Danas se pojmom šerijat manipulira na svim razinama — od političkih tribina do propovjedaonica, od zapadnih medija do ulica muslimanskih gradova. Političari ga koriste kao strašilo, kao simbol prijetnje „drugome“, dok ga pojedini samozvani tumači vjere koriste kao štap kojim upravljaju savješću običnih ljudi. Ono što je u svojoj suštini bilo put prema izvoru bistre vode, postalo je mutna rijeka u kojoj se pere ideologija, opravdava nasilje i guši sloboda.
U ime šerijata danas se vodi rat riječima, ali i oružjem. Jedni ga prikazuju kao monstruozni sistem represije, dok drugi u njegovo ime traže moć i kontrolu. Između te dvije krajnosti gubi se ono što je u Kur’anu jasno – da je šerijat put prema spoznaji, a ne sredstvo dominacije.
Istina je da šerijat nije neprijatelj modernog svijeta, ali jest žrtva ljudske pohlepe za moći. U rukama onih koji ne razumiju, on prestaje biti voda koja čisti i postaje oružje koje ranjava.
Šerijat u islamu: definicija i izvorno značenje
Arapska riječ šarīʿa često ima negativnu konotaciju na Zapadu. Taj se pojam često poistovjećuje s „islamskim zakonom“ koji određeni mračni režimi nameću svom narodu. Šerijat tada priziva slike islamskog kaznenog zakona, odmazde ili kamenovanja.
No, značenje riječi šarīʿa u Kur’anu zapravo je mnogo šire – i daleko svjetlije – nego što se obično misli. U Kur’anu, šarīʿa je put koji vodi razumijevanju i poštovanju Božjeg zakona. Etimološki, to je put koji vodi do izvora bistre vode.
Šerijat u islamu: relevantni kur’anski odlomci
Riječ šarīʿa u Kur’anu se spominje samo jednom: „A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem (šarīʿa) određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju,“ Sura 45, ajet 18 – Prijevod: Besim Korkut
Ovdje šarīʿa znači put koji treba slijediti kako bi se približilo Bogu i Njegovom „poretku“, odnosno Božjem zakonu – put koji podrazumijeva nastojanje da se razumije Božanski red.
Kur’an, tekst objave, pokazuje smjer. No, veći dio puta čovjek mora sam prijeći da bi stigao do svjetla: potrebno je raditi na sebi, propitkivati se, naučiti razlikovati. Također, valja odbaciti predrasude i ne slijediti „strasti onih koji ne znaju“ – ovdje se zapravo osuđuje stav onih koji misle da sve znaju, drugim riječima, fanatika.
Razumjeti Božji zakon, dakle, zahtijeva trud i volju.
Vrijedi napomenuti da se riječ šarīʿa u Kur’anu pojavljuje još dvaput, ali u izvedenom obliku – u Suri 42 (ajet 13) i Suri 5 (ajeti 48–49).
Citirat ćemo osobito sljedeće odlomke: „On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu (Abraham) i Musau (Mojsije) i Isau (Isus): ‘Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!’ Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.“ Izvor: Besim Korkut
I ovdje tekst poziva da se ne slijede slijepo oni koji tvrde da posjeduju istinu. Poziva na razlučivanje, na povratak izvoru kozmičkog zakona vlastitom voljom, bez da se čovjek dâ zavarati.
Šerijat u islamu: put prema izvoru bistre vode
Na arapskom jeziku riječ šarīʿa potječe od korijena šaraʿa, što znači „otvoriti“ ili „postati jasan“. Etimološki, to je također „put koji vodi do izvora vode“ ili „put koji vodi prema izvoru bistre vode“. Taj izvor, naravno, jest Bog, ali i ulaz u istinski Život – svijet razumijevanja, mira i Ljubavi. Ta voda također podsjeća na rijeke Raja.
Šerijat bi, dakle, bio put koji vodi prema raju, mjestu obilja i vječnog blaženstva. Bistrina vode simbolizira odsutnost smutnje: strasti i ego su nadvladani, svijest se otvorila.
U tom smislu, ideja šerijata ima duboku paralelu s biblijskim pojmom i Isusovim učenjem o „živoj vodi“ (Ivan 4,14) – obje tradicije govore o istoj stvarnosti: o putu prema Bogu kroz čistoću srca, razumijevanje i ljubav. Izvor: Evanđenje po Ivanu
Na kraju, šarīʿa se može definirati kao put koji vodi prema Bogu. Taj pojam daleko nadilazi zakonodavni aspekt: to je duhovni put, intimno putovanje koje zahtijeva trud i prepuštanje.
Povratak izvoru
Vrijeme je da se šerijat vrati svojem izvornom značenju — kao simbolu puta, a ne prijetnje. Umjesto da ga koristimo kao oružje u ideološkim sukobima, trebamo ga razumjeti kao poziv na pročišćenje duše, razumijevanje drugoga i traganje za istinom.
U svojoj srži, šerijat ne razdvaja ljude – on ih poziva na sklad s božanskim zakonom svijeta, na život u ravnoteži, istini i suosjećanju. On ne pripada ni politici ni institucijama, već svakom čovjeku koji traži svjetlo u sebi.
Ako taj smisao ponovno otkrijemo, šerijat više neće biti predmet straha ni moći – nego most između vjere, razuma i čovječnosti. Put prema izvoru bistre vode nije vlasništvo jedne religije. To je put svakoga tko želi živjeti u istini, miru i ljubavi.
Kršćani i muslimani, unatoč razlikama u obredima i teološkim tumačenjima, u svojoj srži uče iste temeljne istine: da postoji samo jedan Bog, Stvoritelj svemira, milostiv i pravedan, koji poziva čovjeka na ljubav, praštanje i istinu. Oboje priznaju Abrahama kao duhovnog oca vjere, oboje štuju iste poslanike i svi se okreću prema Bogu u molitvi — kršćani kroz Krista, muslimani kroz Kur’an, ali svi prema istom Izvoru. Kad se musliman moli „Allahu“, a kršćanin kaže „Bože“, oni se zapravo obraćaju istom biću — vječnom, nevidljivom i svemoćnom. Razlika je u jeziku, ne u Bogu; u obliku molitve, ne u srcu koje moli.
Ovaj članak je dio serije članaka koji nastoje raskrinkati predrasude, stigmatizaciju i pogrešna tumačenja koja se stoljećima lijepe uz islam i Kur’an. Cilj serije nije obrana religije, nego vraćanje činjenicama, razumom i humanim tonom onome što je često iskrivljeno političkim, ideološkim ili medijskim interesima. Kroz analitički, ali pomirljiv pristup, ovi tekstovi pozivaju čitatelje – vjernike i one koji to nisu – da Kur’an ponovno pročitaju očima dostojanstva, znanja i međusobnog poštovanja.
“Religije” nisu na strani istine. Čovjek poput Isusa Krista je stalna smetnja, jer ljude podsjeća da i oni mogu biti jednako lijepi, jednako uzvišeni, jednako istiniti – a to boli. Zbog njega se osjećaju inferiorno, a nitko se neželi osjećati manje vrijedno. Postoje samo dva načina da se neosjećaju manje vrijednima: jedan je da postanu superiorniji, to je težak način, dugotrajan način, i veoma opasan jer će morati hodati sami. Jednostavniji način je da unište onoga tko je superiorniji. Tako će se cijelo mnoštvo sastojati od jednakih ljudi. Nitko neće biti superiorniji, nitko neće biti inferiorniji. Svi su, svatko na svoj način, prepredenjaci, prevaranti, kriminalci. Svi su zavidni, svi su ambiciozni. Svi su u istom položaju i razumiju jedan drugoga, svi govore istim jezikom. I nitko nediže strku radi istine, Boga… Ljudi su sretni bez Isusa, ..itd… jer su ti ljudi poput visokih planinskih vrhunaca pa u usporedbi s njima… Čitaj više »
Gospodine Božić pohvaljujem vaš smisao članka. Otvorena vrata čistog srca je put k izvoru unutar svakog čovjeka, kad se spoji s izvorom je svjetlo koje svijetli.
Nema to veze sa Božjom milošću…samo sa uništavanjwm neistomišljenika…tužno u 21. stoljeću…😪
Vaša se ideja G. Božiću bijeli se kao snijeg👍, ali đaba si krečio”. 😔
Rijeci imaju svoje znacenje a nama treba izraz za ono sto predstavljaju danas. Tako i dzihad, sto bih se netko trebao tjesiti da dzihad znaci nesto drugo? Rijeci sloboda i pravda su svacije, ofucane, svaki sistem stjece slobodu iznova … ali i oni prethodni su isto slavili slobodu.
Sto bih ja sad trebao ostati bez rijeci. “Bez rijeci”, doslovno. Objasnjavati valjda … nisam ja mislio ovo nego … pravi, pravi, muc, muc, serijat, ne ovaj iskrivljeni, ne, ne. Ne pada mi na pamet!
Serijat je ovo sto znaci danas a teoloske vratolomije ostavljam profinjenim diskutantima.
Ima ovdje jedan drugi dio … abraham odnosno ibrahim i fore. Ukljucimo i zidove onda?
A budiste necemo, premda budisti i tak’i imaju vise smisla nego “monoteisti”.
Ovo je neki panreligijski iskorak, zapravo politicki.
Od šerijata u teoriji puno je bitniji onaj u praksi.
Moze vise o:
Šta se desilo s prosvjetiteljstvom?
Prosvjetiteljstvo je u 18. stoljeću širilo ideje razuma, znanosti i slobode, vjerujući da obrazovanje može stvoriti pravednije društvo. S vremenom su ti ideali izgubili snagu jer su ih nadjačali politički interesi, pohlepa i borba za moć. Industrijska revolucija i ratovi pokazali su da znanje može biti alat kontrole, a ne samo napretka. Proces prosvjetiteljstva zaustavili su sistemi vlasti i ideologije koji su ga podredili svojim ciljevima. Danas se ti ideali pokušavaju obnoviti kroz otvoreni pristup znanju i kritičko mišljenje, ali izazov ostaje: kako sačuvati mudrost u svijetu tehnologije koja misli brže od čovjeka.
Ma džaba priča, teorija, filozofija…Dok ne spoznamo sebe, TO što u svojoj biti jesmo (a ne ono što mislimo da jesmo- tijelo, um, ego), dotle nema istinske transformacije i ispravnih tumačenja religijskih tekstova…Samo kada duboko zaronimo u sebe i spoznamo TO (odakle dolazimo, kuda idemo…) možemo živjeti u miru sa sobom i Životom oko nas…Kako, zašto? Pa zato što ćemo cijelu božansku Kreaciju doživljavati kao dio sebe, TOg ogromnog prostranstva čiste svijesti koja jedino postoji…“La ilaha illallah” znači – samo Bog jeste…dakle, nema dvoje, troje…sve je Jedno bez drugog. Naša identifikacija sa “pojedinačnim”, odvojenim (egom) izvor je sveg neznanja i zala koja nam se dešavaju kroz život.
Danas pozdravljamo veliko B . . . i put prema spoznaji različitim pristupima o istome…..te navodim činjenicu:Tko pokreće ljudsko srce po formiranju neovisno o rasi i okruženju ?….da ne odem u litanije kopirati ću dio iz “Tečaj o čudima”….. 2. Mnogi čuvaju stražu nad svojim zamislima jer žele zaštititi svoje sustave mišljenja onakvima kakvi jesu, a učenje znači promjenu. Promjena uvijek plaši one koji su odvojeni, jer ju ne mogu zamisliti kao korak prema iscjeljenju razdvajanja. Oni učenje uvijek promatraju kao korak prema daljnjem razdvajanju, jer je razdvajanje bilo njihovo prvo iskustvo promjene. Vjerujete da ćete, ukoliko ne dozvolite promjenama da uđu u vaš ego, naći mir. Ova duboka zabuna je moguća samo ako smatrate da jedan sustav mišljenja može stajati na dva temelja. Iz ega ništa ne može doseći duh i ništa ne može doseći ego iz duha. Duh ne može niti ojačati ego niti umanjiti sukob unutar njega.… Čitaj više »
….za što bolje razumijevanje je dan savjet grupnog izučavanja i raspravljanja danog …uzeti ću još dijelić: 9. Bog nije tvorac straha. Vi jeste. Vi ste odabrali stvarati drukčije od Njega i stoga ste stvorili strah za sebe. Vi niste u miru jer ne ispunjavate svoju ulogu. Bog vam je dao uzvišenu ulogu koju vi ne ispunjavate. Umjesto toga, vaš ego je izabrao strah. Kad se probudite nećete ovo moći razumjeti jer to je doslovno nevjerojatno. Sada nemojte vjerovati u nevjerojatno. Bilo kakav pokušaj povećavanja njegove vjerojatnosti je samo odgađanje neizbježnog. Riječ «neizbježno» je za ego zastrašujuća, ali radosna za duh. Bog je neizbježan i ne možete Ga izbjeći kao što ne možete izbjeći sebe. 12. Iz svog ega vi ne možete učiniti ništa kako bi spasili sebe ili druge, ali iz duha možete činiti sve za spasenje oboje. Poniznost je poduka za ego, a ne za duh. Duh je izvan… Čitaj više »
Pustinjske “religije” imale su uvijek, oduvijek i zauvijek isključivo jednu ideju a ta je da arapi i židovi ne rade a jedu te da ih pokoreni i opljačkani narodi uzdržavaaju.
Animizam smatra da sve živo i neživo u prirodi posjeduje dušu.
Sve je jedna jedina Sveta celina.
–
Monoteističke religije, u praksi, smatraju da jedino oni imaju dušu.
Svi ostali se mogu uništiti bez griže savesti.
Svet ostaje u nasledstvo monoteistima koji su jači
Celina-to smo mi.
–
Vernici nauke i racionalizma smatraju da niko nema dušu.
Sve na svetu se može uništiti bez griže savesti.
Celina ne postoji
Mislim da je ovo koristan prilog,svježe pušteno: …„Slično privlači slično“, uobičajeni izraz za univerzalni zakon privlačenja, proces je kojim zajednički stvarate okolnosti i uvjete u svom životu. Energija je neutralna i nema sposobnost rasuđivanja, ali njezini izvori imaju veze s uputama koje daju vaše misli i osjećaji. One koje su pozitivne prirode proizvode visoke vibracije, a one koje su negativne proizvode niske. Sve vibracije koje zračite izbacuju se u univerzalnu juhu, da tako kažem, traže ono što najviše odgovara vašim uputama i, poput bumeranga, donose vam to podudaranje. Zato smo vas potaknuli da razmišljate o tome što želite , a ne o tome što ne želite.Također na osobnoj razini, „slično privlači slično“ može objasniti zašto vas privlače neke osobe koje upoznate, a druge ne. Stav, teme razgovora i izgled očiti su aspekti prvog dojma, ali vibracije osobe temeljni su razlog vašeg interesa ili nezainteresiranosti za daljnje upoznavanje. Isti princip vrijedi i za vašu reakciju… Čitaj više »
Slično poštovanju Božjih Zašovijedi u kiršćanstvu i židovstvu.
Moje je mišljenje da nema zla u tome da čovjek slijedi Božanske zakone ili put koji nam je pokazao Isus. Problem je u tome kako netko to tumači . Problem je kad čovjek uzme za pravo nekog kazniti po nekom zakonu, a onda napiše kojekakve uredbe i zakone koji nikako ne odražavaju Božju volju, pogotovo ubiti nekog. Po nauku Isusa mi bi svojim djelovanjem trebali širiti Božju ljubav i poticati i druge da se promjene na bolje jer bi to trebao biti zakon, živjeti u ljubavi za Boga i bližnjega, a nad zlima raditi egzorcizam ako su toliko opsjednuti zlom da se drugačije ne mogu obratiti. Tako bi trebalo biti ali nije jer čovjek ima izbora. Ima ga dotle dok je živ, a koliko je to ne zna. Tad svako dobro ili zlo dolazi na naplatu. Dakle izbor koji napraviš ovdje je vječan. Zato ljudi ne podliježite zlu niti radite… Čitaj više »
Imam tanku tamno-plavu muslimansku knjižicu “Džihad – borba na Allahovom dž. š. putu”, gdje kaže da je “Mali Džihad” rat protiv vanjskog neprijatelja, a “Veliki Džihad” je rat protiv unutarnjeg neprijatelja – raznih loših osobina unutar čovjeka.
Knjiga je odlična.
Čudni su putovi Gospodnji. Nije bez veze srušio babilonsku kulu i ljudima izmiješao jezike.
Zanimljivo bi bilo da slušamo samo teologe u filozofe vjere, kao i tumača svetih knjiga s mjesta gdje je sve nastajalo. Mislim da je sve u evropskoj dogmi manipulacija i interes.
Dovoljno je reći, briga me što se neko ljudi, kršćani u Božjoj zemlji, tj. tamo gdje su se sve abrahamske religije rodile i napisale, originalno, zabranjena je svinjetina i sve što nije bogu milo, na isti način i jednom o drugim i trećim.
Ne zalazom, ne znamo ko kako smo iz manipulirani od divljaka a Apenina, poviše Alpa, s kišnog otoka i iberijskog otoka. Mi smo dobri ovdje i trebamo sve uvažavati. Malo nas je i uvijek nam zabijaju klin u odnose.
Nebitno je sto pise u Kuranu….stoga je i rasprava o šariji jos manje bitna….Isus je PUT,Istina i Zivot…on je Stvoritelj,Otkupitelj i Spasitelj…on je jedini PUT k Ocu
Po djelima njihovim ćete ih prepoznati. Što je šerijat najbolje pokazuju Bokoharam, Talibani, Kalifat, odnosno Islamska država, Sirija…. Zapravo nema primjera dobra u šerijatu za one koji se ne žele pokloniti onome koji nema sina i imena, skuplja robova i treba ljude da za njega ubijaju one koji mu se neće pokoriti.
Sve one sporne i negativne stvari u Kuranu, ili Bibliji- sve je to kamilica u usporedbi sa onim što piše u Talmudu. Cijeli Talmud je nacizam, pedofilija, sotonizam.
čak je i Hitlerov Mein Kampf amaterska knjižica u usporedbi sa Talmudom.
Ali dok mainstream mediji rado ističu nešto sporno iz Kurana, ili Biblije, u Talmud nitko ne smije dirati.
Pa Ursula von der Leyen je u EU parlamentu rekla, da se EU bazira na “vrijednostima Talmuda”.😆️
Da, zlobnici bi rekli, – zaista je tako,
Kada bi neki mainstream medij, objavio citate iz Talmuda, ondmah bi taj medij bio ukinut i cijela redakcija dobila otkaz.
Okej, onda nemojmo islamski zakon zvati “šerijat” nego islamski zakon. Eto, rehabilitirali smo riječ, ali ključna stvar je nepromijenjena – zahtjev za striktnim poštivanjem normi propisanih u Kuranu ili islamskoj katehezi. I taj zahtjev, naravno, vrijedi samo za nas kmetove, ali ne i za moćnike. Dakle, isto sranje kao i sve druge religije.
Ne vidim, doduše, razlog da se Evropa plaši Islama i Kurana. Striktnost u normama je karakteristika određenih kultura u određenom vremenu i prostoru, bez obzira na religiju. Obično se događa tamo gdje je život suroviji, a čim se podigne stupanj blagostanja, striktnost jenjava. Evo, Turska je primjer muslimanske zemlje s velikim stupnjem tolerancije i sloboda.
Evropi se šerijatski islam može dogoditi samo ako se ekonomski samoubije, a ne zato što postoje muslimanska geta u par većih gradova.
Ovaj natpis me podsjeća na one mantre o komunizmu koji je kao bio dobro zamišljen, ali te zamisli se nisu sprovodile u praksi pa se stvar eto izrodila. Ista je stvar i sa šerijatom. Možda u Kuranu i piše to što autor govori, ali praksa očigledno pokazuje nešto sasvim drugo. Davno je netko mudar rekao da ne treba slušati što ljudi govore, nego gledati što rade.