Kada Jacques Attali, francuski ekonomist, pisac, globalist i nekadašnji savjetnik predsjednika Françoisa Mitterranda, nešto izjavi – valja dobro poslušati. On je odavno poznat kao lukav čovjek koji vidi dalje od današnje političke magle, pa i onda kada njegove riječi djeluju pretjerano ili alarmantno, a nerijetko i manipulacija.
Ovih dana Attali je ponovo podigao prašinu tvrdeći da Treći svjetski rat nije prijetnja, nego već stvarnost. Njegove riječi zvuče kao šok za europsku publiku koja se još uvijek tješi iluzijom da su ratovi nešto što se događa negdje drugdje – u Ukrajini, na Bliskom istoku, u Africi – ali ne i na “našem kontinentu mira”.
Ono što Attali iznosi nije puka retorika. On hladno slaže činjenice koje govore da se svijet već nalazi u globalnom sukobu. Iako mnogi u Europi i dalje pokušavaju umanjiti ozbiljnost trenutka, on tvrdi da se kotači povijesti već vrte u smjeru totalnog obračuna.
U ovom tekstu analiziramo glavne poruke Attalijeve izjave, razotkrivamo njihovu težinu za Europu i šire Zapadno društvo te na kraju donosimo kritički pogled na ono što se skriva iza sve glasnijih bubnjeva rata.
Attalijeva teza: rat je već tu
Za Attalija nema dileme: Treći svjetski rat je počeo. Ne kao formalna objava rata, ne u obliku jedne “Velike bitke” poput 1914. ili 1939., nego kao skup povezanih sukoba koji zajedno čine novu globalnu stvarnost. On navodi kao dokaz rat u Ukrajini, prijetnje Kine Tajvanu, geopolitičke igre u Africi, rastući sukob između Venezuele i Sjedinjenih Država, te naravno, neprestano goruće žarište na Bliskom istoku.
Prema njegovim riječima, dovoljno je povezati točkice. Svuda po svijetu izbijaju sukobi koji uključuju ili posredno dotiču velike sile – SAD, Kinu, Rusiju, Europu. To je definicija globalnog rata, iako se politički establishment još uvijek boji to priznati.
Posebno zabrinjava Attalijevo upozorenje da se taj rat može još zaustaviti, ali da je “zupčanik već pokrenut”. Drugim riječima, možda još nije prekasno, ali svaki dan odgađanja ozbiljne diplomacije smanjuje šanse za mir.
Europa u iluziji: kontinent koji nije spreman
Jedna od najoštrijih točaka Attalijeve analize jest stanje Europe. On tvrdi da je europski kontinent potpuno nespreman za realnost rata. Ne samo vojno, nego i tehnološki, ekonomski i politički.
- Vojna nemoć
Dok Ukrajinci u ratnim uvjetima razvijaju vlastitu proizvodnju dronova, sustava elektroničkog ratovanja i drugih jeftinih, ali učinkovitih sredstava, europske sile i dalje se ponašaju kao da se pripremaju za rat prošlog stoljeća. Njemačka, Francuska i druge velike države nemaju dovoljno kapaciteta ni da same brane svoj teritorij, a kamoli da dugoročno podrže Ukrajinu ili da odgovore na šire prijetnje. Attali ironično primjećuje da je danas “najbolja vojna industrija Europe zapravo u Ukrajini, a ne u Berlinu ili Parizu”. - Tehnološka ovisnost
Europa je, kaže on, potpuno vezana uz američku i kinesku tehnologiju. Internet, društvene mreže, kartični sustavi, sustavi za prikupljanje podataka – sve to kontroliraju Amerikanci. S druge strane, bez kineskih baterija i dijelova cijela europska automobilska industrija bi se urušila za tri mjeseca. Europa se, dakle, našla u škarama dvaju divova. - Politička kratkovidnost
Dok Kina planira do 2040. svoju energetsku, industrijsku i tehnološku neovisnost, Europa jedva sastavlja političke koalicije koje mogu trajati duže od šest mjeseci. Attali podsjeća da europske elite nemaju ni viziju ni hrabrost, nego stalno reaktivno odgovaraju na krize – umjesto da ih strateški predviđaju.
Nuklearna utrka i povratak noćnih mora
Jedna od točaka Attalijeve analize odnosi se na nuklearno oružje. On upozorava da se sve više zemalja počinje pitati: “Ako nemamo nuklearnu bombu, kako se uopće možemo obraniti?” To stvara začarani krug: zemlje poput Južne Koreje, Japana, Australije ili Indonezije počinju ozbiljno razmišljati o vlastitom nuklearnom arsenalu.
To je povratak u logiku Hladnog rata – samo ovoga puta s mnogo više igrača i mnogo manje sigurnosnih mehanizama. Attali otvoreno kaže: “Utrka za nuklearnim naoružanjem je ponovno pokrenuta.” To znači da prijetnja slučajnog ili namjernog nuklearnog sukoba nikada nije bila bliža od 1980-ih.
Rat sankcijama: europska hipokrizija
Attali oštro kritizira i europsku politiku sankcija prema Rusiji. Bruxelles se hvali 19. paketom sankcija, ali istina je da Moskva i dalje pronalazi načine za izvoz nafte i plina – preko Indije, Kine i drugih posrednika. Europa tako stvara privid odlučnosti, dok istovremeno mnoge članice EU-a nastavljaju kupovati energente iz Rusije, izravno ili neizravno.
Za Attalija je to čista hipokrizija: “Embargo ne funkcionira. Ili ga ne provodimo dovoljno ozbiljno, ili nemamo hrabrosti sukobiti se s trećim zemljama koje pomažu Rusiji.” Ali Europa to ne može jer je previše ovisna upravo o Kini – a Kina je glavni saveznik Moskve.
Rezultat? Europa kažnjava samu sebe skupljom energijom, inflacijom i gubitkom industrijske konkurentnosti, dok Rusija i dalje financira rat.
Amerika između demokracije i diktature
Posebnu pozornost Attali je posvetio stanju u Sjedinjenim Državama. Njegova analiza je brutalna: “Amerika se pretvara u diktaturu.” On smatra da Trump i njegova politička filozofija već sada potkopavaju demokratske institucije, a činjenica da “samo izvršna vlast ima vojsku” pokazuje tko uistinu kontrolira moć.
Ako Sjedinjene Države krenu putem autoritarizma, onda Europa gubi i posljednjeg jamca svoje sigurnosti. Jer Washington koji gleda samo vlastite interese neće se dvoumiti žrtvovati europske saveznike za dobar “deal” s Kinom ili Rusijom. Attali tu logiku jasno vidi u načinu na koji Trump barata pitanjem Tajvana: ako mu trgovinski dogovor s Pekingom donosi više, spreman je odustati od obrane Tajvana – čime bi domino efektom ugrozio i Japan, Južnu Koreju i Australiju.
Bliski istok i iluzije o miru
Attali se dotaknuo i pitanja Palestine i Izraela. On smatra da je priznanje palestinske države nužno za dugoročnu sigurnost Izraela – jer bez toga, prijetnja apartheidom i unutarnjim kolapsom Izraela postaje sve veća. No odmah zatim dodaje: Francuska i Europa imaju premalu ulogu da bi mogle išta bitno promijeniti. Prava snaga je u Washingtonu, državama Zaljeva i, naravno, u samom Izraelu.
Drugim riječima, Europa i ovdje glumi moralnog arbitra, ali bez stvarne moći da utječe na događaje.
I ovdje dolazimo do najvažnije točke. U cijeloj ovoj priči, unatoč svim analizama, sankcijama, prijetnjama i pripremama, nitko ne govori o miru. Ne Bruxelles, ne Washington, ne Pariz, ne Berlin. Govori se samo o novim sankcijama, novom naoružanju, novim koalicijama i novim neprijateljima.
Hoće li se građani probuditi?
Jacques Attali je izrekao ono što se mnogi boje priznati: Treći svjetski rat nije budućnost, on je sadašnjost. Europa nije spremna, Amerika klizi u autoritarizam, a Kina strpljivo gradi vlastitu nadmoć. U toj igri Europa se pokazuje kao nemoćni igrač – bez vojske, bez vizije, bez političke hrabrosti.
No najopasnije je to što nema ozbiljnih razgovora o miru. Kao da je mir postao tabu riječ, znak slabosti, dok je jedina prihvatljiva retorika ona ratna.
To je ludilo koje će nas skupo stajati. Jer ako se svijet zaista sruči u totalni rat, neće to biti zato što “nismo imali izbora”, nego zato što nitko od političkih elita nije imao hrabrosti odabrati mir.
Pitanje koje ostaje jest: hoće li se građani probuditi i zahtijevati mir prije nego što bude prekasno? Ili ćemo se jednog dana probuditi u svijetu u kojem je Attalijeva najcrnja prognoza – globalni rat – postala jedina stvarnost?
Tko je Jacques Attali?
