U najnovijem članku kojeg je Ron Paul objavio na stranicama svog “Instituta za mir i prosperitet” (The Ron Paul Institute for Peace and Prosperity), američki stručnjak naglašava strah Zapada zbog mogućeg ujedinjenja Libije pod vodstvom nedavno oslobođenog Saifa Al-Islama Gaddafija, te što se čini kako do toga ne bi došlo.
“Borba za moć na ruševinama Libije će vjerojatno biti još brutalnija, što postaje jasnije iz uloge drugih država koje se klade na jednu ili na drugu stranu u igri u kojoj je ulog Libija.
U središtu najnovije međunarodne intrige, orkestrirane od onih koje bismo mogli nazvati “novim kolonijalističkim savezom”, jest budućnost najistaknutijeg sina pukovnika Muammara Gaddafija, Saifa Al-Islama.
Sjedinjene Države, Velika Britanija i UN pozivaju Ujedinjene Arapske Emirate i njihove saveznike, uključujući Francusku i Jordan, da dovrše posao u Libiji i da uvjere zapovjednika Libijske Nacionalne Armije, generala Khalifu Haftara, da potpuno odustane od bilo kakve pomisli da Saifu Al-Islamu dopusti bilo kakvu ulogu u budućnosti Libije. Ovaj novi kolonijalni savez se počinje bojati njegove sve veće popularnosti u narodu.
Sjedinjene Države i njihovi zapadni i arapski saveznici su pokrenuli “Proces iz Abu Dabija” kako bi libijski građanski rat završili s nizom sastanaka generala Haftara sa svjetskim čelnicima.
General Haftar je održao i još treba održati sastanke s čelnikom Predsjedničkog vijeća, od strane Ujedinjenih naroda imenovanim libijskim premijerom Fayezom Al-Serrajem, jordanskim kraljem Abdullahom, čelnikom AFRICOM-a i drugima.
Konačno, što je također važno, Haftar će se ovog tjedna sastati s novim francuskim predsjednikom, nakon što se Macron nedavno u Parizu sastao s Donaldom Trumpom.
Za Zapad je Saif Al-Islam je osoba koja utjelovljuje stari poredak. Sjedinjene Države, Velika Britanija i UN žele da se Saif Al-Islam pojavi pred Međunarodnim kaznenom sudom u Haagu i da ga izolira i ušutka. Razlog je vrlo jednostavan: zna previše o zapadnjačkoj prošlosti. Ako se to ne dogodi, ima dobre “šanse” da bude ubijen.
Osim toga, Saif Al-Islam se smatra odgovornim za akcije njegova oca, od napada u Lockerbiju, u kojeg uopće nije bio uključen, do navodne urote s Katarom s ciljem likvidacije bivšeg saudijskog kralja Abdullaha.
Zapad temeljito manipulira procesom u Libiji da je nedavno uspio uvjeriti generala Haftara da se odrekne bilo kakvog savezništva sa Saifom Al-Islamom kroz dramatični pritisak Ujedinjenih Arapskih Emirata u Zintanu, grada gdje je Saif Al-Islam do nedavno bio zatvoren.
Zapadu se ne sviđa Haftar zbog njegove bliske suradnje s Rusijom, ali se sve čini kako bi ga se uvjerilo da prihvati ovaj plan. Međutim, general Haftar je popularan u libijskom narodu, kao što je i Saif Al-Islam.
Prema nepobitnim i pouzdanim izvorima iz Libije, prošli je petak u Zintanu održan plemenski sastanak na kojem je potpisan “sporazum” u kojem se poziva na uhićenje vođe ‘Al-Siddiq’ milicija iz Zintana, Ajmija Al-Atirija, koji je uhitio Saifa Al-Islama Gaddafija u pustinji. Traži se i da se Saif Al-Islam odmah pronađe i ponovno uhiti.
Činjenica je da Ujedinjeni Arapski Emirati i SAD uznemiravaju znakovi nastanka pokreta diljem zemlje s plemenskom potporom, a upravo takav nastaje koji u Saifu Al-Islam vidi mogućnost pomirenja.
Za Zapad je budućnost Libije važna, ali situacija izmiče kontroli i Zapad mora provesti veliki udar u Libiji i Saifa Al-Islama izravno isporučiti u zatvor u Haag, unatoč očito nedostatku dokaza protiv njega. Međunarodni kazneni sud u Haagu (ICC) je samo alat američke dominacije u Ujedinjenim narodima i Gaddafijev sin mora biti žrtvovan.
Hoće li SAD i saveznici uspjeti i što će se onda dogoditi?”, piše Ron Paul.
Američki stručnjak je dobrim dijelom u pravu, iako su upitne tvrdnje o pristanku generala Haftara na ovu ponudu. Naime, bez podrške južnih plemena, plemena Warfalla i milicija Zintana, vojska generala Haftara će početi gubiti teritorije i ravnoteža snaga će se okrenuti u korist islamističkih frakcija iz Tripolija, Misrate i Sirte, koje podržavaju SAD, EU i UN.
Istina je da se glavni zapovjednik Libijske Nacionalne Armije prije šest dana sastao s američkim veleposlanikom u Libiji, Peterom Williamom Boddeom i zapovjednikom američkog Zapovjedništva Afrike (AFRICOM), generalom Thomasom Waldhauserom.
Sastanak je održan u zapovjedništvu Haftarovih snaga u južnom Benghaziju, nakon bitke u kojoj je grad potpuno očišćen od islamističkih skupina.
General Haftar se otprilike u isto vrijeme sastao i s predstavnicima UAE, ali je naredio i ofenzivu na Tripoli, što nije u skladu s američkim planovima.
Oružane skupine generala Haftara su priopćile da su, nakon nekoliko dana borbi protiv snaga Vlade nacionalnog sporazuma, preuzele kontrolu nad gradom Castelverde, 75 kilometara istočno od Tripolija.
Njegove snage su potvrdile kako su zauzele ključne objekte u gradu, uključujući benzinsku postaju i glavne ulaze. Borbe su trajale tri dana, a pokušaji snaga vlade Fayeza Al-Serraja da odbiju Haftarove snage navodno su propali.
Vlada nacionalnog sporazuma Fayeza Al-Serraja ima potporu takozvane međunarodne zajednice da nametne vlast u Tripoliju od ožujka prošle godine, ali kontrolira jedva nekoliko četvrti u bivšem glavnom grdu zemlje i nema jake i pouzdane oružane snage.
Haftar je prije hitnog dolaska američkog izaslanstva u njegovo sjedište najavio pobjedu nad teroristima u Bengaziju, drugom gradu u zemlji bogatom naftom. Pobjeda je došla nakon tri godine žestokih borbi između Haftarovih snaga i islamističkih militanata.
Nakon toga je Haftar najavio da će pokrenuti rat protiv terorizma u Tripoliju, što bez potpore Saifa Al-Islama neće ostvariti.
U međuvremenu je Fayez Al-Serraj rekao “kako general Haftar odmah treba prekinuti ofenzivu na Tripoliji, jer Tripoli nitko nije okupirao da ga treba oslobađati”, te pozvao na dijalog.
Što se tiče sastanka u Abu Dabiju, takozvani premijer Al-Serraj tvrdi da nije bilo nikakvog dogovora s Haftarom.
“Tamo nije bilo dogovora. Razgovaralo se o mnogim stvarima, slušali smo mišljenje gospodina Haftara, ali nismo postigli sporazume koje ste spomenuli”, rekao je Sarraj novinarima.
Saif Al-Islam se još nije oglasio, iako sve upućuje da se nalazi na Haftarovom teritoriju i sljedećih nekoliko tjedana će pokazati koliko je Ron Paul u pravu. U dijelu u kojem tvrdi da ga SAD, te zapadni i arapski saveznici Washingtona žele vidjeti u pritvorskoj jedinici Međunarodnog kaznenog suda u Haagu sigurno ne griješi.
14 komentara
Dobro je da je Eu puna dihadista.Bilo bi jos bolje da bradata gamad potprasi Eu sta brze i jace.Za gadafija Mladeg,vrime tek dolazi,jer je Libicima doslo iz guice u mozak.EU,NATO,USrA horde su ono sta su,gnojni cin na usranoj guici tkz,slobodnog svita.Davno sam napisa,ne pada jabuka daleko od(Gadfi) stabla
Dalmata ..sve vezano za Gadafija time i bolju budućnost Libije sahranjena je 2011.Bezakonje ,pokolji ,divljanje džihadističkih go*vana iz Misrate Sirta i Tripolija ,to je budućnost Libije.Trgovina ljudima,transport * doktora* -profesora** sportista ** u EU mora ići dalje.Libija je jedna od glavnih ruta.Današnja Libija je cilj arapskog proljeća,tako da bi ovom momku bilo najpametnije spašavati živu glavu dok ima vremena.
Sve je isto ko i lani. Mislim da ovog Gaddafija neće tako lako maknuti.
Nema šanse Davore, Tadmur je sve rekao…
nije ni bitan 50 godina
Zapad, a pre svega americka korporativna mafija, svoju dominaciju zasniva na pravilu “zavadi pa vladaj”, a pljacka nafte se nastavlja. Ujedinjenjem Libije pljacka nafte od strane korporativne mafije moze doci u pitanje. Zbog toga je CIA, kao glavni egzekutor naloga za zlocine, vec krenula u pripremu uklanjanja mladog Gadafija .
Nije gen. Haftar glup vidi kako su prošle ove američke igre u Siriji a i Libijci sada vide kako se živi u demokraciji i mogu ocijeniti kad im je bilo bolje.
General Haftar je, kako je rekao cijenjeni Andrej, plaćenik, izdajnik i…, prije svega Vidkun 😉
Takve su 45-e strijeljali s guštom…
@Pizistrat Nelson
Kakva slucajnost! Vec sam imao napisan odgovor @zagiju, ali sam se predomislio i izbrisao ga, a potom ste uskocili vi. Kao da sjedimo na istoj struni. Napisah da je mladom Gaddafiju bolje ne odazivati se Haftarovom pozivu na veceru, da mu ne bi bila posljednja. I pravo velite da su takve 45-e streljali sa gustom. Izbrisao sam odgovor, jer polakom shvacam da zivimo u vremenu koje relativizira izdaju, a pritom ne mislim iskljucivo na ratne prilike. Izdajnici su posebna sorta jer njih ne voli niti jedna strana. Preziru ih izdani, a ne vjeruju im niti oni u ciju je korist i pocinjena izdaja. Sa te tocke gledista mi je razumljiva eticka norma da se recimo u Turskoj izdajnike pokopava na posebna groblja. Rekoh da mi je razumljiva ta norma, vise kao moralni odnos spram gnjusnog cina, nego kao nekakav ozbiljan kriterij komunalnog odlaganja leseva. Daleko od toga, da zagovaram ovakvu ili onakvu tursku politiku, vec lamentiram iskljucivo o samoj percepciji izdaje.
Andrej, nemam što dodati a ni oduzeti, sve rečeno 😉
Znate onu staru : što je više kleveta i laži Tito – Gaddafi nam je miliji i draži
Za sve Kršćane, da li ste gledali ono smaknuće?
… ne znam, meni je to izgledalo ko Isusovo pribijanje na križ… ma ne da mi se više pisati, uzalud…
Mali Gadafi bi ispao najveci frajer da bi se odjednom pojavio u Moskvi ili recimo Damasku 🙂
Zapad buši, kopa, rije i radi sve ostalo ne bi li uspeo u svom mračnom naumu, a Rusije nigde nema, kao da je na nekoj drugoj planeti pa je ova naša, jadna a jedina, uopšte ne zanima. Hajde rusofili, da čujem kako je ruska politika mudra i odmerena pa je zato ovakva (ja kažem mlitava, očito se na slažemo).