Kaos u Libiji – Krvavi sukobi suparničkih islamističkih frakcija u Tripoliju

Protekli tjedan su u glavnom gradu Libije, Tripoliju, izbili sukobi između raznim islamističkih milicija koje su formalno podređene Vladi nacionalnog sporazuma koju vodi premijer Fayez Al-Sarraj. Ova je vlada priznata od strane Ujedinjenih naroda i zapadnih sila, ako nema nikakvih ovlasti, a premijer i ministri rade takoreći iz kućnog pritvora u hotelima u Tripoliju.

Prošli tjedan su u ponedjeljak izbili sukobi  u južnim predgrađima Tripolija i trajali su do srijedu navečer.

U borbama raznih frakcija je do danas ubijeno je najmanje 39 osoba, a oko 100 ih je ranjeno, priopćilo je Ministarstvo zdravstva te zemlje.

Borbe su okončane u četvrtak, nakon što su zapovjednici zapadnih područja grada objavili prekid.

Međutim, nije bilo jasno hoće li se razne suprotstavljene islamističke milicije pridržavati dogovora o primirju.

Čelnik takozvane Vlade nacionalnog jedinstva Fayez Al-Sarraj je naredio snagama zapadnih i središnjih regija Libije da poštuju primirje. Međutim, Al-Sarraj nema nikakvog autoriteta da gospodarima rata u Tripoliju, Misrati i dijelovima zemlje koje pod kontrolom ne drži Libijska narodna armija generala Haftara naredi da obustave sukobe.

UN upozorava da je ove godine u sukobima u Libiji poginulo je više od 130 civila, kao i na težak položaj žena i djevojaka koje su izložene nizu rizika, među kojima i seksualnog zlostavljanja.

Nakon kratkotrajnog primirja su iznova izbili sukobi, a iz zatvora u Tripoliju je pobjeglo oko 400 zatvorenika.

Prema službenoj verziji, zatvorenici su silom otvorili vrata zatvora “Ain Zara”, a čuvari ih nisu mogli zaustaviti, priopćila je pravosudna policija na društvenim mrežama, prenosi Reuters.

Zatvor se nalazi upravo u južnom dijelu Tripolija, području u kojem žestoke borbe između suparničkih milicija ulaze u drugi tjedan.

Misija Ujedinjenih naroda u Libiji je pozvala razne aktere da se sutra sastanu  zbog hitnog dijaloga o sigurnosnoj situaciji i da se postigne čvrst dogovor o okončanju sukoba.

Libija je od izbijanja pobune i NATO agresije na zemlju 2011. godine upala u kaos, koji je eskalirao kada je svrgnut, a kasnije i ubijen dugogodišnji lider zemlje Muammar Gaddafi.

Od tada zemlju vode dvije suprotstavljene vlade, jedna sa sjedištem u Tripoliju, a druga na istoku Libije u Tobruku. Takozvana Vlada nacionalnog sporazuma formalno ima podršku brojnih naoružanih skupina i islamističkih milicija, koje imaju stvarnu vlast na terenu, dok vladu u Tobruku podržava Libijska narodna armija generala Haftara, koja pod kontrolom drži istok i jug zemlje, te naftni polumjesec. Osim toga, vlada u Tobruku ima prešutnu podršku milicija i plemena Zintana, grada i područja zapadno od Tripolija.

Ranije je bilo upozorenja na ovakav razvoj događaja, prije svega zbog predstojećih predsjedničkih izbora koji se u libijskom kaosu trebaju održati u prosincu ove godine.

Problem za brojne suprotstavljene frakcije u Tripoliju tko što kontrolira u zemlji ili barem u glavnom gradu i okolici? Tko kontrolira naftu i tko je izvozi i kako riješiti problem sve većeg broja nostalgičara za vremenima Muammara Gaddafija?

Francuska je 24. kolovoza podržala talijansku inicijativu za organiziranje konferencije za stabilizaciju situacije u Libiji i samo nekoliko dana poslije izbija rat u Tripoliju. Strateški ciljevi Italije i Francuske u Libiji nisu povezani sa stabilizacijom situacije, nego s naftom

Predsjednički izbori bi se u Libiji trebali održati 10. prosinca, iako nema naznaka da će se time riješiti nesuglasice između raznih frakcija.

U zemlji će i dalje na snazi biti dvostruki režim, a jedne strane vlada u Tobruku koju podržavaju Francuzi koji surađuju s vojskom generala Haftara. S druge strane je apsolutno neučinkovita Vlada  nacionalnog sporazuma Fayeza Al-Sarraj u Tripoliju, osnovana je uz potporu Ujedinjenih naroda. Tu su i brojne druge neovisne skupine, gotovo sve naoružane i pod vodstvom bivših ratnih zapovjednika iz vremena takozvane “revolucije”.

Dvije najveće neovisne skupine su brigada iz Zintana i ona iz Misrate. Prva, kao što smo rekli, podržava borbu Libijske narodne armije kojoj je cilj iskorijeniti sve islamističke naoružane frakcije, a brigada iz Misrate je identična svim naoružanim frakcijama Muslimanskog bratstva.

Iako se brigada iz Misrate borila protiv “Islamske države” u Libiji i “oslobodila” grad Sirte, život pod upravom ove islamističke frakcije je tek nešto bolji od onog pod upravom ISIL-a.

Drugim riječima, borci generala Haftara i vode bitku protiv radikalnog islama, dok borci Zintana nikada nisu ni bili pod kontrolom ISIL-a. Ova je brigada poznata jer je svojevremeno zarobila sina Gaddafija, ali ga je kasnije oslobodila po odluci pravosudnih tijela u Tobruku.

U ovoj situaciji je postalo nemoguće kontrolirati migracije. Jasno je da je Gaddafi igrao vrlo važnu ulogu. Libija je bila stabilna, iako je po europskim standardima bila “diktatura”.

Trenutne borbe se mogu tumačiti i zbog moguće podrške nekih od frakcija Saifu Al-Islamu, sin bivšeg libijskog vođe, koji je u ožujku rekao da će se kandidirati na izborima. No, Saif Al-Islam se još uvijek nije predstavio kao nezavisni kandidat.

Uopće nije jasno tko ga podržava ili u čije ime govori. Jesu li to njegove ideje ili stoji netko iza njega? Gdje se uopće nalazi? Sve ovo su pitanja bez odgovora.

Hoće li libijski narod zbog nostalgije za stabilnosti glasovati za kandidata koji je povezan s Gaddafijem? Većina Libijaca nije nostalgična za starim vodstvom, jer su u međuvremenu nastali gradovi-države. Na primjer, Misratom vlada lokalna islamistička brigada i njeni zapovjednici. U Zintanu je isti slučaj, a sve skupine u konačnici žele udio od prodaje nafte. Problem Libije je distribucija prihoda od nafte i sve se vrti oko toga, što je važnije od bilo koje druge ideološke paradigme.