Radi se o osobi koja je dovela Macrona na vlast i to je najavio više godina ranije. Također je participirao u stvaranju Europske središnje banke. Attali je glavni predstavnik globalističkog pokreta. Lukav je, ali nije glup.
Naš komentar
Kako je moguće da se, nakon svih ratnih strahota 20. stoljeća, vodeće sile svijeta niti ne trude započeti ozbiljan mirovni proces? Odgovor je neugodan: zato što je mir postao nepoželjan. Mir bi razotkrio nesposobnost današnjih političara, njihove unutarnje promašaje i nedostatak vizije.
Mnogi analitičari već sumnjaju da se iza ratne retorike skriva nešto dublje. Strah od ekonomskog i društvenog sloma Zapada. Političke elite koje nemaju rješenja za rastuće nejednakosti, tehnološku ovisnost i urušavanje industrije, sada koriste rat kao dimnu zavjesu. Ako je društvo u strahu i mobilizirano za “ratno stanje”, tada manje pita zašto nema posla, zašto standard pada ili zašto političari djeluju kao amateri i izdajice.
Drugim riječima: rat je izgovor za mediokritet.
73 komentara
Neoliberalizam (Margaret Thatcher i Ronald Reagan) : stvara globalne ovisnosti, nejednakosti i borbu za resurse. To vodi u trgovinske ratove (SAD–Kina), energetske krize (EU–Rusija), regionalne sukobe (Bliski istok, Tajvan, Ukrajina). Ako se blokovi potpuno razdvoje i oružani sukobi eskaliraju, to prerasta u Treći svjetski rat, osobito uz nuklearnu prijetnju i kolaps globalnih sustava.
Zvučnik zla….
Klap klap klap…..
Kako ne? Glupisti pišete! Vođa moderne EU je mlada Brigitte Maccaraon! 🙂
“Kina planira do 2040. svoju energetsku, industrijsku i tehnološku neovisnost”
Cijena električne energije u Kini za kućanstva u 2025. – 0.08 USD/kWh.
Za usporedbu – Njemačka i Velika Britanija 0.40, Francuska 0.28, Španjolska 0.24, Japan 0.23, SAD 0.18, Rusija 0.06
Cijena benzina u Kini u 2025. – 1.09 USD po litri.
Za usporedbu – Francuska 1.98, Njemačka 1.92, Velika Britanija 1.79, Poljska 1.59, Japan 1.18, SAD 0.92, Rusija 0.77
Cijena plina izražena u kWh u 2024. – Italija 0.17, Francuska 0.15, Njemačka 0.13, Španjolska 0.11, Japan 0.08, SAD 0.04, Turska 0.02, Rusija 0.01
Kina radi dugoročne ugovore sa Rusijom za uvoz plina, i grade se plinovodi između dviju država (Snaga Sibira, planirani Snaga Sibira 2).
Na ovo bih svakako nadodao ogroman broj nuklearnih elektrana koje su izgradili/grade/izgradit će.
U 2024. najviše nuklearnih postrojenja imao je SAD (njih 94), slijedi Kina sa 58 i Francuska sa 57.
U svijetu su te godine u izgradnji bile 34 nuklearne elektrane – 28 u Kini i 6 u Indiji.
Kina nije u ratu s nikime od drugih država (posredno ili neposredno), ne sankcionira nikoga (osim onih koji sankcioniraju nju), ne donira oružje nikome.
Pred našim očima nam se gospodarski i vojno ciljano uništava Europa sa sankcijama Rusiji (i nešto manje SAD) i vojno sve više upliće u rat sa Rusijom sve zahvaljujući zastupnicima u EU parlamentu koji izglasavaju takve odluke, dok se sa druge strane izuzetno brzo razvija uskoro najveći svjetski ekonomski div – Kina.
Koja je vrlo daleko od pojma demokracije, vlada jedna partija, imaju sustav socijalnog kreditiranja, ocjenjivanja stanovništva, limitirani internet, nadzor je ogroman.
A to Vladari iz Sjene očigledno ciljano rade.
Zadnja rečenica….
Glavni novčani tokovi sele u Aziju kao buduću svjetsku gospodarsku perjanicu.
Zapad je odradio svoju dionicu po njihovim zamislima.
Dugo je i trajala.
Stiže nuklearni rat koji će označiti kraj jednog i početak novog doba. Milijarde će izginuti, a preživjeli će se morati suočiti s posljedicama i još važnije- izabrati između služenja i pokoravanja Kristu ili Antikristu.
+
Dobro je da ćemo imati mogućnost izbora, da
Hahaha…..
“zato što je mir postao nepoželjan. Mir bi razotkrio nesposobnost današnjih političara, njihove unutarnje promašaje i nedostatak vizije.!
I to je sve što u zaključku ovog članka trebalo napisati i nije trebalo obraditi ovog globalista, jer mu ne vjerujem ni jednu izgovorenu riječ. Taj se okreće kako vjetar puše. A momentalno mu prilike ne idu na ruku za postupke i ideje koje je prije zastupao.
Lp
Znao je on po stolječa unaprijed što će biti danas…
Prije nego je rođen znali su mu put…..
Ovo sa razotkrivanjem nesposobnosti političara koji ne žele mir si u pravu.
Jer zamisli da do mira dođe i pokaže se besmisao svega što su radili.
Doslovce sa bilijunima (tisućama milijardi) eura štete što su proizveli svojim odlukama unazad 6 godina.
Ovako – kada se pronađe vanjski i unutarnji neprijatelj – lakše je održati političku vlast i masne plaće za nikakvu odgovornost i rad.
Temeljem njihovih političkih odluka dođe rat, ukineš demokraciju i vječito vladaš, uz vječiti rat.
Kao u Ukrajini.
Samo, ja se uvijek i ponovo pitam kad će se pojaviti (stvoriti) ona kritična masa koja će reći – “e sada je bilo dosta”.
I uvijek dobivam odgovore da je ona druga strana – globalisti i ini koji ne dozvoljavaju i na svaki način opstruiraju, zamagljuju stvarnost, još su uvijek previše povezani i jaki da bi bilo kakve slične promjene bile moguće.
Dali sam nepopravljivi optimista da se nešto kreće na bolje ili je to samo privid ovih nazovimo ih globalnih promjena?
Lp
Je, možda si u pravu ali kad dođeš u neke godine drugačije počinješ gledati na svijet oko sebe. A dok si mlad ne razmišljaš na isti način ali neka mi oproste ove nove generacije kad moram reći – ne znaju se izboriti za svoja osnovna prava.
Ne nije me pregazilo vrijeme, samo sam puno mudriji i gledam i čitam što se događa u mojoj okolini a nitko da prstom makne.
Ja ne očekujem od nikoga da za mene nešto poduzme, jer sam u životu naučio da ako sam ne poguraš stvar, nitko ti neće pomoći.
Lp
+
+
Ta traje več od 2001 godine. I završiti će oko 2030-31.
+, tajming za globalni opći rat je period 2027.-2031.
+, možda krenu i iduće godine….no prvo ide digitalizacija svega živog pošto je neživo več digitalizirano da umjetna može globalno upravljati stokom i infrastrukturom.
Čuj u Vijetnamu zbog uvođenja digitalnog identiteta ugasili milju bankovnih računa, ljudi ostali bez ičega, zabiravljaš da svi rade za istoga…..
Od 1999.
Ko nije glup i nedozvoljava se manipulirst zna da je zapad sa amerikom na čelu navalio na rusiju svim mogučim resursima,pa i ljudskim snagama da ratuju u ukrajini protiv rusa.Neznam koliko glupost može ići daleko,ali rusiju se nemože pobjedit konvecijalnim oružjem i maštsti kao merz da će marširati umjesto oca,djeda i hitlera po Moskvi.Rat se mora zaustavit ,jer ukraina nemože pobjedit,ali zbog nje se može desit nuklearni rat,a onda pobjednika nema bez obzira što mnogi bogataši grade bunkere.
Ako se rat desi nuklearnim oružjem Zemlja će biti bez ićeg živog narednih par tisuća godina,a možda i više.Zadnjih dana se stalno govori kako rusi upadaju u zračne prostore u više evropskih država,ali niti ima dokaza,a i ti dronovi su od stiropora i tko zna ko sa njima upravlja i odakle.Histerija se stvara na zapadu i mic po mic vode nas nesposobni političari u rat.Ako žele mir zašto ne discipliniraju izrael koji ubija i planira ubiti još barem dva miliona ljudi na bliskom istoku.
Rat protiv Rusije rraje tisuću godina neprekinuto, svako stoljeće je napadaju i smanjuju broj rusa. Da nije bilo klanja rusa u dvadesetom stoljeću danas bi ih bilo 600 miljuna. No gospodar planeta im neda da dišu, sad je pokrenuo konačno rješenje za ruse….nek im je bog na pomoći a njega niđe samo stvor i ekipa milenijima…..
+
Ovaj bi najradije prije nego što ode na vječna lovišta – da planeta ima samo jednog vladara..he
Buraz, kad gledaš danas a i prije uvijek i jeste imala samo jednog gospodara….
Buraz, evo ovo skraćeno sa t me:
…..”Ako pažljivo pročitate publikacije Klausa Švaba, otkrit ćete da Sotonska elita koja ga je naručila djeluje tačno prema planu koji je već otkrio Dr. John Coleman početkom 1990-ih.Dr. Coleman je bio član britanske tajne službe i imao je pristup najtajnijim izvorima našeg zemaljskog političkog sistema moći. Dr. Coleman je objavio nekoliko knjiga. Njegova najpoznatija knjiga bila je” hijerarhija zaverenika: priča o Komitetu 300 ” (hijerarhija zaverenika: istorija komiteta 300). Izašao je 1991.god…”
Es ist Endzeit
Među najdražim jutubašima mi je profa Bojan Dimitrijević jer spaja svjetovno i metafizičko. Veli kad je nedavno po drugi put čitao Kolemana da ga je još bolje shvatio. I Dušan Dunđer veli da je komiter 300 možda najači materijalni egregor stvora na planetu.
… a ne cvate cveće ni u naše preduzeće.
+
Pošto je Jacques jedan od kraljeva Francuske iluzije u zadnjih 30 godina, možemo li reći da su planeri iza sjene bezveznjaci? Možda iznad mozgova postoji upravnik ili knjigovođa?
Sada kada iluzija bogatstva i raskoši iz laži i pljačke dolazi do kraja, ko je Jacques? Ko su ostali foleri kojima se daje prostor?
Obični PR manageri, glasnogovornici, prodavači pupoljaka its.
Musk, Kill Bill i ostala bagra su samo kuje od pravih vlasnika.
Francuska moli na koljenima MMF ili Ameriku u prijevodu za 200 milijardi dolara kredita da preživi. Znači naši balkanski cirkusi su extra.
Uskoro Švabe, Italija i je doli, Briti da nemaju štampariju odavno bi crkli.
Znači sav cirkus je ipak cirkus temeljen na triku i iluziji.
Ove samo rat spašava, zato je klanje po Palestini onaj katalizator u Ukrajini(mora trajati) jer onda će pitanja u Evropi biti gadna.
Ne treba grijati ove zime biti će vrelo! 😁😛😛
Najava onog što tek slijedi.
Članice NATO-a iz Europe između 2020. i 2024. nabavile su čak 64 posto oružja iz SAD-a.
Sveto trojstvo izuzetnih za EU – američka Covid cjepiva, američko naoružanje i američki LNG.
Što više EU vojnih trvenja sa Rusijom i paketa ekonomskih sankcija Rusiji, što više plašenja babarogama sa jako smrtonosnim zaraznim bolestima, to njima stotine milijardi dolara godišnje se slijeva u kasu.
Kling kling!
Ti si u ratu jedino sama sa sobom, kao i svi… što prije to uočiš, prije ćeš doprinijeti svjetskom miru.
Ovaj Židov po onome kad je izjavio da su penzioneri i invaidi beskorisne izjelice i to bi trebalo eutanizirat.
Attali hazar askenazi?
naravno
en.wikipedia.org/wiki/Jacques_Attali#Early_life
Svi su njihovi…..
Zapadu više odgovara ratna psihoza, nego pravi rat. I ovaj francuski momak radi upravo to. Samo tako mogu da ostaju na vlasti, što je i njihov jedini cilj.
Za pravi rat v slogu 2SV rata nemaju ni ljudskih, vojnih i ekonomskih resursa.
Aniki…pa ti si među reeetkim pametnim-a ovde!
++
Veliš ratna psihoza a samo Finska povečava broj vojnika tri puta, da beru šljive…..
Misliš ZAISTA svi duvaju u istu tikvu, to?
Taj izvor vizija i mudrosti ima jednu olakšavajuću okolnost da nije Hazar nego Sefard.
Koliko god se trudili, od njega ne možemo saznati ništa.
Nema ključa za dešifrovanje,
Nije ni obrnuto.
Prosto, ništavno NIŠTA!
en.wikipedia.org/wiki/Jacques_Attali#Early_life
globalistički židov, Rotschildov lutkar, koji drži Macrona na koncima, i koji ga je na skupu Bilderberga 2014. tada predstavio i rekao da će Macron biti budući predsjednik Francuske. I tako je i bilo 3 godine kasnije.
Attali je pisao još 1981. godine:
“The future will be about finding a way to reduce the population.. Od course, we will not be able to execute people or build camps. We get rid of them by making them believe it is for their own good. We will find or cause something, a pandemic targeting certain people, a real economic crisis or not, a virus affecting the old or the elderly,it doesn‘t matter, the weak and fearful will succumb to it. The stupid will believe in it and ask to be treated. We will have taken care of having panned the treatment that will be the solution. The selection of idiots will therefore be done by itself: they will go slaughterhouse alone..”
+
Lijepo je opisao Covid i Covid cjepiva 40 godina prije njihove pojave.
Što smo postali?
Danas većina ljudi ustaje ujutro ne zato što su inspirirani, već zato što moraju.
Moraju raditi da bi preživjeli.
Moraju plaćati račune, stan, hranu, vodu, gorivo, školu, zdravlje.
Moraju, jer su rođeni u sistemu koji im nije dao izbor.
Zamislite sada svijet u kojem ništa od toga nije “za novac”.
Zamislite svijet u kojem radimo jer želimo, a ne jer moramo.
U kojem stvaramo jer nas pokreće svrha, a ne pritisak duga ili gladi.
Moderni ekonomski sistem temeljen je na pretpostavci da je čovjek motiviran isključivo vlastitim interesom i da je novac univerzalni motivator. Ali ta ideja nije nastala prirodno. Ona je nametnuta – kroz obrazovanje, religiju, industriju, marketing.
Što nas zaista motivira?
Ako pitamo psihologe, motivacija ima dva lica:
Vanjska motivacija: radimo nešto radi nagrade ili izbjegavanja kazne.
Unutarnja motivacija: radimo jer nas to ispunjava, zanima, jer vjerujemo da ima smisla.
Sistem u kojem sada živimo gotovo isključivo koristi prisilu. Radimo za plaću. A plaća je karta za osnovne potrebe. Bez nje, nema hrane. Nema doma. Nema dostojanstva.
Ali čovjek nije rođen da bi robovao. Nismo stvoreni da bismo trošili život zbog papira s brojevima.
U srcu svakog čovjeka nalazi se iskra kreativnosti, radoznalosti, potrebe za doprinosom.
Kada bismo ukinuli novac – i sve njime uvjetovanosti – ono što bi ostalo bila bi istinska ljudska priroda.
Ubuntu: Ja sam jer mi jesmo.
U mnogim starim zajednicama, pogotovo u afričkoj filozofiji Ubuntu, čovjek nije bio odvojen od zajednice.
Nisi bio “pojedinac” koji se bori za sebe. Bio si dio živog organizma. Tvoja uloga je bila doprinos, a ne akumulacija.
U takvom društvu, vrijednost nije novac, već odnosi. Zajedništvo. Povjerenje. Solidarnost.
U svijetu bez novca: upravo se toj filozofiji vraćamo. Više ne radimo da preživimo – već da zajedno živimo.
Kako bi funkcionirao svijet bez novca?
Pitanje koje odmah iskrsne: “Ali kako bi takav svijet funkcionirao?” Jednostavno. Ljudi bi radili ono što vole, znaju i žele. I to bi radili dobro.
Erich Fromm, psihoanalitičar i filozof, u “Imati ili biti” kaže:
“U modernom društvu rad je otuđen – radnik ne radi iz stvarne potrebe da stvara, već iz straha da ne umre od gladi.”
Proizvodnja hrane:
Umjesto da radimo kako bismo kupili hranu – radimo kako bismo je proizveli.
Zajednice bi imale zajedničke vrtove, farme, staklenike. Ljudi bi se smjenjivali u radu, ne zato što moraju, već jer znaju da hrane sebe, svoje prijatelje, susjede i djecu.
Bez profita – nema pesticida, nema prekomjernog iskorištavanja tla, nema otpada. Hrana se ne baca. Sve se dijeli.
Zanati i tehnologija:
Ljudi bi gradili kuće ne za prodaju, već za život. Stvari bi se proizvodile da traju – ne da se kvare kako bismo kupovali nove. Alati, uređaji, vozila – sve bi se proizvodilo pažljivo, kvalitetno, dugotrajno. Više se ne bi trošilo na reklame, pakiranja, brandove – već na funkciju, kvalitetu i svrhu.
2.
Obrazovanje i znanje:
Znanje bi bilo slobodno i dostupno svima. Nema školovanja da bi se „zaradilo više“, već da bi se znalo više.
Učenje bi bilo cjeloživotni proces, a škole bi bile centri slobodnog istraživanja, a ne tvornice poslušnosti.
Zdravstvo:
U takvom društvu, niko ne postaje doktor da bi zaradio, već da bi pomogao. Svi resursi bi bili dostupni. Terapije, lijekovi, operacije – bez naplate. Zdravlje ne bi bilo tržišna vrijednost,
već ljudsko pravo.
Kako se upravlja svijetom bez novca?
Bez novca ne znači bez reda. Ali red ne dolazi odozgo, već iznutra – iz vrijednosti, dogovora i međusobnog povjerenja.
Mehanizmi upravljanja:
Zajednice donose odluke direktno. Ljudi se sastaju lokalno i raspravljaju o potrebama, projektima i doprinosima. Svako ima glas. Hijerarhija ne postoji, osim funkcionalno i privremeno – ako je neko stručan za nešto, vodi dok traje zadatak.
Dijeljenje resursa kroz međuzajedničku suradnju. Zajednice razmjenjuju robu, usluge, znanja. Bez naplate. Samo uz dogovor. Višak
se dijeli, nedostatak se pokriva zajednički.
Rotacija i transparentnost.
Ljudi rotiraju zadatke. Transparentno se zna tko što radi. Nema elita, nema tajni.
Tehnologija za koordinaciju.
Digitalne platforme se koriste za organizaciju rada, dostupnosti, resursa, potreba i
ideja. Nema vlasništva nad tim platformama – one su zajednička infrastruktura, kao voda ili sunce.
Etika kao temelj, ne zakon.
Umjesto kazni, koristi se društvena odgovornost i međusobna briga. Pravila nisu propisi – već dogovori. Tko krši dogovor, razgovara s drugima. Nema sudija – svi su odgovorni.
Zašto ovaj svijet nije “utopija”, nego povratak realnosti?
Današnji svijet, s novcem, bankama, tržištima i stalnim rastom – to je neprirodna konstrukcija. To je eksperiment koji je već propao.
-Ljudi su iscrpljeni.
-Ekosistem je pred kolapsom.
-Bogati postaju bogatiji, siromašni sve brojniji.
-Depresija, anksioznost, otuđenost – postali su svakodnevica.
Zato zamisao o svijetu bez novca nije bajka.
To je povratak smislu.
Šta bi ljudi radili kad više ne bi morali “raditi”?
Ovo je pitanje koje najviše otkriva kako danas gledamo na ljudsku prirodu.
Mnogi misle: “Ako ljudi ne moraju, neće ništa raditi.”
Ali to govori više o sistemu u kojem smo odrasli, nego o ljudima.
U svijetu bez novca, ljudi bi:
– Stvarali (umjetnost, muziku, knjige)
– Gradili (kuće, škole, zajednice)
– Učili (jezike, vještine, nauke)
– Pomagali (starima, bolesnima, mladima)
– Putovali (upoznavali druge kulture i ljude)
– Odmarali (bez krivnje, bez stresa)
– Bili prisutni (u porodici, prijateljstvu, prirodi)
Ne bismo imali više “slobodno vrijeme” – imali bismo slobodan život.
Vrijeme je za povratak samome sebi.
Ovaj tekst nije ideološki manifest.
To je poziv na buđenje.
Novac je alat. Alat koji je preuzeo čovjeka.
Vrijeme je da ga odbacimo i vratimo se sebi.
3.
Zamislite svijet u kojem:
– Nema dugova.
– Nema gladi.
– Nema korporativne kontrole.
– Nema reklama koje ti govore što da želiš.
– Nema lažnih karijera, nego pravi pozivi…
Zamislite
svijet u kojem svi rade sve – besplatno. I sve je besplatno. U tom svijetu, moć nestaje. Hijerarhije se tope. Ego gubi smisao. I ostaje samo jedno: ljudsko biće među ljudima. Svijet bez novca nije bajka. To je stvarnost koju smo zaboravili. I koju možemo izgraditi – ako se zajedno sjetimo tko smo.
Ovo nije “utopija”. Utopija je vjerovati da svijet ovakav kakav jeste – s ratovima, glađu, izgaranjem, bolešću, nejednakošću – može opstati.
Pravo pitanje nije: “Možemo li živjeti bez novca?”
Nego: “Možemo li preživjeti s njim?”
Što smo zaboravili i što valja istaknuti:
Ne radimo za novac – već za ono što nam novac omogućuje.
Zato novac nije nužan, samo je posrednik. Ako uklonimo posrednika, ništa ljudsko ne nestaje – ostaje potreba za stvaranjem, hranjenjem, povezivanjem, davanjem.
Ljudi žele doprinositi kada se osjete slobodnima.
Unutarnja motivacija, smisao, svrha – to su pravi pokretači.
Novac i nagrade često ubijaju volju, ne jačaju je.
Sistem nas nije učinio boljima – učinio nas je iscrpljenima.
Depresija, anksioznost, besmisao – to su simptomi neprirodnog života.
Vratimo li se sistemima uzajamnosti, dijeljenja i istinskog rada – ozdravljamo i mi i planeta.
Moć novca je iluzija.
Kad svi sve rade besplatno i sve je besplatno, moć se raspada.
Hijerarhije se ruše. Granice se brišu. Ljudi postaju jednaki po vrijednosti, različiti samo po sposobnostima.
Ovo nije utopija. Ovo je evolucija.
Živjeti bez novca nije bijeg – to je povratak stvarnosti.
To je način da budemo ono što zapravo jesmo: ljudska bića koja stvaraju, vole, pomažu i
žive zajedno.
Ako ova poruka dodirne barem jednu osobu na pravi način – već smo učinili više nego što je novac ikada mogao.
+
Jednostavno su se odlucili za depopulaciju velikim ratom, to im je najbrze.
+
Na našu žalost očito je tko o kome ovisi. Evropa se postepeno pretvara u siromašnu provinciju.
+
“zato što je mir postao nepoželjan”
Pa nakupilo se oružja na kojem nitko nije zarađivao i već pomalo uhvatila hrđa, a sad ne stignu proizvoditi, a novac teče u potocima…
Osim toga rat donosi i drugu vrstu zarade, umjetno stvorena inflacija koja opet donosi lovu., pa smanjenje broja stanovnika iliti goya…
Aha – ratnohuškač :))))))))
Da vidimo: “WW3 je već počeo, Amerika klizi u autoritarizam…” aaaaaaa, neko čita moje komentare 🙂 Dobro, terminologija je malo drugačija ali suština je tu.
p.s. Rat je nabolje sretstvo za obezbeđivanje pristanka na neprihvatljivo. Doduše, mi smo i bez rata pristali na neverovatno mnogo toga što nismo smeli.
Evropa ima notorne budaletine poput “gospodina”, a u biti krmka, zvanog Jacqes Attali
Britanska krmača Margaret Theatcher je privatizirala britanske željeznice, pa sada kada su britanske željeznice u rasulu, britanska vlada je odlučila nacionalizirati britanske željeznice, unatoč krmači Margaret Tacher!
Prihod privatizirati a gubitak socijalizirati, varani mogu sve što požele.
Nije mi jasno zašto priprosti Ukrajinci iz dna duše mrze Židove?!?
Kako to misliš mrze?
Izabrali su Židova za svog predsjednika na zadnjim parlamentarnim izborima 2019. godine.
Zelenski je osvojio 75% u drugom krugu izbora.
Protivnik mu je bio Petro Porošenko, dotadašnju ukrajinski predsjednik.
rat je izgovor za pljačku svijeta u nevidjenim razmjerima recimo pravu istinu
Talmud ludilo i ovaj savjetnik francuskih presjednika. Goyim cirkus i iluzija demokracije. Implozija standarda i sigurnosti. Vjecme krize i ratovi za hranjenje demona neg energijom
+
https://www.youtube.com/watch?v=9dH_dE2lk64
Ako je počeo WW3 i najavljivao se još od WW2, zanima me kad će WW4 kad smo već u WW3. Neiscrpan je čovjekov um da vinta mantru o strahu, prijetnjama, panici i apokaliptičnom. Generacije, dolaze, žive isčekujući, umiru nedočekijući…i tako godine prolaze, priča ista. Otkad sam se rodio a ima 50 ljeta, slušam o WW3. De sjašite više.
… “prijetnje Kine Tajvanu” (Amerika ne prijeti), “geopolitičke igre u Africi” (promaklo mu najurivanje tih istih Francuza iz niza njihovih bivših kolonija), rastući sukob između Venezuele i Sjedinjenih Država (a nisu u pitanju američke prijetnje)… tu sam prestao čitati.
Gosp. Attaliju ništa ne promakne – “WW3 je već počeo.”, eto, nismo znali.
Činjenica da su 2014. tada EU vodeći političari iz-boksali Minsk…. Činjenica da današnji EU političari ne mogu ništa. U 3 godine utjecaj EU je nepovratno nestao, bez nade u kakav takav oporavak. Na svjetskoj sceni ostaje slabašni SAD i Kina sa tehnologijom i resursima bivše Rusije.
Gdje god su u EU instalirane glupače koje se bave politiko umjesto kuhaćom loše im se piše. Najbolji primjerci su Ursula, Kalas, Sandu, itd.
Nek oni ratuju al nek sirotinju puste na miru