fbpx

Fukuyama još vjeruje u kraj povijesti, a antiglobalistički trendovi su „dječje bolesti liberalizma“

Francis Fukuyama

Pred kraj povijesti? Prije dvadeset i sedam godina poznati politolog Francis Fukuyama dao je rizično predviđanje da će pobjeda Zapada u Hladnom ratu dovesti do neizbježnog kraja povijesti.

1992. politolog Francis Fukuyama napisao je „Kraj povijesti i posljednjeg čovjeka“, razradivši neka razmišljanja, razvijena tri godine ranije za The National Interest s kratkom eseju „Kraj povijesti?”. Središnja teza kasnije objavljene knjige je da kraj Hladnog rata treba čitati kao početak kraja povijesti čovječanstva, shvaćen kao dijalektički sukob suprotstavljenih vizija svijeta koje su se borile za potvrđivanje na univerzalnoj ili regionalnoj razini. Sjedinjene Države, zapadna Europa i sateliti razbacani po svijetu dobili su bitku protiv „sovjetskog carstva“, koje nije bilo samo geopolitičko i vojno, već nadasve kulturno i ideološko. Za Fukuyamu, ali ne samo, Hladni rat bio je sukob vrijednosti i mehanizama kapitalističkih društava, poput liberalne demokracije, apsolutne prednosti individualizma nad zajednicom, negativnih sloboda, kozmopolitizma i masifikacije misli, identiteta i običaja protiv društava koja teže komunizmu, koja im se suštinski suprotstavljaju.

Zapad nije nadvladao suprotni tabor zbog veće ekonomske i vojne moći, već zbog „atraktivnosti stila života“, koji je često pretjerano idealiziran kroz „soft power“ američke industrije pop-kulture.

Postupni pad komunističkih režima u srednjoj i istočnoj Europi putem „narodnih revolucija“ odozdo, koje još nisu imale ime „obojene“,  bio je test uspjeha ove strategije. Prije svega, narodne revolucije je sponzorirala CIA, koja je uz pomoć Karola Woytile financirala Lech Wałęsa i sindikat Solidarność, koji su bili kotač zamašnjak za kasnije otvaranje mađarske granice prema zapadnoj Europi, pad Berlinskog zida, „revoluciju“ u Čehoslovačkoj i sve što se kasnije događalo u zemljama Varšavskog ugovora. Moskva je taj proces čak mirno promatrala, jer je ’80-ih došlo do paradoksa zvanog „obrnuto carstvo“ u kojem centar izdržava periferije samo kako bi očuvao dominaciju nad teritorijem. Na posebnoj sjednici  savjet za uzajamnu ekonomsku pomoć su vlasti Sovjetskog Saveza predočili saveznicima iz istočnog bloka brojke o trgovini i ekonomskoj suradnji koje su dokazale da zbog povlaštenih cijena sirovina i energenata, kasnije prodaje boljih finalnih proizvoda u zemlje izvan socijalističkog tabora za američke dolare i vraćanje škarta u SSSR, Moskvu košta stotine milijardi dolara godišnje. Takvi su se procesi odvijali i unutar samog Sovjetskog Saveza, gdje su de facto autonomne republike provodile istu praksu, ali u nabavnim cijenama resursa u još boljim okolnostima. U toj su praksi prednjačile baltičke sovjetske republike, ali i Moldavija, Gruzija, Ukrajina i druge koje su već na vlastitim granicama mogli prodavati gotove proizvode tražene u inozemstvu, čak i na Zapadu.

Svi su se kleli u odanost ideji komunizma, iako lažući, naravno, samo kako bi nastavili voditi ovakve ekonomske politike, kojima se SSR tada usprotivio i tražio čiste račune. Kako je to bilo nemoguće ostvariti, Mihail Gorbačov je prvo dao zeleno svjetlo za ujedinjenje Njemačke, a onda je uslijedio raspad i Varšavskog ugovora i Sovjetskog Saveza.

Novo je stoljeće trebalo utrti put zori posljednje, duge i složene povijesne faze čovječanstva i globalnom napretku prema boljitku i progresu cijelog svijeta.

Napredak bi se u Fukuyaminoj viziji modelirao prema zapadnjačkim kriterijima, a „univerzalne vrijednosti“ su bile one zapadne, bolje rečeno američke.

