fbpx

Korejska kriza može uvući u rat SAD, Rusiju i Kinu, čak i ako to ne žele

Rat - SAD - Kina - Rusija

“Sučeljavanje između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država je bez sumnje puno opasnosti. Paradoksalno, ali se to događa upravo zato što nema, ili su gotovo neprimjetni, mehanizmi kontrole i upravljanja kriznim situacijama koji su tijekom pola stoljeća Hladnog rata smanjivali napetosti između dva bloka, prevladavajući mogućnost sukoba i koji su često dovodili do obnove dijaloga. Svaka kriza tijekom Hladnog rata je dovela do ponovnog uspostavljanja odnosa između Kremlja i Bijele kuće”, za Corriere della Sera piše Paolo Valentino.

“Ipak, Hladni rat se neće vratiti. Putin jest autoritarni vođa, ali nema hegemonijske globalne ambicije s ideologijom bivših čelnika Sovjetskog Saveza”, dodaje Paolo Valentino.

Za njega je sukob između Moskve i Washingtona “marginalan”, jer nije to polje na kojem se “odlučuje buduća svjetska ravnoteža i veliko pitanje mira i rata”.

Naime, prema talijanskom analitičaru, Putin ne želi vladati svijetom, stoga se pitanje rata i mira seli na Daleki istok, gdje korejska kriza prijeti da se pretvori pravi sukob u kojem će se rješavati pitanje svjetske hegemonije, a on će se voditi između Sjedinjenih Američkih Država i Kine.

To je ono što Graham Allison zove “Tukdidova zamka”, u koju, kao u Peloponeskom ratu između Atene i Sparte, sila u usponu i ona afirmirana često ulaze u sukob, čak i ako to ne žele.

Ovu misao ne treba olako odbaciti. Korejska kriza zaista može uvući Kinu i SAD u rat, iako ni jednoj sili taj rat ne bi donio ništa dobro.

Gordon Lubold i Jeremy Page prije tjedan dana za The Wall Street Journal pišu: “Pentagon je po prvi put pokrenuo pomorski patrolni program u Južnom kineskom moru kako bi se suprotstavio kineskim pomorskim zahtjevima, čime je zakomplicirao u sve napetije odnose između dvije vlasti.”

Naime, na taj djelić mora Kina tvrdi da polaže suvereno pravo.

No, može li Rusija imati ”marginalnu ulogu” u sukobu između Kine i Sjedinjenih Američkih Država. Peking je danas u savezu s Moskvom, upravo zbog toga što se u vojnom sukobu još uvijek sam ne može nositi s Washingtonom. Rusija to može, ali vuče logične i mudre poteze kojima izbjegava konfrontaciju.

Na početku Trumpovog predsjedanja se čak govorilo o dogovoru između Washingtona i Moskve kojim bi se ”riješili Pekinga”, što bi bio obrnuti proces od onoga kojeg je uspio provesti Kissinger u vrijeme Hladnog rata, kada je uspio podijeliti Kinu i Sovjetski Savez. Da je Trump to uspio, to bi bio šah-mat za ”Kineskog zmaja”.

Međutim, Trump nema Kissingera za državnoj tajnika, a Kina, kao ni Rusija, danas nemaju nikakvu namjeru izvoziti svoje ”ideologije” po svijetu. U tom trokutu su samo SAD zemlja koja je posvećena izvozu zapadne ”liberalne demokracije”.

Stoga u svom predviđanju Paolo Valentino pravi kardinalnu grešku, jer ne primjećuje da je novi Hladni rat, kojeg snažno zagovaraju američki neokonzervativci, jednako usmjeren protiv Moskve i protiv Pekinga.

S obzirom na situaciju, lako je razumjeti zašto si Kina nikako ne može priuštiti kolaps Rusije. Zbog toga je posljednjih godina partnera i saveznika podržavala na razne načine, omogućujući Rusiji da bez ikakvih smetnji živi pod sankcijama koje joj je nametnuo Zapad, ali i da relativno bezbolno prolazi razdoblje niskih cijena nafte.

Još uvijek nije jasno hoće li i u kojoj mjeri Kina poduprijeti Rusiju u sukobu sa Sjedinjenim Američkim Državama i njegovim saveznicima na Bliskom istoku, gdje je trenutno živ samo savez između Moskve, Damaska i Teherana. Peking je upravo otvorio vojnu bazu u Džibutiju, što mu osigurava da nadgleda svoja ulaganja u Afriku i da obrani projekt Novog Puta svile, koji će biti osovina globalnog razvoja Kine.

Posljednjih godina nije bilo znakova većeg angažmana Kine na Bliskom istoku, gdje se također nalazi Džibuti, ali je Kina nedavno sa svojom flotom uplovila čak u Baltičko more, gdje je s Rusijom održala zajedničke pomorske vježbe.

Kao što je rekao Graham Allison, Kina kao sila u usponu i SAD kao afirmirana sila bi zbog korejske krize mogli pasti u “Tukdidovu zamku” i zaratiti, čak i ako to zapravo ne žele.

Predviđanja vojnih stručnjaka govore kako se na Korejskom poluotoku vuku potezi kao u pokeru, ali je ulog tragično visok, jer bi samo prvog dana rata u Seulu bilo 64 000 žrtava.

Unatoč činjenici da su Japan i Južna Koreja navodno zaštićeni američkim vojnim kišobranom, dvije zemlje, ako se nađu na udaru Pyongyanga, moraju računati i na nepredvidljivost ove američke uprave.

Ratni huškač, američki senator Lindsay Graham, to je jasno rekao tijekom nedavnog razgovora s Trumpom

“Ako rata mora biti, neka se pokolj dogodi tamo dolje, a ne u našoj kući”, rekao je Graham, što je prilično uznemirilo Tokio i Seul, koji u američkoj zaštiti vide mač s dvije oštrice.

Lindsay Graham, neokonzervativni jastreb, također je rekao kako mu je Trump dao do znanja da je spreman objaviti rat Pyongyangu i da vojnom opcijom putem planira uništiti sjevernokorejski raketni i nuklearni program. Ove vrlo alarmantne izjave je naknadno negirao državni tajnik Rex Tillerson.

Pa ipak, problem je i dalje prisutan. Američka politika provociranja Kim Jong-una bi trebala uzeti u obzir i posljedice koje bi sukob na Dalekom Istoku imao na zemlje regije. No, to je rizik o ovise “interesi” Sjedinjenih Država.

Dakle, ratna opcija, koja bi a priori trebala biti odbačena, vjerojatno je još uvijek na stolu.

I iznova se vraćamo na istinsku prirodu krize, koja proizlazi iz nedostatka ozbiljnog dijaloga između Rusije, Kine i Sjedinjenih Država, jer je očito da bi se u slučaju dogovora tri sile problem Kim Jong-una riješio bez problema.

Ali je dijalog nemoguć od kada je Washington prekinuo odnose s Moskvom. Što se tiče Kine, SAD ovu zemlju ne smatraju za ravnopravnog sugovornika, nego za običnog posrednika u odnosima sa Sjevernom Korejom. Za Washington se Peking  mora ograničiti na ispunjavanje zadaća koje mu dodjeljuje gospodar svijeta.

Amerika je gluha na pozive iz Pekinga, koji dugo od Washingtona traži da izbjegava inicijative koje u Pyongyangu smatraju za izravnu prijetnju.

Nakon što su Južna Koreja, Japan i Sjedinjene Američke Države odlučili granicama zemlje provoditi zajedničke vojne manevre, Sjeverna Koreja je odgovorila na prijetnju.

Osim toga, Kina odavno traži od Sjedinjenih Američkih Država da se odreknu raspoređivanja sustava THAAD u Južnoj Koreji, koji će poremetiti stratešku ravnotežu cijele regije.

Čak je i novi predsjednik Južne Koreje u više navrata izrazio svoje protivljenje ovom ratnom projektu, ali je ga je Washington brzo uvjerio u suprotno.

Ukratko, Sjedinjene Američke Države se s ovom krizom nose kao seoski šerif, uz sve rizike svog ponašanja.

Rusi i Kinezi su pokazali jednostavan način da se riješi problem: da oba izazivača vrate svoje oružje u futrole. Drugim riječima, Kim Jong-un treba prestati bacati rakete uokolo, a njegovi protivnici zaustaviti vojne manevre koje simuliraju napad na Sjevernu Koreju. Nažalost, iz očitih razloga, ne živimo u jednostavnim vremenima i razvoj situacije je teško predvidjeti.

Naravno, za SAD su zadnja briga civilne žrtve u Južnoj Koreji i Japanu, a nikada napravljene procjene broja ubijenih civila koje bi ovaj sukob donio Sjevernoj Koreji potvrđuje kako u Washingtonu prevladava mišljenje kako su to ljudi koji odabrali roditi se u krivoj zemlji. Oni za SAD i nisu ljudska bića, nego ”obični Sjevernokorejci”.

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
23 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
dobagan rogić
Gost
dobagan rogić
3 godine prije

Pa ovaj Lindsay Gaham je alkoholičar i narkoman .

Shumadinac
Gost
Shumadinac
3 godine prije

“Kao što je rekao Graham Allison, Kina kao sila u usponu i SAD kao afirmirana sila bi zbog korejske krize mogli pasti u “Tukdidovu zamku” i zaratiti, čak i ako to zapravo ne žele.”
Ovo može da izjavi samo zapadni analitičar. Amerika je apsolutni gospodar uzleta ove krize jer je niko osim nje ne želi – ni Rusija, ni Kina, ni Koreje, Japan… Dakle, Amerika ŽELI ovu krizu i uglavnom nam je jasno zašto.

bbbb
Gost
bbbb
3 godine prije
Reply to  Shumadinac

Pa valjda ovo želi onaj tko čemeriku vodi…………..

dormeo
Gost
dormeo
3 godine prije
Reply to  bbbb

piretis bbbb lijepo vrijeme danas ali izgleda da ce padati kisa

bbbb
Gost
bbbb
3 godine prije
Reply to  dormeo

U strahu od mraka su velike oći dormeo…………

bob rock
Gost
bob rock
3 godine prije

Toplo se nadam da ce BRICS zazivjeti I da ce zemlje zapada dobiti ozbiljnu politicku protutezu. Jer ovakav svijet, gdje Ameri svime upravljaju nije prihvatljiv. Smrd Americi

pikaču
Gost
pikaču
3 godine prije

Čak je i novi predsjednik Južne Koreje u više navrata izrazio svoje protivljenje ovom ratnom projektu, ali je ga je Washington brzo uvjerio u suprotno.
Što to znači?

pikaču
Gost
pikaču
3 godine prije

Ljudi se jako slabo snalaze u istočnoj Aziji. U zadnjih nekoliko dana pročitao sam nekoliko analiza koje pišu ili neznalice ili ljudi koji su nešto odnekud prepisali. Svakako prednjači analiza Željka Trkanjca iz Jutarnjeg lista. Otprilike sve što je napisao je realno baš suprotno

Čardak
Gost
Čardak
3 godine prije

Na početku Trumpovog predsjedanja se čak govorilo o dogovoru između Washingtona i Moskve kojim bi se ”riješili Pekinga”…

Najveći apsurd američke politike koja ide na sve ili ništa. Na kraju će vjerojatno dobiti ništa, a u procesu će možda brojni milijuni izgubiti život i svjetsko gospodarstvo će doživjeti kolaps sto će indirektno nauditi još stotinama milijuna drugih. I to je još najblaži scenarij ako nastave istim kursom.

Znaci zakoračili smo u zadnju fazu propadanja imperija kada vise računica dobiti i gubitka ne znaci ništa. Odnosno, kada se gleda samo koliku će štetu pretrpjeti protivnik makar i sami pretrpjeli štetu. Da se poslužim svima znanim filmom – to je poput prvog meča Apolla i Balboe nakon kojega su obojica završili na hitnoj…

Najpostednija je (uz najmanje žrtava) i najlogičnija opcija dogovor Moskve i Washingtona kako bi se, ne “riješili” Pekinga – nego zaustavili njegov (kako se sada čini) nezaustavljiv uspon na tron neprikosnovenog svjetskog hegemona. Sto naravno nikako ne odgovara SAD-u jer ga praktično vodi u propast (grčki scenarij), ali ni Rusija ne bi imala ništa protiv malog preslagivanja snaga u svoju korist. Tako bi se balansom te tri najveće sile uz niz manjih sila poput Irana ostvario stabilan “multipolarni” poredak.

No kako u potezima SAD-a ima sve manje logike tako ni predviđanja vise ne mogu biti temeljena na logici i činjenicama, tako da ostaje puko gatanje i nagađanje. Stvar sa DNRK može tinjati još mjesecima, može se “sutra” sasvim smiriti, a mogu i poletjeti rakete.

bbbb
Gost
bbbb
3 godine prije
Reply to  Čardak

Rusija i Kina nisu samostalan entitet, upravljani su iz istog centra kao čemerika i jewropa. One su tu da glume švabe i samuraje iz drugog bobrok rata.

Shumadinac
Gost
Shumadinac
3 godine prije
Reply to  Čardak

@Čardak
U stvari ima logike. Amerika (zapadni Moćnici) ne žele da dele vlast, ne žele multipolarnost pa pošto ne mogu vladati celim svetom onda će svet gurnuti u haos kako bi ostali apsolutni gospodari u svom delu sveta (novi hladni rat, ponovna podela na Istok i Zapad).
Što se Kine tiče i njenog hegemonizma – nemoguće je da postane svetski hegemon kao Amerika. Ni Amerika to ne bi mogla biti da na takav odnos nisu pristale (privremeno) Rusija i Kina. To najbolje vidimo sada kada joj obe osporavaju taj status – jednostavno rade po svom nahođenju i Amerika tu ne može ništa.
Teško je zamisliti da bi mnoge države Zapada a posebno Amerika pristali na kineski hegemonizam. Čak i da se situacija značajno promeni, nema Kina čime toliko da ih ucenjuje kao što je mogla Amerika.

Iz svega ovoga sledi da dogovora neće biti. Amerika nastavlja “već asfaltiranom stazom”. Mogu tu biti neke pauze ali neće biti biti skretanja na neki drugi pravac. Ako je neko i mislio da je moguće valjda ga te Tramp razuverio.

Piretis
Gost
Piretis
3 godine prije
Reply to  Shumadinac

@Shumadinac- Veliš da Amerika ne bi pristala na kineski hegemonizam. Sigurno nebi ali mislim da ni Rusija to ne želi. Em se te dvije sile graniče, em im se i interesi preklapaju. Možda ne još ali srednjoročno i Rusija će raditi na obuzdavanju Kine. Trenutno približavanje je plod zajedničkih interesa ( i malo straha od SAD-a) ali mislim da je to brak iz interesa i da tu nema dugoročne sreće.

Shumadinac
Gost
Shumadinac
3 godine prije
Reply to  Piretis

Da kolega, i ja mislim da Rusija ne bi na to pristala. Ali takođe mslim da do toga neće ni doći. U prošlosti jeste među njima bilo neslaganja, čak i neprijateljstva ali ne treba zaboraviti da su tada njihovi centri moći bili vrlo mladi i neiskusni a da su protiv sebe imali mnogo iskusnije igrače. Kako se kaže: “kolo sreće se okreće…” Tako je došlo vreme da učenik uči učitelja. Rusija i Kina ne da sarađuju međusobno već nude iskrenu (koliko je to moguće) saradnju i ostalima. To je nova i po Ameriku mnogo opasna ideologija koja će vremenom osipati njihovo carstvo. Za sada to još nije toliko vidljivo jer niko ne prilazi ponudi iskreno, svi se trude da dobiju što više, kalkulišu, pokušavaju da prevare dok gledaju da se ne zamere Americi… ali zato vidimo da je međusobna saradnja Rusije i Kine na obostranu korist.

Čardak
Gost
Čardak
3 godine prije
Reply to  Shumadinac

@Shumadinac
U kakvoj je poziciji Amerika bila polovicom devedesetih to je nedostižno bilo kojoj drugoj zemlji u dogledno vrijeme – ekonomski, politički, vojno (ne računajući nuklearni arsenal) bili su deset puta moćniji od prve slijedece zemlje. Ako u isti koš utrpamo i ostatak Five Eyes kluba te Izrael, dolazimo do još veće, skoro nepojmljive nadmoći.

Slikovito, bilo su tih godina poput Gullivera u zemlji Liliputanaca. Imali su priliku da urede svijet kako njima pase (mogli su bez problema zaustaviti rast Kine) … Međutim, oni su taj period neosporive moći iskoristili da si zajebu stvar. Umjesto da su financirali infrastrukturne progresivne i privlačne projekte koji bi i Rusiju u rasulu za dugo stavili u njihovu orbitu – a osim toga, predstavili bi se svijetu kao napredna i miroljubiva sila koja radi na dobrobit čovječanstva.

Oni su se okrenuli šerifovanju, razarajući državu za državom, a ne dajući nikakvu inicijativu ni alternativu koja bi vodila u zajednički napredak. Opijeni idejom “kraja povijesti”… Je li moguće da donosioci odluka još žive u toj iluziji? Sto oni zapravo žele – po tvojoj logici oni su sada na potezu da podignu “željeznu zavjesu” prema istoku i dalje serifuju u svom stagnirajućem i propadajućem dijelu svijeta?

Kada pogledamo projekcije globalne ekonomije za 2050. vidimo neke značajne stvari – Kina će biti snažnija ekonomija od SAD-a i EU27 zajedno, a skupa sa Indijom, Rusijom, Indonezijom, Brazilom činit će preko 50%, čak 60% globalnog BDP-a (SAD+EU oko 20%). Projekcije su naravno poput dugoročne prognoze vremena, ali mogu dati naslutiti trend – a s obzirom da su ih izradili “zapadnjaci” moguće je i da će biti još gore po SAD… Vojno, tehnološki, ekonomski bit će prešišani i ostavljeni na svom “malom” kontinentu bez mnogih ključnih resursa da pokušavaju restrukturirati odavno nagomilane dugove?

Nisam siguran da si to mogu dopustiti. Kako bi se to odrazilo na njihove elite – monetarni sustav bi se urušio, za njim i bankarsko-špekulativni i u konačnici i kompletan korporativisticki poredak naprosto bi od pohlepe i očaja “pojeo samog sebe”… Da parafraziram McCaina – Amerika će se pretvoriti u GMO pustopoljinu sa projektilima. I konačno – kojim bi sredstvom SAD zemlje EU zadržao na okupu i u svojoj zoni: mislim da bi bilo mnogo “prebjega” na istok… Da ne spominjem Latinsku Ameriku koja već sad opasno naginje prema novim centrima moći. Nitko ne “voli” hegemoniju, ali će je prihvatiti kao aktualno stanje stvari i nastojati iz situacije izvuci najbolje za sebe: tako je bilo sa britanskom, pa sa američkom i u budućnosti možda sa kineskom “hegemonijom”. I ne moraju je svi prihvatiti – dovoljna je kritična masa nakon koje ostali niti nemaju ozbiljnog izbora.

Mislim da izolacija za SAD neće upaliti. Morat će nekako zadržati nadmoć nad većim dijelom ostalog svijeta. Definitivno si ne mogu dopustiti da ispuste iz svojih ruku mogućnost utjecaja na 80% svjetske ekonomije. Sada pod direktnom i i indirektnom kontrolom drže nekih 60%: i jedino ih ta činjenica sprečava od bankrota.
Prema tome – zapaliti ratni požar, odmaknuti se i gledati sa strane trljajući ruke ili uz manje izravno sudjelovanje, zatim pričekati povoljan trenutak i uskočiti da uberu vrhnje? To mi liči na kopiju WW2 od slova do slova… Tko bi bio toliko naivan da nasjedne. A kako uopće i “zapaliti požar” kada istovremeni agresivni nastup prema svima samo zbija redove njihovih oponenata. Prćkanje po Ukrajini i izraelsko bockanje Sirije zapravo je prilično jadno i sasvim sigurno nije u stanju stvoriti “dovoljan kaos”, ako ikakav.

Bojim se da će u konačnici, ukoliko žele zadržati makar nivo moći koji još imaju – morati intervenirati izravno i vlastoručno dok još ikako mogu. Sto bi to moglo biti – false flag u Koreji nakon čega slijedi velika vojna operacija koja ne mari za gubitke u sklopu koje se izvodi pomorska blokada Kine pod opravdanjem blokade “sjevernokorejskog režima” ili čak bez pardona – zbog kineske podrške režimu. Invazija Ukrajine na Donbas/Krim uslijed kojeg ni Rusija izravno vojno intervenirala. Saudijsko-izraelski napad na Iran uz američko “vodstvo odpozadi”… Ili sve to odjednom?

obicnosamocitam
Gost
obicnosamocitam
3 godine prije
Reply to  Čardak

Tik-tak,tik-tak. Jedna stvar je sigurna a to je da Americi istice rok trajanja i da vrlo brzo nece biti u stanju ni u vojnom a pogotovo u ekonomskom pogledu ni odrzati svoje sadasnje vazale u tom polozaju a kamo li glumiti i dalje svjetskog serifa i zariti i paliti gdje i kako hoce. Zabrinjavajuce je to da je rijetko kad koja imperija otisla s trona bez da nije pokusala sve da napravi da se i dalje odrzi na tronu. Zato se s njihove strane stalno cacka na vise strana da se napravi sto veci haos i sukob na svim stranama svijeta. Nadaju se da ce tim na pola proxy ratovima i uvodjenjem svih mogucih sankcija oslabiti svoje suparnike dovoljno da bi im onda pokusaju uvaliti nekakvu obojenu revoluciju koja bi ih unistila iznutra!. Medjutim s obzirom da oni vec dugo prodaju svijetu muda pod bubrege i Rusima i Kinezima je sigurno jasno sta im se sve sprema i cisto sumnjam da ce to proci. A najgore od svega je sto se bojim da ce kad im to ne prodje tek onda nastati totalni atomski sukob sa milijunima mrtvih i stravicnim posljedicama za cijelu planetu. Dugo sam vremena sam sebe tjesio da niko nije toliko lud da zapocne ili isprovocira atomski sukob ali u zadnjih nekoliko godina se dogadjaju stvari koje sigurno vode ka tome na veliku zalost svih normalnih ljudi cijele planete.

Čardak
Gost
Čardak
3 godine prije
Reply to  Čardak

@Piretis
Ako se cijela konstrukcija “multipolarnog” svijeta naslanja na povjerenje u Kineze da će “biti dobri” onda žali bože… Multipolarni svijet može funkcionirati samo u balansu snaga – svatko ima neke adute koji prisiljavaju ostale da ga tretiraju ravnopravno. Da se zadržimo na Rusiji i Kini. Ako Kina ima mnogo snažniju ekonomiju, ljudski potencijal i proizvodno-tehnološki kapacitet, a Rusija goleme prirodne resurse, geografski položaj, politicko i diplomatsko iskustvo i ugled, superiornu vojsku i određena ključna visokotehnološka i znanstvena dostignuća: onda je to optimalan balans.

No sto ako kroz neko vrijeme Kina tehnološki i vojno prestigne Rusiju – i to velikim dijelom zaslugom same Rusije i njihovog dobrovoljnog transfera tehnologije ili pak kineskog kopiranja i industrijske špijunaže. Onda će biti ekonomski, brojem stanovnika, tehnološki, vojno i politički mnogo jači od Rusije. Tada će – iz kineske perspektive – snažna, stabilna i suverena ruska država biti samo smetnja. Smetnja neograničenom pristupu resursima, tržištu i transportnim koridorima…

A ne treba sumnjati kako Kina, ako poželi, može biti puno opasnija po ruski suverenitet negoli Amerika – ovi su svoje pokušali provesti devedesetih i nisu uspjeli i sada vise nemaju šanse posebice sto ih je ruski narod prozreo. No Kina je sasvim druga priča – oni imaju čime pritisnuti Rusiju: međusobna trgovinska razmjena (koja je Rusima zbog manjeg obima ekonomije značajniji faktor nego Kinezima), zajednički strateški infrastrukturni projekti (koji bi u slučaju “razlaza” sa zapadom Rusiji od alternative postali jedina opcija), kineski krediti (kojih će biti sve vise), brojni kineski radnici na bausteli u Rusiji čiji će se broj samo povećavati (sada ih je oko milijun), velika zajednička granica i granični sporovi…

Prema tome – bila bi zbilja “kozmička” nepravda da nakon svih žrtava koje je Rusija kroz povijest podnijela u ime obrane suvereniteta – završi kao “privjesak” i vazal Kine koju je sama pomogla postaviti na noge nakon WW2 i podržala ju kasnije maltene bezrezervno na njezinom putu prema statusu najmoćnije velesile… Moj je dojam da su Kinezi u svojoj “pragmaticnosti” i stavljanju ekonomske računice na prvo mjesto postali krajnje amoralni – samo sto za sada još rade “na finjaka”, a kakvi će biti kada sakupe dovoljnu moć možemo samo nagađati. Netko može vjerovati da će biti “dobri”, ali ja im a priori ne vjerujem. Daj boze da sam u krivu.

Inače – na Rusiju svi vise ili manje gledaju kao na golemu “nekretninu”, neprocjenjivo bogatstvo koje bi rado milom ili silom ugrabili. Na onoj najdubljoj razini, Rusija u stranim ocima (bile one američke, njemačke ili kineske) nije subjekt, nego objekt njihovih planova… Pa kome ne bi procurile sline na pomisao kako bi mogao “posjedovati” 50-ak% svjetskih resursa. Da Kinezi imaju Sibir: bili bi takva sila, siletina pred kojom bi ostatak svijeta od tog trenutka pa “zauvijek” mogao samo drhteći se do poda klanjati… E sad, možemo reci da Kinezi nemaju takve namjere: no za to nemamo dokaze nego puko uvjerenje i nadu. A ja nisam pobornik religija. Uostalom, kinesko je društvo, osobito njihova gradska populacija i poslovno-politička klasa, u zadnje vrijeme poprimilo mnoga obilježja zapadnjačkog kapitalističkog mentaliteta. Čemu se možemo nadati?

Sto se odnosa prema Rusiji tiče: nju iskreno voljeti i iz dubine srca dobro joj željeti mogu samo mali narodi koje je izbavila od zla – poput Armenaca, Čečena, Sirijaca… i pojedini pripadnici ostalih slavenskih naroda koji u njezinoj povijesti, kulturi, običajima, jeziku mogu pronaći vlastite drevne korjene i tako doživjeti osjećaj bratstva i povezanosti. Svaki Slaven koji ode živjeti u Rusiju vrlo će se brzo prestati osjećati strancem, nikada se neće osjećati kao “građanin drugog reda” i nitko ga nikada neće tako tretirati… Sa druge strane, tko god odseli u npr. Njemačku bit će doživotni stranac i zbog toga će mu se postavljati prepreke – Hrvat u Njemačkoj u očima Nijemaca nikad nije “dovoljno dobar”. Osobno sam, posebno u ruralnijim germanskim sredinama doživio popriličnu dozu gađenja prema strancima, a čak osobito Slavenima.

Jedan me Austrijanac zamalo fizički napao jer sam stao na (navodno) njegovu livadu i fotografirao krajolik. Vidim krene neki lik prema meni stupajući i ja se okrenem k njemu da se upoznam i pokušam “razbiti led” pričom na krnjem njemačkom kako je lijepo vrijeme i kako je lijep pogled… A on na to zaurla kao krava: “Das ist Meeeein!!!! Polizei! Polizei! Verbotten!” i još neki trlababalan koji nisam razumio… Cijelo vrijeme me gledajući izobličenim izrazom lica kao bijesan pas. Kazem “Entschuldigung” i odem u tišini. I još je govnar krenuo zamnom, valjda da provjeri hoću li se dovoljno udaljiti od njegove proklete zemljurine. Rekoh tada – vraga je nacizam mrtav i živi samo u glavama manjih “ekstremnih” skupina. Živ je on i zdrav – on teče svim njemačkim žilama: jedini razlog zašto oni danas ko fol “mrze” Hitlera nije zato sto je bio zločinačko đubre nego zato što je izgubio rat.

U svakom slučaju, kakvi god bili – Amerikanci i Kinezi su za Švabe kamilica.

bbbb
Gost
bbbb
3 godine prije
Reply to  Čardak

Previše animoziteta prema drevnim kinezima koji su do sada u ovom stoljeću pokazali zube samo u svom dvorištu (što je sasvim opravdano) bez pretenzija da budu kerber cionistički kao čemerika koja ujeda preko 200 godina (iako istini za volju i današnju Kinu je stvorio isti stvor kao i čemeriku i ona je kao i čemerika sredstvo u tuđim rukama). Ugrize od kaubojskog ciokerbera osjetili su prvo indijanci a onda svi ostali. Ne vidjeh tako nešto u zadnjih 200 godina kod kineza, bili su samo žrtve (opijumski ratovi, okupacija zapadna, pa opet okupacija i genocid od strane ciosamuraja) tih koji vode ovaj svijet kao što mi vodimo domaće životinje na ispašu, mužnju, klanje. Što tama radi švabama i sa švabama i što maltene ima stranaca, na ulicama njemačkih gradova, više nego švaba onda nije ni čudo što dreče das is majn.

Čardak
Gost
Čardak
3 godine prije
Reply to  bbbb

@bbbb
Drevna Kina i Kinezi – njihova kultura i moralne vrijednosti te današnja uberkapitalistička tvorevina imaju veze kao Antička Grčka sa današnjom Grčkom – praktično samo ime. Kina je zapravo slika idealnog društva po mjeri američke elite – nedodirljiva vladajuća klasa te izrabljivački kapitalisti i niska razina radničkih prava (apsurdno za jednu navodno komunističku zemlju)… Osim toga kronično im fali prostora i resursa, a ljudi imaju na lopate sto dugoročno čini idealnu bazu ekspanzionističkih težnji. Daj čovjeku moć pa ćeš vidjeti kakav je zapravo. Uskoro ćemo vidjeti kakva je zapravo Kina – sam kažeš da su stvoreni od istog “stvora”. A ja unaprijed tvrdim da ćemo biti razočarani i za 10-20 godina (ako preživimo naredno razdoblje) na ovom ili sličnom portalu ogorčeno pljuvati po njima gore nego po Americi danas. Da, bili su slabi i naivni i zato su bili žrtve, a sada vise nisu ni jedno ni drugo tako da ćemo tek vidjeti. Eto, samo moja bojazan. Daj boze da tako ne bude – jer ako bude onda džabe sav ovaj srklet danas oko “čemeričke hegemonije”…

bbbb
Gost
bbbb
3 godine prije
Reply to  Čardak

Ne želim pripisivati kitajcima ono što ne vidim a možda budem vidio da se prometnu u kerbera tri ako računamo da je prvi moderni kerber kabale bio gusarbrit. Ovi što su ih stvorili u današnjem obliku mišljenja sam da ih žele kao žrtvu u budučem nuks ratu, isto to su napravili sa šiklgruberom i samurajima. Mala je vjerojatnoća da ih žele kao kerbera tri za čitav svijet kojeg će ustoličiti kad čemeriku ugase (ako imaju taj plan da Kina preuzme ulogu čemerike) kao što su gusare malo utihnuli da bi dvojka kaubojska uletila da za njih žari i pali planet i zemljane. Za sada kitajski kerber ne postoji, osim kao svjetska kabala tvornica numero uno putam koje dominiraju svijetom. Nisam vidio išta od onoga što je do sada radio kerber dva kaubojski, nisam prorok da znam u što ih žele pretvoriti. Kad se uzme što je kaubojski kerber uradio svijetu u zadnjih 220 godina kitajci su kamilica. Ili ti misliš da ako ga ustoliće za svog vazala, koji će kao i kauboji ubijati na sve strane zarad svog tvorca, da će u dvije godine počiniti zla koliko je ciočemerika počinila svijetu u dva stoljeća i mi čemo uvidjeti da je Kina nasljednica čemerike? Mislim da je to nemoguće, da ne spominjem što su gusari uradili svijetu za rad svog gospodara.

Zvrk
Gost
Zvrk
3 godine prije
Reply to  Čardak

Uberkapitalistička tvorevina? Država po mjeri američke elite? Niska razina ljudskih prava? Ma jesi li ti jedan od onih progresivaca koji bi kao ratovali za čistu prirodu i za navodna prava čovjeka koja variraju za svaku kulturu? Šteta tolikog pisanja i tolikog znanja kad opet i opet padaš na istu loptu jer izjednačavaš njih sa ratobornom elitom. Trebao bi drugačije shvaćati njihovu kulturu, po potrebi mentalni sklop i društvene norme da bi ih tek toliko etiketirao. Žalosna je činjenica da ih vidiš kao veće zlo od džumerike jer ama baš ničim nisu pokazali da su kao i oni. Pomiri se, paks amerikana je gotov i nema više svjetskih policajaca. Šteta što ove zablude i dalje neki drže kao tele šarena vrata.

Čardak
Gost
Čardak
3 godine prije

@Zvrk
Nisam kolega ništa od navedenog. Samo vrlo skeptičan i nepovjerljiv. Evo na primjer, uoči Trumpovog predsjednikovanja mnogi, čak većina, je tvrdila kako će on ovo i ono, promjena kursa itd. Tada sam tvrdio kako ne vjerujem da on išta može promijeniti – iako sam se potajno nadao da može barem dijelom: odatle i razmišljanje o restrukturiranju odnosa SAD-Rusija na obostrano prihvatljiv i koristan način. Sada se čini kako ipak ne može – prema tome, skepsa je dala točniju predikciju od neutemeljenog optimizma.

Ovdje govorimo o vrlo dugoročnim procesima no svejedno primijecujem popriličnu količinu optimizma u vezi kineskih stavova i pozicija, a koje bi oni trebali zauzeti i do daljnjega ih se držati. Zlo i dobro su relativne kategorije i nezahvalno ih je upotrebljavati u kontekstu geopolitike: no ako već moram onda ću reci da je trenutačni skor na skali “zloće” 100:1 u korist čemerike – no oni su i bili u prilici pokazati pravo lice i boriti se za vlastiti interes (o moralnosti kojega opet nije mjesto razglabati) svukud po svijetu i usput stvarati goleme “kolateralne” žrtve…

Kada (tj. ako uopće) Kinezi zasjednu na “tron” najmoćnije sile svijeta po svim najbitnijim parametrima (za 10-15 godina vjerojatno) i kada se u tom trenutku suoče sa situacijom da od nekog političkog entiteta nikako ne mogu dobiti nešto sto im nasušno treba – dogovorom, uvjeravanjem, izdašnim ponudama i tada se mirno povuku pretrpjevši štetu, ali uz poštovanje tuđeg suvereniteta ma kako slab i malen taj drugi bio: onda ću radosno priznati da sam potpuno pogriješio.
A ako ne bude tako – pa se nakon pristupa “milom” prijeđe na pristup silom – ucjenama, destabilizacijama, nedaj boze direktnom intervencijom: onda ću sa velikim žaljenjem konstatirati kako sam bio u pravu i kako je sve sto smo dobili “sjaše Kurta da uzjaše Murta”…

Najbolji recept za ne biti razočaran ili neugodno iznenađen jest ne imati prevelika očekivanja. Nadanja i želje svakako – ali uz oprez. Kada netko želi da nešto bude istina onda mu treba vrlo malo dokaza da bi se uvjerio, a kada ne želi da bude istina onda mu treba jako puno dokaza… Stoga ja svjesno djelujem kontra tog procesa i iznosim razmišljanja suprotna vlastitim željama i očekivanjima kako bih ih na neki način “testirao” – bas nastojeći da budem pobijen dobrim argumentima. I na tome sam uvijek zahvalan.

Pozdrav!

obicnosamogledam
Gost
obicnosamogledam
3 godine prije
Reply to  Čardak

Hm.. neko rece pax americana je gotov. Ja bih ga ispravio,nije gotov nego se primice kraju a dok se privuce do kraja mogle bi poteci rijeke krvi po planeti jer je ranjena zvjer najopasnija! Iskreno se nadam da cemo prezivjeti taj kraj. Bilo bi idealno da poslije toga ne sjedne ni Kina ni Rusi na tron jer ako se to desi opet ce poceti malo po malo da jaca imperijalizam tih na tronu dok opet svijet ne dodje u situaciju slicnu danasnjoj. Nisam ni za to da se poslije ovoga sto dolazi stvori neka svjetska vlada jer to opet nebi bila vlada koja gleda interese stanovnika ove planete nego bi gledala interese elite koja je vodi pa bi potencijalno to bilo jos gore od ovoga sada. Naravno da bi bilo idealno da ne postoje granice,drzave,vojske i da sirom planete svi zive mirno,ljudski i dostojanstveno ali ja sigurno necu dozvjeti da ljudska svijest toliko evoulira da bi to bilo moguce. Zato se nadam da ce kad ameri padnu ostati bar pola planete na kojoj ce biti koliko toliko moguc zivot i nadam se da se nece niko izdici na tronu nego da cemo imati bar 3-4 svjetske sile pa bi onda to mozda moglo funkcionirati bolje od pax britanice i pax americane.

Osoba C
Gost
Osoba C
3 godine prije

Sa zanimanjem sam pratio komentare, osobito one u kojima @Čardak iznosi određenu rezervu i bojazan da bi u budućnosti moglo doći do smjene i da bi Kina mogla postati novi svjetski hegemon, tj. da bi se ostvarilo ono o Kurti i Murti. Zanimljive su i reakcije nekih komentatora na to, očito protivnika američke vanjske politike, koji toliko žele njen krah, da su spremni prijeći i preko tih upozorenja da bi jedan centar svjetske moći, mogao samo biti zamijenjen drugim.
Podsjetiću samo na jedan detalj. Na posljednjem forumu u Davosu, još pod dojmom Trumpovih izjava, shvaćenih kao povratak američkom izolacionizmu, ostatak svijeta izgleda nije poklonio dužnu pozornost izjavi kineskog predsjednika, koji je rekao da je Kina spremna preuzeti od SAD ulogu svjetskog lidera.
Philip Stephens, kolumnist neoliberalnog ”Financial Timesa” kaže kako će ”sljedeća faza globalizacije najvjerojatnije imati azijsko lice. Amerikancima i Europljanima to sigurno neće biti ugodno”.
Tu su najvažnije Kina i Indija, sa oko 40% svjetskog stanovništva.
Ekonomski rast Kine započeo je osamdesetih godina prošlog stoljeća, Ali odmah treba reći da Kina ima i svoje slabosti. Gospodarski bum priobalnog područja na istoku zemlje, a zapušten ruralni dio
unutrašnjosti, gdje ponegdje ima i separatizma.
Kina je 2003. g. postala drugi najveći potrošač nafte iza SAD, sa tendencijom rasta potrošnje. Pretekla je SAD u u emisiji stakleničkih plinova, ali i u potrošnji žita, mesa, ugljena i željeza. I sami su priznali kako petina kineskog gospodarskog rasta svoj uspjeh duguje uništavanju okoliša. Kina je danas uvoznik hrane, a to je povezano sa sa zagađenjem zraka, vode i tla. U jednom izvještaju Državnog vijeća Kine stoji da se oko 60 % teritorija zemlje može smatrati ekološki ranjivim i da su milijuni hektara plodnog tla izgubljeni zbog industrijalizacije i loše poljoprivredne politike.
Računa se da oko 300 milijuna seoskog stanovništva nema pristup pitkoj vodi, a 400 milijuna gradskih
stanovnika diše jako zagađen zrak.
Ali bez obzira na to, Kina, svjesna svojih potreba za energijom, a zahvaljujući trgovinskom suficitu, ulaže sredstva u osiguravanje energetskih resursa., u Aziji, Africi i Latinskoj Americi. U Kazahstanu su kupili oko 60% trećeg po veličini naftnog polja i od njega grade naftovod prema svojim zapadnim provincijama. Oko 20 % svoje nafte dobiva iz Irana, ima i ugovore o isporuci nafte iz Venezuele, još iz Chavezova doba, a ušla je i u vlasničku strukturu naftne industrije Venezuele. Odatle ono nedavno upozorenje SAD da će braniti svoje naftne interese u Venezueli, kad je SAD pokrenuo sankcije prema njoj i nagovijestio moguću oružanu intervenciju. Kina u Africi ima čitav niz trgovinsko-energetskih ugovora, sa Angolom i Nigerijom. Kineska ”China National Company” je suvlasnik 40 % konzorcija ”Greater Nil”, koji proizvodi svu
sudansku naftu. Itd, itd, moglo bi se o tome…..
I Koreja i Japan će se morati sukobljavati s Kinom za svoj dio potrošnje energenata. Odatle i sporovi zbog teritorijalnog prava i pristupa otocima u Istočnom kineskom moru, ispod kojih leže naftna polja. Itd, itd……..
P.S. Sjeća li se netko da je kineski predsjednik Hu Jintao posjetio Busha i ovaj mu je na primanju u Bijeloj kući pustio tajvansku himnu. Kinez je to otrpio, ali to je još jedan kamenčić u mozaiku onoga što su Istočnjaci zapamtili.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik