Fukuyama još vjeruje u kraj povijesti, a antiglobalistički trendovi su „dječje bolesti liberalizma“

Francis Fukuyama

Pred kraj povijesti? Prije dvadeset i sedam godina poznati politolog Francis Fukuyama dao je rizično predviđanje da će pobjeda Zapada u Hladnom ratu dovesti do neizbježnog kraja povijesti.

1992. politolog Francis Fukuyama napisao je „Kraj povijesti i posljednjeg čovjeka“, razradivši neka razmišljanja, razvijena tri godine ranije za The National Interest s kratkom eseju „Kraj povijesti?”. Središnja teza kasnije objavljene knjige je da kraj Hladnog rata treba čitati kao početak kraja povijesti čovječanstva, shvaćen kao dijalektički sukob suprotstavljenih vizija svijeta koje su se borile za potvrđivanje na univerzalnoj ili regionalnoj razini. Sjedinjene Države, zapadna Europa i sateliti razbacani po svijetu dobili su bitku protiv „sovjetskog carstva“, koje nije bilo samo geopolitičko i vojno, već nadasve kulturno i ideološko. Za Fukuyamu, ali ne samo, Hladni rat bio je sukob vrijednosti i mehanizama kapitalističkih društava, poput liberalne demokracije, apsolutne prednosti individualizma nad zajednicom, negativnih sloboda, kozmopolitizma i masifikacije misli, identiteta i običaja protiv društava koja teže komunizmu, koja im se suštinski suprotstavljaju.

Zapad nije nadvladao suprotni tabor zbog veće ekonomske i vojne moći, već zbog „atraktivnosti stila života“, koji je često pretjerano idealiziran kroz „soft power“ američke industrije pop-kulture.

Postupni pad komunističkih režima u srednjoj i istočnoj Europi putem „narodnih revolucija“ odozdo, koje još nisu imale ime „obojene“,  bio je test uspjeha ove strategije. Prije svega, narodne revolucije je sponzorirala CIA, koja je uz pomoć Karola Woytile financirala Lech Wałęsa i sindikat Solidarność, koji su bili kotač zamašnjak za kasnije otvaranje mađarske granice prema zapadnoj Europi, pad Berlinskog zida, „revoluciju“ u Čehoslovačkoj i sve što se kasnije događalo u zemljama Varšavskog ugovora. Moskva je taj proces čak mirno promatrala, jer je ’80-ih došlo do paradoksa zvanog „obrnuto carstvo“ u kojem centar izdržava periferije samo kako bi očuvao dominaciju nad teritorijem. Na posebnoj sjednici  savjet za uzajamnu ekonomsku pomoć su vlasti Sovjetskog Saveza predočili saveznicima iz istočnog bloka brojke o trgovini i ekonomskoj suradnji koje su dokazale da zbog povlaštenih cijena sirovina i energenata, kasnije prodaje boljih finalnih proizvoda u zemlje izvan socijalističkog tabora za američke dolare i vraćanje škarta u SSSR, Moskvu košta stotine milijardi dolara godišnje. Takvi su se procesi odvijali i unutar samog Sovjetskog Saveza, gdje su de facto autonomne republike provodile istu praksu, ali u nabavnim cijenama resursa u još boljim okolnostima. U toj su praksi prednjačile baltičke sovjetske republike, ali i Moldavija, Gruzija, Ukrajina i druge koje su već na vlastitim granicama mogli prodavati gotove proizvode tražene u inozemstvu, čak i na Zapadu.

Svi su se kleli u odanost ideji komunizma, iako lažući, naravno, samo kako bi nastavili voditi ovakve ekonomske politike, kojima se SSR tada usprotivio i tražio čiste račune. Kako je to bilo nemoguće ostvariti, Mihail Gorbačov je prvo dao zeleno svjetlo za ujedinjenje Njemačke, a onda je uslijedio raspad i Varšavskog ugovora i Sovjetskog Saveza.

Novo je stoljeće trebalo utrti put zori posljednje, duge i složene povijesne faze čovječanstva i globalnom napretku prema boljitku i progresu cijelog svijeta.

Napredak bi se u Fukuyaminoj viziji modelirao prema zapadnjačkim kriterijima, a „univerzalne vrijednosti“ su bile one zapadne, bolje rečeno američke.

Kraj povijesti bi, dakle, značio nametanje zapadnih vrijednosti cijelom planetu i proširenje zapadnih društvenih, kulturnih, političkih i ekonomskih vrijednosti i modela na sve ostale civilizacije.

Prema politologu, iz ovog procesa ne bi bilo izlaza. On je univerzalan i jednosmjeran, ostatak svijeta moći će se sukobiti s njim, ali će ga na kraju prihvatiti i podnijeti kao zajedničku i konačnu sudbinu svih naroda.

Predviđanja Fukuyame toplo su dočekana u liberalnom euroameričkom okruženju devedesetih, desetljeću takozvanog “unipolarnog trenutka”, odnosno nespornog primata Sjedinjenih Država u svijetu.

U stvari, komunističke diktature su padale jedna za drugom, što se događalo kao posljedica unutarnjih i istinskih sila ili je bilo izazvano planiranim obojenim revolucijama. U Latinskoj Americi je okončana era vojnih diktatura, a posljednji slojevi autokracije su se zatvorili u sebe i prestali su izvoziti svoje vrijednosti u svijet. U latinoameričkim zemljama su se ’90-ih zapadne zemlje gotovo svugdje smatrale prestižima i izabrane su kao idealni modeli „društva blagostanja“.

Pa ipak, danas je čak i u očima obmanjivača Fukuyame svijet daleko od objavljenog kraja povijesti. Liberalne demokracije pokazuju sve svoje mane na samom Zapadu, dok je posljednji pokušaj vala demokratizacije zaustavljen naglim porastom političkih modela za sada funkcionalnije i neliberalne naravi, što je proces kojem svjedočimo od Europe do Azije. Proces homologiranja i poravnanja globalizacije suočen je s protivljenjem lokalizama, patriotizama i nacionalizama, a čini se da su velike svjetske civilizacije odbacile svu zapadnjačku politiku u korist politike identiteta. To je primjetno u Kini i Indiji, koje po broju stanovnika čine pola planete. Latinsku Ameriku prožima proces „Bolivarskog nacionalizma“, koji obvija bilo kakav oblik imperijalizma i hegemonizma. Rusija je poznata priča, a islamski svijet se osjeća izdanim od strane Zapada. Iran na prvom mjestu, koji je postigao povijesni dogovor sa zapadnim silama, od kojih nijedna nije ispoštovala nijedan od uvjeta nuklearnog sporazuma. Zapadom su razočarani i njegovi tradicionalni saveznici i islamskom svijetu. Alžir je meta slabih pokušaja Obojene revolucije, Egiptu se prigovara pretjerana suradnja s Rusijom, Libija generala Haftara zamjera Zapadu podršku islamistima iz Misrate, koji su de facto vladari Tripolija. Zaljevske monarhije su ogorčene nekim odlukama još od vremena Obamine uprave, a šlag na torti je Turska, koja se ovih dana osjeća izdanom kao nikada u modernoj povijesti.

Svi ovi događaji na prvi pogled igraju u korist razvoja postbipolarnog svijeta u kojem Samuel Huntington predviđa  sukob civilizacija.

Sam Fukuyama je nedavno priznao da je bio u krivu, tvrdeći da je podcijenio određenu dinamiku i da je kraj povijesti vjerojatno odgođen za neodređeno vrijeme. Ali to ne znači da je Fukuyama bio posve u krivu, jer je samo po sebi očito da u svijetu postoje društvene i političke snage koje beskompromisno rade na uništavanju karakteristika svojih referentnih identiteta u korist projekata pozapadnjačenja, od Tajvana do Ukrajine, prolazeći kroz Latinsku Ameriku.

Kritičari Fukuyame često kao osnovni argument koriste procvat etničkih i vjerskih identiteta, čak i islamistički terorizam, pojavu Kine u svijetu s vlastitim snom o društvu i neliberalno proljeće od Budimpešte do Moskve kao dokaz da je politolog bio u zabludi. Mogli bi i oni biti u pravu, jer futurologija nije znanost, već je to politologija, ali time pokazuju da nisu u potpunosti pročitali autorove teze.

Već 1989. Fukuyama je u kratkom eseju za National Interest objasnio da put čovječanstva do kraja povijesti ne bi bio miran, već pun turbulencija, sukoba i podjela, uzrokovanih prije svega nasilnim prodiranjem identiteta i nacionalizama u svim onim dijelovima svijeta koji su gnjevni zbog štete uzrokovane globalizacijom, među narodima zastrašenim strahovitom ekspanzijom zapadnih vrijednosti ili onih koji se okreću u prošlost, potaknuti nostalgičnim osjećajima i razočaranjem s budućnošću. S tim u vezi, važno je izvijestiti o jednom od najvažnijih odlomaka cijelog djela, ne zbog promocije Fukuyaminih predviđanja, već kako bi što bolje razumjeli što su u kao strategiju američkih neokonzervativaca i duboke države skovali Zbigniew Brzezinski ranije, a Francis Fukuyama i Samuel Huntington kasnije.

„Onim što pišem ne želim reći da više neće biti događaja s kojima bi se punile stranice međunarodnih godišnjih izvješća o vanjskim poslovima, jer se pobjeda liberalizma dogodila prije svega na polju ideja ili savjesti, ali je još uvijek nepotpuna u stvarnom i materijalnom svijetu. Zapadna društva i dalje se smatraju svjetionikom do kojeg treba stići“, piše Fukuyama, ali kao što je i sam ponovio, čini se da je izostanak “plana za svijet” koji se ne temelji isključivo na ekonomskoj viziji bio ključan faktor za prekid puta prema kraju povijesti i povratak na scenu religija i nacionalizma čak i u „postpovijesnoj Europi“ .

Međutim, on je uvjeren da je tim silama, prije svega nacionalizmu i religiji, suđeno da propadnu budući da imaju mnogo manje popularnosti u narodu nego prethodnih stoljeća, dok će liberalizam i dalje pokazati „neprobojnu fascinaciju u usporedbi s tim preprekama povijesti“.

Međutim, kako ističe politolog, tvrdoglavost s kojom političke klase i liberalne društvene snage pokušavaju suzbiti svaki nagon identiteta među masama još uvijek vezanim za domoljubne ili vjerske vrijednosti može samo produžiti vremenski zastoj, jer takve osjećaje u liberalnim i nesputanim demokracijama treba zaštititi. Jedina sila za koju Fukuyama smatra da je zaista sposobna osporiti kraj povijesti je politički islam koji, međutim, za razliku od fašizma i komunizma, ne može nametnuti kao univerzalna vrijednost, jer je ograničen na muslimanski svijet i drugdje ga snažno odbijaju.

Dakle, čak i danas, kada je očito da liberalizam gubi na svim frontovima, a dokaz tome je njegova propast u njegovoj kolijevci, odnosno na Zapadu, gdje oprečni osjećaji i trendovi doslovno gaze projekt univerzalnih liberalnih vrijednosti osmišljenih za izgradnju unipolarnog svijeta s jednim centrom i jednom vladom, naravno u Washingtonu, Fukuyama je uvjeren da su to dječje bolesti odgođenog „kraja povijesti“ ida će svijet, prije ili kasnije, podleći sirenskom zovu liberalizma.

Nije jasno ne želi li se Francis Fukuyama odreći svojih stavova i priznati realnost zato što bi istovremeno morao priznati da je cijeli život živio u zabludi ili zaista vjeruje da su ideje zapadnog liberalizma toliko fascinantne da će, kada su već opčinile Tajvan, Ukrajinu i neke zemlje Latinske Amerike, iako ne kaže koje, prije ili kasnije opčiniti Kinu, Indiju, Rusiju i zemlje koje gravitiraju u orbiti ove tri supersile, potom Latinsku Ameriku, subsaharsku Afriku, Japan kao zasebnu civilizaciju i na kraju čak i islamski svijet, koji je zbog političkog islama najotporniji na prodor zapadnih liberalnih vrijednosti? Liberalizam kao „univerzalna vrijednost“ je mrtav, ako je kao takav ikada i postojao, i povijest piše nove stranice, što je Fukuyami teško priznati i želi nametnuti ideju da su sve ovo privremen poteškoće koje će se prevladati.

No, kako ih on zove, gledajući „neliberalna proljeća“ od Budimpešte do Moskve, od Varšave do Ankare, uspon Kine i nacionalističke Indije, bolivarski nacionalizam koja se kao naftna mrlja šiti među narodima Latinske Amerike i sve veći utjecaj političkog islama, dane govorimo o „ruskom svijetu“ koji se u granicama, manje ili više, preklapa s Huntingtonovom „pravoslavnom civilizacijom“, čini se da Fukuyama živi u svijetu kojem su granice određene njegovim željama koje da sputavaju da vidi snažnu antiglobalističku plimu u svijetu koja želi multipolarni svjetski poredak, a ne kraj povijesti kakvog su, opijeni pobjedom u Hladnom ratu, početkom ’90-ih slavili američka duboka država, stratezi globalizma i politička elita koja ih je predstavljala u svijetu.

********************************************************

Ispravak pogrešnog navoda: U prošlom tekstu o „sukobu civilizacija“ je kao autor istoimenog djela umjesto Samuela Huntingtona greškom naveden Francis Fukuyama, autor „Kraja povijesti i posljednjeg čovjeka“. Hvala na razumijevanju. N. Babić.

Sukob civilizacija i pravoslavne “Crkvene igre prijestolja”

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Moreno
Gost
Moreno

Svi ti liberalizmi, neoliberalizmi, konzervativizmi, komunizmi, socijalizmi, kapitakizmi i svi ostali -izmi su samo način vladanja nad masama programiranjem njihovih umova kako su ti -izmi prirodna pojava, a ne nešto društvenim inženjeringom napravljeno.
Svak ko sam sebe identificira sa bilo kojim -izmom je totalno programiranoga uma odnosno suprotno od slobodnouman, a to znaći kako živi u full matrixu. Za nadić matrix potrebna je svijesnost osnosno potrebno je da se duh može probit kroz oklop ega kako bi afektira um. Svi ljudi imaju ego jer bez ega nebi uopće mogli funkciinirat u materijalnome svitu. Najtanji ego imaju npr yogiji koji žive u pećinama indijskih brda koji niśta ne jidu, malo piju, trepnu i udahnu desetak puti dnevno . . . velik je raspon od onih kojima je um totalno programiran do samih yogija.

A jako bi bilo šta više ovih totalno programiranoga uma brinu se društveni inženjeri ka ovi Japanac šta misli kako će fermat vrime i pivijest se neće dalje proizvodit. Nevjeroatno šta je i njemu u glavi . . .

Sale
Gost
Sale

Moreno, jedan si od retkih ovde čiji skoro svaki komentar pročitam. (Za razliku od, recimo, SON OF ALERIK-a, koji uobičajeno upotrebi 300 do 500 % više reči nego što je neophodno, sa potpuno neuhvatljivom poentom…)

Moreno
Gost
Moreno

Sale Teško je malo napisat, a puno reć. Triba koristit disclaimere jer se svi vataju za podatke kojih su i inače svi puni, a procesori im ih nemogu obradit odnosno na pravi način povezat podatke koji su bitni nego rigaju bizarne i nebitne pidatke.

Šta se SoA-a tiće ja san mu u jednim od prvih odgovora na njegove komentare napisa kako je antiprotivan.
SoA pogodi u srž i objasni nešto onda u istome komentaru u uvodu ili zaključku posere nebulozu koja sa onim šta je dobro napisa veze nema.
To zna bit odbojno i nečitljivo pa sam mu nedavno i napisa kako kad se neko par puti načita teksta ka iz priče i ostane ka pi*da slijedeći put ne čita, a dosta njih mu i minus petaju, a da nisu ni pročitali.
Po mojemu mišljenju SoA često puti jednostavno nemože sastavit ukupnu sliku . . . a općenito smisao programiranja uma odnosno druśtvenoga inženjeringa je onemogućavanje percipiranja šire slike.
Ja san siguran kako je SoA u osnovnoj školi ima petice iz zadaća iz hrvatskoga jezika di se moralo pisat ono šta društvo očekuje od tebe i to sve složit u lipu literarnu formu šta mene nikad nije išlo i dobija bi asa iz zadaće . . . smisao toga društvenoga inženjeringa u osnovoj školi je bija da puno i lipo govoriš, a da ništa ne kažeś . . . i onda se svi čude kako ih političari zajebu, a uopće nisu svijesni kako su im umovi programirani upravo na to da popiju zajeb . . . ☺

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Moreno
Sa svojim sudrugom u ogovaranju drugih nisi ni prvi, ni zadnji. Pozicija koju si zauzeo (u kojoj ti sve razumiješ, osim pitanja postanka i sve ti je jasno) je vjerojatni izvor tvog samozadovoljstva (iako je točno da je pravi izvor toga upravo liberalizam) i protiv toga nemam ništa. No, s vremenom ćeš vidjeti da te ta pozicija ograničava i da si nasjeo na jednu od hridi sustava.

Moreno
Gost
Moreno

SoA Komentiranje je svima vidljivo. Nije nikome iza leđa i sve šta san napisa mogu ti ponovit. Sve šta san ovde napisa predhodno san u raznim komentarima već tebi direktno napisa.
Ja nejeben tu društvenu “korektnost” kroz koju se ka nameće falša pristojnost.
Moga si primjetit kako često pišen da neznan i da neman pojma, ne samo za postanak nego i ostalo . . . pa evo i danas san na ovu temu napisa kako neznan oće li se povijest fermat jer za to bi tribalo fermat i vrime . . . moran priznat da ovo sa liberalizmom nisan razumija . . .
Slobodan san reć i sad tebi ponovit kako ne vidiš širu sliku stvari o kojima pišeš i često faliješ kontekste.
Sve to se i meni događa, samo šta je to puno manje nego kod tebe i to nije ništa čudno. Nismo svi isti. Evo da se radi o pisanju eseja ja priznajen kako me to ne ide i o tome pojma neman i kako ti to radiš puno bolje . . .

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Da bi mogao tvrditi kako netko drugi ne vidi ‘širu sliku stvari’, ti moraš biti onaj koji vidi širu sliku pa opet potvrđuješ gore spomenuto o zauzimanju pozicije. Konteksti mogu biti lokalni, uži i širi. Najvjerojatnije je sam Stvoritelj tvoj izviđač pa preko njegovog ulizivačkog raporta tebi vidiš sve kontekste odjednom pa si kao takav certificiran za ocjenu tuđe kontekstualnosti.
Nije li globalizacija i liberalizacija tržišta dovela do veće trgovačke razmjene i većeg prijevoza roba svim pravcima (cestovnim, pomorskim, željezničkim, zračnim) što te je u konačnici, po tvom iskazu odguralo u blagostanje? (ovo vezano za nerazumijevanje spomena liberalizma).