Kraj povijesti bi, dakle, značio nametanje zapadnih vrijednosti cijelom planetu i proširenje zapadnih društvenih, kulturnih, političkih i ekonomskih vrijednosti i modela na sve ostale civilizacije.

Prema politologu, iz ovog procesa ne bi bilo izlaza. On je univerzalan i jednosmjeran, ostatak svijeta moći će se sukobiti s njim, ali će ga na kraju prihvatiti i podnijeti kao zajedničku i konačnu sudbinu svih naroda.

Predviđanja Fukuyame toplo su dočekana u liberalnom euroameričkom okruženju devedesetih, desetljeću takozvanog “unipolarnog trenutka”, odnosno nespornog primata Sjedinjenih Država u svijetu.

U stvari, komunističke diktature su padale jedna za drugom, što se događalo kao posljedica unutarnjih i istinskih sila ili je bilo izazvano planiranim obojenim revolucijama. U Latinskoj Americi je okončana era vojnih diktatura, a posljednji slojevi autokracije su se zatvorili u sebe i prestali su izvoziti svoje vrijednosti u svijet. U latinoameričkim zemljama su se ’90-ih zapadne zemlje gotovo svugdje smatrale prestižima i izabrane su kao idealni modeli „društva blagostanja“.

Pa ipak, danas je čak i u očima obmanjivača Fukuyame svijet daleko od objavljenog kraja povijesti. Liberalne demokracije pokazuju sve svoje mane na samom Zapadu, dok je posljednji pokušaj vala demokratizacije zaustavljen naglim porastom političkih modela za sada funkcionalnije i neliberalne naravi, što je proces kojem svjedočimo od Europe do Azije. Proces homologiranja i poravnanja globalizacije suočen je s protivljenjem lokalizama, patriotizama i nacionalizama, a čini se da su velike svjetske civilizacije odbacile svu zapadnjačku politiku u korist politike identiteta. To je primjetno u Kini i Indiji, koje po broju stanovnika čine pola planete. Latinsku Ameriku prožima proces „Bolivarskog nacionalizma“, koji obvija bilo kakav oblik imperijalizma i hegemonizma. Rusija je poznata priča, a islamski svijet se osjeća izdanim od strane Zapada. Iran na prvom mjestu, koji je postigao povijesni dogovor sa zapadnim silama, od kojih nijedna nije ispoštovala nijedan od uvjeta nuklearnog sporazuma. Zapadom su razočarani i njegovi tradicionalni saveznici i islamskom svijetu. Alžir je meta slabih pokušaja Obojene revolucije, Egiptu se prigovara pretjerana suradnja s Rusijom, Libija generala Haftara zamjera Zapadu podršku islamistima iz Misrate, koji su de facto vladari Tripolija. Zaljevske monarhije su ogorčene nekim odlukama još od vremena Obamine uprave, a šlag na torti je Turska, koja se ovih dana osjeća izdanom kao nikada u modernoj povijesti.

Svi ovi događaji na prvi pogled igraju u korist razvoja postbipolarnog svijeta u kojem Samuel Huntington predviđa  sukob civilizacija.

Sam Fukuyama je nedavno priznao da je bio u krivu, tvrdeći da je podcijenio određenu dinamiku i da je kraj povijesti vjerojatno odgođen za neodređeno vrijeme. Ali to ne znači da je Fukuyama bio posve u krivu, jer je samo po sebi očito da u svijetu postoje društvene i političke snage koje beskompromisno rade na uništavanju karakteristika svojih referentnih identiteta u korist projekata pozapadnjačenja, od Tajvana do Ukrajine, prolazeći kroz Latinsku Ameriku.

Kritičari Fukuyame često kao osnovni argument koriste procvat etničkih i vjerskih identiteta, čak i islamistički terorizam, pojavu Kine u svijetu s vlastitim snom o društvu i neliberalno proljeće od Budimpešte do Moskve kao dokaz da je politolog bio u zabludi. Mogli bi i oni biti u pravu, jer futurologija nije znanost, već je to politologija, ali time pokazuju da nisu u potpunosti pročitali autorove teze.

