Trenutno u svijetu postoje brojni oružani sukobi koji uzorkuju žrtve, ali i uništenje infrastrukture i ekonomske gubitke. U pravilu se rat vodi između različitih zemalja, ali postoje i ratovi unutar jedne zemlje. Kroz povijest su se ratovi vodili na području različitih država, ali je tehnologija u ovom trenutku dosegla razinu da se ratovi vode s najvećim ljudskim i ekonomskim gubicima u povijesti. Ali koji su uzroci rata? U nastavku opisujemo 8 glavnih uzroka koji dovode do oružanih sukoba.
1. Gospodarske koristi
Često ratovi nastaju kada jedna zemlja želi preuzeti bogatstvo druge zemlje. Mogu postojati i drugi razlozi, ma kakvi god bili, u svim ratovima uvijek postoji ekonomski interes, čak i ako strane u sukobu govore o drugim, plemenitijim razlozima. Ranije su se tijekom ratova ljudi borili za posjedovanje dragocjenih resursa kao što su zlato i srebro, kao i stoke. U današnjem svijetu se ljudi bore za druge resurse – naftu, minerale ili materijale koji se koriste u industriji. Neki znanstvenici vjeruju da populacija planete raste i stoga postoji nedostatak resursa. Stoga, oni u budućnosti predviđaju više ratova. Ti će se ratovi voditi za najpotrebnije resurse – vodu i hranu.
Kao primjer takvog rata, znanstvenici spominju anglo-indijske ratove od 1766. do 1849. godine, kada je Engleska pretvorila Indiju u svoju koloniju, čime su Englezi zagospodarili vrijednim resursima.
2. Osvajanje novih teritorija
Zemlja može odlučiti da treba nove teritorije, kako bi proširila svoj životni prostor za poljoprivredu ili za neku drugu svrhu. Teritorije također mogu biti tampon zone između dvije zaraćene države. Tu je i neizravni rat oko tampon zona, koji se ne vodi izravno između zaraćenih država, nego između zaraćenih zemalja i treće strane. Svaka zemlja podržava jednog od protivnika, ovisno o tome što odgovara njegovim interesima.
Takvi ratovi su se često događali tijekom Hladnog rata. Takozvani Šestodnevni rat između Izraela i arapskih zemalja je ogledan primjer ovakvog rata.
3. Religija
Religijski sukobi u pravilu imaju vrlo duboke korijene. Neslaganja traju dugo vremena, ali se sukob rasplamsa naglo i silovito. Vjerski ratovi mogu imati i druge uzroke, kao što su nacionalizam ili osveta, ali je u ovakvim ratovima, koje zovemo i sektaškima, glavni razlog uvijek prikriven obranom vjere, nacije ili osvetničkim aktivnostima zbog povijenih nepravdi. Vjerski ratovi se mogu voditi između predstavnika različitih vjeroispovijesti, kao što su bili pljačkaški Križarski ratovi, ali i unutar jedne ispovijedi, kao što je sukob između sunita i šiita, koji je najvećim dijelom orkestriran iz inozemstva i nemuslimanskih zemalja.
4. Nacionalizmi
Ovdje je slučaj sličan kao u vjerskih ratova. Nacionalistički rat je pokušaj da se dokaže da je vaša zemlja bolja od druge uz pomoć sile i često se pokreće invazijom na tuđe teritorije. Dr. Richard Ned Lebov, profesor teorije međunarodne politike na Royal College of London, vjeruje da je sigurnost glavna pokretačka snaga država, a nedostatak sigurnosti je glavni uzrok rata.
Radikalni nacionalizam rađa imperijalizam, budući da je izgrađen na ideji pokoravanja drugih zemalja. Nacionalizam je temelj i za rasizam, kao što pokazuje primjer Hitlerove Njemačke.
Jedan od primjera takvih ratova je Prvi svjetski rat, a danas strogo treba paziti na granicu koja dijeli patriotizam od špiljskog nacionalizma, iako mnogi ova dva pojma vole stavljati pod isti nazivnik.
5. Osveta
Želja da se kazni za ono što se doživljava kao povijesno pretrpljena nepravda u pravilu postaje glavni motiv za pokretanje osvetničkih ratova. Nažalost, osvetnički rat može dovesti do beskonačnog lanca vojnih akcija jedne strane prema drugoj i obrnuto, što može biti vrlo teško zaustaviti.
Osveta je također povezana s nacionalizmom, ali nikada nije pravi urok rata iako su ljudi iz neke zemlje mogu smatrati da su povrijeđeni njihovi nacionalni osjećaji. Povijesno gledano, osveta je bila izgovor za pokretanje mnogih ratova u Europi.
U moderno doba je primjer osvetničkog rata, ali sa sasvim drugim ciljevima, američki rat protiv međunarodnog terorizma, koji je uslijedio kao odgovor na terorističke napade 11. rujna 2001. godine.
6. Građanski rat
Takvi se ratovi pokreću zbog nepremostivih razlika dva ili više suprotstavljena tabora unutar jedne zemlje. Ta neslaganja se mogu ticati raznih pitanja, od onoga tko bi trebao upravljati zemljom, kako upravljati zemljom, prava građana zemlje i tako dalje. Takva neslaganja često dovode do krvavih sukoba između građana iste zemlje koji pripadaju različitim frakcijama. Građanski ratovi također mogu biti pokrenuti od strane separatističkih pokreta koji traže neovisnost.
U ovu kategoriju, primjerice, spadaju Američki građanski rat vođen od 1861. bo 1865., građanski rat u Rusiji između “crvenih” i “bijelih” početkom prošlog stoljeća, Španjolski građanski rat i drugi.
7. Revolucije
Revolucije se pokreću kada se dio stanovništva protivi skupini ili osobi koja je na vlasti, jer toj skupini ljudi ne odgovara način na koji se upravlja zemljom. Revolucije se pokreću iz različitih razloga, uključujući ekonomske poteškoće dijela stanovništva ili nepravdu prema određenim skupinama ljudi. Tim čimbenicima se mogu pridružiti i drugi, poput od naroda neprihvaćenih ratova koje su vlasti pokrenule protiv drugih zemalja. Revolucije često vode do građanskih ratova, kao što je to bio slučaj u Rusiji početkom prošlog stoljeća.
Danas se vode rasprave mogu li revolucije biti “nenasilne”, kako ih je osmislio američki znanstvenik Gene Sharp, koji je istraživao uspjeh nenasilne borbe Gandhija. Međutim, “nenasilne revolucije” provedene po uputama Genea Sharpa su uglavnom završile raznim oblicima navedenih ratova, uglavnom građanskim, ali s karakteristikama nacionalističkih, vjerskih i drugih sukoba. Tako da možemo reći da je pogrešno tumačio iskustvo nenasilne borbe Gandhija i indijsku borbu za neovisnost pretočio u teoriju o “nenasilnoj revoluciji”.
8. Oslobodilački i obrambeni ratovi
Kao i kod ostalih kategorija, oslobodilački ratovi istovremeno mogu biti nacionalistički, vjerski, ideološki, ali su u prom redu ekonomski.
Postoje oslobodilački ratovi koji su obrambeni i reakcija na inozemnu agresiju, što te ratove čini opravdanima.
Međutim, kako današnji svijet uglavnom osuđuje vojnu agresiju sve više osuđuje, države često tvrde da su prisiljene voditi rat kako bi se obranile od agresora ili potencijalnog agresora. Primjer takvog rata je saudijska agresija na Jemen ili učestala izraelska bombardiranja Sirije. U oba slučaja se agresori pravdaju da se brane od stvarnog ili potencijalnog neprijatelja.
To jest, zemlje pokreću upozoravajuće udare i žele poručiti: “Mi ćemo napasti njih, prije nego oni napadnu nas”.
43 komentara
Ovaj sledeći biće 8 u 1 ..
svi ovi formalni i neformalni
razlozi za rat imaju zajednički nazivnik
a to je:
novac
Ni slučajno. Uzrok svih ratova je – ljubav. Čista romantika.
Eto na primer trojanski rat zbog lepe Helene.
Šalim se.
Ali, nije ni novac. U stvari, svaki rat je slojevit i razloga za rat ima onoliko, koliko ima učesnika i zato sve što mi možemo reći, a da ne napišemo oveću knjigu je grubo pojednostavljivanje.
Ipak, najgrublje rečeno, uzroci ratova su u domenu ljudske psihopatologije. Moć, vlast… Idiotske potrebe da se ljudima i njihovim životima upravlja, a vrhunac upravljanja je raspolaganje životom i smrću. Mnoštva nesrećnika.
To što iz ratova neki izvlače materijalne koristi, je sporedna stvar.
Nojbaher@ Najblize istini!
@sok
nije u novcima sve,
al je novac u svemu
pa nije sve u novcu, druže. mnogo ima toga i u zlatu, nafti i nekretninama.
pozdrav iz Slovenije
Da često se ovi razlozi i uzroci isprepliću. Novac je prvi, ali kad rat pokreću elite, a narodni ustanci i obrambeni ratovi i revolucije su nešto drugo, iako uvijek netko na kraju ima koristi i od toga.
Iza svakog rata stoji LAŽOV !!!
Nemoj mi reći da je drug Tito bio lažov, a ja išo na grob nedavno 🙁 vidio sam i Jovanku sa strane lijevo. Mislim ne nju, nego ploču
@Laki – To je baš lijepo od tebe ?
Pa nije drug Tito pokrenuo rat, osim ako misliš da je onaj koji se brani kriv za sve, da se nije branio ne bi ni rata bilo ?
Nije ga pokrenuo, ali je bio jedan od vođa pokreta koji je tražio sprovođenje “svetske proleterske revolucije”, nakon koje dolazi “razvlašćivanje buržoazije” i “diktatura proleterijata”. Bez obzira na to, ko je rat pokrenuo, pokret debele bele Ljubičice, je taj koji je rat dobio, a sa tim i šansu da svoj “revolucionarni” program sprovodi. Vlast i moć, nad životima mnoštva ljudi. Da li je bio više ili manje surov, od drugih, sličnih, u uterivanju svojih ideja, sudiće neka istorija koja tek treba da se napiše, kada sve činjenice budu poznate.
@Mikojan – Nije Tito pokrenuo rat, niti je on u ovoj priči bitan. A Lakijev zadatak na portalu je da skreće fokus sa osnovnog komentara i da razvodni priču.
I da ponovim:
Ne postoji 8 uzroka rata !!!
Ne postoji ni 2, ni 5 niti 50 uzroka rata !!!
POSTOJI samo JEDAN uzrok ratova, a to je LAŽOV.
Za svaki rat je odgovoran po jedan jedini lažov !!!!
Laki nije njega vise nema za dignut mase po mom skromnom misljenju za to.postoje institucije koje dizu mase do tocke zapaljenja i okidac je obicno jedno ubojstvo ljudskog bica i kazaliste je spremno za predstavu …susedi se vise ne poznaju neprijatelji su tu svi se brane predstava je pocela a podjela zlata resursi neidu nama glumcima nego reziserima i ostatku nekih koji su iz pozadine se debelili na nas racun zivota razaranja
Lažov !?
Tako je, ….
Otac laži je u senci, i podstiče ljude na rat, ubijanje, razaranje, ….
@Weteran – mislio sam na pojedinačna pokvarena ljudska bića.
Varaš se. Za rat je puno važnija istina. Kad bi se ljudima rekla istina šta elite s njima namjeravaju odmah bi došlo do građanskih ratova u brojnim zemljama. Dakle, stvari su rijetko kada tako jednostavne.
Više puta sam razmišljao kako je razarač klase Zumwelt rezultat krađa tehnologije,što se na kraju pokazalo
istinito.Vjerna kopija krstarice Aurora,slika 7 ? !
8 razloga???? Samo 2 gospodo…POHLEPA I PLJACKA.
Svaka glupost se može proglasiti uzrokom za rat.
Motivi su dublji !?
Kain je ubio Avelja !
@Weteran- Dobro, to je na osobnom nivou. Ljudi se međusobno ubijaju zbog svakakvih, često glupih, razloga. Kain je ubio zbog zavisti. Osjetio se manje vrijednim pa je uklonio konkurenciju. Makar si možda našao prikriveni motiv za mnoge ratove. Lako je nagovoriti ljude na borbu ako su zavidni drugome zbog novca, prirodnih bogatstava, znanja…
Weteran, baš kad mislim isto napisati otkrijem da si me pretekao. I neka si, neka si. Sve treba razmatrati od početka, od Edena nas povijest uci.
Postoji samo jedan uzrok i on se zove covjek a ljudska glupost ,volja za moci i ego,naci ce jos 1001 razlog za rat .
Komentar je avtomatski zaustavljen, ne zbog toga, sto vas je neko dodao na spam listu, nego zbog rijeci “glupan” i ” idiot” koje su na listi.
I ovo ce naravno sve biti obrisano jer nema veze sa temom, a vi ste dobili odgovor.
Ispričavam se. Moj bed. Sad se i malo sramim. Izgleda da sam ja ispao G i I
Nije problem, ziv covjek grijesi. Na svasta smo navikli. Isprika uvazena.
Nadam se da se necete ljutiti, posto cu sve ovo obrisati. U interesu nam je ispod clanaka imati komentare koje ce obogatiti clanak vezanim i argumentiranim raspravama. Naravno nije problem se nasaliti, cak i skrenuti sa teme, ako je sve dobronamjerno. Ali kao sto sam napisao, kad je to odma ispod clanka i razvuce se na 10tak komentara, onda rasprava nema smisla osim u svrhu trolanja, sto nekima sigurno jeste cilj.