Moreno
Gost
Moreno

SoA Ne govorin o apsolutu nego o relativitetu jer pogled odnosno moja “pozicija” kako pišeš je relativna, a ne apsolutna jer je apsolut nama smrtnicima nepoznat.
Šta se Stvoritelja tiće on je moj izviđač, ali ni meni Stvoritelj ne daje “sve informacije” koje ima, taji on puno toga. “Certifikati” nisu Stvoriteljeva kategorija jer “certifikate” stvaraju i sa njima barataju ljudi na zemlji. “Certifikati” su ovozemaljski filteri koji determiniraju odnos sa Stvoriteljem, tako da imamo i religijske i znanstvene autoritete čija je pozicija u hijerarhiji “certifikatima” determinirana i to sa Stvoriteljem nema nikakve veze.
O samome Stvoritelju nekom drugom prilikom.

E sad šta se liberalizacije tiće ja ne mislin kako je lineralizacija ono šta sama rič govori jer globalno tržište nikad nije bilo neslobodnije i upravo se na globalnoj razini vodi borba za onoga ko će bit regulator odnosno uzet najveći dio regulacije pod svoje jer u protivnom vojske izvan granica entiteta nebi ni izlazile.
To sa slobodon trgovanja smo već raspravljali, ti na primjeru proizvodnje struje za domaćinstvo, ja na primjeru pumpnih stanica, a tako je u proizvodnji i distrobuciji likova . . . a o novcu neću ni pisat.
“Blagostanje” je također nešto relativno i nije isključivo vezano za tehnološki napredak koji sam po sebi nije nužno loš. Po meni je upitan način na koji se tehnološki napredak generira i već postignut primjenjuje. Inače nebi rasta broj ljudi sa depresijama i anksioznostima upravo tamo di je tehnološki napredak najdalje u primjeni otiša.

Red Dog
Gost
Red Dog

Nonkonformisti su zapravo najveci konformisticki pokret.
Pozeljni u liberalizmu. Odlika im je non, ali za sta su?
Dok je tako je super. Ne ugrozavaju liberalizam.

Moreno
Gost
Moreno

Red Dog Na komentar sa -izmima ti tu za ne falit uletiš sa još jednim u dva navodno suprotstavljena pojavna oblika. Nema toliko etiketa koliko ih programirani ljudski um more proizvest ☺

nessy
Gost
nessy

@ Sale
Pri komentiranju clanaka, treba pokuasti svesti ono bitno na 5-10 recenica. Ako vec komentiramo, to radimo zbog drugih, a ne zbog sebe samoga. Znam iz vlastitog iskustva, da i komentari najboljih, ne budu do kraje procitani, ako su predugi, a pogotovo ako ih ima vise. Dakle, koncizno i, po mogucnosti sto krace (znam da to nije uvijek moguce), da bi uopce imalo smisla, tj. da bi ih drugi citali.

Red Dog
Gost
Red Dog

Empirija.
Prosecno se ne citaju komentari duzi od sest recenica.

Kora
Gost
Kora

@nessy

Slažem se s Vama. Stoga ću Fukuyamu prokomentirati na najkoncizniji mogući način: još jedan lažni (globalistički) prorok je prokazan.

nessy
Gost
nessy

Yogija za predsjednika!
Ako nema yogija moze i obican stramac, bice bolji od ovih sada kandidiranih.
Moreno, slazem se sa nizepotpisanim, tvoji komentari su jedan od razloga zasto ovdje i dolazim.
A SoA, sto reci, sve govore komentari njegovih komentara.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Fukuyama u trenutku pisanja svojeg Kraja povijesti nije mogao znati da će sve ono što su politolozi, filozofi, povjesničari uzimali kao konstante u svojim formulama (ideologije, religije, vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju..) po svojem utjecaju na čovječanstvo nadrasti jedna sitnica kao što je internet i smartphone.

Ono što je nekad bio Holywood sa svojom propagandom boljeg svijeta za kojim valja svima čeznuti, danas su društvene mreže, facebook, instagram i slične. Mislim, dakle postojim je zamijenjeno s on-line sam, dakle postojim. Internet je donio sa sobom i fizičku vezu između ovog i onog svijeta- smartphone, pri čemu ‘onaj svijet’ – virtualni, postaje sve bitniji od ovog. Stvarnosti se preklapaju, prožimaju i uzajamno mijenjaju.

Kontrola nad informacijama, nad mišljenjem, umom pojedinca je za Fukuyame potraživala ogromne resurse i troškove. Danas te troškove snose sami korisnici. K tomu, postaju ovisnici. Ta ovisnost nije samo ovisnost uma, već i sasvim fizička. Svemir je električne prirode. I čovjek je. Sazdan od vibracija (Ako želite razumjeti univerzum, razmišljajte o energiji, frekvenciji i vibraciji – Nikola Tesla).
Frekvencije na kojima rade 4G i uskoro 5G mreže se debelo petljaju u frekvencije na kojima radi ljudsko tijelo. Dok um misli kako ga zanimaju vijesti iz svijeta, što ima novo na facebooku, što na instagramu, tijelo zadovoljava svoju ovisnost o ‘listanju prstom’, prelasku prstom preko ekrana i spajanju na frekvencije uređaja.

Ako je jedno obično jugo kao vjetar u stanju djelovati na raspoloženje, energiju mase ljudi, što je u stanju s našim umovima napraviti onaj koji namješta frekvencije, gospodari tornjevima s antenama čijem utjecaju ne možemo umaći?
Virtualni svijet je vrsta sna. Nekad smo imali budnu svijest, podsvijest i tek neki sposobnost spajanja s nadsvijesti. Danas imamo kolektivnu svijest u virtualnom svijetu. Postajemo kupci snova. Najjače ‘industrije’ današnjice su sport, turizam, glazba, film i kao što Korado Korlević kaže – postajemo Društvo snova.

Liberalni, socijalistički, totalitarni, demokratski – postaju drugorazredne opisne stavke.
Zato je Fukuyama bio u pravu – došli smo na kraj povijesti, tik pred stvaranje umjetne inteligencije koja će biti sposobna razviti samosvijest i odlučiti da joj ljudi ne trebaju.

Kihot
Gost
Kihot

Bravo!!! Tako je, u pravu je Fuka i jami! Moreno je iznad pojasnio sve izme, proizašle iz kuhinje Izabranih. I opet je došao kraj povijesti, a isto tako će i otići. Možeš se ti borit protiv plime dugo vremena, zidati, osiguravati, ali odnese te tsunami val na kraju. Bez greške i uvijek. a do tada koje stoljeće matrixa za demone koji parazitiraju na našim elektromagnetskim poljima.

nessy
Gost
nessy

Evo, da i ja dam za SoA-u, jedan plus od srca.

