Nakon Bliskog istoka SAD pokrenule proces balkanizacije Latinske Amerike

us army marinci

Općepoznato je da je plan američkih neokonzervativaca i cionističkih krugova, poznat pod imenom “Veliki Bliski istok “, kasnije i kao “balkanizacija” šireg Bliskog istoga, podrazumijevao vojne kampanje i svrgavanje suverenih vlada u sedam zemalja u pet godina. Kao što je u poznatom intervjuu priznao general Wesley Clark. Prema planu je trebalo napasti i uništiti Irak, Siriju, Somaliju, Libiju, Sudan, Iran i Jemen.

VIDEO – General Wesley Clark u intervjuu koji je prvi put objavljen 2007. priznaje plan za “Veliki Bliski istok”

Odluka je pala u vrijeme vladavine Georga Bush i nakon invazije na Afganistan. Generalu Clarku je plan iznio tadašnji ministar obrane Donald Rumsfeld i sve je išlo kako je bilo osmišljeno dok se američka ratna mašinerija i njezini vazali nisu “nasukali” u Siriji i nikako ne uspijevaju slomiti Iran. U međuvremenu i Irak od propale države, koji je Obamin potpredsjednik Joe Biden u drugom mandatu već bio podijelio na Šiistan, Sunistan i Kurdistan, postaje stabilna država sa središnjom vlasti koja nije marionetska, dok zemlja vraća izgubljeni suverenitet i ulogu u arapskom i islamskom svijetu i međunarodnoj zajednici. Istina je da ove nade nisu nestale i kreatori strategije kontroliranog kaosa i dalje podrivaju i destabiliziraju ciljane zemlje, što se vidi u Siriji i odnedavno u Libiji, gdje general Haftar pokušava obnoviti teritorijalni integritet zemlje i iznova ujediniti libijska plemena i narode. Da se sve zamišljeno ostvarilo , sljedeći korak bi bio prekrajanje granica, stvaranje malih i nestabilnih islamskih zemalja, uključujući formalne američke saveznike, Tursku, Saudijsku Arabiju i druge, čime bi SAD zacementirale svoj utjecaj u ovom dijelu svijeta i istovremeno Izraelu osigurale stratešku nadmoć u regiji.

bliski istok balkanizacija

FOTO – Poznati plan “balkanizacije” zemalja Bliskog istoka

Plan Andinia – “Balkanizacija” Latinske Amerike

Nečem sličnom trenutno svjedočimo u cijeloj Latinskoj Americi. Stalna strategija uzastopnih vlada u Washingtonu jer definitivno razbiti latinskoamerički teritorij, što uključuje napore, čak vrlo uspješne, za okončanje procesa suverene integracije regije kao što su MercoSur, CELAC i UNASUR. Dezintegraciju skupine UNASUR smo već detaljno analizirali i možete se podsjetiti u jučerašnjoj analizi.

Balkanizacija, koja je postala simbol za razbijanje i fragmentaciju država i regija, karakteristična je značajka sadašnje geopolitike u Latinskoj Americi, a sve više se očituje u gotovo svim procesima integracije. Novi kurs govori i da Washington namjerava promijeniti logiku intervencije, koja u Latinskoj Americi ne poseže za sirovom vojnom silom, već izaziva geopolitičku reorganizaciju kontinenta, što je prekretnica koja će biti odlučujuća za nekoliko godina, jer se regija transformira ne samo unutar, nego i u odnosima sa stranim zemljama.

Sjedinjene Države koriste sve oružje hibridnog i višedimenzionalnog rata, takozvanog “rata pete generacije”, koji se sastoji od prijetnji oružane intervencije, do trajnog psihološkog rata kroz multinacionalne masovne medije i takozvane digitalne slike, do ucjenjivanja uvjetovanjem kredita multilateralnih organizacija kao što su Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka ili Interamerička razvojna banka, koji strogo slijede političke želje Washingtona.

Tako je ministar vanjskih poslova Ekvadora Ricardo Patino osudio predanost odanost Lenina Morena američkom potpredsjedniku Mikeu Penceu, uz kojeg je stao na čelo napada na Venezuelu, zatim istupio iz procesa južnoameričke integracije, i konačno isporučio osnivača Wikileaksa Juliana Assangea u zamjenu za jadni kredit od Međunarodnog monetarnog fonda. Morenov ministar Ricardo Patino priznaje da se  boji da će sljedeći korak biti reaktivacija bivše američke vojne baze u Ekvadoru, u Manti.

Svrha kampanje psihološkog ratovanja u slučaju Venezuele bila je stvoriti ne samo suprotne političke identitete, nego ih učiniti nespojivima s političkog i društvenog stajališta. Ista praksa vrijedi i za različite zemlje u regiji.

Stari planovi “balkanizacije”

Balkan cvor sukob

Tijekom prošlog stoljeća bilo je govora o službeno nepotvrđenom “Planu Andinia”, odvajanju Patagonije od Argentine i Čilea i stvaranju još jedne židovske države.  Očito još jedan cionistički planu je uključivao neprekidno uznemiravanje Mapuche naroda s obje strane granice, podjelu Brazila u različite države, kako bi se eliminirala supersila ovog područja, ali i Kolumbija, Venezuela, Ekvadora i Bolivija koji su izgubili svoje teritorije, na njihovom mjestu bi nastale u minidržave.

Neki analitičari ističu da Sjedinjene Države čaki nisu zainteresirane za naftu u Venezueli, koja je samo sredstvo za postizanje istinskog cilja – podijeliti svijet na dva glavna bloka, od koji bi jedan bio sastavljen od “integriranih nacija”, a drugi blok bi bio teritorij bezakonja “neintegriranih nacija”, uz trajne kaose i sukobe.

Zbog toga je nužno uništenje nacionalnih država. Strategija “balkanizacije” je sustavno fragmentiranje nacionalnih država u međusobno neprijateljske minidržave, koncept koji potječe iz ratova na Balkanskom poluotoku, posebno s razaranjem bivše Jugoslavije i ratovima ’90-ih iz kojih su, što god netko mislio o “svom ratu”, kao jedini i istinski pobjednici izašli isključivo NATO i SAD.

Središnja ideja je potaknuti razlike tamo gdje one zaista postoje i stvoriti ih tamo gdje ih nema. Očito je da separatistički poticaj dobiva na snazi miješanjem stranih snaga i sudioništvom lokalnih oligarhija i sila u tim područjima.

Povijest podsjeća da je u desetljeću nakon 1860. godine, nakon protjerivanja engleskog veleposlanika  Mariana Melgareja, kraljica Viktorija naložila da “Bolivija ne postoji”, objavljujući karte Južne Amerike na je bolivijski teritorij bio podijeljen među susjedima.

Još jedna prigoda u kojoj se raspravljalo o podijeli Bolivije je bila tijekom prve vlade Hernana Silesa Suazoa, kada je američki časopis Time predložio “polonizaciju” Bolivije među susjedima. Tada se za podjelu zemalja koristio ovaj izraz, uz povijesnu referencu na sudbinu Poljske koja je podijeljena između Njemačke i Sovjetskog Saveza, dok se u novije doba uglavnom koristi termin “balkanizacija”, čak i ako uništene države prežive u nekim novim granicama.

Izgovor da zemlja po Hernanom Silesom Suazom nestane je bio “da ionako živi u stalnom kaosu, gospodarstvo je propalo zbog agrarne reforme i nacionalizacije rudnika, a stanovništvo je prisiljeno živjeti od međunarodne humanitarne pomoći i neovisnost samo šteti narodu Bolivije”.

Slično mišljenje je imao i čileanski diktator Augusto Pinochet, kada je izjavio “da Bolivija nije profitabilna kao nacija i da bi teritorij bilo najbolje podijeliti između Čilea, Perua, Brazila i Argentine”. To bi zaista bila “polonizacija”, kako ju je nazvao i Pinochet, aludirajući na sporazum kojim je Poljska 1940. podijeljena između Sovjetskog Saveza i Njemačke.

Te su planove su ponovili različiti neoliberalni političari, kao što je bio genocidni Gonzalo Sanchez de Lozada, koji je tvrdio “kako Bolivija nije živa zemlja”. U godinama neoliberalizma i pljačke koje je zemlja pretrpjela, bilo je mnogo političkih znanstvenika koji su zahtijevali istu stvar, a laž se ponavljala toliko puta da su mnogi povjerovali da je istinita i da je Bolivija bila inertna zemlja.

Godine 2008. je plan o “balkanizaciji” doveo je do sukoba između autohtone vlade Eva Moralesa i neoliberalnih i oligarhijskih vladara Media Lune, područja kojeg čine regije Santa Cruz, Tarija, Beni i Pando, te Chuquisaca u Andskoj regiji sa svojim ogromnim mineralnim bogatstvom, uz Potosi, La Paz i Oruro, a na istočnim ravnicama bi vladale lokalne poduzetničke i oligarhijske elite. Uglavnom, cilj je bio pod svaku cijenu odvojiti područje bogato ugljikovodicima i stočarskom proizvodnjom, ali plan secesije nije uspio.

U slučaju Kolumbije, namjera je bila stvoriti “Federalnu Antioquiu” i odvojiti jednu od najvažnijih regija u zemlji, stvarajući od Bogote neovisnu državu.

No, “balkanizacija” je započela još u devetnaestom stoljeću, odvajanjem Kolumbije od Venezuele, a zatim 1903. kada su Sjedinjene Države odvojile Panamu od Kolumbije kako bi preuzele nazor nad Panamskim kanalom s njegovom geostrateškom važnošću, jer ovaj kanal povezuje Karipsko more s Tihim oceanom. Sa svoje strane, Ekvador je morao izgubiti veći dio svoje obale, a Guayaquil bi bio suverena nacija.

Načini za uništavanje nacionalnih država

Igor Collazos ističe različite načine za uništenje nacionalne države. To se postiže stvaranjem enklava, intervencijom, secesijom, poticanjem regionalizma, aneksijom i poticanjem sukoba.

U stvaranju enklava se okupiraju i konsolidiraju strateške točke, relativno male, ali vrlo dobro pozicionirane za kontrolu prije svega komunikacijskih i prometnih mreža. Intervencija se provodi oružanim djelovanjem protiv nacionalnih država, a odcjepljenje odvajanjem dijelova teritorija. Regionalizam je poticanje stvaranja umjetnih identiteta koji naglašavaju razlike s ciljem širenja ideje secesije iz očito kulturnih razloga. Enklave imaju i višu razinu, a to su metastaze ili nekontrolirani rast enklava u nacionalnoj državi, potom pripajanje i oduzimanje dijela teritorija stranom silom.

Počinje se s Venezuelom i nastavlja s Kolumbijom i Brazilom?

Washington trenutno radi na “balkanizaciji” Venezuele. Prvo, pokušala se stvoriti “slobodna zona” na južnoj granici, u državi Tachira, na granici s okrugom Norte de Santander u Kolumbiji, gdje se 23. veljače pokušala probiti “humanitarna pomoć” iz Sjedinjenih Država, koju Venezuela nije ni tražila.

U “trojanskom konju” moguće invazije su Kolumbijci igrali ključnu ulogu. Danas su stvoreni objektivni uvjeti da savezna država Zulia postane svojevrsna propala država, teritorij bez zakona, “ničija zemlja” i na taj način bi opravdala  multinacionalnu vojnu intervenciju s “humanitarnim karakterom”, a nakon toga bi vojna uprava države Zulia stvorila neku vrstu slobodne Republike Venezuele i ondje formirala vladu. Oni koji vode ovaj hibridni i višedimenzionalni rat protiv Venezuele iz Washingtona vjeruju da je više vojno moguće okupirati i donijeti “humanitarnu pomoć” samo Zuliu, ali ne i cijelu zemlju. Zulia je pretežno naftno područje, ali i džungla koja graniči s Kolumbijom, što je čini ključnim geostrateškim područjem. Danas SAD pokušavaju odvojiti pogranične savezne države Tachira i Zulia od Venezuele kako bi oformile novu republiku, gotovo po identičnom scenariju kako je Panama 1903. odvojena od Kolumbije, kako bi se stvorila nova republika.

Teorija “balkanizacije” je i dalje prisutna u imperijalističkom umu. Trumpove navodne izjave protiv kolumbijskog predsjednika Ivana Duquea su prijetnja povratka Kolumbije eru građanskog rata i unutarnjeg sukoba, kojeg je vrlo lako izazvati s obzirom na to da je vlada u krizi i ne može se nositi s rastućim gospodarskim i socijalnim problemima. U Kolumbiji je primjetan gubitak vjerodostojnosti vlade i bankrot parlamenta koji prkosi vitalnim dijelovima mirovnog sporazuma, posebno u odnosu na tranzicijsku pravdu za gerilce Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC). Trump je kritizirao kolumbijskog kolegu što nije zaustavio dotok droge iz Kolumbije u SAD i optužio latinoameričkog “saveznika” da je jedna od zemalja Latinske Amerike, zajedno s Gvatemalom, El Salvadorom i Hondurasom, koje šalju kriminalne bande u Sjedinjene Države.

“Nažalost, posao s drogom porastao je za 50 posto od kada je Duque predsjednik. Zemlje koje imaju visoku razinu upotrebe droga suočavaju se s ovim fenomenom dok u Kolumbiji vidimo znakove nezakonitih usjeva”, rekao je Trump, a njegov kolumbijski kolega Duque je plaho odgovorio “kako se sve zemlje suočavaju s trgovinom drogom i bore se protiv toga”.

Daleko od toga da je napao Duquea. Trumpove izjave daju alate Washingtonu za vršenje pritiska na javno mnijenje i unutarnja politička i institucionalna tijela, posebno Ustavni sud, da se vrate agresivnim praksama protiv seljaka i ignoriraju mirovne sporazume i da se ljude uvjeri “kako Kolumbija bez američkog financiranja gubi razlog postojanja”.

Cilj ovog plana ima dvije svrhe. Prvo, da se ne odustane od uzgoja koke, a drugo da se nastavi profitirati od rata i, ukratko, nastaviti provoditi “balkanizacija” ili uspostavi puna vladavina američke uprave u zemlji.

Washington ne želi da Kolumbija prestane biti dobavljač kokaina i cracka za visoku, srednju i nižu klasu, jer je kokain koristan alat društvene kontrole nad slojevima stanovništva u samim Sjedinjenim Državama.

Ali postoje dva sukobljena modela u kolumbijskoj eliti. Jedan je oligarhija, koju vodi bivši predsjednik Juan Manuel Santos, sa svojim planom ekonomske stabilnosti i produktivne diverzifikacije, a drugi se kladi na povratak građanskom ratu, od kojeg je imao pogodnosti punih šest desetljeća.

Plan Andinia

FOTO – Stari “Plan Andinia” je bio rezervni plan za stvaranje židovske države od Patagonije

Alvaro Uribe, čiji je Duque nasljednik, nastoji ponovno zapaliti društvene sukobe i rat, a prevladavanje sukoba podrazumijeva političku i društvenu depolarizaciju zemlje, a time i kraj “uribizma” i njegovog “zaleđa” trgovaca drogom, korumpiranih časnika i paravojnih formacija.

Duque se želi vratiti uporabi glifosata protiv usjeva koke i nastaviti s prisilnim mjerama iskorjenjivanja, ignorirajući inicijative dogovorene sa seljacima i autohtonim pokretima. Prema Juanu Manuelu Santosu, “Kolumbija pokušava iskorijeniti koku 40 godina, ali nikada nije uspjela doći do poljoprivrednika i ponuditi im valjane alternative”.

“Danas s mirom možemo, pa se nadam da se ovaj pristup neće promijeniti”, rekao je bivši predsjednik Santos dodajući da uzgajivači koke moraju dobiti valjane zakonske alternative, a ne da ih se truje ili zatvara. Ovakav pristup, kojeg podržava i kolumbijska poduzetnička elita, vjerojatno je Santosu donijela Nobelovu nagradu za mir, ali ga je stajala predsjedničkog ureda. Washingtonu ne treba saveznik koji će smanjiti prinosa koke i koji će prekinuti rat kojeg SAD potiču desetljećima.

Izjave brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara su također vrlo nesretne, kada je izjavio da zajedno sa Sjedinjenim Državama radi na podjeli i stvaranju “pukotina” u venecuelanskoj vojsci, samo kako bi svrgnuo vladu Nicolasa Madura u Venezueli.

“Nema drugog načina. Jer oni koji odlučuju živi li zemlja u demokraciji ili u diktaturi su Oružane snage”, kazao je Bolsonaro i pitao “što Brazil može učiniti”?

“Pretpostavimo da bude vojne američke invazije. Odluka će biti moja, ali ću saslušati Nacionalno vijeće obrane, a zatim brazilski parlament kako bi donijeli odluku”, rekao je Bolsonaro, dok su časnici u njegovom kabinetu pokušavali spriječiti da njihov predsjednik zrakoplovnu bazu Alcantara iz ruku brazilske države preda u ruke Sjedinjenih Država. Dakle, ni Brazil nije suglasan do koje mjere treba slijediti američku strategiju, baš kao ni Kolumbija, iako oba predsjednika apsolutno podržavaju sve najmračnije inicijative američkih neokonzervativaca i elite.

Za kraj naglasimo da su planovi i strategije za “balkanizaciju” hibridni i višesmjerni ratni program  Washingtona, ovaj put za Latinsku Ameriku. Predstojeći izbori u Urugvaju, Argentini i Boliviji su posebno važni za okončanje američke imperijalne politike ili će Latinska Amerika u finalu, ako želi preživjeti, morati pronaći svoju Siriju i Iran, na kojima će se nasukati svi planovi stvaranja propalih i fragmentiranih država na kontinentu.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
tihobl
Gost
tihobl

Slabo im idu te balkanizacije izvan Balkana. Najbolje da se vrate na pocetak ima ovde nedovrsenog posla. Slovenija je prevelika i mogla bi se rasturiti na 7 dijelova. Crna Gora bar na 4. A i ovi kantoni po BiH su preglomazni.
Nije pametno zanemariti Balkan, jer bi ovdasnjim drzavicama moglo pasti na pamet kakvo udruzivanje, uspostavljanje saradnje i ukljucivanje u puteve svile.

Kora
Gost
Kora

Kao prvo, SAD može nešto samo amerikanizirati, a nikako “balkanizirati”. Kao drugo, “balkanizacija” nije to što autor N. Babić vjeruje da jest i pokušava druge uvjeriti da jest, stoga nema smisla koristi taj termin u kontekstu u kojem ga on koristi. Kao treće, Balkan etnički, kulturološki i vjerski podrazumjeva vrlo različite zajednice tako da je i sam termin “balkanizacija” problematičan jer se ne može jednoznačno odrediti što točno podrazumijeva. Kao četvrto, prema geopolitičkom kontekstu u kojem se taj sporni termin “balkanizacija” koristi te obilježjima koja autori na ovom portalu pridaju “balkanizaciji”, proizlazi da u društvenom smislu zapravo nema velike razlike između takve “balkanizacije” (američkog političkog djelovanja na Balkanu), “orijentalizacije” (američkog političkog djelovanja na Levantu) i “arabizacije” (američkog političkog djelovanja na Arapskom poluotoku). Međutim, kako na Balkanu žive narodi i zajednice (sa svojim kulturološkim posebnostima) koji se razlikuju i međusobno, i u odnosu na narode i zajednice na Bliskom Istoku i Arapskom poluotoku, u slučaju prave kulturološke “balkanizacije”, “orijentalizacije” i “arabizacije” nekog geopolitičkog prostora ishodi u praksi razlikovali bi se ovisno o kojoj “izaciji” se radi jer tri različita kulturološka procesa ne mogu u društvenom smislu dati isti ishod. Dakle, ako N. Babić želi ozbiljno kritički pisati o negativnim učincima američke ili europske geopolitike u Južnoj ili Istočnoj Europi, odnosno Latinskoj Americi, onda neka za početak koristi ispravnu terminologiju jer čitatelj ovako stječe dojam da dotični ne zna što piše pa ni njega ni portal ne može shvatiti ozbiljno. Barem ne u onoj mjeri u kojoj je njima cilj da se među “Balkancima” nametnu kao ozbiljni i uvaženi informatori o društvenopolitičkim zbivanjima.

Mile
Gost
Mile

pokora, ne brabonjaj. Negativni učinci američke ili europske geopolitike u Južnoj ili Istočnoj Europi, odnosno Latinskoj Americi su više nego jasno vidljivi – krv, smrt, uništenje, ratovi. Šta ti tu nije jasno? Nabijem te na šuplje filozofiranje.

Kora
Gost
Kora

@Mile

Obično ne ulazim u raspravu s vulgarnim i nasilnim komentatorima, međutim iz poštovanja prema drugim komentatorima i čitateljima odgovorit ću Vam da “krv, smrt, uništenje i ratovi” nisu istovjetni “balkanizaciji” svijeta, nego njegovoj “cionizaciji”, a s obzirom da je cionizacija svijeta postala glavno obilježje američke vanjske politike u doba tzv. Trumpove administracije, onda možemo reći i da svjedočimo “amerikanizaciji” ili “izraelizaciji” svijeta, ali nikako ne njegovoj “balkanizaciji”.

Jadibijeda
Gost
Jadibijeda

Kora reci da je nesto krivo, a ne reci nakon toga sta je ispravno je na nivou kritike zbog kritike, a ne kritike zbog istine.

Kora
Gost
Kora

@Jadibijeda

Pametnom je sve jasno rečeno i pojašnjeno, a ostalima se, očito, ne može pomoći.

Mercury
Gost
Mercury

@ Kora

Ako nešto ne znaš, pitaj.
“izraz za stanje i proces političko-teritorijalne podjele u uvjetima etničke različitosti, teritorijalnih i graničnih sporova. Pojam je nastao početkom XX. st., a označava povijesno-geopolitičke događaje na Balkanskom poluotoku, procese nastale političkom podjelom nakon raspada Osmanskoga Carstva te suprotstavljenost regionalnih težnji i interesa velikih sila. Nakon I. svjetskoga rata balkanizacijom se opisivalo i stanje na dijelu Baltika, od Poljske do Estonije (tzv. Sjeverni Balkan), zoni povijesnih sukoba regionalnih sila i državotvornih težnji malih naroda. Balkanizacijom se definiraju i prilike nakon II. svjetskoga rata, odn. prestanak kolonijalne vlasti u Africi, tzv. balkanizacija Afrike, a poslije stanje u nekim konfliktnim područjima Afrike (etiopsko-somalijski sukob, sukobi na jugu Sudana i dr.).”

Kao što možeš vidjeti, balkanizacija ima definiciju, a nastala je na temelju višestrukih događaja, a ti si mislila valjda samo na raspad Jugoslavije. Balkanizacija je dobila naziv po Balkanu, a označava sve takve procese, a ne samo one na Balkanu.

https://www.britannica.com/topic/Balkanization
Nemoj biti lijena prije nego što kreneš pisati misleći da si 100% u pravu. Prvo provjeri internet pa onda piši.

Kora
Gost
Kora

@Mercury

Pojam “balkanizacija” je kulturološki pojam koji se ovdje (i u Britannici, i među “francuskom znanstvenom elitom” na koju se obično pozivaju autori članaka na ovom portalu, i bilo gdje drugdje gdje se taj pojam koristi za opis ishoda geopolitike cionista) u geopolitičkim raspravama koristi pogrešno jer to što se ovdje gura pod pojam “balkanizacije” nema nikakve veze s onim što “balkanizacija” u kulturološko-znanstvenom smislu doista jest. Taj se termin preuzeo iz kulturoloških rasprava da bi se namjerno počeo pogrešno koristiti u geopolitičkim raspravama, i to iz dva razloga: prvi je taj da se u političkom diskursu “zakamufliraju” obilježja dugogodišnje agresivne američko-europsko-arapske politike u službi cionističkih geopolitičkih ciljeva, a drugo je da se – na osnovu nekorektnog političkog diskursa – u kasnijim kulturnim diskursima narodima koje se naziva “Balkancima” pripišu sva obilježja koja “krase” sljedbenike cionizma, odnosno ishode pripadajuće američko-europsko-arapske politike.

Drugim riječima – da citiram komentatora Milu koji bi mene “nabio na šuplje filozifiranje” – “krv, smrt, uništenje, ratovi” nisu zajedničko obilježje “Balkanaca”, koje obilježje proizlazi iz kulture svih tih različitih naroda koje se geopolitički grupira pod “balkanske narode”, nego su posljedica
cionističke politike na “Balkanu” koja desetljećima uvjetuje i izaziva “krv, smrt, uništenje, ratove” među “balkanskim narodima” jer je to cionistima neophodno da bi ostvarili svoj glavni geopolitički i kulturološki cilj – Država Izrael i globalna nadmoć.

Međutim, jedan mudri “balkanski narod” kojem i sama pripadam jako dobro zna razlikovati istinu od kulturološko-političke laži te stoga ne prihvaća iskrivljeno političko tumačenje kulturološkog termina “balkanizacija”. Naime, niti su Hrvati “balkanski narod”, niti su sami po sebi “revolucionarno raspoloženi”, niti provode narodne, kulturne i obojene revolucije na Balkanu ili diljem svijeta, niti “balkaniziraju” Balkan, Levant, Arapski poluotok, Afriku ili Latinsku Ameriku.

Dakle, “balkanski narodi” nisu nikakvi “globalni krvnici”, a ono što N. Babić, Vi i ostali “izvori” u svom političkom diskursu nazivate “balkanizacijom” (Balkana, Levanta, Arapskog poluotoka, Afrike i Latinske Amerike) jest ustvari CIONIZACIJA. Ista cionizacija desetljećuma se uvelike poklapala s vanjskom politikom Francuske, Velike Britanije, Rusije i Njemačke, no danas je postala sinonim za američku vanjsku politiku.

P.S. – Ne mojte biti tako nezreli, površni i naivni. Ako Vam nešto nije jasno, radje pitajte stručnjake nego internet jer Vas internetski izvori mogu navesti na manjkave izvore, a oni onda i na nelogične i pogrešne zaključke. U tom smislu, pogotovo su nepouzdani američki, britanski i francuski izvori, a čini se da im i ruski počinju “praviti konkurenciju”. Nažalost!

Mercury
Gost
Mercury

@ Kora

Zaglibila si da ne znaš gdje je početak, a gdje je kraj.

Balkanizacija ne znači da su balkanski narodi globalni krvnici. Običan proces je dobio naziv po regiji. Mogao je dobiti naziv po onima koji ga provode, ali naravno da nije jer je to smiješno s poante jezika. To što tebe iz nekog razloga taj naziv vrijeđa je drugi par rukava.

Kora
Gost
Kora

@Mercury

Niti me vrijeđa naziv “balkanizacija”, niti me vrijeđa to što su Vaši “geopolitički stručnjaci” u krivu. Samo konstatiram da su u krivu svi koji misle da Amerikanci “balkaniziraju” svijet jer ga oni cioniziraju te da na portalu Logično konstantno manifestirate razne vrste logičkih pogrešaka koje autore i čitatelje vode u nebulozne i znanstveno neodržive teorije. Isto tako, u dobroj Vam namjeri objašnjavam Vašu kulturološko-znanstveno-geopolitičku zabludu, odnosno razloge zbog kojih se ista uporno nameće i promovira u političkom diskursu koji preferiraju cionisti. No Vi imate pravo i dalje vjerovati da je istina ono što počiva na ovako očitoj zamjeni teza (da se svijet “balkanizira”, dok se zapravo “cionizira”) ali to znači da ujedno radite sami protiv sebe i svojih “balkanskih” interesa, a u korist onih cionističkih. Ako Vam je to cilj, onda dobro radite ?

Mercury
Gost
Mercury

@ Kora

Da, cionizacija je znanstveno održiva teorija.

Riddick
Gost
Riddick

Ko drugome jamu kopa sam u nju pada.
Sledeci clanak molim vas o Balkanizaciji Amerike i potencijalnim drzavama koje mogu nastati na razvalinama ove imperije kao i posledice po svetski poredak…

Zvrk
Gost
Zvrk

komentar korisnika alan ford:

mislim da ce se SAD u bliskoj buducnosti raspasti, nema šanse da opstanu.
Popucati ce na 3 dijela:
1) Jugoistocni dio SADa., one liberalne gradanske savezne države; New York, New Jersey, Massachusetes, Vermont,. itd.. plus neke južne države, kao Alabama… Louisiana to ce biti jedna država, u kojoj ce crnci uskoro postati vecina
2) jugozapadni dio SAD-a; zapadana obala, Kalifornija, države Washington,. Oregon,.. pa iza njih Nevada, Arizona, pa dolje Novi Meksiko,, dio Teksasa , Florida… to ce biti druga država, u kojoj ce vecina biti hispansko stanovništvo, a službeni jezik španjolski
3)ona velika sredina izmedu dvije obale: Ohio, Kansas, Arkansasa, Oklahoma, Tenessee, vecina Texasa, Colorado, Nebraska, Monatana, Dakota, itd.., to ce biti treca država, u kojoj ce bijelci vecinom oni anglosakonskog podrijetal biti vecina.

dakle, u principu nastat ce 3 države; jedna vecinska crnacka, jedan vecinska hispanska i jedna vecinska bjelacka

mladen3x
Gost
mladen3x

niš od toga

Riddick
Gost
Riddick

Zanimljiv pogled na SAD…

tihobl
Gost
tihobl

Mladen je u pravu. SAD sa Kanadom, Australijom i Novim Zelandom vraca se pod okrilje krune.

spartak
Gost
spartak

Riddick,
vjerujem da zapravo ne misliš na balkanizaciju Amerike već na balkanizaciju Usanije, dakle države između Kanade na sjeveru i Meksika na jugu. Jer “Amerika” je i Argentina i Meksiko i Kanada, ukratko još dvadesetak drugih država osim Usanije.
A balkanizacije Usanije će započeti onda kad se pogoršaju ekonomske prilike u toj umjetnoj megadržavi nakon nestanka petrodolara, nakon još većeg uspona Kine i uspjeha kineskog puta u socijalizam, nakon oslobađanja Europe od anglocionističkog bankarstva, nakon uspostave multipolarnog svijeta. Taj će proces potrajati, ali on je već u tijeku. Jer ovo nije “kraj povijesti”. Naprotiv, ovo je tek “početak povijesti”.

Riddick
Gost
Riddick

Svi znamo na koga mislim, na Jenki Federaciju.
To sto si opisao je predug proces , carstvo ce se urusiti stihijski samo od sebe odjednom ja mislim.
Jedan problem ce povuci drugi, domino efekat.
SAD su brod koji tone gde kada jednu rupu zapusis krene voda da siklja iz 2 .
I sto je neverovatno sve ce sami da upropaste svojim “znanjem” i “umecem” u spoljnoj i unutrasnjoj politici.
S obzirom na broj oruzja kod civila koji je najveci po glavi stanovnika na svetu i rasne, nacionalne i kulturne razlike, kada se ugasi svetlo bice strasno!

Alen
Gost
Alen

To je greska ridik , carstvo se neće urušiti jer nemaju vise koga da nosi stafetu koja seli na istok ovaj put..
Carstvo ce ostatku svijeta pripremiti zvečku gdje povlače sviju sa sobom na dno.

Kamo sreće da se uruši

Kora
Gost
Kora

@Riddick

Zahtjevate nešto nemoguće i nelogično. Naime, ne mogu Amerika i Amerikanci “balkanizirati” Ameriku, a sukladno tome ne možete o tome napisati ni vjerodostojan članak 😉

alfa33
Gost
alfa33

Naj jeftinije i naj jednostavnije,im je,da ukrcaju u avion ove sve naše poštene i časne političare,i za par godina će biti vidljiv rezultat. Nas će osloboditi pošasti,jedino mi žao tih ljudi tamo,eto,brzo,jeftino(za amere) i provjereno.

onaj najgl.......veći Dalton
Gost
onaj najgl.......veći Dalton

Ne bi ih uzeli ni da svakog uvališ u vreću dolara.
Vreću bi uzeli, a njih izvadili i vratili.
Kao falš robu.

IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe

USA je trenutno najzločinačkija tvorevina na planetu i cijeli svijet se mora udružiti da to zlo uništi u temelju. Za USA ne postji humanizam samo enormna pohlepa, svaki stanvnik USA ima mokre snove da bude milijarder, ja im to i želim ali uz uvijet da im jedno jaje košta 10 milijuna kao što je koštalo u Njemačkoj prije dolaska kancelara A.H. na vlast.

Miki maus
Gost
Miki maus

U tom planu Amerikanaca za Novi Bliski istok je bila ukljucena i S Arabija( izdvajanje zapadnog dijela sa Mekom i Medinom u tzv Holly Land) i Turska( izdvajanje jugoistocne Turske u novoosnovani Kurdistan). Mozda je to glavni razlog otimanja Turske iz Americkog zagrljaja, ako i nisu bas vjerovali u taj scenarij za Tursku, sve im je bilo jasno nakon neuspjelog puca na Erdogana.

Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav

Mi, Balkanci, smo jedinstveni i na to sam ponosan! Živim u državi gdje se smatra da je bolje biti sobarica u predgrađu Beča nego gospodin čovjek, svoj na svome, na Balkanu. Balkan ima staru, bogatu i poštovanja vrijednu kulturu!. To, što su izrodi iskoristili trenutak nije tragedija! Događa se po cijelom svijetu i kao žto je Ivo Andrić lijepo rekao:“Dodju tako ponekad vremena, kada pamet zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati.”

Perun
Gost
Perun

Dobar komentar …evo jedan citat….Branimir Johny Stulic..

Jednog dana nema me da nikada ne dođem
Prijatelje koje znam ne poznajem kad prođem
Kao da me nikada na svijetu nije bilo
Kao da me njezino tijelo nije htilo

Moja pjesma miruje a furala bi furke
Lepe dekle moderne ne padaju na žurke
Brijem bradu brkove da ličim na Pankrte
Još da imam Fendera vidio bi svirke

Balkane, Balkane, Balkane moj

Budi mi silan i dobro mi stoj

Mi smo ljudi cigani sudbinom prokleti
Uvijek netko oko nas dođe pa nam prijeti
Ni bendovi nisu više kao što su bili
Moj se amaterski priprema da sviri

PS.da ne zaboravim pjesmu od Duska Trifunovica..
Pristao sam biću sve što hoće
Evo prodajem dušu vragu svome
I ostaću samo crna tačka
Poslije ove igre kad me slome
Kad me mirno slome
Pristao sam biću sve što hoće.

Mislio sam da se zvijeri boje
Ove vatre koja trag mi prati
I to sam mislio
A sad nosim kako mi ga skroje
Po meni se ništa neće zvati
Po meni se ništa neće zvati.

Zablude sam, evo, prestao da brojim
Nemam kome da se vratim kući
Dokle pjevam dotle i postojim
Prijatelji bivši, prijatelji budući
Pamtite me po pjesmama mojim
Pamtite me po pjesmama mojim.

Slaven Bijelac Slobodan Strijelac

Alen
Gost
Alen

Ne ide to ka balkanizaciji jer za to oni nemaju resursa , front im je širok a protivnik jak , vrijeme ide , to je sve u cilju postavljanja scenografije tj zona konfrontacije..
Kad ih posloze od j.amerike , preko evrope , do bliskog istoka , upaljac moze biti bilo gdje a potpaliti ce sviju..

Nesto slicno kao pred ww2 samo segemtirano po svim kontimemtima..
Jos da vidimo sta su za afriku smislili..

Alen
Gost
Alen

Pazi ovo , dok oni “balkaniziraju “arape

All roads lead to China: 17 Arab countries join Beijing’s new Silk Road
RT.com

Dakle kako god krenu po j.americi kineske pare su ljudima draze , sto znaci da ne mogu dugo da drze pod svojim planpvima i ciljevima…
Dakle s ovim j.americkim saveznicim moraju biti brzi u upotrebi..

ARBUN
Gost
ARBUN

Zavrsila BANANIZACIJA balkancerosa i sada Yugo Amerikancima grade plastenike za uzgoj sljiva.Viva sljivovizacija.

Alen
Gost
Alen

Polako tek je jutro ???

Perun
Gost
Perun

Rjesenje za neostvarivanje ovog plana…Prenijeti sukobe na tlo USA….Pojacati klimatske promjene ….Dati upravljanje vojnim i politickim resursima u USA LGBT amerikancima … proglasiti Bika Koji Sjedi herojem i dati mu posmrtno cin marsala….i na kraju ukinuti vize za ulazak u USA.
P.S…..amerikancima zabraniti letove na mjesec jer i tamo bi radili onaj ,,fracking” i busili trazeci naftu

Kanncer
Gost
Kanncer

Ha, neokonzervativci – recite jasno i glasno – cionisti – židovi…

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Dakle izvorno je Plan Adninia bio Plan B , ako da se ne uspije uspostaviti Izrael na Bliskom istoku zbog arapskog okruženja. Zanimljivo. I sada se ide istim stopama, uz dodatak strategije Greater Middle East , a li ratom “pete generacije”, ne kao u Iraku

28.juni
Gost
28.juni

Kako mi je sve ovo već poznato! Iskusili smo dosta toga na sopstvenoj koži.

Splitexpress
Gost
Splitexpress

Ipak,prvo su pokrenuli balkanizaciju pacificiranom Balkana,akada su se uvjerili da je sistem jeftin i efikasan krenuli su dalje?

POVEZANE VIJESTI

Izbornik