Već 1989. Fukuyama je u kratkom eseju za National Interest objasnio da put čovječanstva do kraja povijesti ne bi bio miran, već pun turbulencija, sukoba i podjela, uzrokovanih prije svega nasilnim prodiranjem identiteta i nacionalizama u svim onim dijelovima svijeta koji su gnjevni zbog štete uzrokovane globalizacijom, među narodima zastrašenim strahovitom ekspanzijom zapadnih vrijednosti ili onih koji se okreću u prošlost, potaknuti nostalgičnim osjećajima i razočaranjem s budućnošću. S tim u vezi, važno je izvijestiti o jednom od najvažnijih odlomaka cijelog djela, ne zbog promocije Fukuyaminih predviđanja, već kako bi što bolje razumjeli što su u kao strategiju američkih neokonzervativaca i duboke države skovali Zbigniew Brzezinski ranije, a Francis Fukuyama i Samuel Huntington kasnije.

„Onim što pišem ne želim reći da više neće biti događaja s kojima bi se punile stranice međunarodnih godišnjih izvješća o vanjskim poslovima, jer se pobjeda liberalizma dogodila prije svega na polju ideja ili savjesti, ali je još uvijek nepotpuna u stvarnom i materijalnom svijetu. Zapadna društva i dalje se smatraju svjetionikom do kojeg treba stići“, piše Fukuyama, ali kao što je i sam ponovio, čini se da je izostanak “plana za svijet” koji se ne temelji isključivo na ekonomskoj viziji bio ključan faktor za prekid puta prema kraju povijesti i povratak na scenu religija i nacionalizma čak i u „postpovijesnoj Europi“ .

Međutim, on je uvjeren da je tim silama, prije svega nacionalizmu i religiji, suđeno da propadnu budući da imaju mnogo manje popularnosti u narodu nego prethodnih stoljeća, dok će liberalizam i dalje pokazati „neprobojnu fascinaciju u usporedbi s tim preprekama povijesti“.

Međutim, kako ističe politolog, tvrdoglavost s kojom političke klase i liberalne društvene snage pokušavaju suzbiti svaki nagon identiteta među masama još uvijek vezanim za domoljubne ili vjerske vrijednosti može samo produžiti vremenski zastoj, jer takve osjećaje u liberalnim i nesputanim demokracijama treba zaštititi. Jedina sila za koju Fukuyama smatra da je zaista sposobna osporiti kraj povijesti je politički islam koji, međutim, za razliku od fašizma i komunizma, ne može nametnuti kao univerzalna vrijednost, jer je ograničen na muslimanski svijet i drugdje ga snažno odbijaju.

Dakle, čak i danas, kada je očito da liberalizam gubi na svim frontovima, a dokaz tome je njegova propast u njegovoj kolijevci, odnosno na Zapadu, gdje oprečni osjećaji i trendovi doslovno gaze projekt univerzalnih liberalnih vrijednosti osmišljenih za izgradnju unipolarnog svijeta s jednim centrom i jednom vladom, naravno u Washingtonu, Fukuyama je uvjeren da su to dječje bolesti odgođenog „kraja povijesti“ ida će svijet, prije ili kasnije, podleći sirenskom zovu liberalizma.

Nije jasno ne želi li se Francis Fukuyama odreći svojih stavova i priznati realnost zato što bi istovremeno morao priznati da je cijeli život živio u zabludi ili zaista vjeruje da su ideje zapadnog liberalizma toliko fascinantne da će, kada su već opčinile Tajvan, Ukrajinu i neke zemlje Latinske Amerike, iako ne kaže koje, prije ili kasnije opčiniti Kinu, Indiju, Rusiju i zemlje koje gravitiraju u orbiti ove tri supersile, potom Latinsku Ameriku, subsaharsku Afriku, Japan kao zasebnu civilizaciju i na kraju čak i islamski svijet, koji je zbog političkog islama najotporniji na prodor zapadnih liberalnih vrijednosti? Liberalizam kao „univerzalna vrijednost“ je mrtav, ako je kao takav ikada i postojao, i povijest piše nove stranice, što je Fukuyami teško priznati i želi nametnuti ideju da su sve ovo privremen poteškoće koje će se prevladati.