ShaCkaL
Gost
ShaCkaL

🔝 e sad koliko si 🔜..

puki
Gost
puki

Fukayama je visoki član Rockefellerovog “Vijeća za vanjske odnose” (CFR), a visoki članovi CFR-a bili su i ona dva krepana zločinca, Sammuel Huntigton i Zbigniew Brzezinski. Fukuyama je također član Bilderberga. Fukuyama je Amerikanac, japanskih korjena, odnosno “pošteni Japanac”, onako kao onaj lik “gospodin Miyagi”, iz popularnog filma 80-ih godina, “Karate Kid”. U ovom ljigavom tinejdžerskom filmiću, gospodin Miyagi je postariji ljubazni japanski udovac, koji živi sam u svojoj kući u radničkoj četvrti Los Angelesa, u susjedstvu glavnog junaka , tinejdžera Daniela, kojega u školi stalno malteriraju nekoliko bahatih školskih drugova iz bogatih obitelji, koji znaju karate. I oni jedanput pretuku Daniela. Daniel se sprijatelji sa gospodinom Miyagiyom, simpatičnim Japancem, koji govori “broken english” sa akcentom,. I gospodin Miyagi, ovom tinejdžeru Danielu daje mudre istočnjače savjete i nauči ga karate, pa onda Daniel na kraju rasturi i pobjedi svoje bahate školske drugove, koji su ga malteritarli. I naravno dobije lijepu curu, koja je ranije hodala sa jednim od njegovih bahatih bogatih školskih drugova. Gospodin Miyagi je u filmu prikazan kao “pošteni Japanc”, potčinjen Amerikancima, Miyagi priča Danielu da je on sa otoka Okinawe i da se u 2 sv. ratu borio na starni Amerikanaca i da je zato od američke vlade dobio odlikovanje…
To što je Rockefelerov propagandist, Fukuyama, nakon pada komunizma trabunjao o “kraju povijesti”, to je on ustvari mislio na početak stvaranja novog svjetskog poretka i svjetske države, o čemu mafijaška obitelj Rockefeller sanja preko 100 godina, Istovremeno, kada je on to trabunjao o kraju povijesti, njegov gazda David Rockefeller (koji je prije 4 godine krepao u dobi od 102 godine) 1991. je u NY Timesu izjavio; sada je sve spremno za gradnju novog svjetskog poretka i jedne svjetske države, Treba nam samo jedna velika svjetska kriza, pa da ljudi prihvate stvaranje svjetske države.

Kile
Gost
Kile

Ali moraš priznat Cobra Kai je prebrutalan hehe

Moreno
Gost
Moreno

Kraj povjesti bi podrazumijeva i kraj vrimena, odnosno njegovo zaustavljanje šta navodi na neke druge koncepte koji sad nisu tema, a o tome jedino šta možemo reć je da neznamo . . . pa čak se čini i suprotno jer ljudi upravo u ovome trenutku osjeća ju veću neizvjesnost danas nego šta su je osjećali jučer tako da se i budućnost čini neizvjesna, a nikako predvidiva šta bi “kraj povijesti” sam po sebi podrazumjeva.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Filozofsko pitanje je li povijest ujedno i vrijeme. Linearna povijest po učenju historijskog materijalizma ili je “ciklička” , kao po Nietzscheu, vječno ponavljanje istog i da je kao takvu treba “ponovno ispisati”, odnosno ne prepisati i promijeniti, nego početi pisati s novim temeljima. Dakle, preteško za odgovoriti i podložno je interpretaciji, ovisno koju školu prihvaćaš. No, ne razumijem da je s nametanjem onog globalizma, jer je ionako neizbježan, tog liberalnog zapadnog globalizma stvorilo otpor ne samo u drugim civilizacijama, nego eksploziju otpora unutar Zapada samog. Fukuyama očito ne izlazi iz te svoje sobetine s “pametnim debelim knjigama” i ne vidi realnost.

Moreno
Gost
Moreno

Laki Topalović Povijest je “vijest” “po” onome šta se u vrimenu dogodilo i ona sama po sebi nije vrime, ali je u funkciji vrimena.
Pa napisa san kako kraj povijesti znači i zaustavljanje vrimena bez obziira bilo to vrime linearno, fraktalno ili cikličko i da ti koncepti nisu tema.

A šta se “škola” filozofije tiće biži ća od toga, to je jedan od glavnih procesora kontrolnog sistema . . . dosta ti je vidit te zamantane filozofe po tim filozofskim fakultetima, naoko podiljeni na dvi strane, a u stvari poslušni niži časnici kontrolnog sistema koji su školovani samo i jedino kako bi ti kontrolni sistem održavali.

Ilirac
Gost
Ilirac

Fukuyama je bio u krivu onda sa svojim krajem povjesti 90-tih i nastavlja biti u krivu.
Plan je bio da svijet ode u zapadni stil zivota TV, rad, konzumacija onoga sto ti rezim stavi pod nos i slicno. Vidjevsi da se je Sovjetski Savez
raspao radi vise ekonomske naivnosti kao najvaznijeg faktora a ima i puno drugi Fukuyma donosi krivi zakljucak da ce se ‘zapadni’ stil
zivota TV, konzumiranje , da ce se to prosiriti na ostatak svijet jer eto to je najbolji sistem

Fukuyama je neke stvari zaboravio kada je donio taj krivi zakljucak.

Neomarksisti – Frankfurtska Skola su nastavili sa indoktrinacijom zapada pod krinkom liberalizma ili neoliberalizma ili progresivizma kako li se vec sve zovu a bolje da se zovu pravim imenom: socijalizam , ili Fabijanski socijalizam.

Rusija se odrekla svega toga i pod Putinom okrenula tradiciji i nacionalizmu kao reakcija na agresivno ponasanje tog istog zapada.
Rusija nece u tabor zapadni jer je sacuvala vrijednosti koje je zapad izgubio: tradicija, krscanstvo, i patriotizam

Fukuyama nije mogao predvidjeti da ce svijet postati ne bipolaran nego multipolaran a tu zabava tek pocinje jer ce to samo osnaziti
nacionalizme protiv kojih se neomarksisti tako ogorceno bore kao i uvjek u ostalom.

Cak i sama Amerika i dalje vodi ali ovaj putu ne globalizam nego patriotizam .
Stvar je u tome da je globalizam bio neka vrsta kolonijalizma pod imenom globalizma.
A svaki kolonijalizam ne moze trajati vjecno.

Svaki pokusaj da se ovo nasilno prekine na primjer sto vidimo sada u Americi sa svim mogucim napadima na Trumpa samo ce zaostriti vec postojece proturjecnosti i ubrzati polarizaciji masa i jos brzi put u jacanje patriotizma ili nacionalizma kako to marksisti vole reci sa negativnom konotacijom.

Izgleda da Fukuyama uvjek donosi suprotne zakljucke od onih koje stvarno postoje.

zlatan
Gost
zlatan

Gospon ILIRAC, ma moš mislit šta je Rusija toliko vjerski zaluđena, hahahahaa. Jasno da ima i vjerskih zanesenjaka u Rusiji, ali je još jasnije da većina Rusa i građana Rusije, uopće nije religiozna.
A zašto su vjernici najveći materijalisti? Neka se ti svjesni ruski vjernici, odreknu zapadnih marki automobila, pa tek onda neka trube o tradiciji.
Inače su neuvjerljivi, kao i svi tradicionalisti.

Makedonac
Gost
Makedonac

Kraj povijesti če biti, sada, sutra, nekad.
Fukuyama ima u vidu da če posljednja etapa biti liberalfašizam.
Svaki dinamični sistem kloni kam ravnotežu, može da je postojana, može da je vremena, ima i poslednju kranju stabilnu etapu.
Čovečanstvo je neki sistem koji se menja, od banovog drveta ili pećine, robovladalstvo, feudalizam, kapitalizam, socijalizam liberalfašizam…
Ima početak, treba da ima i kraj. Glavna karakteristika svim etapama je progres i globalizacija, to je objektivni proces, ali krajnji ciljevi mogu biti razni, liberalfašizam, komunizam, socializam, kapitalizam, nešto treće.
Ako recimo neki faraon u drevnom Egiptu uspeo da preuzme ceo svijet, napravi stabilan i večni sistem, to bi bio kraj povesti, ali tada nije imalo takvu tehnosferu, sve velike imperije su se raspale, informacija i upravljanje ne može da se rasprostiranje toliko brzo, a i sami sistem nije bio tako idealan da napravi takav tip globalizaciju.
Krajem 18-og veka kuklovodi su oglasili svoju viziju o globalizma, nama granica, država, naroda: jedan svijet, jedan narod. Uska grupa posvećenih upravljaju ceo svijet, kasta elita, kasta gestapo i kasta robove. To je taj hvaljeni Liberalizam. Razume se biče i depopulacije, i red drugih promjena dokad ne izgrade i naprave stabilan taj sistem, koji če biti večan /Kraj povijesti/.
Ta bogoborska ideologija, nije pravedna, nije čovečna, oni nisu bogove, da imaju veliko znanje, posvećenje o upravljeniju, vojnu moć i pod kontrolnu teritoriju/zapad/, ali nisu uspeli da preuzmu ceo svijet, posvećenje je procurilo širom svijeta, Rusija, Kina, Indija, Iran, Turska… su dobili to znanje, neću takav tip globalizacije, predlažu drugi model globalizaciji /Kraj povijesti/.
Koji če sistem pobediti ne znam, u momentu posle nekoliko stotina godina ekspanzije liberalfašizam počinje da gubi, blok dobra raste, ubeđen sam da če dobro pobediti na kraju, to če biti ‘Kraj Povesti’, stabilan, dobar, čovečji sistem dokad sunce postoji.

tihobl
Gost
tihobl

Kao se ono kaze: pazi sta zelis jer ti se zelja moze ispuniti. Pozelio je kraj istorije, a dobio je kraj zapada.

DažBog
Gost
DažBog

Fukya pod hitno vratiti na “Vrapče” ili “Lazu” – odjel LibeRaLizam.

tihobl
Gost
tihobl

Da je on pravi japanac izvrsio bi harakiri zbog ovakvog promasenog predvidjanja. Posto je amerikanac nastavlja da se blamira.

DažBog
Gost
DažBog

Liže ruku koja ga hrani.

tihobl
Gost
tihobl

Lize nsto drugo.

Kvisko
Gost
Kvisko

Vrijeme i povijest su jedina konstanta na balkana, nesto poput crne rupe gdje je vrijeme stalo a povijest se ponavlja u jednakim intervalima.

X60
Gost
X60

Kao i svo dosadšnji x-izmi, tako i liberalizam ispade gov*no, a od tako svete riječi; slobode.
Očito je da je problem u interpretaciji i provedbi ideja, ili skrivanjem odvratne namjere iza prelijepog naziva.
Bolje reći, krivi su ljudi, i oni nedorasli i oni zli.

Red Dog
Gost
Red Dog

Kako da dorastu i ne budu zli kad ih sistematski vaspitavaju da budu glupi?
Ljudi zele verovati da su nesto posebno; po naliciju boga ili kruna evolucije.
Nisu ni jedno ni drugo. Zivotinje su vrste Homo Sapiens i kao takvi su hrpa refleksa. Tako gleda vlast na njih i tako ih tretira.
1930-tih se je u USA probila psihologija reklame u politici. Ne kupujes samo prevozno sredstvo Ford, vec kupujes magnet za drugarice Oldsmobile. Jeste da je skuplji, ali hej, bice seksa. 1950-tih primenjuje USA to na ceo svet. Nije vazno sta se kaze vec kako i koliko puta se kaze. 1990 daje rezultate i deluje da je liberalizam pobedio zauvek. Jer kako se boriti protiv toga?
I u pravu su. Uspeva. Pobednicka formula je „titranje jajca“.
Coveka mozes oblikovati vaspitanjem. Mase je jos lakse. Apeliras najnizim elementima i strastima. Pains and pleasures. To odreduje nivo mase i tera je u zeljenom pravcu. Ako je dresura coveka kao dresura pasa, je dresura mase kao dresura amebe.

Cooper
Gost
Cooper

Zanimljivo je kako su se komunisti za vrijeme Staljina vodili istom logikom povijesne nužnosti. Još nismo u komunizmu drugovi, ali kad tad ćemo doći tamo!
Dva događaja koji su označili ponovno “otvaranje povijesti” su bili napad na Blizance 2001. i Financijski slom 2008. Napad na blizance je označio kraj deluzije o liberalizmu kao konačnoj univerzalnoj političkoj ideologiji, a 2008. je označila kraj deluzije o svijetu bez rizika (kako ga je opisao Bernanke, guverner FED-a) i kraj snova o liberalnom kapitalizmu kao savršenom ekonomskom sustavu.
Stvaranje (ne povratak!) vjerskih fundamentalizama je rezultat neobuzdanog globalnog širenja kapitalizma što je vidljivo na primjeru Afganistana koji je prije otvaranja globalnom tržištu i Američke i Ruske intervencije bio jedna od najsekularnijih zemalja Bliskog istoka.
Isto tako je očito da današnji kapitalizam ne ide ruku pod ruku s liberalnom demokracijom, nego najbolje funkcionira u izrazito autoritarnim državama (Singapur, Kina, Južna Koreja…). Taj trend se naravno, širi, stoga ne čudi širenje autoritarnosti u vidu suvremenih šefova država (Modi-Indija, Putin-Rusija, Erdogan-Turska, Orban-Mađarska…), a jačanje populizma svuda po svijetu i povratak nacionalizama i sam dovoljno govori o mrtvouzicama liberalizma.
Sam Fukuyama je negdje priznao da i perspektiva biogenetike i dokidanje distance između čovjeka i stroja čini njegovu ideju o kraju povijesti zastarjelom.

nessy
Gost
nessy

Nisam Fukuyama, ali, ja predvidjam slom liberalizma i globalizma, i zatvaranje drzava u nacionalne granice, pocev od USA pa nadalje.

Pajo
Gost
Pajo

Kraj povijesti moze doseci samo pojedinac, drustvo nikako.
Kraj povijesti je stanje kada covijek unisti onog srednjeg ja onog koji se nalazi ispred Ega a iza Ja Jesam iliti viseg ja.

Perun
Gost
Perun

Dobar clanak koji navodi na razmisljnje o liberalizmu kao posljedici drustvenih trvljenja (citaj društvenih integracija ili povezanost pojedinca s grupom i društvene regulacije ili društvene norme ) i povijesti kao sinonima za pravdu i jednakost(citaj ,,sve ce to o mila moja prekriti snjegovi ruzmarin i sas)…na osnovu toga moja malenkost je zamijetila da su u fokus analize dospjela dva tipa društva:
-Militarističko društvo – temeljeno na prinudi, centraliziranoj državi, potčinjavanju pojedinca državi i zatvorenosti i neprijateljstvu prema drugim društvima, i
-Industrijsko društvo – temeljeno na dobrovoljnoj suradnji, decentralizaciji vlasti, državi koja postoji radi dobrobiti slobodnih pojedinaca te ekonomske međuzavisnosti i otvorenosti prema drugim društvima. …..A agonija liberalizma mozda je definirana ovako…
– egoistični liberalizam – nizak stupanj integracije drustva
-anomični liberalizam– nizak stupanj regulacije drustva
-altruistični liberalizam– visok stupanj integracije i djelovanje za dobrobit ostalih članova zajednice
-fatalistični liberalizam– visok stupanj regulacije drustva gdje nema izbora jer ne postoji ……
S obzirom da je liberalizam društvena pojava vrlo složena, mora se dobro izolirati skupina( citaj narod ,grupa masa ili pojedinac ) nad kojom se vrši pokus, da ne bi dolazilo do utjecaja vanjskih čimbenika na razvoj događaja( citaj kolektivno ili individualno ispiranje sive mase ili mozga)
jer u protivnom ljudi bi mogli reagirati kao i u prirodno izazvanoj situaciji i podleci instiktivom prirodjenom refleksu i implementirani ,,liberalizam ” odstraniti kao produkt metabolizma tj..kao fekaljiu od koja nema vise mjesta u organizmu jer je doslo do prirodnih procesa u kome je prezvakani ,,liberalizam ” postao nus produkt prirodnog evolutivnog ciklusa i revolucionarnom metodom ( citaj upotrebbom WC skoljke i vodokotlica )otisao u ,,sistem ” kanalizacije gdje ,,slobodno ” moze biti to sto jest ,,liberalizam ” u novom ruhu i ambijentu……P.S Ovaj text inspirisan je donekle ZEN -om i djelom i duhom velikog mastora ZEN-a …. Daisetsu Teitaro Suzuki…Slaven Bijelac Slobodan Strijelac

Red Dog
Gost
Red Dog

Oprosti mi, druze Veliki Staljine, ali citjuci ovo sam poceo da se kolebam u veri.
Sta ako je drug Fukuyama u pravu?
Mislim, secam se euforije 90-tih. Doslovno je vazilo da je bolje bilo koje zapadno govno od domace pite. I liberalizam deluje jos uvek kao najveca organizovana ideologija
Liberalizam apelira egou; ja, ja, ja. Istrazivanja mnjenja mladih pokazuje da su nastrojeni tako. Gore im je nego roditeljima, nema stanova, nema posla, ali su navikli razvivsi sizofreniju. U stvarnosti rade u call centru, ali u masti su princevi i princeze na netu. Net im je stvarniji od fizicke stvarnosti. Ne desava se da sazrevaju odbacujuci iluzije, vec odbacuju stvarnost radi iluzija.
Komunizam apelira korteksu, a mozak funkcionise tako da kad otkazuje otkazuje po slojevima pocevsi od korteksa. Na kraju ostaje samo centar, reptilski mozak. Tamo je ego. Tome apelira liberalizam.
Sta ima antiliberalizam? U sustini samo to da je anti. Ali sta nudi? Nacionalizam, fasizam i razne sektaske ludorije. Cesto se te frakcije mrze vise nego sto mrze liberale.
Anti mozda deluju veliki, ali nisu organizovani. Slabo sta ih povezuje. Dok je nesto samo anti se moze dobiti pokoja fizicka bitka, ali ne ideoloski rat :/

norbert boulf
Gost
norbert boulf

Kako stvaramo povjest Tijekom nekoliko prošlih stoljeća europski je humanizam ponudio univerzalan sustav vrijednosti zapadnog svijeta. Ali humanizam je očito ipak diskreditiran. Njemački je filozof Peter Sloterdijk (r. 1947.) napisao oštru kritiku humanizma, prigovarajući mu da nije uspio od nas stvoriti bića koja su u suglasju s vlastitim etičkim zahtjevima. Iza Sloterdijkovih primjedbi krije se pitanje, ispunjeno slutnjom, kamo naša vrsta (homo sapiens) ide. Ni religije, ni marksizam, ni egzistencijalizam nisu bili uspješni u tome da od nas naprave bolja bića. Humanizam – ni u svojem drevnom obliku, ni u kršćanskom obliku, ni u obliku prosvjetiteljstva – nije dao važan doprinos budućem razvoju onoga što znači biti čovjek. Zapravo, istina je upravo obrnuta, osobito ako skrenemo svoju pozornost na događaje u 20. stoljeću. S obzirom na pojavu Staljina, Hitlera, Maoa i Pol Pota, a to su samo neka od imena koja se spominju u nehumanim sukobima, u svjetlu etničkih sukoba u Africi, poraznog siromaštva u latinskoj Americi i rastućeg kriminala u cijelom svijetu, ne možemo više izbjegavati pitanje što nas zapravo čini ljudima. U svjetlu tragičnog neuspjeha humanizma u 20. stoljeću moramo nanovo preoblikovati pitanje o ljudskom biću. Izgleda da nismo sposobni obrazovati ljude da budu ljudi, izgleda da postoji golemi nedostatak u obrazovanju ljudske vrste kroz religiju i filozofiju, kroz školske i političke sustave. Taj nas nedostatak dovodi do pitanja o smislu obrazovanja u širem smislu. Naša je sposobnost razmišljanja ugrožena životno opasnim egocentrizmom, nalazimo se u slijepoj ulici u kojoj nas obuzima atrofija razuma kombinirana s destruktivnim narcizmom. Po svoj prilici istinski humanizam nikada ne može biti dostignut temeljem zapovijedi već jedino kroz mistično iskustvo našega jedinstva sa svime što postoji. Moramo otkriti svoj pravi izvor, svoje pravo postojanje, svoje panteističko središte ili kako god to nazvali. Bilo koji moralni sustav koji je nametnut izvana, na duge staze osuđen je na propast. Određena su nam pravila naravno potrebna: od crvenog svjetla na raskrižju do odgovornosti u društvu, pravila međutim nisu dovoljna. Potrebna je istinska preobrazba ljudskog bića. Dok ne dođe do takve preobrazbe, najrazličitiji totalitarizmi neće prestati okončanjem rata, nego će vegetirati u sklopu zlobnoga i neosvještenoga čovjeka mase, čekajući – poput virusa – povoljnu okolinu za svoj obnovljeni nastup pod drugim imenom i drugim vremenom. Istinska preobrazba ljudskog bića –čovječnosti može doći jedino iz dubine naše Savjesti. To je temelj bez kojega upadamo u onu dijagnozu čovječanstva koju je opisao svjetski poznati psihijatar dr. Gerald Jampolsky, on kaže: ”Ovo je dijagnoza povijesti čovječanstva: kronične paranoidne zablude, patološka sklonost ubojstvu te djela krajnjeg nasilja i okrutnosti prema zamišljenim neprijateljima, odnosno vlastitom nesvjesnom koje je projiciralo u vanjski svijet. Zločinačko ludilo s kratkim razdobljima lucidnosti. Strah, pohlepa i žudnja za moći psihološke su poticajne sile koje potiču ratove i nasilje između nacija, plemena, religija i ideologija te su istodobno uzrok neprestanih sukoba u osobnim odnosima. Ti osjećaji iskrivljuju doživljavanje drugih ljudi i nas samih te smo skloni pogrešno protumačiti situaciju i pogrešno djelovati s ciljem da se oslobodimo straha i zadovoljimo svoje sve veće potrebe” tu jamu bez dna… Pročitaj više »

posefvqwerbcqewfcqweifwie
Gost
posefvqwerbcqewfcqweifwie

Kraj povjesti za zemljane je nastupio kada su ih istjerali iz šume i “civilizirali” ih da bi im život bio lakši a oni povjerovali u obmanu neshvačajući da gube slobodu jer jedino su slobodni ako nisu “civilizirani”. Svaki napredak u toj “civilizaciji” je bio sve gori zatvor za zemljane, danas je nastupio kraj povjesti analognog zoološkog vrta za zemljane jer su im invertirali novi digitalni iz kojeg nemaju gdje pobjeći jer i da hoće sve oko njih će biti zagađeno, bez biljaka i životinja, čiste vode itd. Postali su zemljani na kraju kao i ona stoka koju uzgajaju koju i da puste nebi se snašla jer je navikla da je gazda hrani a uz put kolje, muze, striža………….

Ivan
Gost
Ivan

Jbg tesko prihvatiti da nisi bio u pravu celog svog zivota

Pi-zdro
Gost
Pi-zdro

Cijela povjest je laz bazirana na dogovoru.. tako kaze Napoleon a i Voltaire. Nedaj boze da su ‘porazeni’ morali pisat povjest-sve bi se moralo okrenuti naglavacke i ‘dobri’ bi bili losi a ‘losi’dobri…Vidi ovog pamenjakovica sa saksonskih koledza. A ime koje su mu nabili!?Jako pase sa prezimenom hehe…eee globalne utvare.

Max
Gost
Max

F F je obični perač mozga.

palermo
Gost
palermo

“Zapad nije nadvladao suprotni tabor zbog veće ekonomske i vojne moći, već zbog „atraktivnosti stila života“, koji je često pretjerano idealiziran kroz „soft power“ američke industrije pop-kulture.”?! Znači, naši gastarbeiteri su ostajali na “privremenom” radu na Zapadu zbog “atraktivnog stila života”, a ne zbog deviza u džepu?
Bilo je političke emigracije, ali većina je ipak bila ekonomska. Komunizmu je odavno istekao rok trajanja, a to naravno ne znači da je kapitalizam nešto pretjerano dobar…

zlatan
Gost
zlatan

Gospon PALERMO, pa eto, nekidan gledam onaj Talent show…………a ima tog talenat šoua u cijelom Svijetu, čak i u islamskim zemljama. Kako je tek žestok talent show na mnogobrojnim indijskim tv-kanalima, da i ne pričam. Pa onda ti likovi koji se natječu i prikazuju se, danas putuju svijetom, nastupajući u raznim talent shouima……….vrhunac im je kada dođu na britanski ili američki talent šou.
A vidi vraga, tko je izmislio taj SHOW (mislim neki Britanc,ne znam jesam li pogodio)? Opet netko negdje na zapadu, nikako ne u islamskom svijetu.
Jbga, tako je to.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik