fbpx

Francuska i Turska: uhvaćene između današnje konfrontacije i bivšeg saveza

Francuska i Turska

Francuska je nekoliko decenija bila „meta“ terorizma, posebno islamističkog. Sada je ovome dodato sučeljavanje sa Turskom, stvarajući zaista „eksplozivnu smješu“.

U februaru 2006. godine, kada su gorjele danske zastave nakon što su najveće novine u zemlji Jillands-Posten pokrenule novinarski eksperiment objavljujući karikature proroka Muhameda, započela je međunarodna debata. Šta je važnije: sloboda govora ili vjerska osjećanja? 2020. godine nismo puno dalje odmakli u ovoj raspravi, dok je lista terorističkih napada povezanih s ovom temom postala znatno duža.

Najnoviji dodatak na spisku je ubistvo i odsjecanje glave francuskog nastavnika istorije Samuela Patija, koji je na času koristio karikature iz francuskog satiričnog časopisa čija je redakcija bila meta krvavog napada, da bi sa svojim učenicima razgovarao o slobodi govora.

Ovo ubistvo uticalo je na francusko društvo čak i više od pandemije i karantina. Tokom ceremonije u čast žrtve, predsjednik Emmanuel Macron je vrlo jasno rekao: „Ovo je napad na Republiku.“

Macron zna da ga većina Francuza podržava kad neprestano govori o republikanskim vrijednostima koje su bile u središtu Francuske revolucije 1789. Francuska je posvećena zaštiti sekularnih tradicija. Međutim, laicizam, kruto odvajanje politike i religije, zabilježeno u zakonima od 1905. godine, francuska je karakteristika koju je zemlja „izvozila“ u druge regione svijeta.

Francuska i savez sa Osmanskim carstvom

Republika Turska, koju je osnovao Kemal Ataturk 1923. godine, bila je zemlja koja je takođe učvrstila ovaj laicizam, kako na zakonodavnom nivou, tako i u svojoj javnoj politici. Kakav ironičan preokret sudbine: ove dvije zemlje se sada svađaju. Kada je nacionalno-vjerska Partija pravde i razvoja pod vodstvom Redžepa T. Erdogana došla na vlast, došlo je do promjene u nacionalnoj politici, zakonu i društvu.

Gotovo 15 godina, predsjednik Erdogan se neprekidno fokusirao na pitanja poput zaštite muslimana širom svijeta, bilo turske dijaspore u Evropi, za koju kaže da su nasljednici slavnih Osmanlija, a ne djeca radnika migranata, bilo palestinsko pitanje.

Masovna podrška Muslimanske braće povezuje Tursku sa bogatim katarskim emiratom, istovremeno stvarajući duboku provaliju sa Saudijskom Arabijom i Egiptom. Sa svoje strane, Francuska se takođe oslanjala na bliske veze sa Katarom tokom posljednjih nekoliko decenija, sa glavnim fokusom na prodaji oružja. Sada Turska poziva na bojkot francuske robe, što se posebno odnosi na supermarkete u Kataru.

U 17-18. vijeku postojao je bliski savez između Francuske i Osmanlija. U to vrijeme imali su zajedničkog neprijatelja, Habzburško carstvo. Turke su podržavali Burboni tokom opsade Beča.

Beč je vodio rat na dva fronta, na istoku protiv superiorne osmanske vojske, a na zapadu protiv Francuza. Princ Eugen Savojski, prognan iz Pariza, uspio je u pravom vojnom čudu da se izbori sa ta dva rata.

Isti sukobi, različita rješenja

S obzirom da je Pariz opozvao svog ambasadora iz Ankare nakon Erdoganovih oštrih verbalnih napada, može se reći da su bilateralni odnosi dvije države dotakli dno. Kao odgovor na Macronovu odbranu antiislamskih crtanih filmova, Erdogan mu je savjetovao da „posjeti psihijatra“.

Takvi verbalni napadi su nedostojni i zaista neopravdani. Ali ako se diplomacija svede na matematičku formulu, to bi bilo: diplomatija = dijalog po svaku cijenu. Kada je ruskog ambasadora u Turskoj Andreja Karlova ubio njegov turski tjelohranitelj u decembru 2016. godine, uzvikujući „Alahu Akbar“, Moskva nije prekinula diplomatske odnose sa Ankarom.

Ovo je vrlo izuzetna razlika u radu sa izuzetno složenim dosijeom. Ako između Pariza i Ankare prevladaju emocije, pri čemu svaka strana insistira na svojoj nekadašnjoj ulozi u skladu sa sopstvenom suverenom politikom, a Sredozemno more, kao i prije 400 godina, i dalje ostaje poprište žestokih rasprava, nešto nije u redu.

Francuska i Turska zauzimaju težak put kolizije, bilo u Libiji ili Siriji, bilo sada u Nagorno-Karabahu. Možda je ovo sučeljavanje tako žestoko jer se istorijski može vidjeti simetrija u odrazu svake strane: Francuska vjeruje da je revolucija 1789. godine potkrepila univerzalizam određenih vrijednosti.

Trijada „sloboda, jednakost, bratstvo“ nesumnjivo je bila slogan svih narednih revolucija. Ali svijet se promijenio, ne samo u posljednjih 300 godina, već i u posljednjih 30.

S druge strane, tu je Turska, u kojoj su kalifi bili duhovne vođe sunitskog muslimanskog svijeta skoro 450 godina. Erdogan redovno iznosi ove tvrdnje prema liderstvu, ali takođe postoji duboka provalija između arapskog muslimanskog svijeta, s jedne strane, i turskog svijeta, s druge strane. Uostalom, niko nije zaboravio vjekove osmanske okupacije.

Poštovanje jednih prema drugima

Pariz i Ankara treba da zakopaju ratnu sjekiru i da pokušaju da riješe brojne sukobe diplomatski, uzimajući u obzir zajedničke interese.

Odmah nakon brutalnog terorističkog napada na crkvu u Nici, Turska je izrazila saučešće Francuskoj.

Tursku je sada pogodio razorni zemljotres. Neka primi prijedloge za pomoć, bilo u obliku pojasa za spasavanje ili u bilo kom drugom obliku; i neka turske vlasti prihvate ovu pomoć. Znamo da takvi gestovi mogu pomoći u prevazilaženju brojnih „barijera“.

Zapravo, umjesto da nastave svojim konfrontacionim tokom, stranke bi trebalo da promjene ton na svim nivoima i pokažu više poštovanja jedna prema drugoj: obje strane bi od toga imale koristi. Pandemija i njene teške ekonomske posljedice pogodile su nas sve.

Sa zaključavanjima koja su uvedena na nekim mjestima i malim preduzetnicima koji se bore da prežive, nisu karikature ili slijepo nasilje religijski vođeno ono što bi trebalo da bude u prvom planu. Sva naša društva su pod ogromnim pritiskom, a građanska prava su svuda umanjena. Ono na šta bi i Francuska i Turska sada trebale da se usredsrede nisu prošlost i njihova nekadašnja veličina, već nešto veće.

3.6 7 votes
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
13 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Meštar
Gost
Meštar
25 dana prije

Interesntan članak , a nema komentara. Francuska se debelo uvalila, a nema vojnu premoć kao nekad. Nema tu mira jer su Turci samo Turci i nanjušili su slabost. Francuskoj su svi saveznici okrenuli leđa. Erdogan se drži povijesnih modela, a otomanski je bio iznimno uspješan. Taj čovjek vodi zasada uspješne ratove na tri kontinenta: Sirija,Libija,EU,Indija,Azerbejđan i Kina.Siguran sam da ovi napadi u Beču i Francuskoj vode do Muslimanske braće. Turci upravo ratuju na tlu Francuske i Austrije,a Europljani pokazuju slabost. Bez milosti je napao nuklearnu silu. Nažalost nema tu mira. Ovo će eskalirati. Turci bi sami već propali, ratovi su iznimno iscrpljujući, oni nemaju gospodarski potencijal za to, ali tu je drugi dio Muslimanske braće onaj u arapskom svijetu, iznimno bogat.

Hakumatata
Gost
Hakumatata
25 dana prije
Reply to  Meštar

Uh jesi analitičar.

Zsphere
Gost
Zsphere
25 dana prije
Reply to  Meštar

Uh, uh, uh. Mozda ako se gleda sve kontra od ovoga sto si rekao moze biti blizu istine. Francuska odavno nije drzava vec firma kao i vecina ostalih firmi.

Aris
Gost
Aris
25 dana prije
Reply to  Meštar

Neka turci ratuju na svih pet kontinenata, to je samo Erdyev ego trip. Ratove na kraju treba dobiti i trebaju biti isplativi jer su onda besmisleni. Što duže traju to će tursku prije iscrpiti kao i islamistčko bratstvo. Što je dobro jer će Erdy na kućnom planu izgubiti.
Izgubit će u Siriji jer će Asad grisi komad po komad teritorije koja se polako prazni poslije otvaranja novih frontova i Ruskog pritiska. Karabah će doći u pat poziciju i Rusi će ponovo preuzeti Armenijju kada svrgnu zapadnu struju koja je došla sa obojenom revolucijom na vlast, zato i čekaju da ovi izgube što više teritorija i ljudi.
Izubiti će u Libiji jer je jednostavno pre skupa a ništa iz toga ne dobijaju, osim toga tu je Egipat koji to može sve neutralizirati.
U Kini su sa Ujgurima izgubili jer su ovi u konc logoru.
U Evropi su dobro došli, što više nreda rade to će priije propasti multi-kulti i turci i ostali islamisti gube (ovo Rusima jako odgovara jer se pojavljuju ponovo nacionalne države), Francusa obriše Tursku sa mape za par minuta, ali nije u vojnom porazu smisao nego u ekonomsko-političkom. Osim toga turci nigdje nisu vodili ratove nego samo vojne kampanje, a pritisak raste. Ni ostali islamisti ih neće financirati kad vide da gube novce a rezultata nema.
Ima toga još za pisati ali pratim Usa izbore oni određuju budućnost planete što je važnije od klauna sa Bosfora.

Last edited 25 dana prije by Aris
Mohikanac
Gost
Mohikanac
25 dana prije

a gdje je tu Moskva , šutnjom i taktiziranjem pokazuje slabost , isto ako padne Karabah to je sigurno znak da je Moskva vise nije svjettska sila nego je negdje na nivou Turske cak mozda i ispod jer Turska ima svoju vojsku i u Rusiji (muslimani), Turska se nije htjla povuci iz Idliba sto je nesto slicno sa Karabahom a Rusija se ne usudi zastitii Karabah

Zsphere
Gost
Zsphere
25 dana prije
Reply to  Mohikanac

Bice da je upravo jermenija odnosno vlast bile slaba na suske i dolare i surovala sa svim i svakim, vjerovatno i azeri imaju ruke do lakata umocene u zelembace prljave tako da nije sve crno bijelo. Sada ih treba prvo osvijestiti da ce i jedni i drugi nadrljati zbog toga pa tek onda rjesavati problem. Mada kada bi se do toga stanja doslo problem bi se rijesio brzo sam od sebe tako reci.
Ko nadrlja u tim igrama mi to najbolje znamo, trebali bi znati

Max
Member
Max
25 dana prije

I danas bi Eugen Savojski bio potreban.

Max
Member
Max
25 dana prije
Reply to  Max

Francuska može nauditi Turskim Interesima na više bojišta. Može pomoći Armeniji Grčkoj i Haftaru i I Egiptu iu Libiji a Erdogan može nastaviti potpaljivati ekstremiste onda će bit još više terorističkih napada.

Meštar
Gost
Meštar
25 dana prije
Reply to  Max

Dakle. Eskalacija. Da Pariz ima dva nosača aviona s pratećim brodovima u Sredozemlju ne bi Turci mrdali. Ne bi ni bilo sukoba. Ovako ćebit povuci potegni i puno krvi. Ovde ima jedan suparnik Turske koji je opasniji od njih, a to je Izrael. Tu je prevaga di Turci gube. Onda USA ko god da pobijedi u Americi staje protiv Turske

Zsphere
Gost
Zsphere
25 dana prije
Reply to  Meštar

Nije ovo prvi svjetski rat, cak i za to vrijeme tvoja analiza je zastarjela. Sasvim drugaciji su interesi ovdje, interesi hipermegagiga kompanije. Ko nece da radi za kompaniju a da nema moc kao Rusija, Kina donekle, sa tim se obracunava svim sredstvima. No vremena se promijenila i to vise ne garantuje pobjedu. Turci nemaju kud, jednostavno ce ih pritjerati uza zid, ili da izdrze dok se sranj. ne zavrsi ili da postanu ruska gunernija, a ni jedno ni drugo nije izgledno. Sada plove po dubokom moru bez radio veze sta se desava na kopnu.

tihobl
Gost
tihobl
25 dana prije
Reply to  Max

Eugena bi danas odmah strpali u Hag.

Austrijanac101
Gost
Austrijanac101
25 dana prije

Opisani su svi znakovi propadajućih sistema. Naravno da se okreću u prošlost jer budućnosti nemaju. Jeste vidili graf lyra vs. zlato?? Ovo mi se sve sada čini kao neka diverzija.
A za našeg “prijatelja” iz Constsntinopola želim poželjeti jednu muzičku numeru i divnu sevdalinku: U Stambolu na Bosforu bolan paša (sultan wanabe) leži.

Ako bude potrebe i toliko se sultan uzjoguni to će riješiti, kao i svaki put do sada, braća slaveni. Da ne navodim dobro znane primjere.

Živili!

Last edited 25 dana prije by Austrijanac101

POVEZANE VIJESTI

Izbornik