Svako dobro.
Nema mi članka bez Anarha :))))))
Jedan jedini je uzrok rata-posluh!
Što je potrebno za povesti rat,u stvari nikakav bitniji razlog nego samo ipak pokazujemo kakva je to vrsta koja sebe naziva čovjekom, to je u nama od pradavne evolucije,samo se promjenilo vrsta oružja i broj ubijenih. A još kažu da živimo u najmirnijem stoljeću, možda se računa broj ubijenih u postocima u odnosu koliko ljudi živi na planeti,tko će ga znati, ispada da je u samom vrhu temudžin po broju ubijenih. U životinjskom carstvu jedino homosapiens ubija radi užitka…ali dobro, priroda i evolucija će se pobrinuti da dođe sve na svoje mjesto,a dotle,tko prvi koga…
Bilo bi logično da je Temudžin, najviše teritorije?
Mada sam mislila usporediti s Timur Lenkom…
O, i da. Uvijek je samo jedan uzrok. Br.1. Ostali služe agitatorima za opravdanje. I ovi naši, Balkanski. Isto br.1.
73. godina pr.ne. u Kapui gladijatori predvođeni Spartakom (i nekim drugim manje poznatim vođama) dižu čuveni robovski ustanak. Momenat je krajnje pogodan. Rimska republika je netom izašla iz krvavih građanskih ratova (Marije i Sula) i još se oporavlja od krvavih proskripcija i tiranije pobednika. U ovim događajima, mladi Sulin vojskovođa Marko Kras (zahvaljujući pomenutim proskripcijama i “trgovačkim” poduhvatima), postaje najbogatiji građanin republike. Rimske legije su u tom momentu angažovane na zapadu u Hispaniji, gde Pompej pokušava ugušiti ustanak Sertorija i na istoku, gde Lukul ratuje sa Mitridatom.
Rim šalje jednu vojsku za drugom na pobunjene robove, ali sve njihove vojske budu poražene i uništene.
72.godine pr.ne. najbogatiji građanin republike, pomenuti Kras, dobija vojnu komandu i pravo da (dobrim delom o vlastitom trošku) formira i uvežba vojne legije sa kojima će uništiti vojsku robova. U nekoliko velikih bitaka, gde su Krasove legije pobeđivale, ali i gubile – Kras konačno uspeva uništiti glavninu vojske robova, pobivši više desetina hiljada robova i zarobivši nekih 6.000. Ovih 6.000 zarobljenika Kras razapinje duž Via Apie. Ostatke razbijene vojske zarobljava i ubija Pompej, koji se u međuvremenu vratio u Italiju, porazivši prethodno Sertorija u Španiji.
Pitanje za desetku, glasi: Gde su ovde materijalni interesi, novac, zlato?
Nema.
Motiv robova za dizanje ustanka je jasan. Sloboda. Pobeći što dalje od Rimljana i Italije, naseliti se negde i živeti – slobodno. To im naravno, ni malo nije smetalo, da rimske građane, vile i gradove koji su im se našli na putu opljačkaju odnoseći sve vredno.
Ali, šta je motiv Rimljana? Zašto tu robovsku vojsku naprosto nisu propustili da pobegnu i izbegnu višestruke vojne poraze? Robovi su sami po sebi “vrednost”, ali Rimljani ih ne zarobljavaju, odn. zarobljene robove – ubijaju.
Sam Kras, koji je daleko najbogatiji lupež Rimske republike, se mnogostruko istrošio, ali tom pobedom, počela je njegova politička karijera i uspon.
Već sledeće godine, on i Pompej su postali konzuli.
Stekao je VLAST i MOĆ.
Novac je već imao.
Ustanak robova nije – rat.
A rob je i važan za ekonomiju, štoviše ekonomski resurs.
Cijela rimska ekonomija počivala je na robovlasništvu.
I ne bojim se puno za rimske patricije; položaj im je omogućavao pristup prihodima i iz Rima i iz provincija.
“Ustanak robova nije – rat.” ??!
Taj ustanak robova je trajao 3 godine. Broj “ustanika” je na vrhuncu prabacivao 100.000 i potpuno je uništeno više legija rimske vojske. Šta više, ako me pamćenje služi, ubijeno je u okršajima nekoliko pretora i dva konzula, kao najviših nosilaca vojne i civilne vlasti.
Dakle, bio je to rat i to rat koji je iz temelja uzdrmao republiku.
Usput rečeno, novi bogataši, uglavnom nisu iz klase patricija. Oni se tradicionalno bave zemljoradnjom, na svojim latifundijama, a sve ostale unosne poslove obavljaju pripadnici ostalih klasa, ili čak “stranci”.
Ono što sam prethodnim tekstom, hteo reći jeste to, da su žudnja za vlašću i moći, kao motiv, nadilazili “ekonomsku vrednost” kako robova, tako i visinu pretrpljene ljudske i materijalne štete, jer ih u protivnom ne bi sve pobili.
Je li najprije nastao rat ili oružje? Bi li bio započet ijedan rat, a da nije bilo ubojitog oružja, po mogućnosti ubojitijeg od onog kojeg je imao protivnik?
Boj ne bije svijetlo oružje, nego srce u junaka – možda je bilo točno u prošlosti, već dugo to nije točno. Boj bije svijetlo oružje, a junaka nigdje na vidiku.
Uzroci rata su u pohlepi, mržnji, zavisti. Kad oni narastu u društvu dovoljno, uvijek će se pojaviti psihopat koji će zasjesti na čelno mjesto predsjednika, premijera, koji će znati tu mržnju, pohlepu, zavist preusmjeriti prema drugim narodima, državama. Kad se tomu još doda oružje, stvar je spremna.
Milijuni ljudi po svijetu rade u tvornicama oružja. Vrijedni, radišni, moralni ljudi, nedjeljom idu na misu, mrava ne bi zgazili. Žive od plaće koju pošteno zarade. No, njihovi trudi, znanja i rad su u službi Zla koje se pokazuje kao samostalni entitet sposoban umrežiti milijune dobrih kako bi konačni rezultat bilo još veće Zlo.
Istina, netko je prvi počeo s proizvodnjom prijetećeg oružja, onda se oni koji znaju da se to oružje može i želi upotrijebiti protiv njih moraju i samo dati u proizvodnju oružja kao samoobrane. Pa Zlo gomila još više milijuna dobrih na svoju stranu.
Kažu da je povijest u stvari povijest ratova, sve ostalo je pretpovijest jer tad ratova nije ni bilo. Ne znamo koliko je pretpovijest trajala, ali imamo njenih tragova u Danilo-Hvar civilizaciji, Vinčanskoj kulturi i onoj Lepenskog Vira, koja će nas dovesti do Ilirije i vremena u kojem nismo bili razdijeljeni na ovoliko naroda što je sasvim druga tema…
Negdje sam čitao davsu ratovi poceli kad smo od skupljaca i lovaca presli na poljoprivredu. Prije toga su uglavnom bile čarke ali nije postojao pravi rat oko teritorija jer su te skupine sakupljača i lovaca bili nomadi. Kad smo se skrasili negdje i počeli baviti poljoprivredom, izmislili vlasništvo nad zemljom, stvorili trajne nastambe, tada su počeli pravi ratovi.
ljudska glupost…jedan jedini razlog.
posljedica gluposti (koja je uzrok) je pohlepa, a posljedica pohlepe, rat bilo vojni,medijski,ekonomski
Ima i onaj “preventivni”….
Svijetom ne vlada logos već haos.Život je borba.
”Gdje god sam našao ono što živi,diše i bori se,našao sam
i volju za moć,čak i u volji sluge našao sam volju da bude gospodar.”
“Suština cjelokupne politike je razlikovanje prijatelj/neprijatelj, pri ćemu je neprijatelj “Krajnji intenzitet jednog spajanja ili razdvajanja, jedne asocijacije ili disasocijacije….” “Politički neprijatelj ne mora biti moralno poročan ili estetski ružan. On je jednostavno drugi, stranac….”
reče jednom jedan pametni Njemac.
Nacija, religija, kultura….dužina ušiju itd. su razlikovanja potrebna za uspostavljanje ovog razlikovnja. U suštini to su zajednićke priče oko logorske vatre u kojima se pričaju zajedničke priče u koje se i zajednički vjeruje. Te zajedničke priče se zovu Nacija, Religija, Kulura ….i uvijek se radi o tome mi protiv njih.
U Oligarjijama poput ovih naših, Suveren su vladajuće ekonomske Elite, koje preko medija i svojih uposlenika (politike) objašnjavaju ko je prijatelj, a ko neprijatelj i to je osnovni zadatak današnjih medijskog sistema. Nazivni razlog neprijateljstva je tu odista nevažen. Nije bitno šta je, nego samo ono što svi vjeruju da je
1Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? 2Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. 3Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.
4Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega.