Romana Jerković je “politička zvijezda” čiji je mandat u Europskom parlamentu izgrađen na temeljima koje bi mnogi opisali kao tanke poput paučine. S osvojenih 1005 preferencijalnih glasova, što čini tek 0,52 posto glasova koje je osvojila lista na kojoj se nalazila, ušla je u instituciju gdje se troše milijarde eura europskih poreznih obveznika. Njezin slučaj savršeno utjelovljuje sve ono što obični građani preziru kod političke klase, a to je osjećaj da su pravila za njih drugačija nego za sve ostale.
Ova SDP-ovka rođena 1964. godine izgradila je karijeru unutar stranke koja joj je omogućila poziciju na listi za europske izbore 2024. godine. Bila je treća na koalicijskoj listi i upravo to mjesto, a ne biračka volja, garantirala joj je odlazak u Strasbourg. Čak pet kandidata s iste liste dobilo je više preferencijalnih glasova od nje, a prednjači Dalija Orešković s 11.567 glasova, što je više od deset puta veći broj od Jerković. No, izborni zakon je takav da mjesto na listi vrijedi više od glasova građana, pa je Jerković prošla dok su drugi ostali kod kuće.
Njezina obrana tada bila je gotovo urnebesna. Izjavila je da je sigurna kako je Predsjedništvo stranke i sam predsjednik nisu stavili na treće mjesto liste zbog lijepih očiju ili prekrasnog osmijeha, već zato što se dobro snašla u Europskom parlamentu i vrijedno radila. Ta izjava savršeno oslikava mentalitet političara koji vjeruju da su njihove pozicije plod zasluga, a ne stranačkih dogovora i pogodovanja. Jer da je radila vrijedno, valjda bi uspjela uvjeriti više od 1005 ljudi da joj daju glas.
Njezina primanja su ono što bi svakog prosječnog Hrvata ostavilo bez teksta. Osnovna bruto plaća zastupnice iznosi 10.062,05 eura mjesečno, što na račun donosi oko 7.853,89 eura neto. Uz to, dobiva opću naknadu od 4.950 eura mjesečno za troškove ureda, informatičke opreme i telefonskih računa. Za svaki dan prisutnosti u Bruxellesu ili Strasbourgu dobiva dnevnicu od 350 eura, koja pokriva smještaj i prehranu. Kao profesorica na Medicinskom fakultetu u Rijeci prijavila je i dodatni prihod od oko 6.000 eura godišnje. Sve to zajedno čini paket koji prosječni hrvatski radnik ne može zaraditi ni za nekoliko godina rada.
No, prava afera izbila je kada je Politico objavio članak o putovanju u Strasbourg financiranom novcem političke skupine Socijalista i demokrata. Ukupni trošak navodno je premašio 12.000 eura, a na putu su sudjelovali članovi obitelji i prijatelji Jerković. Prema pisanju portala, pojedini ljudi bliski Jerković bili su na dokumentima predstavljeni kao zaposlenici ili profesori riječkih zdravstvenih ustanova, iako njihova zanimanja i radna mjesta nisu odgovarala tim opisima. Riječ je o studijskom posjetu održanom u prosincu 2024. godine, a iz Hrvatske je doputovalo više od deset ljudi koji su ostali najmanje tri dana.
Jerković tvrdi da nije učinila ništa pogrešno i da su svi ljudi na putovanju bili ondje zbog legitimnih razloga, opisujući ih kao stručne osobe. Njezina politička skupina S&D priopćila je da je ponovno pregledala dokumentaciju i zaključila da su financijska pravila poštovana. No, predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić kazao je da nije zadovoljan njezinim objašnjenjem te da očekuje odgovore. Poručio je da isti standard koji traže od drugih vrijedi i za njih, što zvuči plemenito, ali ostaje pitanje hoće li se išta konkretno poduzeti ili će sve završiti na pukim riječima.
Ono što ovu priču čini posebno gorkom jest činjenica da su takva putovanja organizirana redovito, a troškove prijevoza, smještaja i hrane pokrivaju političke skupine iz svog proračuna, odnosno iz novca Europske unije. Drugim riječima, građani plaćaju izlete političara i njihovih prijatelja, a onda im se još govori da je sve u skladu s pravilima. Pravila su očito napisana tako da omoguće upravo ovakve zloupotrebe, a oni koji ih provode znaju da će se izvući bez ozbiljnih posljedica.
Romana Jerković je simbol jednog šireg problema u hrvatskoj politici, a to je da stranački aparat može progurati bilo koga na bilo koju poziciju neovisno o stvarnoj podršci građana.
Njezinih 1005 preferencijalnih glasova dovoljno je bilo za mjesto u Europskom parlamentu gdje će primati gotovo 8 tisuća eura neto mjesečno, plus sve dodatke i naknade. Ako to nije pljačka javnog novca pod maskom demokratskog procesa, onda ne znamo što jest. Građani koji plaćaju poreze mogu samo gledati i pitati se kome su točno dali svoj novac i zašto ga troše ljudi koje nitko nije ni birao.
0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.