Antiglobalistički pokret i jurišni odredi Black Bloc i Antifa su kupljeni novcem korporativnih elita

1999 Seattle WTO protests

U subotu i nedjelju su žrtve takozvanih „ljevičarskih“ Antifa skupina i / ili samozvanih „anarhista“ heterogenog pokreta Black Bloc bili jedan od poznatijih pripadnika Žutih prsluka u Francuskoj, teško ranjeni Jérôme Rodrigues, dok je nakon njega u sličnom napadu žrtva bio francuski novinar Vincent Lapierre. Ovaj put su se Antifa i Black Bloc okrenuli protiv samih prosvjednika i poznatijih osoba, prvog jer je javno optužio Black Bloc za napad, a drugog zbog njegovih konzervativnih, desničarskih, ali ne i fašističkih stavova. Međutim, zadaća ovih skupina, iako ne svih, jer su se, na primjer, pripadnici katalonskih Antifa skupina i iz drugih europskih zemalja nekih njemačkih u Donbasu aktivno borili protiv neonacista bojne Azov, jeste uzrokovati kaos, nepotrebno nasilje, pobjeći i policiji prepustiti da se iskali na prosvjednom pokretu, u ovom slučaju nad Žutim prslucima.

Pitati se tko su ti Antifa ili Black Bloc je bespredmetno, jer je većina, kao i neonacističko podzemlje poput Bande Kebab u Njemačkoj, povezana s tajnim službama u svojim zemljama. Zadaća im je potpuno nepotrebnim nasiljem i vandalizmom minirati prosvjedni pokret potencijalno opasan po financijsku oligarhiju i neoliberalni kapitalizam, jer u EU drugog i nema, i policiji dati razlog za masovnu represiju. Ovo nije ništa novo i ove skupine, osim što su dobro uvježbane za urbanu subverziju, imaju svoje financijere, za koje se zna otkada se koristi ovaj model za suzbijanje bilo kakve vrste otpora tiraniji vladajuće elite.

Međutim, neznanje dovodi do pogrešnih zaključaka. Tako je, na primjer, na stranici Vincenta Lapierrea jedan od komentatora napisao: „Vi ste iskren i hrabar. Zaustavite mržnju i netoleranciju ljevičara! Hrabro!“

U Francuskoj, zemlji s vrlo jakom ljevičarskom tradicijom radničke klase, nazvati „ljevičarima“ samozvanu Antifa skupinu, blisku tajnim službama i koja tuče radnike, stvarno treba hrabrosti ili potpuno neznanje.

Drugi je korisnik podržao Vincenta Lapierrea i prepoznao napad Antifa kao čin korisnih idiota sustava kojeg financira Soros.

„Oni su najbolji saveznici neoliberalnog kapitalizma protiv kojeg tvrde da se bore. Vidimo autentične ultranasilne fašističke metode“, napisao je korisnik Ken Utah.

Točno, ova Antifa skupina je tisuće svjetlosnih godina udaljena od skupine Antifa Paris, koja se sredinom ’80-ih suprotstavila neonacističkom nasilju takozvanih Skinheadsa, koji su tada pokrenuli pogrom protiv stranaca u glavnom gradu Francuske. Danas živimo u Europi u kojoj su Antifa skupine, ali ponavljam, ne sve, zapravo čuvari neoliberalnog kapitalizma i njegove ideologije.

Nije točno da se ne mogu naći podaci kako je stara ljevica izumrla, bolje rečeno eutanazirana, i kako su stvoreni ovi jurišni odredi, psi čuvari zapadnih „elita“.

U opširnoj analizi profesora ekonomije na Univerzitetu u Ottawi, osnivača i direktora Centra za istraživanja i globalizaciju, prof. Michela Chossudovskog, objašnjava se fenomen takozvanih društvenih pokreta i utjecaja takozvanih „filantropskih“ zaklada čijim novcem korporativne elite uspijevaju usmjeravati, sputavati i onemogućavati bilo kakve promjene. Parola Svjetskog društvenog foruma (World Social Forum): „Drugačiji svijet je moguć!“, nakon što je raskrinkana unutarnja struktura Svjetskog društvenog foruma i uvjeti pod kojima će biti financiran, postaje obična fraza koja služi kao „ventil za kanaliziranje ljutnje“, a da nema nikakvog konkretnog učinka na postojeći ekonomski model i ni na koji način ne ugrožava neoliberalni koncept globalizacije.

Ovaj je članak, kojeg sam preveo i obradio 2013. godine, objavljen prije nekoliko godina, ali je skinut s internetskih stranica, a opstao je samo na jednom malo čitanom portalu u Hrvatskoj. Kako bi bolje razumjeli o čemu je riječ, uz nužno ažuriranje, pogledajmo kako je teklo eutanaziranje antiglobalističkog pokreta, uključujući lijevo krilo istog, te kako su nastale Antifa skupine koje koriste fašističke metode.

Protesti rusija

FOTO: ilustracija, protesti Rusija

Od proizvodnje pristanka do proizvodnje lažnog otpora

Do sada se uvijek govorilo o „proizvodnji pristanka“, koju su opisali Noam Chomsky i Edward S. Herman, ali se Chossudovsky posvetio analizi „proizvodnje otpora“, tj. financiranju, organiziranju i kanaliziranju otpora u onom obliku i omjeru u kojem on nikada neće dovesti u pitanje opstanak kapitalizma i njegove neoliberalne verzije, koja nije samo ekonomski model, već ideologija koja prožima sve pore društva. U tom poslu su umiješani svi. Od čelnih ljudi nevladinih udruga, političara, gospodarstvenika, bankara, korporativne elite, vlada zemalja domaćina međunarodnih summita do policije, tajnih službi i snaga sigurnosti, koje su uvijek spremne intervenirati ukoliko tijekom prosvjeda dođe do „promjene plana“, a tu promjenu plana im omogućavaju upravo skupine koje se formalno zovu „antifašističkima“ ili „anarhističkima“, dok zapravo služe kao jurišni odredi za proizvodnju kaosa i miniranje otpora i prosvjednih pokreta.

Prilikom održavanja Svjetskih ekonomskih foruma (World Economic Forum) i summita od G7, pa sve do G20, uvijek su se paralelno održavali i „anti-summiti“, tj. prosvjedi u organizaciji Svjetskog društvenog foruma (World Social Forum), ali koji, upravo zbog toga što su financirani i orkestrirani od onih protiv kojih dižu svoj glas, nikada nisu polučili nikakav rezultat. U slučaju da, kao npr. u Genovi 2001. godine, za vrijeme prosvjeda protiv summita G8 dođe do većeg zbližavanja među rascjepkanim i nepovezanim skupinama otpora, tada se inscenira sukob i Svjetski društveni forum se prikaže kao „banda huligana koji ruše sve pred sobom“.

Dakle, isti model imamo u Francuskoj, a primijećen je i u Kairu u vrijeme kada je trebalo na vlasti održati islamističkog predsjednika Muhammeda Mursija, kada su Black Bloc Kairo napadali sjedišta Muslimanskog bratstva, ali ne zato što su protiv ove terorističke islamističke organizacije, nego kako bi Mursiju dali povod da uguši bilo kakav oblik otpora njegovoj fundamentalističkoj islamističkoj vladi. Srećom, plan je propao i Muhammed Mursi je ubrzo svrgnut u vojnom udaru, kojeg je tražilo preko 22 milijuna potpisnika peticije Tamarod.

Scenarij u kojem infiltrirani policajci potaknu prosvjednike na nasilje, primijenjen je i u Torontu 2010. Nakon višegodišnje istrage i pravomoćnim sudskim presudama protiv čelnih ljudi iz sigurnosnih službi je dokazano kako je u Genovi 2001. doista primijenjen takav scenarij. No, i pored priznanja krivice ništa se nije promijenilo. Naravno, vodeće infiltrirane skupine su  u međuvremenu preotele Svjetski društveni forum, što je bilo vidljivo na godišnjem okupljanju u Tunisu 2015. godine, od kada ova okupljanja više nemaju nikakvog smisla i teško se nadati da je po njihovom aktivizmu „drugačiji svijet moguć“. Možda jeste, ali još gori od ovog kojeg poznajemo.

Kako je sad već jasno da su samozvani „antifašisti“ zapravo batinaši na plaći financijske oligarhije, za one koji žele znati nešto više i nisu zadovoljni s kratkim i paušalnim tumačenjem ovog fenomena na Facebooku ili Twitteru, podsjetimo na opširnu analizu prof. Michela Chossudovskog, nakon koje bi se svi trebali zapitati je li ono što u najboljoj namjeri radimo samo kozmetičko ispravljanje manjeg dijela nepravdi sustava čiju suštinu ne dovodimo u pitanje ili je ono što činimo ipak doprinos izgradnji tog „mogućeg drugačijeg svijeta“.

Michel Chossudovsky: „Anti-globalistički pokreti su osnovani od strane korporativne elite“

„Sve što je učinjeno do sada, učinilo je svijet sigurnijim mjestom za kapitalizam. Umanjujući socijalne tenzije pomaganjem i tješenjem potrebitih, osiguravanjem sigurnosnih ventila za ljutite i unapređivanjem funkcioniranja vlade, osigurali smo njegov opstanak“, izjavio je McGeorge Bundy, nacionalni savjetnik za sigurnost dvojice američkih predsjednika, J.F. Kennedya i Lyndona Johnsona, te predsjednik „Zaklade Ford“ od 1966. do 1979.

„Financiranjem i stvaranjem političkih okvira za mnoge zabrinute i predane ljude koji rade u neprofitnim organizacijama, vladajuća klasa može nadzirati i odvojiti čelnike od ostatka zajednice, te učiniti njihovo djelovanje tako dugotrajnim i tegobnim, da rad na socijalnoj pravičnosti pod tim uvjetima postane gotovo nemoguć“, ulomak je iz knjige „Vi ovo zovete demokracijom? –  Tko zarađuje, tko plaća, a tko zaista odlučuje?“, Paula Kivela.

FTAA Puebeck prvi samit amerikanaca protesti

FTAA Quebeck protesti 2001. godine

Quebec – summit FTAA travanj 2001.

„Novi svjetski poredak prakticira ritual pozivanja vođa civilnog društva u unutarnje krugove moći, a istovremeno im onemogućava da bilo što učine i takva praksa daje dobre rezultate. Prvo se kaže svijetu da kritičari globalizacije prvo moraju zaslužiti pravo da sudjeluju u „odlučivanju“. Drugo, pruža iluziju da globalistička elita, koja se eufemistički naziva demokracijom, ipak odlučuje legitimno. I treće, ona kaže kako „nema alternative“ globalizaciji i da radikalne promjene nisu moguće, stoga se većina može samo nadati suradnji s ovim vladarima, samo ako pristane na njihovu ucjenu.

I dok „globalizatori“, kako bi pokazali svoju dobru volju, ponekad i usvoje pokoji prijedlog, njihovi temeljni ciljevi nikada nisu ugroženi.

Ali što to takozvane „udruge civilnog društva“ čine? Dok istovremeno slabe i dijele društveni pokret u mnogobrojne razjedinjene skupine, zapravo osnažuju moć korporativne elite. Razumijevanje tog procesa je od velikog značaja, jer su deseci i stotine tisuća ljudi u Seattleu, Pragu, Quebecu i Genovi od 1999. so 2001. bili su uključeni u anti-globalističke prosvjede, odbacujući ideju kako je novac sve. Bunili su se protiv općeg osiromašenja milijuna ljudi i uništenja planeta zbog bogaćenja malobrojne elite.

Taj čin svakako treba pozdraviti, kao i one koji vode te prosvjede, ali mora se ići dalje i konačno osporiti pravo financijskoj eliti da vlada svijetom. To zahtjeva ponovno promišljanje strategije protesta. Možemo krenuti na višu razinu pokretanjem protesta u našim zemljama i pokreta koji će ljudima objasniti i prenijeti poruku o tome što ovakva globalizacija čini običnim ljudima. Jer oni su snaga koja se mora mobilizirati u izazovu onih koji pljačkaju cijelu planetu“, napisao je Michel Chossudovsky nakon summita FTAA u Quebecu 2001.

Tijekom summita u Quebecu je došlo do sukoba s policijom u kojem su za suzbijanje prosvjeda korišteni vodeni topovi i suzavac, ali, što je zanimljivo i možemo povezati s aktualnim događajima u Parizu, uvijek su „prosvjednici“ bili ti koji su izazvali policiju.

U Quebecu su to bili Joan Russow i Stranka zelenih Kanade, kojega su sigurnosne službe optužile kao odgovornog za nerede.

G20 - protesti

Edward S. Herman i Noam Chomsky: “Proizvodnja pristanka”

„Proizvodnja pristanka“ je termin kojeg su smislili Edward S. Herman i Noam Chomsky i, kako stoji u njihovom istoimenom uratku, „predstavlja propagandni model korišten od strane korporativnih medija kojima vlast manipulira javnim mnijenjem i nameće pojedincima sustav vrijednosti i vjerovanja. Masovni mediji služe kao instrument kojim se prenose poruke i simboli cjelokupnom stanovništvu. Njihova je zadaća zabavljati, informirati, te nametanjem i učvršćivanjem vrijednosnih sustava integrirati pojedince u institucionalne strukture šireg društva. U svijetu koncentriranog bogatstva i rastućih sukoba interesnih skupina, ispunjavanje i provođenje te uloge zahtjeva sustavnu propagandu“.

„Proizvodnja pristanka“ podrazumijeva manipulaciju i oblikovanje javnog mišljenja. Ona uspostavlja konformizam, prihvaćanje autoriteta i socijalnu hijerarhiju. Ona zahtjeva podčinjavanje etabliranom socijalnom poretku. „Proizvodnja pristanka“ opisuje podčinjavanje javnog mišljenja masovnim medijima i njihovim proizvoljnim lažima.

Proizvodnja otpora (Manufacturing Dissent)

S „proizvodnjom pristanka“ smo uglavnom upoznati, no nužno se fokusirati na proces „proizvodnje otpora“, koji ima ključnu ulogu u služenju interesima vladajuće elite i gdje se u razbijanju, gušenju, kanaliziranju tog otpora koriste u početku spomenute skupine.

U suvremenom kapitalizmu mora prevladati iluzija demokracije. U interesu korporativne elite je se prihvate otpori i protesti kao sastavni dio sustava kojeg su stvorili, ali tako da ne ugrožavaju uspostavljeni društveni poredak. Svrha nije spriječiti otpor, već naprotiv, oblikovati prosvjedni pokret, upravljati njime i samim tim mu postaviti granice unutar kojih može djelovati. Granica do kojih smije ići, ali koju ni po koju cijenu ih ne smije prijeći.

U svrhu održavanja svog legitimiteta, ekonomske elite koriste ograničene i nadzirane oblike oporbe, a cilj je spriječiti razvoj radikalnih oblika prosvjeda koji bi mogli protresti same temelje i institucije globalnog kapitalizma. Drugim riječima, „proizvodnja otpora“ djeluje kao „sigurnosni ventil“ koji štiti i održava novi svjetski poredak.

No, kako bi proces „proizvodnje neslaganja“ bio učinkovit, on mora biti pažljivo reguliran i nadziran od strane onih protiv kojih su prosvjedi usmjereni, a onaj koji to nije će se minirati s upotrebom urbane gerile, koja će svojim postupcima dati zeleno svjetlo policiji da otpor uguši silom.

iran otpor

FOTO: ilustracija, pokreti “otpora”

Financiranje otpora

Iako naizgled zvuči paradoksalno, proizvodnja otpora se u suštini postiže financiranjem otpora samog. Oni protiv kojih je prosvjed usmjeren, financiraju i usmjeravaju novčana sredstva organizatorima prosvjeda, nevladinim udrugama i njihovim ograncima u obliku skupina Antifa ili Black Bloc. Financiranje nije ograničeno samo i isključivo na „kupnju“ naklonosti političara. Financijske elite koje kontroliraju najveće zaklade nadziru i financiraju brojne udruge i organizacije takozvanog civilnog društva koje su uvijek bile uključene u prosvjedne pokrete baš protiv društvenog poretka kojeg su one stvorile. Programi mnogih nevladinih udruga i pokreta uvelike se oslanjaju na financijska sredstva iz javnih i privatnih zaklada, uključujući i Zaklade Ford, Rockefeller, McCarthy i druge.

Anti-globalistički pokret se protivi se Wall Streetu i naftnim divovima koje kontrolira Rockefeller, ali upravo njihove zaklade velikodušno financiraju „progresivne anti-kapitalističke mreže“, baš kao i ekologe i protivnike „Big Oil“ skupine, a sve s ciljem kako bi na kraju nadgledali i oblikovali njihove aktivnosti.

Mehanizmi „proizvodnje otpora“ zahtijevaju manipulativno okruženje i suptilnu suradnju pojedinaca unutar organizacija kao što su pacifističke udruge, udruge za zaštitu životnog okoliša, antiglobalistički pokret i druge.

Dok mainstream mediji „proizvode pristanak“, složena mreža nevladinih udruga se od strane korporativnih elita koristi u manipulaciji prosvjednim pokretima i njihovog „stavljanja u kalupe“. Nakon deregulacije globalnog financijskog sustava 1990. i zbog brzog obogaćivanja financijskog establišmenta, financiranje udruga kroz zaklade je naglo poraslo.

Gorka je ironija što je u posljednjih nekoliko godina dio špekulativnog profita na Wall Streetu recikliran kroz razne neoporezive zaklade i humanitarne akcije. Ovi financijski dobici nisu korišteni samo za kupnju političara, već su proslijeđeni i raznim udrugama, istraživačkim institutima, društvenim centrima, crkvenim grupama, udrugama za zaštitu okoliša, alternativnim medijima, skupinama za ljudska prava itd…

„Proizvodnja otpora“ se posebno fokusirala na pojedine „lijeve“ i „progresivne“ medije, koji su financirani od strane udruga ili direktno iz zaklada američkih i inih milijardera.

Skriveni cilj „proizvodnje otpora“ je uspostava granica do kojih može ići „korektni politički otpor“. S druge strane, u mnoge nevladine udruge su infiltrirani agenti zapadnih obavještajnih službi, koji ne samo da nadziru, nego i upravljaju njihovim aktivnostima.

Fragmentirani aktivizam

Cilj korporativnih elita je bio raskomadati, podijeliti društvene pokrete. Rat i globalizacija više nisu u prvom planu aktivizma koji se raspršio. Više ne postoji integrirani antiglobalistički i antiratni pokret. Nije prepoznata veza između ekonomske krize i ratova koje SAD vode u svijetu.

Otpor je fragmentiran i pospremljen u male odjeljke. Prosvjedni pokreti se razdvajaju u razne „tematski orijentirane“ pokrete – pokrete za ženska prava, za borbu protiv klimatskih promjena, zaštitu okoliša okoliš, antiglobalističke i kakve sve ne. Za razliku od masovnih pokreta, svaki aktivizam je danas zasebno ohrabren velikodušnim financijskim injekcijama,. Ovakav „mozaik“ je bio rasprostranjen već ’90-tih, pred početak summita G7.

Antiglobalizacija

Anti-globalistički pokret

Protusummit u Seattlu 1999. je bio trijumf antiglobalističkog pokreta. „Povijesna koalicija aktivista koja je zatvorila sastanak Svjetske trgovinske organizacije u Seattlu je iskra koja je zapalila globalni antikorporativni pokret“, napisala je Naomi Clein, u Nationu u studenom 2009.

Seattle je bio doista važno raskrižje u povijesti masovnih pokreta. Okupilo se više od 50 000 ljudi iz različitih sredina, društvenih organizacija, sindikata, ekologa i svi s ciljem da se razotkrije i demontira neoliberalna agenda, uključujući i njezine institucionalne temelje.

No, događaje u Seattlu je obilježio i veliki preokret. Uz „otpor“ svih sektora društva, službeni WTO summit je očajnički trebao i „sudjelovanje vođa civilnog društva iznutra“, koji su za promatrače „izvana“ trebali pružiti dojam da se sve odvija „demokratskim putem“.

Dok je tisuće ljudi marširalo Seattlom, ono što se dogodilo iza zavjesa je bila de facto pobjeda neoliberalizma. Nekoliko organizacija civilnog društva, samo formalno protivnika WTO, je pristavši na razgovore s predstavnicima Svjetske trgovinske organizacije priznalo legitimitet globalnog trgovinskog ustroja, umjesto da WTO prozovu kao protupravnu organizaciju.

„Akreditirani predstavnici nevladinih organizacija su pozvani na druženje u prijateljskom okruženju s veleposlanicima, trgovinskim ministrima i financijskim moćnicima s Wall Streeta na nekoliko službenih događanja, uključujući i brojna primanja i koktele“, napisao je Michel Chossudovsky u svom članku „Pogled na proteklih deset godina“.

Skriveni plan je bio oslabiti i podijeliti prosvjedni pokret i preokrenuti antiglobalističku plimu u područja u kojima neće direktno prijetiti interesima poduzetničke i financijske elite. Ove „akreditirane“ organizacije civilnog društva, financirane iz privatnih zaklada Ford, Rockefeller, Rockefeller Brothers, Charles Stewart Mott, The Foundation for Deep Ecology, postavile su se kao lobističke skupine, djelujući formalno kao predstavnici društvenih pokreta.

Predvođeni čelnim aktivistima su sami sebi su „svezali ruke“. U konačnici, prihvaćanjem legitimiteta WTO su pomogli su, mnogi ne svojom voljom, slabljenju antiglobalističkog pokreta.

Vođe nevladinih organizacija su bili itekako svjesni odakle im dolazi novac. Iako, unutar američkih i europskih nevladinih organizacija vlada uvjerenje kako su te zaklade neovisna i filantropski nastrojena zasebna tijela, odvojena od korporacija, kao na primjer Zaklada Rockefeller Brothers, koju je nemoguće smatrati neovisnom od obiteljskog carstva Rockefeller.

U izvrnutoj logici borbe protiv korporativnog kapitalizma, ali s plaćama i operativnim troškovima ovisnim o novcu privatnih korporativnih zaklada oslobođenih poreza, to je postala općeprihvaćena činjenica. Nevladine organizacije su svezane u luđačku košulju i njihovo postojanje danas ovisi o korporativnom novcu. Sve njihove aktivnosti se pozorno prate i nadziru od strane kapitalista.

Svjetska banka, http://paltimes.net/uploads//images/562f3fbe05ae85f9d0ff0d6d1ecf66a3.jpg

FOTO: Svjetska banka, IZVOR: http://paltimes.net/uploads//images/562f3fbe05ae85f9d0ff0d6d1ecf66a3.jpg

“Progresivni psi čuvari“ (Watchdogs)

Korporativna elita, čijim interesima vjerno služe MMF, Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija, spremno će financirati organizacije koje su predvodnice prosvjednih pokreta protiv WTO i drugih internacionalnih financijskih institucija. Podržani novcem iz zaklada raznih milijardera, nevladine organizacije postavljaju i razne čuvare (watchdogs), čija je zadaća praćenje provedbe neoliberalne politike, ali bez podizanja prašine oko toga ili postavljanja previše pitanja, na primjer, kako WTO svojom politikom pridonosi osiromašivanju milijuna ljudi.

SAPRIN (The Structural Adjustment Participatory Review Network) osnovan je od Development Gapa, a USAID i Svjetska banka financiraju nevladine organizacije sa sjedištem u Washingtonu.

Opširno dokumentirano nametanje strukturnih promjena MMF-a i Svjetske banke zemljama u razvoju predstavlja očiti oblik miješanja u unutarnje poslove suverenih država, a sve u ime institucije „vjerovnika“. Ali umjesto osporavanja legitimiteta MMF-a, Svjetske banke i njihove „smrtonosne gospodarske medicine“, jezgra SAPRIN-a je tražila da se osigura participacija nevladinim udrugama radi nadzora, radeći „ruku pod ruku“ s USAID-om i Svjetskom bankom.

Cilj je bio dati „ljudsko lice“ neoliberalnoj političkoj agendi, umjesto da se izravno odbije politički okvir MMF-a. SAPRIN je globalno civilno društvo, skraćenica od Structural Adjustment Participatory Review Initiative, ili Inicijative za participativnu strukturnu prilagodbu koja je pokrenuta od Svjetske banke i njenog predsjednika Jima Wolfensonaa 1997.

SAPRIN je dizajniran kao tripartitno vježbalište koje okuplja organizacije civilnog društva, njihove vlade i Svjetsku banku u zajedničkom nadgledanju programa strukturnih prilagodbi (SAPS), te istraživanju novih političkih opcija.

Na sličan način djeluje i Trgovinski opservatorij, nekada WTO-Watch, iz Ženeve, koji je projekt Instituta za poljoprivredu i trgovinsku politiku iz Minneapolisa (IATP), kojeg velikodušno financiraju opet Ford, Rockefeller, Charles Stewart Mott, itd. Trgovinski opservatorij ima zadaću nadgledati Svjetsku trgovinsku organizaciju i sporazume o slobodnoj trgovini NAFTA i FTAA, od kojih je prvi revidiran od Trumpove administracije.

Trgovinski opservatorij također prikuplja podatke i brine o „vladanju“ i „odgovornosti“. „Odgovornosti“ prema žrtvama WTO politike ili protagonista neoliberalnih reformi? Metode rada Trgovinskog opservatorija ni na koji način ne ugrožavaju WTO. Upravo suprotno, legitimitet trgovinske organizacije i njeni sporazumi nikada nisu dovedeni u pitanje.

Prema Institutu za poljoprivredu i trgovinsku politiku iz Minneapolisa njegovi najveći donatori su bili:

Ford Foundation
$2,612,500.00 / 1994. – 2006.

Rockefeller Brothers Fund
$2,320,000.00 / 1995. – 2005.

Charles Stewart Mott Foundation
$1,391,000.00 1994. – 2005.

McKnight Foundation
$1,056,600.00 / 1995. – 2005.

Joyce Foundation
$748,000.00 / 1996. – 2004.

Bush Foundation
$610,000.00 / 2001. – 2006.

Bauman Family Foundation
$600,000.00 / 1994. – 2006.

Great Lakes Protection Fund
$580,000.00 / 1995. – 2000.

John D. & Catherine T. MacArthur Foundation
$554,100.00 / 1991. – 2003.

John Merck Fund
$490,000.00 / 1992. – 2003.

Harold K. Hochschild Foundation
$486,600.00 / 1997. – 2005.

Foundation for Deep Ecology
$417,500.00 1991. – 2001.

Jennifer Altman Foundation
$366,500.00 1992. – 2001.

Rockefeller Foundation
$344,134.00 / 2000. – 2004.

Consumer Freedom je također napravio spisak udruga civilnog društva i nevladinih organizacija koje primaju novac od zaklada, potom slavnih ličnosti koje su aktivne u “pomoći” udrugama civilnog društva, te spisak imena ključnih igrača koji koordiniraju cijeli ovaj zahtjevan posao.

Spisak i linkove na zaklade poznatih milijardera i poznatih osoba je objavio i The Guardian, ali su sve stranice izbrisane i danas su nedostupne.

Davos

Svjetski ekonomski forum – Svi putovi vode u Davos

„Narodni pokret“ je otet. Odabrani intelektualci, čelnici organizacija civilnog društva, sindikalni čelnici, uključujući Oxfam, Amnesty International, Greenpeace, rutinski se pozivaju u Davos na Svjetski ekonomski forum, gdje se druže s najmoćnijim svjetskim ekonomskim i političkim akterima. Ovakvo druženje svjetskih korporativnih elita s probranim „progresivcima“ je dio rituala na kojem počiva proces „proizvodnje otpora“.

Trik je u selektivnom odabiru vođa takozvanog civilnog društva „kojima se može vjerovati“ i integrirati ih u „dijalog“, te ih tako odstraniti iz miljea u kojemu  bi djelovali u ime svojih „kolega“ radnika i navesti ih da služe interesima korporativnog establišmenta.

Sudjelovanje nevladinih organizacija na godišnjem sastanku u Davosu je dokaz kako se svjesno nastoji integrirati široki spektar glavnih društvenih čimbenika u definiranju i unapređenju globalne agende. Davos eliti pruža idealan okvir za druženje s glavnim sudionicima nevladinih udruga, gdje razgovaraju o globalnom gospodarstvu u navodnom poboljšanju stanja u svijetu. NVO služe i kao most između elite, vlasti i civilnog društva, povezujući kreatore politike sa širokim masama, donoseći “praktična rješenja na stol“, poručeno je sa Svjetskog ekonomskog foruma od 5. siječnja 2001.

“Svjetski ekonomski forum ne predstavlja široku poslovnu zajednicu. To je elitističko okupljanje članova divovskih globalnih korporacija. Odabrane NVO se gleda kao sudionike i glasnogovornike onih čija se riječ ne može čuti i koji su gotovo uvijek vrlo daleko od procesa donošenja odluka”, stoji na službenoj stranici Svjetskog ekonomskog foruma).

Da li udruge civilnog društva i NVO u partnerstvu s globalnim korporacijama zaista zastupaju sve one koji su isključeni iz procesa odlučivanja?

Sindikalne vođe pristaju na kompromise na štetu radničkih prava. Čelnici međunarodne federacije sindikata (IFTU), AFL-CIO, Europska konfederacija sindikata, Kanadski kongres rada (HPC) su kao regionalni lider pozivani na sastanke u Davosu. Oni sudjeluju u radu Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) kao vođe zajednica i fokusiraju se na uzajamno prihvatljive obrasce ponašanja radničkog pokreta. WEF vjeruje „kako je glas radništva važan za dinamiku dijaloga o pitanjima globalizacije, gospodarske pravičnosti, transparentnosti i odgovornosti, te osigurava zdrav globalni financijski sustav.“

Dakle, radi se o osiguranju opstanka zdravog globalnog financijskog sustava utemeljenog na prijevari i korupciji.

1999 seattle wto protests

FOTO: 1999 Seattle WTO protests

Svjetski društveni forum (SDF): „Drukčiji svijet je moguć!“, ali uz pomoć CIA-e

Protusummit u Seattlu 1999. je umnogome postavio temelje razvoju Svjetskog društvenog foruma (World Social Forum). Prvo okupljanje dogodilo se u siječnju 2001. u Porto Alegreu, Brazil. Ovaj međunarodni skup okupio je desetke tisuća aktivista iz ključnih društvenih organizacija.

Okupljanje je održano istovremeno sa Svjetskim ekonomskim forumom u Davosu. Namjera je bila da se čuje glas otpora i neslaganja sa Svjetskim ekonomskim forumom, korporativnim vođama i ministrima financija. SDF je inicijalno bio pokrenut od francuske organizacije ATTAC i nekoliko brazilskih nevladinih organizacija.

Međutim, godinu ranije, veljači 2000., se Bernard Cassen, čelnik francuske platforme ATTAC, Oded Grajew, voditelj brazilske udruge poslodavaca i Francisca Whitaker, voditeljica brazilskih nevladinih udruga sastaju kako bi razmotrili prijedlog o okupljanju „Za svijet civilnog društva“. Do ožujka 2000. su formalno osigurali potporu općinskih vlasti u Porto Alegreu, oboje u to vrijeme kontroliranih od brazilske Radničke partije (PT). Skupina francuskih nevladinih udruga, uključujući ATTAC, Friends of L’Humanité i Friends of Le Monde Diplomatique su sponzorirali alternativni društveni forum u Parizu pod nazivom „Godinu dana nakon Seattla“, kako bi pripremili „dnevni red“ za prosvjede koji su se trebali održati prilikom summita EU u Nici. Govornici su pozvali na „preusmjeravanje pojedinih internacionalnih institucija“, npr. MMF-a, Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije, a sve kako bi se stvorila globalizacija odozdo i izgradnja međunarodnog građanskog pokreta, ali ne „kako bi se uništio MMF, već kako bi se prisilio da preusmjeri svoje zadaće”, što je nemoguće.

Od samih početaka 2001. je Svjetski društveni forum podržavan od zaklade Ford, koja je poznata po svojim vezama s CIA-om i to još od ’50-tih.

„CIA koristi ove filantropske zaklade kao najučinkovitiji kanal za usmjeravanje velikih svota novca raznim agencijama i njihovim projektima, ali bez upozorenja primateljima odakle novac dolazi“, napisao je James Petras u članku objavljenom 18. rujna 2002.

Tu su i drugi financijeri društvenog foruma, ili partneri, ako ćemo koristiti terminologiju foruma samog, uključujući i zakladu Ford, dovoljno je reći kako se uvijek djelovalo u najužoj suradnji s CIA-om i prema ukupnom američkom strateškom interesu.

Zaklada Heinrich Boll, koja je pod kontrolom njemačke Zelene stranke je također partner u ovome, partner je bila i njemačka vlada i pristaša ratova u Jugoslaviji i Afganistanu, bivši njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, te velike agencije poput Oxfa-Velika Britanija, Novib-Nizozemska, ActionAid-Velika Britanija, itd.

Zanimljivo je kako član međunarodnog vijeća SDF-a govori o „značajnim sredstvima“ primljenim od tih agencija, a sve to do sada nikada nije potaknulo značajnije rasprave u tijelima foruma o mogućim posljedicama koje takva ovisnost može generirati. Ipak, on priznaje kako su, da bi dobili sredstva od zaklade Ford, organizatori morali uvjeriti zakladu kako Radnička stranka nije bila uključena u cjelokupni proces.

Ovdje je važno spomenuti dvije stvari. Kao prvo, takav postupak potvrđuje da su sponzori itekako „zavrtali ruke“ organizatorima i različitim snagama u društvenom forumu i određivali uloge različitim strujama u njemu, kada ih se moralo uvjeravati tko će sudjelovati, a tko neće. Drugo, ako su donatori uvjetovali nesudjelovanje Radničke partije, jasno je kako se gorljivo protive istinskim anti-imperijalističkim snagama. Tada je objašnjeno na koji način se određuje tko hoće, a tko neće sudjelovati na SDF-u.

Pitanje financiranja uopće nije moguće odgonetnuti u povelji SDF-a, usvojenoj u lipnju 2001. Marksisti bi zasigurno ukazali na pitanje materijalnih temelja foruma, jer je posve jasno kako „onaj koji plaća muziku i naručuje pjesmu“. Ali se u SDF-use ne slažu. Apsurdno tvrde da izvlače novac od imperijalističkih institucija, poput Zaklade Ford, istovremeno se boreći se protiv „dominacije kapitala u svijetu i bilo kojeg oblika imperijalizma“.

Zaklada Ford je osigurala temeljna sredstva za SDF, ali i neizravnim donacijama „partnerskim organizacijama“ zakladama McArthur, Charles Stewart Mott, The Friedrich Ebert Stiftung, W. Alton Jones, te tijelima kao što su Europska komisija, nekoliko europskih vlada, uključujući i bivšu laburističku vladu Tonya Blaira, kanadsku vladu, kao i neka tijela UN-a (UNESCO, UNICEF, UNDP, ILO i FAO).

Osim početne potpore Zaklade Ford, mnogi od sudionika su počeli primati sredstva od velikih „humanitarnih“ zaklada. Američke i europske nevladine organizacije i same postaju sekundarne financijske agencije, pa Fordov novac preusmjeravaju ka drugim partnerskim organizacijama, npr., poljoprivrednim ili pokretima za ljudska prava.

Međunarodno vijeće SDF-a je sastavljeno od predstavnika nevladinih udruga, sindikata, navodno neovisnih medijskih kuća, istraživačkih instituta, od kojih su mnogi izdašno financirani od strane zaklada i vlada pojedinih zemalja. A sindikati, koji su rutinski pozivani na druženja s direktorima s Wall Streeta u Davosu, uključujući AFL-CIO, Europsku konfederaciju sindikata i Kanadski kongres rada, također sjede u Međunarodnom vijeću. Među nevladinim organizacijama financiranim od velikih zaklada koje sjede u SDF-ovom Međunarodnom vijeću su i Institut za agrikulturu i trgovinsku politiku (IATP), koji nadgleda ženevski Trgovinski opservatorij.

Mreža donatora za trgovinu i globalizaciju (FTNG) ima status promatrača u SDF Međunarodnom vijeću, gdje igra ključnu ulogu. Dok kanalizira novac SDF-u, istovremeno djeluje kao klirinško tijelo za velike igrače (zaklade). FTNG se opisuje kao „savez osiguravatelja predanih izgradnji pravičnih i održivih zajednica širom svijeta“. Članovi ovog saveza su zaklade Ford, Rockefeller Brothers, Heinrich Boll, C.S.Mott, Merck obiteljska zaklada, Open Society Institute, Tides i drugi.

Euromaidan

FOTO: Euromaidan

Zapadne vlade financiraju prosvjede, nad kojima potom i provode represiju

I ponovo gorka ironija, vlade, uključujući i Europsku uniju, osiguravaju novčana sredstva takozvanim „progresivnim“ skupinama uključenim u organizaciju prosvjeda protiv tih istih vlada koje ih financiraju.

„Vlade su također značajni donatori prosvjednih skupina. Europska komisija je, na primjer, financirala dvije skupine koje su mobilizirale velik broj ljudi u protestima tijekom summita EU u Gothenburgu i Nici. Britanska nacionalna lutrija, koju nadgleda vlada, pomaže u financiranju grupa koje su jezgra britanskog kontingenta u oba protesta“, izjavio je za Financial Times britanski analitičar James Harding.

Sve se odvija na sljedeći način: vlada domaćina financira službeni summit, kao i nevladine organizacije koje su aktivno uključene u prosvjede protiv summita u tijeku. Također se multimilijunskim iznosima financiraju aktivnosti sigurnosnih snaga za suzbijanje pobuna u čijem radu opet sudjeluju predstavnici onih nevladinih organizacije koje se financira.

Dobar primjer za razumijevanje tog fenomena je veliki prosvjed u Genovi 2001., kada je protiv 27. summita G8 prosvjedovalo oko 300 000 ljudi. Predstavnici udruga su se mjesecima dogovarali s tajnim službama i predstavnicima policije, Carabiniera, tajne službe DIGOS i lokalnim vlastima, da bi na kraju došlo do općeg kaosa u kojemu je na stotine ljudi ranjeno, a život je izgubio Carlo Giuliani (23), kojega je, kako je kasnije dokazano, u insceniranim neredima ubio pripadnik Carabiniera  Mario Placanica.

Svrha svih tih kombiniranih operacija, uključujući i isplanirani vandalizam od strane preobučenih policajaca i skupina Black Bloc i Antifa, jeste da se diskreditiraju protestni pokreti i njihovi sudionici. Širi cilj je pretvoriti bilo kakav prosvjedni pokret u ritual otpora, kojem je svrha zastupati interese službenog summita i vlade domaćina. Takva logika je prevladala na brojnim protu-summitima još od 1990.

Na summitu u Quebecu 2001. je skup nevladinih udruga od strane kanadske federalne vlade bio uvjetovan isključivanjem brojnih skupina i nepodmićenih sindikata. Stoga se formirao drugi, paralelni summit, kojeg su neki opisali kao „protunarodni“. S druge strane, u dogovoru s federalnim vlastima, organizatori su usmjerili prosvjed na lokaciju 10 kilometara udaljenu od grada, umjesto prema povijesnoj jezgri grada, gdje se održavao službeni FTAA summit, snažno čuvan „sigurnosnim zonama“.

Umjesto marširanja prema ogradama oko mjesta održavanja sastanka dvaju Amerika, prosvjednici biraju rutu koja vodi u suprotnom smjeru kroz stambene četvrti do parkirališta stadiona.

Henry Masse, predsjednik Federacije radnika Quebeca (FTQ), izjavio je:
„Ja odobravam što smo tako daleko od centra grada. To je pitanje sigurnosti. Tisuću policajaca je nadziralo marš. Kada su se neki aktivisti pokušali odvojiti i krenuti uzbrdo do ograde, FTQ signalizira članovima Kanadskih radnika automobilske industrije, koji su hodali na kraju povorke, da sjednu i tako blokiraju aktiviste od napuštanja službenog marša“.

Čelnici Svjetskog društvenog foruma odvojeni od onih koje predstavljaju

Osnivanje Svjetskog društvenog foruma je nedvojbeno povijesni trenutak. Nije mala stvar okupiti desetke tisuća angažiranih aktivista. Omogućena je razmjena ideja i uspostavljanje veza i solidarnosti. Međutim, ono što upada u oči je ambivalentna uloga čelnika tih organizacija u odnosu prema krugovima moći. Njihov ugodan i pristojan odnos spram korporativnog ili vladinog sponzoriranja, pomoći zaklada, Svjetske banke itd., potkopava njihovu odgovornost prema članstvu organizacija i šire.

Svrha i cilj „proizvodnje otpora“ je upravo to. Odvajanje vođa pokreta kao učinkovito sredstvo ušutkavanja i slabljenja pokreta i njihovih akcija, kao i financiranje otpora i infiltracija u redove društvenih organizacija s ciljem prikupljanja informacija o njihovom djelovanju. Većina organizacija koje sudjeluju u društvenom forumu, uključujući radničke, seljačke, studentske organizacije, su bile potpuno nesvjesne odnosa vrha Svjetskog društvenog foruma i korporativnih financiranja, te pregovora koji su se odvijali iza njihovih leđa, od šačice vođa nevladinih organizacija koji su povezani s privatnim zakladama.

Financiranje ovih organizacija nikada nije bezuvjetno. Svrha je „utišati“ i izmanipulirati prosvjedni pokret. Privatne zaklade postavljaju uvjete, a ako se tim uvjetima ne izađe u susret, primatelji donacija su osuđeni na bankrot.

Svjetski društveni forum sam sebe definira kao „otvoreno sastajalište otvorenog razmišljanja, demokratske razmjene ideja, formuliranja prijedloga, slobodne razmjene iskustava i mjesto međusobnog povezivanja s ciljem učinkovitijeg djelovanja protiv neoliberalizma i dominacije kapitala ili bilo kojeg oblika imperijalizma“. Zalažu se za izgradnju boljeg i pravičnijeg društva u cjelini, usmjerenog na boljitak pojedinca.

SDF je zapravo mozaik pojedinačnih inicijativa koje ni na koji način izravno ne ugrožavaju, niti dovode u pitanje legitimitet globalnog kapitalizma i njegovih institucija.

Takva neorganizirana struktura je namjerna. Sve dok favorizira, promiče ideju o brojnim pojedinačnim temama, SDF nije i ne može biti pogodan i djelotvoran okvir za artikulaciju zajedničkih platformi usmjerenih protiv globalizacije i neoliberalnog kapitalizma. Usput, rat na Bliskom istoku i Središnjoj Aziji, kojeg su SAD pokrenule samo nekoliko mjeseci nakon što je utemeljen SDF u Porto Alegreu u siječnju 2001. godine, uopće nije bio tema rasprava na forumu.

Ono što prevladava je ogromna i zamršena mreža organizacija. Nevladine udruge iz zemalja u razvoju koje primaju potpore od partnerskih nevladinih organizacija iz Amerike i Europe, uopće ne znaju da su i oni financirani iz velikih privatnih zaklada. Novac koji se slijeva kontrolira i postavlja ograničenja. Mnogi članovi i vođe tih nevladinih udruga su dobronamjerni pojedinci, predani borbi za boljitak, ali ipak djeluju unutar nametnutih okvira i granica otpora i njihove ruke su vezane.

John Pierpont Morgan - Osnivač banke JP Morgan

FOTO: ilustracija, John Pierpont Morgan – Osnivač banke JP Morgan

Globalni kapitalizam financira antikapitalizam

„Drukčiji svijet je moguć“, ali ga je nemoguće postići u ovim okvirima. Potrebno je revidirati Svjetski društveni forum, njegovu organizacijsku strukturu, njegove financijske aranžmane i njegovo vodstvo. Nema smislenog masovnog pokreta dok je otpor velikodušno financiran od strane istih korporativnih elita koje su „meta“ prosvjednog pokreta.

Prema riječima McGeorge Bundyja, predsjednika Zaklade Ford (1966.-1979.), „Sve što je zaklada Ford učinila, može se smatrati stvaranjem svijeta sigurnijeg za kapitalizam.“

U ovom kontekstu, kada svi mehanizmi zakažu, ranije regrutirane i jednako tako podmićene skupine Black Bloc i određene ćelije fragmentiranog pokreta Antifa se šalju na ulice kako bi provodili nasilje i poticali na nerede, što policiji i vlastima daje razlog za uzvraćanje represijom. Osim toga, vraćajući se na Žute prsluke, tumačiti akcije ovih skupina kao akcije cijele francuske ljevice je apsurd. Takvi namjerno poticani antagonizmi dovode do podijele prosvjednog pokreta na „lijevi“ i „desni“ blok, što vlada Emmanuela Macrona, odnosno elite koje stvarno vladaju Francuskom, upravo i žele.

Kao što vidimo, još od ’90-ih je uspješno stvorena mreža koja ne dopušta konsolidiranje otpora. Hoće li se to promijeniti? Moguće, ali svakako ne površnim pristupom ovom složenom problemu.

Izvori:

“Manufacturing Dissent”: the Anti-globalization Movement is Funded by the Corporate Elites

Rockefeller, Ford Foundations Behind World Social Forum (WSF). The Corporate Funding of Social Activism

The Ford Foundation and the CIA

Twitter/VincLapierre / The Quebec Wall / The Nation / Ten Years Ago: “Manufacturing Dissent” in Seattle / SAPRIN / Lessons of Quebec City / The GuardianActivistcash  (Spisak financijera nevladinih udruga i njihovih ogranaka  je izbrisan)

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Koča Popović
Gost
Koča Popović

Još jedan odličan Babićev članak. Vraća igru na pravi teren. Rezime je da je ljevica danas marginalizirana ili nepostojeća. Socijaldemokrati su kurve krupnog kapitala. Oni gase prava većine radnih ljudi. Milanović sina skoluje na prestižnom pravnom fakultetu u Nizozemskoj. Kako da se taj bori za prava radnika i seljaka!? Ovi lažni ljevicari su proizvod Holivuda I na plaći vlasnika krupnog kapitala. Postoje radi unosenja razdora.

Rokokoko
Gost
Rokokoko

Sjecas se kad smo drugu Zukovu govorili o tome,a on i dalje lupetao i branio Sorosa i taj kvazileftardski polusvijet

Miki maus
Gost
Miki maus

Nista novo, a ni nepoznato. Te tzv NGO su smece najgore vrste ( jasno da i tamo ima tzv korisnih budala ), vodje sigurno! Stara ulicna taktika ” Drzite lopova!”, nista novo. Vecina vodja sindikata, bar velikih, nikad to nebi bili bez dozvole Sluzbe zemlje u kojoj djeluje taj sindikat. Ameri pod rijec sindikat drze za organizirani kriminal, ne slucajno. Zalosno je da i RH izdvaja ogromne novce za te govnare svake godine, a svaka od tih NGO radi ito otvoreno i protiv te iste drzave, kao i njenih stanovnika. Da odbiju ih financirati, vise nebi bili vlast nikada, brdo afera za pocetak. A, sobzirom kakvi su politicari u svim drzavama ex-Yu, sta ocekivati, pa svi oni bi prodali vlastitu djecu za najgore snuff filmove, a kamoli nesto drugo da nebi! Vlast je slast!

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Iako je dijelom vezano za tekst, što se sindikata tiče, pitanje, iako znam odgovor, kako može sindikat raditi protiv države i elita i za radnike, ako prima plaću od države i elita? nema Boga da radi što treba da radi. Sever, Novosel, Matijašević, Ribič nisu spasili nijedno radno mjesto i nijedno pravo za koje su se navodno borili. Gamad, gora od onih s kim šuruju,.

Koča Popović
Gost
Koča Popović

@Laki druže, postavljas pravo pitanje!

Miki maus
Gost
Miki maus

Laki, jesu spasili, ali sebe! Iluzija je da je moguce boriti se protiv nekog sistema ito kroz taj isti sistem, svasta! A, ovi sta se kao brinu o drugima, to je kao onaj vic kad Mujo brani Hasu od batina. Kraj vica znas- nemoj me vise braniti jarane!

shumadinac
Gost
shumadinac

Miki, nije isključena borba kroz sistem ali retko uspeva. Zašto? Zato što se sistem udružuje protiv “uljeza” koji ostaje nadglasan. Dakle “uljez” nema nikakvu šansu dok ne postane ravnopravan po snazi. To je ono na čemu mora raditi (a ta ravnopravnost se može ostvariti na razne načine).

Osnovno je da znaš šta hoćeš. Posle toga je neophodno da sagledaš prepreke. Ako i to pravilno uradiš već si na pola puta do rešenja.

Miki maus
Gost
Miki maus

Rijetko bude nadglasan, kupljen od njih u pravilu, a cesto je njihov od samog pocetka( nepodcjenjuj Sluzbu), ali se prije toga igra malo ” Drzite lopova! ” . Sto se nekad govorilo- da se Turci nedosjete! Uvjek sam zazirao od pravednika i vjernika, rijetko, rijetko nisam bio u pravu u procjeni.

Đuro
Gost
Đuro

Na ovoj fotografiji stisnutih pesnica nedostaje
skulptura stisnute pesnice uklonjene sa trga Krajine u Banjaluci prije mjesec dana.

Maja
Gost
Maja

nedostaje potpis srdje popovica i njegovoih financijera.

Maja
Gost
Maja

ta tema, ovako obradjena, je odavno na ovim prostorima trebala ugledati svijetlo dana. vec cijela desetljeca se razvijaju valovi i bure, indoktrinacije, muljaze – ali sad vec u 5-oj brzini. od 60- tih na ovamo. preko bare cloward-piven strategija, rusenje drustvenog sistema usa-e, u njemackoj marcuse, horhkeimer, adorno, tzv frankfurtska skole, pa tako dalje u spanjolskoj, francuskoj, engleskoj itd stvaranje tzv nove ljevicarske intelektuale koja podupire marksov ” lumpen proletarijat” po ulicama. srz tog vala jest – ustanak protiv drustva, brisanje njegovih korijena i dostignuca, stvaranje novog idealnog covjeka, rusenje drzave, koja, gle cuda – sama i financira sve te udruge za vlastito rusenje, pocam od financija, masovne migracije, granica, pravne drzave itd, u svim facetama. ideologija po skolama, faksu i medijima, teror i kaos po ulicama, u praksi. tako i za g20 u hamburgu, sa nizom materijalne stete i ca 400 ozlijedjenih policajaca, crvene bande i crni odredi, financirano od vlade, ngosa i eu-gremija. svi ti tzv antife, zeleni, crveni ( pink), i crni – mrze redom svoje drzave, mrze bijelog evropejca i njegovu kulturu, mrze ocito i sami sebe, odn. vlastito zlo u sebi, nemocni da ga suzbiju, pa idu na druge. zato im treba objekt mrznje, pri tome se sluze fasistickim metodama. tko nije antifasist automatski je fasist i mora biti progonjen, da i ubijen. h. broda – ” odsustvo fasizma je plodan teren za antifu. tu ona moze rasti. obratno ne bi mogla”. k. adam – “antifa zivi od 3. reicha ko muhe od dreka.” neprijatelj je desno, moral lijevo. on je zao, mi smo dobri. tako slijepac vodi slijepca, ili – religiozna dogma u praksi. “nasilje i rusenje su nase sveto pravo”. pogotovo kad je dobro placeno. zanimljivo da ti elementi, ( kao i nacisti), rado koriste kombi iz crvene i crne boje. crvena za komunizam/socijalizam, crna za anarhiju. eu zakonom strogo je zabranjeno kritizirati globalizam. a posto se ovom jako zuri, to se taj uspjesno sluzi svim tim ngos- ima i partijskim kolorima, kaosom – drzave su pale vec jedna za drugom, zakonodavstvo, mediji, sudstvo…sve je vec u njihovim rukama. ngosi donose zakone i vladaju. iza njih stoje isti koji su digli boljsevizam, marksizam, nacizam. cemu se cuditi? svom pravom bozanstvu redovito prinose ljudske zrtve, sto vise, to bolje, tako ocito misle.

giordano bruno
Gost
giordano bruno

Logicno.com je obrazovna institucija.

Mr.No
Gost
Mr.No

Neka mi za jednu mrvu bude dozvoljeno malo ,,posuti” po članku. Samo iz jednog razloga. Egipat,Mursi, Bratstvo. Zašto? Pa zato što i Chomsky bratsvo ne naziva terorističkom organizacijom. Dalje, danas je Sisi na vlasti i treba pitati egipćane, kako dane provode, čak i Mubarak im se pričinjava. Sam zapad je i te kako bio podijeljen oko Mursija.Nema veze.22 mil. egipćana ko galamilo i potpisalo peticiju, dobro, šta je sa ostalih 60 mil. Kad su Mursiju govorili,, Halo kneže, vuk ti je pod skutima tvojim” on im je govorio ,,Sisi, ma dajte molim vas.” Sve u Egiptu što se dešavalo, je upravo imalo za cilj, da se ima ovo što se ima . Sisi! Zna se da je najmanje 60.000 ljudi u zatvorima( novinari, blogeri, političari, studenti itd) Zabranjeno je prodavanje žutih prsluka. Ljudi koji izađu iz zatvora su dezorjentisani, svijet im se srušio, teorije nema da se vrate u približno normalan život. Ja, Sisi je samo 2017 kupio oružja iz Njemačke u visini 428 mil.eura i jednu fregatu , takođe za pola milijarde.Indikativno je da ovako podugačak tekst počinje sa Egiptom I ,,terorističkom” organizacijom” Svakom njegov obraz. Maduro, Erdogan, Putin su diktatori-Sisi nije, cvjećka-pa vodi ga kući.Dobro je poznato da Egipat ima potencijala( zaokružit ću i skratiti) i za nečim sličnim demokratiji sa jakom vjerskom i nacionalnom sviješću. E, pa tako nešto-ne mere nikako.Dobro je poznato ko od drugog svjetskog rata u Egiptu fenjer nosi. Cijeli jedan narod ,,pojednostaviti” i ne govori o nekom znanju i mudrosti, već možda o namjeri. Helem, ima toga puta, puta. U svakom slučaju, tekst se može čitati i havala lijepa, ali da ,,obara”, vala, ne obara.

alan ford
Gost
alan ford

Pa naravno, najveći kapitalisti podržavaju i sufinanciraju najveće ljevičare. Svi su vjerojatno čuli za FARE. (Fans Aganist Racism in Europe) (Navijači protiv rasizma u Europi). FARE,. to je ona organizacija kobajagi “navijača”, koji se kobajagi bore protiv rasizma u nogometu i sportu. Međutim FARE je ustvari mreža od oko 130 organzacija i to sve radikalno ljevičarskih i “naprednih”, od kojh su mnoge bliske Antifi, a među tih 130 ima i oko 20-ak gejevskihg i lezbijsksih organzacija.
FARE je osnovan tek 1999. a zadnjih godina posebno je postao poznat, jer aktivisti ove organizacije odnosno mreže, hodaju po satadionima širom Europe , uhode i cinkare UEFI i FIFI; što je koji navijač vikao pjevao, rekao ovo i ono, i onda FARE od FIFE i UEFE zahtjeva kažnjavanje tog i tog kluba, čiji su navijači nešto pjevali, rekli ili ispisali nekakvu parolu. Prije pojave FARE-a, za te stvaro na stadionima su bili zaduženi posebni delegati, ali nakon što je FARE to preuzeo sa svojim aktivistima, to se pretvorilo u čistu ideologiju. Ja sam pogledao portal FARE-a, i portale mnogih tih organizacija, koji su članovi mreže FARE-a. Ima tu malih ljevičarskih organizacija, iz raznih europskih država (ponajviše iz istočnoeuropskih) i kada se pogleda na portalima tih organizacija, od kojih su mnoge radikalno ljevičlarske, kao naprimjer “Crvena zvijezda Leipzig” i tko ih podržava i sufinacura i vidio sam tu poznata imena kao naravno Soroseva zaklada Otvoreno društvo, Fondacija Ford, a na dva mjesta, sam vidio i Fondaciju Rockefeller. Te naravno EU, USAID, te SIDA i Zaklada kralja Balduin. SIDA je švedska varijanta USAID-a, a Zaklada Kralj Balduin, belgijska. Dakle državne organizcaije, kobajagi za “inozermnu pomoć”, u stvari se bave aktivizmom u korist globalizavije i globalističke elite.
Uoči početjka ZOI u Sočiju 2014., aktivisti FARE-a, htjeli su u Olipmijskom selu u Sočiju postaviti takozvanu “kuću ponosa”. Dakle, vlastiti šator i štand u kojem su htjeli vršiti aktivizam za “LGBT prava”. Međutim, ruska vlada je to zabranila i onda su zapadni mediji kmečali, kako diktator Putin guši prava homoseksualaca.

Sve hrvatske “nevladine organizacije” su sve odreda lijeve, napredne, “anrtifašističke”, proeuropske, za EU, za LGBT prava, ird. I evo tko h najčešće podržava i financira:

Histrion
Gost
Histrion

Alane, vrati se u cvjećarnicu, prestani studirati, falis nam! Tvoji mili
Bob, Grunfa, Jeremija, sir Oliver, debeli Sef Twinkleminkelsson i
Nosonja. ……. Zezam se, poštovani Forde, veeeelik i vrijedan
ti je komentar(i), ali nažalost, to u meni budi još veći pesimizam.
Sto činiti? Svi su umreženi s elitom. Nema se izlaza. NETKO je
neki dan ovdje napisao da se u Ohio-u čak niti kišnica ne smije
skupljati, a kamoli uzgajati salatu u vrtu. Ako nisi s njima, Codex
Alimentarius ti ne dopusta niti da preživiš…Mračno doba. Ne možeš
se ni napiti, piva je otrovna, salame ti spale sluznicu želuca…
Evo, poubijane sve svinje zbog zaraženosti divljih svinja…
Bože pomozi! Odo ja pod stare dane u partizane, ko V. Nazor…

Šok
Gost
Šok

repriza Weimarske republike na francuski način
crnokošuljaši u punom zamahu, nadam se da se ne spremaju za rat

Đuro
Gost
Đuro

Ne spremaju se za rat,spremaju se za evropske izbore u maju.

tihobl
Gost
tihobl

Ne spremaju se oni nista, vec je rijec o nastavku stare price. Svi znate ko je finansirao teroriste po Italiji i Njemackoj sedamdesetih, a istovremeo osnivao odrede krajnjih desnicara pa ne moram objasnjavati i ulaziti u detalje. Ista prica, samo promijene nazive organizacija kao sto su alkaidasima u Siriji svaki mjesec mijenjali naziv.

alan ford
Gost
alan ford

ovo su najčešći sponzori NVO-a (nevladnih udruga) u Hrvatskoj, ali i onih u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Sloveniji i BiH: Ova imena pod poveznicom “sponzori” ili “donatori”, najčešće nalazimo na portalima NVO-a ,”Documenta”, “H-Alter”, “Babe”, “Domine”, CESI i mnogih drugih NVO-a u cijeloj regiji: – EU i Europska komisija – američko veleposlanstvo – britansko veleposlanstvo, te ponekad i nizozemsko, norveško, švedesko ili dansko veleposlanstvo – Otvoreno društvo- Zaklada Georgea Sorosa – USAID- Američka državna organizacija za inozemnu pomoć, u stvari duboko kriminalna organizacija, ogrezla u krvi. USAID po svuda ovdje u regiji, istočnoj Europi, Africi, Latinskoj Americi, itd.. ima svoje prste. Pod maskom pomoći državama u razvoju, USAID zajedno sa Sorosom, Rockefellerom, i drugima podržava pučeve i revolucije, te je posebno aktivan u provođenju eugenike smanjenja stanovništva, financiranjem i poticanjem pobačaja, sterilizacije žena, cjepljenja, itd.. u siromašnim zenmljama Afrike i Latinske Amerike – NED (National Endowment for Democracy)- američka poludržavana organizacija,–umivena varijanta CIA-e. NED je leglo najgorih cionističkih “neoconsa” i zajedno sa Sorosem, posvuda u svijetu, potkopava vlade, vrši pučeve, prevrate, revolucije, tako je NED imao svoje prste i u puču u Ukrajini u veljači 2014. NED je jedan od sponzora Jacenjukove Zaklade “Open Ukraine”. NED je i jedan od glavnih sponzora srbijanskog NVO-a Peščanik, elitnog NVO-a, u kojem je okupljena cijela Soroseva ekipa bivših i sadašnjih plaćenika, iz svih država regije. -German Marshall Fund of the USA–je američko-njemačka takozvana “transatlanska organizacija”. GMF je jedan od nekoliko takvih organizacija u Njemačkoj. Iza kojih stoje Rockefeller i FED-ova mafija. Te su organizacije stvorene u Njemačkoj, nakon 2. sv. rata, sa ciljem, da se učrvrsti vazalni odnos Njemačke prema SAD-u. Njemačka je i do dan danas faktički još uvijek okupirana zemlja po vlašću Washingtona. -Balkan Trust for Democracy– je posebna zaklada GMF-a. BTD sufinancira brojne NVO-e u Hrvatskoj i cvijeloj regiji, zajednmo sa Sorosom i ostalima – Heinrich-Boell-Stiftung–je zaklada njemačke strake Zelenih. HBS je rame uz rame sa Sorosem, bio jako aktivan u puču u Ukrajini. Soros je veliki osobni prijatelj sa istaknutim članom Zelenim, nekadašnjim njemačkim ministrom za vanjske poslove, Josckom Fischerom. Soros je već više puta bio gost na tribinama HBS-a u Berlinu. Nekadašnji šezdestosmaš i radikalni ljevičar, Fischer, danas je jedan od najvećih globalista, dobro uhljebljen i umrežen u svjetskoj eliti. HBS je u Ukrajini , Hrvatskoj i cijeloj istočnij Europi zadužen za ideološki preodgoj Hrvata i svih ostalih istočnoeuropskih naroda, kojima još nije ispran mozak, i koji su sačuvali normalni konzervativizam i tradciju, HBS zajedno sa Sorosem i ostalima iz elite sufunacira i podstiče propagandnu rodne ideologije, homoseksualnosti, gay parada, gay brakova , itd. Nije čudo, jer su Zeleni od svog početka 1980. bili glavni lobisti ne samo za gay populaciju, već i za pedofilni lobi. -Charles Stewart Mott Foundation- Zaklada koju je osnivao američki industrijalac C. S. Mott koji je živio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, u doba iundustrijalizacije SAD.a, kao i ostali industtrijalci i oligarsi, Rockefeller, Carnegie, itd. CS Mott je takođe bio mason. Svi ti oligarsi imaju svoje zaklade, koje služe za legalnu… Pročitaj više »

Abe Nepotvrdjeni
Gost
Abe Nepotvrdjeni

Iskreno hvala za odličan članak i ponavljanje gradiva. Pročitat ću do petka, valjda!

alan ford
Gost
alan ford

ajmo recimo ono što je realni problem. Zašto ljevičari i svi drugi ne mogu ništa napraviti globalističkoj eliti. Zato jer se ne smije reći popu pop, a bobu bob. Globalistička elita, duboka država, korporativna elita, izrabljivački kapitalisti.. itd., možemo ih nazvati kako hoćemo, ali se u javnosti ne smije spomenuti činjenica, odnosno glavni problem, da iza te elite u velikoj većini, konce vuku lažni židovi–cionistički hazari. Federal Reserve (FED)-MMF-Svjetska banka-WTO-UN-BIS-WHO-UN-EU-NATO-OESS—itd… sve je u njihoviom rukama ili pod njihovom kontrolom, Oni koji ne vjeruju i kažu da je to “teorija zavjere”,.ne žnaju ništa i ne žele poglefazi isini i činjnicam u oči. To je to. Onda je svaki pokušaj osuđen na propast. Svatko tko pokuša to reći, dobiti će batinu antisemitizma i biti će izopćen, uništen, proglašen ekstremistim i fašistom. Desničari ne smiju reči to, jer će njih lakše optužiti za antisemitizam, a ljevičari ne žele reći to., jer su ljevilari večinom debili koji vjeruju u religiju holokausta i antifašizma i absolutnu nedodirljivost “izabranig naroda”. Plus što ljevičari većinski boluju od bolesti neizlječivig debilnong internacionalizma i kozmpolitizma, Ljevičarima je važnija ideologija, borba protiv ideoloških protivnika,:”zatucabih” desničara, nacionalista, fašista, Crkve itd.. nego borba za radnika i socijakniu pravdu, To možemo vidjeti svugdje u Europu, i kod nas u Hrvatskoj. Ne postojio nijedan ljevičar u Hrvatskoj, koji kritizira globalizaciju, neoliberalizam, lihvarstvo, Sorosa i ostale kriminalce itd.. Nijedan jedini. Oni su se samo naoštrili na Crkvu, popove, desničare, Željku Markić, itd. Ljevičari su toliko fanatično dogmatčno zatupljeni sa time, da im je to potpuno pomutilo razum. Ljevičari su zapravo najveći debilni fundamentalisti na svijetu, oni su veći fundamentalisti nego svi islamistički funadmaentalisti zajedno. Soros, Rockefeller i ostali najveći banditski kapitalisti i izrabljivači ponudili su ljevičarima priliku, da konačno unište svoje ideološke neprijatelje, omražene desničare, nacionaliste, crkvu, itd.. I ljevičari su to objeručke prihavtili. Ta fanatčna ideologija, ta mržnja u ljevičara je tolika, da oni uzimaju svakoga za saveznika, samo da unište desnicu i nacinaliste. A nacionalisti su za njih svi oni koji su naprosto za očuvanje nacioanlne države i ekonomske suveremosti i socijalne pravde. A to je većinom domiclno stanovništvo Europe i SAD-a. Zato su ljevičari svugdje pljunuli na to dimicilno stanovništvo od kojega i sami potječu, Pljunuli su na radnišvo, na seljake. Jer je njima važnija ideologija internaconalizma. Zato oni uzimaju za saveznike i gej organizacije i migrante, i ovog i onoga, uzeli bi i crnog vraga, samo, da unište vlastito domicilno europsko stanovništvo, svu njegovu kulturu i tradciju, Taj prezir, tu mržnju, taj uobraženi snobizam, taj fanatični kretenizam, možemo vidjeti u naših snobovskih ljevilčara i sorosevih isprdaka, kao Ante Tomić, Jurica Pavičić, i ostale ekipa, koji sebe smatraju nekim višim pametnijim bićima, koji duboko preziru sredinu i kultturu iz koje i sami potječu; ne samo da preziru vlastiti zavičaj, selo, grad, državu, već i šire, cijelu takozvanu regiju i Ballkan sve na ovim prostorima, što je ono nekako narodsko, tradicionalno, balkansko i slično, sve što nije europski, zaoadnjački, liberalno, moderno, “napredno”, po njihovoj vlastitoj mjeri, oni ne mogu smisliti. I to možemo… Pročitaj više »

Maja
Gost
Maja

bravooo alane, ti si moj mega-maximum, pravi supermozak na portalu. tako slicno pise i bloger od philosophia perennis, bivsi ljevicar (blog je vec opasno ugrozen, uskoro se zstvara), kao i niz slicnih. on veli ” sa ljevicarem, zelenim ili antifom je nemoguca svaka diskusija. oni su u mentalnom sklopu malog djeteta, koje bijesno gura pred sobom naucene parole, bez imalo logicnih sposobnosti ista od toga objasniti, bez spoznaje posljedica tih parola…itd.
alane, pravo cudo da ti ne lupaju minuse.

Carlosan
Gost
Carlosan

Pitam se pitam :-)))

Postoji li danas uopće ljevica? Ako i postoji, za što se ona bori?
Ja sam sebi ne znam pojasniti. Desnica nije moj izbor, ali brate ljevice nema.

alan ford
Gost
alan ford

poznato je da su pripadnici Antife u Njemačkoj dobivali novac i bezplatni prijevoz da idu u Dresden i druge gradove, ometati demonstracije Pegide i praviti svoje protudemonstracije.
I ne samo te demonstracije, Antifaši se pojave na svakoj demonstraciji, koja nije po volji sistema. Tako su ometali i male demostracije grupe roditelja, koji su se protivili seksualnom odgoju za djecu u školama, I tu se se odmah pojavili batinaši Antife i derali se na roditelje i njihovu djecu.

Ali Antifaši su se jedanput otkrili. Pale su maske, prije 4 godine u Erfurtu. Naime, tada je na brzaka bila stvorena kratkotrajna organizacija PEGADA (ne brkati sa PEGID-om). PEGADA (kratica na njemačkom znači: Patriotski Europljani protiv amerikanizacije Zapadne Europe). Oko 1000 demonstranata PEGADA-e u Erfurtu je dakle protestiralo protiv američkog utjecaja u Zapadnoj Europi i cijeloj EU. Kao po komandi, odmah su se stvorili protudemonstranti iz Antife (naravno uvijek maskirani, sa crnim kapuljačama), koji su mahali sa američkim zastavama i vikali USA! USA!.
Antifa ima zadatak paralelne policije koja za globalističku elitu obavlja prljave poslove, da zastrašivanjima i nasiljem, odmah u korjenu uguši svaki pokušaj nastanka šireg pokreta otpora ili ustanka protiv ovog globalističkig sustava. Pošto elita, stvarnu policiju, ne može koristiti tako da policija upotrebljava nasilje protiv građana i demonstranta, odnosno elita ne može zabranjivati neželjene demonstracije, kao Pegide u Njemačkoj, Žutih prsluka u Francuskoj, itd.. da bi se kofol glumila demokracija, zato su tu pripafnici Antife, koji dakle obavljau prljavi posao i koriste nasilje da bi se tako zastrašilo stanovništo i odvratilo od toga, da se masovnije priključi demonstracijama i tako se održava sistem i ništa se ne mijenja.

alan ford
Gost
alan ford

Svjetski ekonomski forim (WEF) je ublažena varijanta grupe Bilderberg. WEF je osnovao i vodi ga Rockefellerov čovjek, Klaus Schwab, koji je čkan Trilaterale i grupe Bilderberg

Charles Stewart Mott Foundation, je također jako aktivna u Hrvatskoj i regiji. Ova zaklada (fondacija), zajedno sa Sorosevim Otvoebnim društvim EU, USAID-om… sufinancira Documenta, Babe i mnoge druge “nevladine organizacije” u Hrvatskoj.

JumpingJackFlash
Gost
JumpingJackFlash

Može li mi netko tu objasniti kako se u to uklapa Radnička fronta u Hrvatskoj i njihov bahati zastupnik Mato Kapović?

Dabar
Gost
Dabar

Ne kužim,sami napišete da su novinara napali zbog desničarskih stavova a drugoga jer je kenjao po njima,pa u čemu je problem?

Dok su se razni AFA pokreti borili protiv desničarskih i kapitalističkih podanika onda niste pisali protiv njih…

shumadinac
Gost
shumadinac

Neoliberalizam, “ideologija koja prožima sve pore društva” – užasavajuće ali apsolutno tačno.
Opet hvala Babiću, argumentovano potvrđuje ono za šta se uporno zalažem. Nadam se da je sada jasnije zašto kažem da nasilje “žutih” neće doneti ništa dobro, vlasti će ga samo iskoristiti kao opravdanje za dejstvo – sto puta sam ponovio. Mali deo populacije podržava nasilje (nasilje na većinu deluje destimulativno) a za prave promene neophodna je masovna podrška.

“Ne može šut sa rogatim” – šta onda da radimo? Pa da nabavimo “rogove”. Ako krupni kapital formira “think-tankove” onda to mora učiniti i narod. Ako se jedan (SDF) pokaže kao podkupljen onda formirati drugi, više njih odjednom koji bi se takmičili u postignutom. Tehnologija nam je to omogućila i danas je lakše nego ilada.
Ne može se napraviti ozbiljan pokret bez vrlo ozbiljnog vođstva. Vođe moraju biti pametni ljudi koji će napraviti dobru strategiju i omogućiti njeno sprovođenje. Oni moraju biti izabrani iz mase, na plenumima – fizičkim ili elektronskim. Moraju da budu sposobni da artikulišu volju naroda ali i da odvrate narod od loših ideja – znači da moraju da imaju autoritet. A ne da vođe “niknu kao pečurke”, niko ne zna ko su, odakle su i šta nameravaju.

Izgradnja autoriteta je proces i to mučan i dugotrajan. Zato je potrebno početi odmah da bi bilo rezultata u dogledno vreme. Imamo dosta pametnih ljudi, još i više onih koji bi mogli biti savetnici, konsultanti i NIŠTA nas ne sprečava da nešto pokrenemo. Ne verujem u međunarodne pokrete – i u lokalu se provuku barabe, na međunarodnom nivou kontrola je gotovo nemoguća. Može da se krene od malog ka većem, ni tu nema ograničenja. Vreme nam je najveće ograničenje kao i globalni događaji koji će brzo da nas “snađu” ali svaka odluka, svaki zaključak je korak u pravom smeru na putu koji se uvek može nastaviti.

Mucke
Gost
Mucke

Kolega,ako znate neki preokret koji se dogodio bez nasilja navedite ga!Nista takvog iz povijesti mi nije poznato i zarko bi zelio znati o cemu pricate.Usput imputiranje nasilja “zutim prslucima” iako svi izvjestaji govore da nasilje provode tajne sluzbe (sa ovim black block i antifa nakaradama) i policija cini vas komentar degutantnim.

shumadinac
Gost
shumadinac

Malo je pokreta uspelo da se izbori mirnim putem ali to je opet isključivo zato što pokreti nisu bili masovni – kada su pokreti masovni vlast jednostavno nema šanse. Da ne nabrajam gde je taj način uspeo daću samo jedan primer iz naše novije istorije – 5. oktobar.

Tvrditi da nije bilo nikakvog nasilja od strane žutih prsluka nije degutantno ali jeste bezobrazno ili bar krajnje pristrasno uz toliki materijal na internetu. Da li je recimo gađanje policajaca flašama i kamenjem nasilje? Da li bi vi kolega trpeli da vas tako gađaju bili policajac ili ne?

Ne branim postupke policije, posebno ne osvetu nad onima koje “zgrabe” a koji su najčešće slabi, stari ili žene ali ne podržavam nasilje ni druge strane. A najviše zato što je pogrešna taktika jer daju opravdanje vlasti da upotrebe silu a policija se lakše odluči na brutalnost jer ne bile narod već huligane. Ili su možda svi policajci kriminalci, psihopate…?

Fatih
Gost
Fatih

TAKO JE MAJSTORE!!!!

PPP
Gost
PPP

Nikakvo nasilje ne vrše Žuti prsluci jer su to obični ljudi kojima nasilje nije ni milo ni drago. Nasilje vrši ova banda Antife i Black Bloc čiji roditelji rade u državnim institucijama i žive u skupim kvartovima.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik