Novinarski poraz Rusije

Jedan od najtežih zadataka u novinarstvu jest zadržati fokus javnosti na željenom događaju. Netom nakon samog događaja, interes javnosti raste eksponencijalno i svoj vrhunac doživljava nakon nekoliko dana. Dalji interes javnosti ne ostaje na visokoj razini, već pada gotovo na nulu – dolazi do zasićenja. Da bi se interes javnosti i dalje održavao na nekoj razini, događaju je potrebno svakog dana dodavati nove detalje, po mogućnosti strašnije, emocionalno jače. Vidjeli smo to dosad nebrojeno puta.

Jedan od zadnjih primjera bio je nestanak mladića u Beogradu. Rat je ipak u tom smislu novinarski darežljiviji. Svakog dana ostaje otvorena mogućnost za neki zločin, zgražanje javnosti i prisilni povratak interesa javnosti za rat.

Ono što su mnogi promatrači primijetili u prvim tjednima nakon početka ruskog napada na Ukrajinu jest totalni ruski poraz u informacijskom ratu. Naravno da taj poraz nije slučajan, pripreman je, kao i sve zapadne sankcije mjesecima prije ruskog napada.

Lobističke skupine po Zapadu, umrežene medijske kuće, američki interesi – sve se to upreglo u medijski rat protiv Putinu, u kojem su Ukrajinci sporedni. Isključenje s interneta ključnih ruskih medija, službenih stranica ruskog predsjednika, Vlade RF i 24 satno zapljuskivanje svih medija na Zapadu isključivo s narativom koji preferira američke interese je dao početne rezultate.

Dalje se moralo samo s novim dolijevanjem benzina (nikako ruskog jer je pod američkim sankcijama) na vatru – s novim ‘otkrićima’ zločina i ‘zločina’. Tako se prigodno dogodila i Bucha, gdje su se pomiješali zločini i ‘zločini’ na već pripremljenu odmazdu Zapada s novim sankcijama.

Kako se bliži rusko uništavanje preostalog kontingenta naci Azov pukovnije u Azovstalu, koji su već objavili svoje oproštajno pismo na fejsu, tako se iz sankcijskog ormara vadi izlizana optužba o kemijskom napadu. Zapad je isti napad lažno već pripisivao Assadu u Siriji, zapravo svakom svom neprijatelju i to u vrijeme u kojem su se jedino oni bavili zabranjenim istraživanjima kemijskog i biološkog oružja, između ostalih lokacija i po Ukrajini.

Po tvrdnjama mnogih ‘neslužbenih’ izvora (službeni su samo Zapadni), u tunelima ispod Azovstala se kriju američki biološki laboratoriji i ostatak nacističke pukovnije Azov, među kojima se nalaze američki, francuski, britanski časnici za koje je navodno jučer molio Putina i austrijski kancelar. Koliko će te izlizane optužbe o kemijskom napadu uspjeti povratiti interes javnosti za ukrajinski rat, vidjet ćemo.

Ono o čemu danas zapadna javnost razmišlja jest inflacija, rast cijena, strah od nedostatka energenata, strah od gubitka posla zbog jadne, po nju poražavajuće politike političkog vrha Zapada. Zasićenje interesa javnosti za rat u Ukrajini se vidi i po izvještajima o spominjanju Ukrajine u američkim medijima koji pokazuju kako taj interes blijedi.

Vremenska traka u nastavku prikazuje ukupna dnevna spominjanja zemlje na BBC News Londonu, CNN-u, MSNBC-u i Fox Newsu od početka ove godine, pokazujući oštar zaokret od zemlje neposredno nakon invazije. Samo je CNN zadržao gotovo istu količinu dnevnog izvještavanja kao i na dan invazije, a BBC News je pokazao najveći pad spominjanja.

Kako vrijeme prolazi, onaj prvi poraz Rusije u medijskom ratu bi se moglo kvalificirati kao gubitak prve bitke, ne i rata. Ukrajinski ratni zločini su se namnožili i njihovo prešućivanje će biti sve teže držati pod kontrolom. Snimke namjernog ranjavanja ruskih zarobljenika, snimanje poziva majkama i suprugama ubijenih ruskih vojnika s pronađenih mobitela, kastriranje ratnih zarobljenika, namjerno ukrajinsko granatiranje civilnih objekata (uključujući i ovo zadnje na željeznički kolodvor prepun civila u Kramatorsku) će naći svoj put i do medija svrstanih na antirusku stranu. Kad se tomu doda osjetni pad standarda ljudi na Zapadu, pitanje je trenutka u kojem će zapadna javnost uskratiti svoju podrška Ukrajini i svom političkom vodstvu.