Belgija “izgubila” Gaddafijeve milijarde, ali je dobila Molenbeek i vehabijski islamofašizam

Iz demokratske, slobodne i liberalne, ali prije svega pravne države Kraljevine Belgije dolazi vijest da su miševi pojeli nekoliko milijardi dolara. Dobro, možda nisu miševi, možda su i golubovi, kao što je prije nekoliko godina bio slučaj s rezervama žita u silosima u Đakovu u Hrvatskoj.

Što se dogodilo? Kao što je poznato, Belgija je u okviru sankcija protiv Libije po želji Washingtona 2011. zamrznula libijsku imovinu vrijednu više od 14 milijardi dolara koja je pripadala libijskim državnim tvrtkama i obitelji Gaddafi.

Sada se “iznenada” pokazalo se da je oko 5 milijardi dolara kamata i dividendi od “zamrznutih” sredstava isparilo. Nešto od ukupne svote novca je potrošeno na financiranje terorista koji su u Libiji rušili Gaddafija,  sada se pokušava otkriti gdje je ostatak novca.

Netko će reći kako je “odmrzavanje je uslijedilo nakon financijskog zamrzavanja totalitarizma”, ali se ispostavilo da su “borci za demokraciju” uništili afričku zemlju, ubili njeno vodstvo i desetke tisuća ljudi, a potom je opljačkali.

Naravno, Belgija je djelovala kao jedna od malih hijena u ovoj priči, jer libijska imovina nije zamrznuta i opljačkana samo u Belgiji, nego i drugdje u svijetu i ispostavilo se da je Muammar Gaddafi najveći krivac za vlastitu smrt i što je došlo do uništenja Libije.

Od trenutka kada je počeo vjerovati i družiti se sa Sarkozyem, Berlusconijem, vlastima u Londonu i kada je poslao sina Mutassima Gaddafija krvnici Hillary Clinton u državni posjet Bijeloj kući, počelo je curiti vrijeme u pješčanom satu života Libije i Muammara Gadafija i članova njegove obitelji, uključujući Mutassima koji je također likvidiran u listopadu 2011.

Sada se saznaje ne samo da nije modernizirao vojsku i kupio ruske protuzračne sustave, što je namjeravao, ali je odgodio posao, nego je novac “poklonio” svojim novim prijateljima, od kojeg je dio završio u Belgiji. Uz zanemarivanje oružanih snaga, polaganje ovako velikih količina novca u europske banke je neobjašnjivo.

Libijske i Gaddafijeve financije su zamrznute 2011. godine odlukom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Tada je su banke BNP Paribas Fortis, ING, KBC i Euroclear držale ukupno 14 milijardi dolara.

Zbog činjenice da odluka Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda nije obuhvaćala obračunate kamate, za osam je godina taj iznos porastao za 3 do 5 milijardi eura.

Logično je da će europski bankari tvrditi da je taj novac potrošen kako bi se financirali “ustanici protiv režima”, eufemizam za islamistički šljam iz Misrate i cijele Libije, te susjednih i zemalja arapskog svijeta koji su došli u pomoć raznim frakcijama od kojih gotovo sve imaju veze s Al-Qaidom, skupinom Ansar Al-Sharia, LIFG i drugima. Sada su europski bankari pokrenuli istragu o tom novcu. Sve je po europskim pravilima i pravu, a institucije odrađuju svoj posao.

Dana 8. ožujka je zabilježen nestanak 10 milijardi eura od zamrznute libijske imovine. Do 29. studenog 2013. Tog je novca bilo je više od 16 milijardi dolara, 14 milijardi preračunato u eure, ali u jesen prošle godine, kada su vlasti pravne i uređene Kraljevine Belgije provele istrage u slučaju pranja novca, pokazalo se da je na računima ostalo samo 5 milijardi eura.

Ironija sudbine je da je Belgija najveći stradalnik pošasti koja je pogodila Europu nakon svrgavanja bivšeg libijskog vođe, koji je proročanski upozorio Europsku uniju na migracijski val, rast radikalnog islamofašizma u režiji Saudijske Arabije, Katara i Turske, kao da će se Europa boriti protiv terorizma kakvog nikada nije upoznala, ali bez uspjeha.

Belgija među zemljama koja je najviše pogođena svim zlima koja je Gaddafi predvidio, stoga je ljudski zapitati se treba li ovu zemlju uopće žaliti ili ne? Netko  će reći da račun plaćaju nevini civili, ali ti civili, kada bi progledali, mogu srušiti ne sam vladu Belgije, što i nije posebno teška zadaća, nego i monarhiju i protjerati sve zločinačke institucije iz Bruxellesa.

No, Belgijanci to ne čine, jer i sami imaju koristi od poslovanja svojih banka i odluke svoje vlade i monarhije, koja je bliska s despotskom tiranijom “kasapina” iz Rijada. Neka onda zadrže i Gaddafijeve milijarde, ali i četvrt Molenbeek i stotine radikalnih islamista i povratnika sa sirijskog i iračkog bojišta, koji upravo u ovom trenutku među tinejdžerima u kvartu vjerojatno pričaju bajke o sudjelovanju u “džihadu na Allahovom putu” i kako su “ubijali kafire po Libiji, Siriji i Iraku”.

Muammara Gaddafija su 20. listopada 2011. godine blizu grada Sirte ubili islamofašisti koje je pomagao NATO. Istog dana je u Misrati likvidiran njegov sin Mutassim Billah Al-Gaddafi.

Istog dana je nakon likvidacije libijskog vođe, započele su krvave islamističke orgije u cijeloj zemlji, koje zapadni mediji vole zvati “građanskim ratom u Libiji”. Kasnije se na istoku zemlje polako formirao anti-islamistički blok, kojeg trenutno vodi general Kalifa Haftar, a vojska koju je ustrojio čisti Libiju od još uvijek jakih i dobro naoružanih islamističkih skupina. U zemlji postoje dvije vlade. Jedna koju priznaju SAD i zemlje EU, čak i UN, ali ta vlada nema oružane snage, a druga je ona na istoku, u gradu Tobruku, gdje zasjeda parlament je izabran od strane naroda.

Da, zaboravili smo na milijarde dolara koje su nestale u Belgiji?! Kao da je to sada važno.