Facebook nekada zna biti vrijedan izvor informacija, jer na toj, ali i drugim društvenim mrežama, možete čuti glas novinara i aktivista koji ne mogu dobiti prostor u mainstream medijima, onim režimskim da ne govorimo.
Tako je jučer Sanja B. iz Zagreba objavila sljedeću priču, uobičajenu za Hrvatsku, vjerojatno i širu regiju, koja zorno dočarava spregu između raznih sumnjivih osoba, koje se predstavljaju kao poslovni ljudi, iako nemaju i nikada nisu imali nikakvu ideju koju bi, trudeći se i radeći, proveli u djelo kako bi njima osigurala zaradu, čak i pristojan profit, a zajednici ponudili nešto od čega će imati koristi u bilo kojem smislu. Takvih pravih poduzetnika u nas je malo i zemljom vladaju oni koji bez ideje i bez ikakvog truda stječu bogatstvo razarajući sve oko sebe.
Priča je sljedeća: “Ček’, ček’… jesam li ja to dobro pokopčala? Osnuješ udrugu koja aplicira na razne natječaje. Dobiješ gradski prostor koji ima mogućnost proširivanja djelatnosti i na ugostiteljstvo. Osnuješ lijepo firmu koja dobije dio prostora namijenjen ugostiteljstvu. Onda si svoj na svome. Opušteno apliciraš i dalje sa svojim dobrim i hvale vrijednim programima i opušteno sjediš na vazda prepunoj terasi. Ne opterećuješ se politikom, podmetanjima, jer imaš čovjeka koji je batina i Bog grada… Čak mu i podršku daješ. Onda se odlučiš riješiti neke kućice u Istri, jer nemaš ti vremena za ljetovanja. Srećom, baš je tvoja firma zainteresirana za kupovinu i adaptaciju. Tako možeš i dalje opušteno smišljati odlične i hvale vrijedne programe na dobrobit cijelog grada i njegovih građana, pogotovo jer crpiš financijsku pomoć i od raznih institucija koje potiču tvoj rad. U rijetkim trenucima dokolice, sjedneš na terasu kina Europa i svijet ti se čini tako lijep, uređen,… premda često prikazuješ filmove koji tvrde suprotno. Zanesenjak i sanjar si, što ćeš.. Ali ne lezi vraže, evo ga nešto kao u Faustu… Dolazi naplata… Tko će koga, vidjet ćemo u nastavku. Sad ću gledati sa strane.”
Prema priči se zna da je riječ o kultnom zagrebačkom kinu “Europa”, koje se do demokratske tranzicije zvalo kino “Balkan”, ali je s promjenom imena promijenilo i vlasničku strukturu i prestalo je biti društveno vlasništvo stanovnika grada Zagreba i postalo je vlasništvo, kako to mora biti u “modernoj i uređenoj europskoj državi”, vlasništvo grada. Tko se sjeća značenja pojma “društvenog vlasništva”, dobro zna da to nije isto kao vlasništvo grada u kojem živimo, iako bi u pravnom smislu od nas izabrani zastupnici u gradskom vijeću, županiji, ili gdje već, trebali štititi isključivo naše interese. Ali to, naravno, nije slučaj. Ne u Zagrebu, već gotovo nigdje u Hrvatskoj.
Ali da napravimo malu digresiju. Naime, kako je ogorčeno primijetio jedan od kritičara prosvjeda, ali ne zato što podržava ovu shemu vlasničke strukture i ustupanja društvenog vlasništva ili, ako Vam se baš ne sviđa ovaj mrski “komunistički” termin, vlasništva građana privatnim ulagačima koji onda u ovom slučaju od kina dijelom naprave ugostiteljski objekt, onda su se trebali buniti kada su se kulturni, sportski i drugi slični objekti otimali od građana i davali na raspolaganje vrhu gradske vlasti. Kao što je rekao, kino “Europa” nije izgubljeno sada, kad je došlo do raskola između grada Zagreba kao najmodavca i poduzetnika kao najmoprimca, već početkom ’90-ih, kada je u tamnim ratnim vremenima, daleko od očiju javnosti, kino “Balkan” postalo kino “Europa” i prestalo je biti vlasništvo stanovnika grada Zagreba. Sve ostalo je bilo logičan slijed događaja.
No vratimo se na ovu tipičnu hrvatsku priču i pogledajmo što, opet na Facebooku, piše aktivist Branko Obradović iz Pule, kako bi bolje razumjeti slikovito opisanu i zanimljivu objavu Sanja B. iz Zagreba
Zoveš se Boris Matić i direktor si Zagreb Film Festivala koji upravlja Kinom Europa, umjetnički si voditelj Umjetničke organizacije Zagreb Film Festivala (UOZFF), vlasnik si tvrtke Propeler film d.o.o. i luksuzne vile Casa LaBobina u Istri?
Koja je tvoja tajna uspjeha?
1. Bandiću potpišeš podršku za predsjedničke izbore. Ne smetaš ni njemu ni duopolu HDZ-SDP u pljački i rasprodaji Hrvatske.
2. Plaćaš sitnu lovu ispod tržišne vrijednosti za mjesečni najam 1400 kvadrata u strogom centru Zagreba.
Ovdje je riječ o prostoru kina “Europa”, koje ima glavnu i popratnu kina “tržišnu djelatnost”.
3. Zarađuješ od kafića u sklopu prostora.
4. Uzimaš silnu lovu od grada i države…. “U četiri godine Propeler film je dobio od Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), koji raspolaže i proračunskim novcem, najmanje 7 i pol milijuna kuna. UOZFF je u pet godina od grada Zagreba dobio najmanje šest i pol milijuna kuna. Od države, također u pet godina, dobio je najmanje četiri milijuna kuna.”
5. Tvojih osam radnika plaćaš 3500 kn mjesečno. Vjerojatno su vrlo vrijedni dok čiste salu nakon neke žustre tribine o teškom položaju radnika u Hrvatskoj.
6. Komercijalnim aktivnostima kafića te faraonskim donacijama ostvariš milijunsku godišnju dobit pa onda gotovinom izgradiš velebnu vilu u Istri. Onda i tu za džeparac zarađuješ dodatnih 400 do 500 eura dnevno od najma. Nema informacija koliko su plaćene spremačice.
I onda, kada ljubav s Bandićem pukne i kada ti ne produži najam, pozoveš u pomoć “građanske aktiviste”, “zabrinute građane” i “angažirane kulturnjake”. Jer, kažu nam ti veliki borci da je tamo u kinu Europa “održano puno aktivističkih tribina”.
Vrlo zanimljiva priča, koju bi, budimo iskreni, kao Sanja B. trebalo uzeti kao nešto u Faustu.
“Dolazi naplata. Tko će koga, vidjet ćemo u nastavku. Sad ću gledati sa strane”, piše naša prijateljica iz Zagreba.
Za kraj, zašto u naslovu stoji da je ovo “arhivirana priča”? Zato što nitko nije podigao glas kada je trebalo i sve je godinama funkcioniralo “besprijekorno”. Tek sad, kao što to obično biva u slučajevima kada predstavnici političke i poduzetničke elite uđu u sukob, otkriva se sva prljavština o kojoj se šutjelo desetljećima.
Hvala na tekstu
Pa problem je puno veći nego šta se čini, a to je kako se pod floskulom “slobodnoga tržišta” provuklo skroz nešto drugo i to nije obrazac svojstven samo “mladoj hrvatskoj demokraciiji” koja je već punoljetna i praši se ka mutava. Općenito putem raznih udruga građani sami financiraju svoju ekonomsku, kulturološku, moralnu i svaku drugu propast. Izuzmimo udruge dice sa posebnim potribama, invalida, branitelja . . . itd. Jasno kako je u ovome slučaju najbitniji “kafić” ka i u većini drugih. Prij nekoliko godin se u Hrvatsku pojavija i “strani investitor” koji je par godin operira sa hidroavionima, na prvi pogled to je izgledalo “izvrsno”, ali stvari su zahvaljujući obrascu funkcioniranja “slobodnoga tržišta” i funkcioniranja zakonodavne i izvršne vlasti krenile naopako. Ka uvjet poslovanja “strani investitor” je tražija i dobija lokacije na pomorskome dobru u najopterećenijim dijelovima luka i vala, također netransparentan je bija i najam servisnih prostora na pomorskome dobru,… Čitaj više »
Valjda je stao nekom na zulj, jer kad se tako nekom spominje imovina po novinama onda ga brzo dodju kamatarit.
Svađa razbojnika oko podjele plijena. Mafija ima državu a plijena iz doba mraka nestalo
Ovo je ono što se zove “javno-privatno” partnerstvo u kulturi i kada je kultura postala ekonomija. Ne smije imati gubitke. Privatni partner se odabere mitom, prevarom ili vezama. Sad se sjetom ovdje je bio dečko pisao iz Moskve sa svjetskog prvenstva. Jedno od najboljih kazališta u centru Moskve ima samo predstave. Ulaznica je bila 500 rubalja, a on je blagajnici rekao da ima samo 100. Pa je došla šefica i pustila ga za sto rubalja da gleda predstavu koja je išle 200 i neku večer zaredom. Profita nema. Glumci koji igraju su s akademije i sve plaća grad. Dalje ne bih. Ovdje makni Bandića i stavi bilo što bilo gdje drugdje što je javno, ali zaista javno, ne da gradsko poglavarstvo time upravlja kao da im je djedovina, i dobit ćeš istu priču. U mene nema kina, kazalište je gotovo pa mrtvo, ima jednu izložbu godišnje, a muzej??? Postav iz… Čitaj više »
Zanimljivo, u pravu si to se sa zgradom točno zna, tko je bio vlasnik, tko ju je izgradio kako i od koga je oduzeta i može li se ikako vratiti nasljednicima starog vlasnika. Kako se čini, ne može. Poslje pada Austro-Ugarske u ovim krajevima sve je krenulo na zlo i naopako. To kino me najmanje zanima, zadnji puta sam bio kad se zvalo Balkan i nije mi jasno žašto su se ljudi tamo skupili i prosjedovali. Kad su zatvarali proizvodne pogone u Zagrebu, osim radnika istih nikog nije bilo da prosvjeduje.
Puno je zanimljivija distinkcija javnog i društvenog vlasništva.
Međutim, desetljećima su se radnici u tvornicama odricali dijela dohotka koji je odlazio u ‘akumulaciju’ i bio investiran ili u tu tvornicu ili negdje drugdje…
Idealan primjer uzurpacije je telekom, gdje su ljudi sami svojim novcem financirali priključke…ili su postojali samodopronosi…a negdje su besplatno sami kopali kanale, npr za infrastrukturu.
I sad se pojavi jedan i kaže to je moje. Ili, češće, više njih, koji odluče to – prodati!!!
A gdje je pravni osnov za to?
Prodavati može samo vlasnik…
Kad nekog tamini igrači uzmu na ciljnik onda se sve zna o njima i sotonizira ih se do ibera. Čudim se da index nije istražio kojom to formulom Pionir koji je ćlan one grupe dobiva sve natječaje u gradu Zagrebu.
da to je taj gad iz soroševsko-malograđanskog radija 101 budala.
@soa
nije to tah matic
sa101je samobiris bez t
Ako je privatno vlasništvo neprikosnoveno onda bi po logici I svaki drugi oblik vlasništva trebao biti neprikosnoven.
Pretvorba društvenog vlasništva preko državnog u privatno vlasništvo je nezakonita.
Takva pretvorba je bila eksproprijacija.
Tako da je eksproprijacija sadašnjih I ovdašnjih ekspropijatora u bliskoj ili doglednoj budućnosti sasvim legitimna.
SoA Vidi, boli mene neka stvar ko je gradija, najbitnije je ko je to financira i odakle lova tome šta je financira i ko mu je da dozvolu za gradit . . . ko je bija dobar sa Napoleonon i dobro ga služija sigurno je bija financiran i gradija je u našim krajevima di je tija i šta je tija, posli sa Franon Josipon . . . pa sve do današnjih dana di smo vidili kako se financira npr Agrokor . . . tako da su ti te priče o gradnji kina Europa besmislene . . . odakle crkvi imovina koju je kroz povijest skupljala, ako nije iznuđivala i otimala uz pomoć vlasti koja je imala vojnu i policijsku silu . . . evo ja ću ti se opet vratit na početak priče . . . predpodstavi da ti i ja imamo miljuni euri, sa dokazanim porijeklom, u kuferu koliko… Čitaj više »
B Matić je veliki smrad. Još od 90te “umjetnički direktor Motovun film festivala,”, sa ogromnim budžetima priključio se na državnu sisu, koketira sa krim miljeom, Bandićev prijatelj ovo kino je samo dio crnila njegove predivne karijere. Takvi kao Boris su rak rana Hrvatske, jer korijeni i belo vode do najvećih političara u zemlji zaštićen je kao polarni medvjed.
Ako ako, Plenki hapsi sve da zataška svoj kriminal, Matić bi mogao postat njegova koleteralna žrtva, momak bi mogao završit u Remetincu, opravdano, nadasve.
Nevjerojatno koliko nacina za kradu su osmislili! Da postoji na olimpijadi takmicarska disciplina u lopovluku, sve tri medalje bi otisle na Balkan!
Kad si u savezu sa politikom i dijeli ti se javni novac lako ti je biti poduzetnik. Rizika nikakvog nema. Paratizirati na društvu, sisati mu krv kao vampir, ali držati kojekakve “aktivističke” tribine i pričati kako je svijet nepravedan. Tipično za lijevu političku opciju danas.
Balkan došao u Zagreb koji je nekada davno bio mali Beč. I imate ovo sada.