica, i ishod zavisi od vještine aktera.
Svi donositelji odluka dijele potrebu za pravodobnim, relevantnim i robusnim informacijama o određenim pojedincima ili populacijama pojedinaca, ali se bitno razlikuju u granularnosti svojih potreba za podacima i u načinu na koji obrađuju i iskorištavaju dostupne podatke i informacije i provode ih u djelo kroz odluke na koje utječu samim nadzorom i kontrolom. I naravno slažem se se da bi
se to moglo gledati kroz prizmu “utakmice”.
huu jebate… mi prosti, obicni ljudi, nemamo pojma… proslo vrijeme boraca s frizima preko oka, razbijenih arkada i nosova… ovo je utakmica hemeroid-ratnika u hudicama s umjetnickim nickovima a sve, kroz – simple-network-transfer-protocol… pitanje je samo, kakva je to utakmica, koja se uvijek igra na tudjem terenu, stalno po tudjim, promjenjivim pravilima, i .. kad si vec skinio gace i naguzio se…?
…di je tu borba?
Koji su to nedostupni resursi?
I za koje potrebe?
Ja to – ne vidim.
Hmmm, svatko čim dotakne tipkovnicu je suglasan da “daje” svoje podatke.
Na internetu nema privatnosti i to svak treba znat.
Hajde ne plasite narod ( vjerni ) 😁 . Stavite dodatak — vazi samo za colonije NATO 😁 . Poput i svega drugog na koncu .. Kako bilo – za sve druge – STO IM VRIJEDE prikupljene informacije ?! Sve druge , ukljucujuc i NEPISMENE TALIBANE , mogu POLJUBIT — U PRKNO 😜 ! Sjeckaju dobos tortu – u bubanj potoku – uostalom – bute vidjeli 😉
Cuvajmo demokraciju kao zjenicu oka. Ili tako nesto…slicno.
Suštinska razlika između NATO zemalja i Rusije.
Njihov vojni sektor kupuje od civilnog sektora a to daje ogroman podsticaj i daje apsolutnu slobodu razvoja civilnog sektora.
U Rusiji sve šta valja ide u vojsku, bolje reći vojni sektor ima ekskluzivno i primarno pravo na sve šta se izumi i odkrije, najbolji strunjaci rade za vojsku a vojska ništa ne dijeli sa civilnim sektorom.
Jedan možda najveći problem koji koči razvoj ruskog civilnog društva.
Zato je u USA korporativna kleptokracija ta koja vodi kolo, a u Rusiji autokratska oligarhija. S tim da u Rusiji barem znaš tko je glavni.
a i ti si tratincica… isto ko da pitat grupu agresivnih pervertita, koji te siluju, …ali cekajte ljudi, …gdje je nestala ljubav?