No, kako ih on zove, gledajući „neliberalna proljeća“ od Budimpešte do Moskve, od Varšave do Ankare, uspon Kine i nacionalističke Indije, bolivarski nacionalizam koja se kao naftna mrlja šiti među narodima Latinske Amerike i sve veći utjecaj političkog islama, dane govorimo o „ruskom svijetu“ koji se u granicama, manje ili više, preklapa s Huntingtonovom „pravoslavnom civilizacijom“, čini se da Fukuyama živi u svijetu kojem su granice određene njegovim željama koje da sputavaju da vidi snažnu antiglobalističku plimu u svijetu koja želi multipolarni svjetski poredak, a ne kraj povijesti kakvog su, opijeni pobjedom u Hladnom ratu, početkom ’90-ih slavili američka duboka država, stratezi globalizma i politička elita koja ih je predstavljala u svijetu.

********************************************************

Ispravak pogrešnog navoda: U prošlom tekstu o „sukobu civilizacija“ je kao autor istoimenog djela umjesto Samuela Huntingtona greškom naveden Francis Fukuyama, autor „Kraja povijesti i posljednjeg čovjeka“. Hvala na razumijevanju. N. Babić.

Sukob civilizacija i pravoslavne “Crkvene igre prijestolja”

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
45 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Moreno
Gost
Moreno
2 godine prije

Kraj povjesti bi podrazumijeva i kraj vrimena, odnosno njegovo zaustavljanje šta navodi na neke druge koncepte koji sad nisu tema, a o tome jedino šta možemo reć je da neznamo . . . pa čak se čini i suprotno jer ljudi upravo u ovome trenutku osjeća ju veću neizvjesnost danas… Pročitaj više »

Moreno
Gost
Moreno
2 godine prije

Svi ti liberalizmi, neoliberalizmi, konzervativizmi, komunizmi, socijalizmi, kapitakizmi i svi ostali -izmi su samo način vladanja nad masama programiranjem njihovih umova kako su ti -izmi prirodna pojava, a ne nešto društvenim inženjeringom napravljeno. Svak ko sam sebe identificira sa bilo kojim -izmom je totalno programiranoga uma odnosno suprotno od slobodnouman,… Pročitaj više »

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Fukuyama u trenutku pisanja svojeg Kraja povijesti nije mogao znati da će sve ono što su politolozi, filozofi, povjesničari uzimali kao konstante u svojim formulama (ideologije, religije, vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju..) po svojem utjecaju na čovječanstvo nadrasti jedna sitnica kao što je internet i smartphone. Ono što je nekad… Pročitaj više »

Perun
Gost
Perun
2 godine prije

Dobar clanak koji navodi na razmisljnje o liberalizmu kao posljedici drustvenih trvljenja (citaj društvenih integracija ili povezanost pojedinca s grupom i društvene regulacije ili društvene norme ) i povijesti kao sinonima za pravdu i jednakost(citaj ,,sve ce to o mila moja prekriti snjegovi ruzmarin i sas)…na osnovu toga moja malenkost… Pročitaj više »

Ilirac
Gost
Ilirac
2 godine prije

Fukuyama je bio u krivu onda sa svojim krajem povjesti 90-tih i nastavlja biti u krivu. Plan je bio da svijet ode u zapadni stil zivota TV, rad, konzumacija onoga sto ti rezim stavi pod nos i slicno. Vidjevsi da se je Sovjetski Savez raspao radi vise ekonomske naivnosti kao… Pročitaj više »

Makedonac
Gost
Makedonac
2 godine prije

Kraj povijesti če biti, sada, sutra, nekad. Fukuyama ima u vidu da če posljednja etapa biti liberalfašizam. Svaki dinamični sistem kloni kam ravnotežu, može da je postojana, može da je vremena, ima i poslednju kranju stabilnu etapu. Čovečanstvo je neki sistem koji se menja, od banovog drveta ili pećine, robovladalstvo,… Pročitaj više »

DažBog
Gost
DažBog
2 godine prije

Fukya pod hitno vratiti na “Vrapče” ili “Lazu” – odjel LibeRaLizam.

Kvisko
Gost
Kvisko
2 godine prije

Vrijeme i povijest su jedina konstanta na balkana, nesto poput crne rupe gdje je vrijeme stalo a povijest se ponavlja u jednakim intervalima.

Red Dog
Gost
Red Dog
2 godine prije

Oprosti mi, druze Veliki Staljine, ali citjuci ovo sam poceo da se kolebam u veri. Sta ako je drug Fukuyama u pravu? Mislim, secam se euforije 90-tih. Doslovno je vazilo da je bolje bilo koje zapadno govno od domace pite. I liberalizam deluje jos uvek kao najveca organizovana ideologija Liberalizam… Pročitaj više »

posefvqwerbcqewfcqweifwie
Gost
posefvqwerbcqewfcqweifwie
2 godine prije

Kraj povjesti za zemljane je nastupio kada su ih istjerali iz šume i “civilizirali” ih da bi im život bio lakši a oni povjerovali u obmanu neshvačajući da gube slobodu jer jedino su slobodni ako nisu “civilizirani”. Svaki napredak u toj “civilizaciji” je bio sve gori zatvor za zemljane, danas… Pročitaj više »

X60
Gost
X60
2 godine prije

Kao i svo dosadšnji x-izmi, tako i liberalizam ispade gov*no, a od tako svete riječi; slobode.
Očito je da je problem u interpretaciji i provedbi ideja, ili skrivanjem odvratne namjere iza prelijepog naziva.
Bolje reći, krivi su ljudi, i oni nedorasli i oni zli.

Ivan
Gost
Ivan
2 godine prije

Jbg tesko prihvatiti da nisi bio u pravu celog svog zivota

palermo
Gost
palermo
2 godine prije

“Zapad nije nadvladao suprotni tabor zbog veće ekonomske i vojne moći, već zbog „atraktivnosti stila života“, koji je često pretjerano idealiziran kroz „soft power“ američke industrije pop-kulture.”?! Znači, naši gastarbeiteri su ostajali na “privremenom” radu na Zapadu zbog “atraktivnog stila života”, a ne zbog deviza u džepu? Bilo je političke… Pročitaj više »

Cooper
Gost
Cooper
2 godine prije

Zanimljivo je kako su se komunisti za vrijeme Staljina vodili istom logikom povijesne nužnosti. Još nismo u komunizmu drugovi, ali kad tad ćemo doći tamo! Dva događaja koji su označili ponovno “otvaranje povijesti” su bili napad na Blizance 2001. i Financijski slom 2008. Napad na blizance je označio kraj deluzije… Pročitaj više »

puki
Gost
puki
2 godine prije

Fukayama je visoki član Rockefellerovog “Vijeća za vanjske odnose” (CFR), a visoki članovi CFR-a bili su i ona dva krepana zločinca, Sammuel Huntigton i Zbigniew Brzezinski. Fukuyama je također član Bilderberga. Fukuyama je Amerikanac, japanskih korjena, odnosno “pošteni Japanac”, onako kao onaj lik “gospodin Miyagi”, iz popularnog filma 80-ih godina,… Pročitaj više »

Pi-zdro
Gost
Pi-zdro
2 godine prije

Cijela povjest je laz bazirana na dogovoru.. tako kaze Napoleon a i Voltaire. Nedaj boze da su ‘porazeni’ morali pisat povjest-sve bi se moralo okrenuti naglavacke i ‘dobri’ bi bili losi a ‘losi’dobri…Vidi ovog pamenjakovica sa saksonskih koledza. A ime koje su mu nabili!?Jako pase sa prezimenom hehe…eee globalne utvare.

nessy
Gost
nessy
2 godine prije

Nisam Fukuyama, ali, ja predvidjam slom liberalizma i globalizma, i zatvaranje drzava u nacionalne granice, pocev od USA pa nadalje.

Pajo
Gost
Pajo
2 godine prije

Kraj povijesti moze doseci samo pojedinac, drustvo nikako.
Kraj povijesti je stanje kada covijek unisti onog srednjeg ja onog koji se nalazi ispred Ega a iza Ja Jesam iliti viseg ja.

Max
Member
Max
2 godine prije

F F je obični perač mozga.

norbert boulf
Gost
norbert boulf
2 godine prije

Kako stvaramo povjest Tijekom nekoliko prošlih stoljeća europski je humanizam ponudio univerzalan sustav vrijednosti zapadnog svijeta. Ali humanizam je očito ipak diskreditiran. Njemački je filozof Peter Sloterdijk (r. 1947.) napisao oštru kritiku humanizma, prigovarajući mu da nije uspio od nas stvoriti bića koja su u suglasju s vlastitim etičkim zahtjevima.… Pročitaj više »

POVEZANE VIJESTI

Izbornik