Ukrajina ne bi trebala pridružiti EU prije zemalja Zapadnog Balkana jer bi to bilo u suprotnosti s načelima integracijskog procesa temeljenog na zaslugama, izjavio je mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto. Neke zemlje Zapadnog Balkana čekaju da njihov proces pridruživanja započne već 20 godina.
Govoreći na Forumu Balkan u Budimpešti u četvrtak, Szijjarto je rekao da je EU u “mnogo lošijoj situaciji nego prije” zbog ekonomskih i sigurnosnih izazova. Kritizirao je dugo čekanje zemalja Zapadnog Balkana i optužio neke države članice EU za licemjerje, jer javno podržavaju proširenje, a iza zatvorenih vrata ga blokiraju.
“Kada se treba raspravljati o stvarnom pitanju, kada to više nije samo komunikacija, propaganda i prazna retorika, tada se protive proširenju,” rekao je Szijjarto publici, prema lokalnim medijima.
Da bi postala država članica, svaka zemlja mora ispuniti iste uvjete i završiti iste korake. Trenutno postoji devet zemalja kandidata, uključujući Zapadni Balkan, Ukrajinu, Moldaviju, Tursku i Gruziju, prema Europskom vijeću.
Pet zemalja Zapadnog Balkana – Albanija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Crna Gora i Srbija – imaju službeni status kandidata za članstvo u EU.
Sukob u Ukrajini potaknuo je EU da preispita svoju strategiju proširenja, ponovno pokrenuvši pregovore o pridruživanju sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom te dodijelivši Bosni status kandidata. Dužnosnici EU, uključujući finski premijer Petteri Orpo i njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock, upozorili su da bi kašnjenja mogla učiniti balkanske države podložnijim utjecaju Rusije i Kine.
Ukrajina je podnijela zahtjev za članstvo u EU u veljači 2022., nedugo nakon eskalacije sukoba s Rusijom. U lipnju 2022. dobila je status kandidata.
Međutim, Ukrajina se suočava sa značajnim preprekama prije pridruživanja bloku, budući da punopravno članstvo zahtijeva jednoglasno odobrenje svih zemalja članica EU. Osim toga, EU je zahtijevala od Ukrajine da provodi sveobuhvatan skup reformi upravljanja, bori se s raširenom korupcijom i uskladi svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom EU.
Dužnosnici EU nikada nisu postavili konačan rok za pridruživanje Ukrajine, iako je bivši predsjednik Europskog vijeća Charles Michel sugerirao da bi Ukrajina mogla pridružiti do 2030., pod uvjetom da ispuni sve uvjete.
Mađarska je više puta upozorila da bi brzo članstvo Kijeva moglo naštetiti gospodarskom razvoju bloka. Primanje Ukrajine u EU bilo bi “nezamislivo”, rekao je mađarski premijer Viktor Orban u veljači.
Naš komentar možete iščitati u ovom video snimku ispod. 🙂
84 komentara
“Osuđen od svijeta, nagrađen od Boga. Ne može se biti dobar za oba svijeta, i za Nebo i za Zemlju. Kome srce za pravdom čezne, uvijek će biti otpadnik na Zemlji.” (Ivo Andrić)
Jučer na indexu. Komentatori se natječu u neznanju i agresiji i optuživanju tenza krivu naciju ta za oportunizam.
Gospodo, oportunisti ne idu u zatvore.
Ipak, ima i dobrih komentara, a i prigodnih baš za ispod ovog teksta:
“Genijalna pripovjetka “Pismo iz 1920.” Interesantno je procitati kako je i onda u Bosni bilo identicno ko i danas. Kaze katedrala zazvoni, a onda pravoslavna crkva minut i 58 sekundi nakon nje i sahat kula sa Begove dzamije par minuta nakon nje, a sve kao pokazuju isto vrijeme. Tako se ravnaju ova tri zavadjena naroda cak ni vrijeme isto nemaju. Genijalno”
“Pisao je ekavicom jer kako je rekao na ekavici tuga kraće traje. Što se tiče njegovog pozavanja Balkana, pripovetku pismo iz 1920. svaki Bosanac je trebalo da dobro zna, tada možda ne bi došlo do krvoprolića u Bosni.”
“Sav ili skoro sav njegov opus je o Bosni. Ništa u njegovim knjigama nije srpsko ni hrvatsko – već samo i isključivo bosansko. Čitajte Andrića, a manite se škrabotina o njemu.
Napose, čitajte i Krležu kojeg svjesno i sistemski, da ne kažem po naredbi, zanemarujete. Čitajte, ljudi. Manite se teoretiziranja a da u životu niste pročitali ni priručnik o veš-mašini.
Čitajte, ali imajte na umu ovu Andrićevu – “Da je veća budala od one što ne čita, onaj koji vjeruje svemu što pročita”
“Bosna je zemlja mržnje i straha. Ali da ostavimo po strani strah koji je samo korelativ te mržnje, njen prirodan odjek, i da govorimo o mržnji. Da, o mržnji. I ti se instinktivno trzaš i buniš kad čuješ tu reč (to sam video one noći na stanici), kao što se svaki od vas opire da to čuje, shvati i uvidi. A stvar je baš u tome što bi to trebalo uočiti, utvrditi, analizirati. I nesreća je u tome što se niko neće i ne ume da učini. Jer, fatalna karakteristika te mržnje i jeste u tome što bosanski čovek nije svestan mržnje koja živi u njemu, što zazire od njenog analiziranja, i – mrzi svakog ko pokuša da to učini. Pa ipak, činjenica je: da u Bosni i Hercegovini ima više ljudi koji su spremni da u nastupima ¸nesvesne mržnje, raznim povodima i pod raznim izgovorima, ubijaju ili budu ubijeni, nego u drugim po ljudstvu i prostranstvu mnogo većim slovenskim i neslovenskim zemljama.
Ja znam da mržnja, kao i gnev, ima svoju funkciju u razvitku društva, jer mržnja daje snagu, a gnev izaziva pokret. Ima zastarelih i duboko ukorenjenih nepravdi i zloupotreba, koje samo bujice mržnje i gneva mogu da iščupaju i otplave. A kad te bujice splasnu i nestanu, ostaje mesto za slobodu, za stvaranje boljeg života. Savremenici vide mnogo bolje mržnju i gnev, jer pate od njih, ali potomstvo će videti samo plodove snage i pokreta. Znam ja to dobro. Ali ovo što sam gledao u Bosni, to je nešto drugo. To je mržnja, ali ne kao neki takav momenat u toku društvenog razvitka i neminovan deo jednog istorijskog procesa, nego mržnja koja nastupa kao samostalna snaga, koja sama u sebi nalazi svoju svrhu. Mržnja koja diže čoveka protiv čoveka i zatim podjednako baca u bedu i nesreću ili goni pod zemlju oba protivnika; mržnja koja kao rak u organizmu troši i izjeda sve oko sebe, da na kraju i sama ugine, jer takva mržnja, kao plamen, nema stalnog lika ni sopstvenog života; ona je prosto oruđe nagona za uništenjem ili samouništenjem, samo kao takva i postoji, i samo dotle dok svoj zadatak potpunog uništenja ne izvrši”.
deo iz pisma Maksa Levenfelda prijatelju
nastavak
“Da, Bosna je zemlja mržnje. To je Bosna. I po čudnom kontrastu, koji u stvari nije tako ni čudan, i možda bi se pažljivom analizom dao lako objasniti, može se isto tako kazati da je malo zemalja u kojima ima toliko tvrde vere, uzvišene čvrstine karaktera, toliko nežnosti i ljubavnog žara, toliko dubine osećanja, privrženosti i nepokolebljive odanosti, toliko žeđi za pravdom. Ali ispod svega toga kriju se u neprozirnim dubinama oluje mržnje, čitavi uragani sapetih, zbijenih mržnji koje sazrevaju i čekaju svoj čas. Između vaših ljubavi i vaše mržnje odnos je isti kao između vaših visokih planina i hiljadu puta većih i težih nevidljivih geoloških naslaga na kojima one počivaju. Isto tako, vi ste osuđeni da živite na dubokim slojevima eksploziva koji se s vremena na vreme pali upravo iskrama tih vaših ljubavi i vaše ognjene i svirepe osećajnosti. Možda je vaša najveća nesreća baš u tome što i ne slutite koliko mržnje ima u vašim ljubavima i zanosima, tradicijama i pobožnostima. I kao što tle na kom živimo prelazi, pod uticajem atmosferske vlage i toplote, u naša tela i daje im boju i izgled, i određuje karakter i pravac našem načinu života i našim postupcima – tako isto silna, podzemna i nevidljiva mržnja na kojoj živi bosanski čovek ulazi neprimetno i zaobilazno u sve njegove, i najbolje, postupke. Poroci rađaju svuda na svetu mržnju, jer troše a ne stvaraju, ruše a ne grade, ali u zemljama kao što je Bosna – i vrline govore i deluju često mržnjom. Kod vas asketi ne izvlače ljubav iz svoje askeze, nego mržnju na sladostrasnike; trezvenjaci mrze one koji piju, a u pijanicama se javlja ubilačka mržnja na ceo svet. Oni koji veruju i vole – smrtno mrze one koji ne veruju ili one koji drugačije veruju i drugo vole. I, na žalost, često se glavni deo njihove vere i njihove ljubavi troši u toj mržnji. (Najviše zlih i mračnih lica može čovek sresti oko bogomolja, manastira i tekija.) Oni koji tlače i eksploatišu ekonomski slabije, unose u to još i mržnju, koja tu eksploataciju čini stostruko težom i ružnijom, a oni koji te nepravde podnose, maštaju o pravdi i odmazdi, ali kao o nekoj osvetničkoj eksploziji koja bi, kad bi se ostvarila po njihovoj zamisli, morala da bude takva i tolika da bi raznela i tlačenog zajedno sa tlačiteljem. Vi ste, u većini, navikli da svu snagu mržnje ostavljate za ono što vam je blizu. Vaše su voljene svetinje redovno iza trista reka i planina, a predmeti vaše odvratnosti i mržnje tu su pored vas, u istoj varoši, često sa druge strane vašeg avlijskog zida. Tako vaša ljubav ne traži mnogo dela, a vaša mržnja prelazi vrlo lako na delo. I svoju rođenu zemlju vi volite, žarko volite, ali na tri-četri razna načina koji se među sobom isključuju, smrtno mrze i često sudaraju”.
Maks Levenfeld bio je liječnik iz Židov iz Sarajevu .
Napustio je Bosnu i Hercegovinu nakon Prvoga svjetskog rata, razočaran zemljom „straha i mržnje“ u kojoj dobro nije moguće. Pri odlasku je na Željezničkom kolodvoru u Slavonskom Brodu susreo Ivu Andrića. Njemu je 1920. napisao pismo o svojim osjećajima, stavovima i razlozima napuštanja Bosne i Hercegovine. Slavni književnik je napisao pripovijetku „Pismo iz 1920.“
Andrićev prikaz stavova i sudbine dr. Levenfelda snažno ali pogrešno su razvili međunarodno i ovdašnje uvjerenje u djelu javnosti da u Bosni i Hercegovini među raznim vjerama i narodima nije moguće drugo osim mržnje.
Roberta D. Kaplan je u knjizi „Balkanski duhovi“ iz 1993. istaknuo „drevne mržnje“, i proširila je ovakav odnos na cijeli Balkan
“Oni koji veruju i vole – smrtno mrze one koji ne veruju ili one koji drugačije veruju i druge vole.
I, na žalost, često se glavni deo njihove vere i njihove ljubavi troši u toj mržnji. (Najviše zlih i mračnih lica može čovek sresti oko bogomolja, manastira i tekija.) “(Andrić, 2004: 287)
Čini se da historija novije polemike o Andriću i njegovom djelu počinje upravo zloupotrebom ove pripovijetke od strane Radovana Karadžića koji je istu dijelio kao letak u svrhu potvrde vjekovne mržnje između Bošnjaka, Srba i Hrvata.
Upravo će se period rata i postratni period pokazati kao vrlo plodonosno vrijeme za nastanak nemalog broja tekstova o Andriću s ciljem legitimiranja nemogućnosti suživota u BiH.
Inspirisan Andrićevom pripovijetkom „Pismo iz 1920.“, fenomenom mržnje na ovim prostorima se bavio i hrvatski pisac Petar Šegedin koji je svoj tekst naslovio „Pismo iz 1972.“. Bošnjačka rigidna reinterpretacija Andrića stiže sa knjigom Muhsina Rizvića „Bosanski Muslimani u Andrićevom svijetu“, u izdanju sarajevske izdavačke kuće Ljiljan iz 2005. godine. Ova knjiga je nadalje takođe inicirala niz tekstova, s obje strane Drine, sličnog ili međusobno legitimirajućeg sadržaja, koji za osnovni patos imaju čitanje Andrićevog djela s ciljem afirmiranja mržnje na račun drugog i drugačijeg.”
Da, znam da je Andrić pisao pripovetku. Čitala sam je nekoliko puta.
Nisam bila dovoljno jasna u komentaru. Izvinjavam se.
Ja npr nisam čitala ‘Travničke kronike.’
Ali namjeravam.
Meni je to bila obavezna lektira u gimnaziji.
Neke knjige koje su mi se svidele sam čitala više puta. Neke bih čitala ponovo, ali ne mogu da ih nađem kao npr. “Keri” od Teodora Drajzera.
Pa kako to da su ljudi na tim prostorima stoljećima živjeli zajedno?
A… U jednoj Poljskoj nije bilo mržnje između Poljaka i Židova?
Ipak ne postoji slučaj, kakvih ne bilo u Poljskoj, a i u Češkoj, a bio bi poznat, jer su kuće Židova bile u gradovima, da su neki drugi dolazili pljačkati i ubijati Židove samo zato jer se to u jednom povijesnom trenutku moglo?
Kako to da su muslimanski svećenici u Sarajevu sačuvali židovske knjige i dokumente?
I kako to da su sami ti muslimani ovdje ostali, a nisu ih progonili nakon pada Osmanlija / Balkanskih ratova?
Ima li muslimana u Grčkoj?
A u Bugarskoj?
Ne samo u Bosni; vrijedi to i šire. Za Crnu Goru posebno.
Pokušala sam naći proglas kralja Nikole o poštedi muslimana, jer su to naša braća druge vjere.
Dakako, ispravno, i prije genetike.
Pronašla sam samo ovo:
„Mojim vjernim podanicima, muhamedancima, varoši Ulcinja, a imenom muhamedancima mahale Meteriza, odobrajem i odredujem mjesto koje ste izabrali za novu džamiju u mahali Meteriz na mjesto stare, svome padu sklone, džamije u istoj mahali. U znak moje vazdanje ljubavi prema vama, mojim vjernim podanicima, i stalne želje da ste u vašoj vjeri slobodni i napredni, naredio sam da primite 3000 groša kao pomoc za gorepomenutu džamiju”.
Uz pismo koje je obradovalo ovdašnje pripadnike islamske vjeroispovijesti, stigao je u novcani prilog od knjaza. Prica o knjaževoj brizi za njegove podanike, prije svega one koji nijesu bili njegove vjere i nacije, ostala je u sjecanjima i na nju se i ovih dana, s razlogom, mnogi podsjecaju.
Blagonaklon odnos prema nepravoslavcima knjaz Nikola je pokazao i mnogo ranije. On je finansirao i obnovu džamije u Baru, koja je stradala za vrijeme opsade grada, kada je crnogorska vojska oslobadala taj grad od Turaka”
Zli neće prevladati.
Ne pada snijeg da pokrije brijeg,
Nego da svaka zvijer ostavi trag. 🙂
A baš sam se spremila obrušiti na one koji bi imali nešto protiv preciznih povijesnih Andrićevih opisa iz turskih vremena…
PS vidjeti pod “Impalment”
“Impalement”
Za tog Levenfelda:
Nije toliko u cvijetu
koliko u nosu
miris
Ono manje poznato o Andriću: studiranje osim u Beču i u Krakowu.
“Malo ko u Jugoslaviji zna da ja poznajem poljski jezik. O mome jeziku i stilu mnogo je pisano, ali još niko dosad nije tražio u mojim delima uticaj poljske literature.
Ali ja znam, osećam to – mada to nikad nisam isticao – mnogo dugujem poljskom jeziku i literaturi, naročito onoj romantičnoj, što nije lako zaključiti na prvi pogled; jer, niko ne može tvrditi kako se u Travničkoj hronici, na primer, u romanu Na Drini ćuprija ili u nekom drugom mom delu ogleda uticaj Mickjeviča, Krasinjskog, Žeromskog, ili Slovackog, koji je bio i ostaje moj omiljeni pisac.
Međutim, ako se zagleda pažljivije, dublje… Poljski jezik bio je u ono vreme za mene južnjaka kao nekakav egzotičan jezik.
Činilo mi se da je zbijeniji, sadržajniji, puniji, pogodan za izražavanje svih nijansi osećanja, čudesno oplemenjen, suptilan, rafiniran, a dela pisana njim otkrivala su preda mnom nove vidike, uznosila me na visine kakvih nije bilo u našoj književnosti.
Problematika i tematika poljskih književnih ostvarenja, naročito romantičarskih, sa svojstvenim im lirskim patosom, prilično su odudarale od naših i privlačile me ne samo kao novosti, nego i kao bizarnosti, iako se radilo o jednom srodnom slovenskom jeziku. Otuda i danas najradije čitam, razume se, izuzevši maternji jezik, na poljskom…
prvi prevodi Andrićevih radova u Poljskoj potiču još iz 1919. godine, ali do konkretnih bibliografskih pozicija nismo mogli doći; bili su to, navodno, odlomci iz zbirke pesničke proze Ex Ponto, prvog većeg dela kojim je Andrić debitovao 1918. godine.
Po odlasku iz Krakova, naime, Andrić je kao pripadnik Mlade Bosne i politički nepoćudan proveo dobar deo rata po zatvorima i u konfinaciji, pa je ova njegova zbirka ovidijevski zapis o tom tamnovanju. Prekinute studije završio je tek 1919. godine u Gracu.
Međutim, bilo je tu još nešto, o čemu se u Poljskoj mnogo govori, a što je naš pisac skromno prećutao: ratne godine, u kojima je kao jugoslovenski poslanik u Berlinu pomagao porobljenoj Poljskoj…”
“U XI veku, kada su Česi u borbama uništili staru prestonicu Gnjezdno, (znali ste za ove agresivne Čehe? 🙂), Krakov postaje glavni grad Poljske, o koji će se kasnije u podeljenoj državi otimati mnogi kneževi.
Grad je već tada bio gusto naseljen (u Andrićevo vreme imao je oko sto četrdeset hiljada stanovnika), i imao je trgovačke veze sa mnogim ondašnjim evropskim centrima. Nagli progres i razvoj kulture prekida najezda Mongola 1241. godine, u južnoslovenskoj tradiciji upamćena po bici na Grobničkom polju. Samo mali deo stanovništva uspeo je da se spase, potraživši utočište u tvrdom zamku….
Najzad, sam Vavel je muzej, sa jedinstvenim zlatotkanim arasima, raskošnim mozaičkim podovima,
izvajanim poslaničkim glavama na svodovima i ostalim simbolima moći kraljevske rezidencije. Tu se čuvaju znamenja slavne prošlosti, tevtonske zastave, zaplenjene u bici na Grinvaldu i trofeji Jana Sobjeskog, zadobijeni pod Bečom, kada je snagom poljskog oružja konačno zaustavljen turski prodor u Evropu.
Tu je boravio veliki Gete, u hotelu “Pod ružom” stanovao je Balzak, zatim kompozitor Franc List i mnogi drugi slavni ljudi.
Upravo u to vreme, uoči velikih događaja, boravio je tu Vladimir Iljič Lenjin (1912–1914).
I Andrić je tu posmatrao jedan Crveni maj:
I nekidan sam opet vidio duge redove ljudi i žena u prazničnim odijelima s crvenim karanfilima. S njima me veže prijateljstvo krvavog osjećaja kad kao gimnazista bombardovah — s tisućama — kamenjem magistratske prozore i u jedan nezaboravan sumrak pridržavah – dok nada mnom zviždahu žandarski meci – mlada radnika koji je umirao bez glasa i s krvavom pjenom na usnama. ”
(Bio je zatvaran i kao Ilirac)
“I dok stojim naslonjen na uličnu svjetiljku, osjećam se ocijepljen i sam, kao rijetko: imam nerazumljiv strah, ugrožen sam od pretežite mase; samac – masa, isključen— organizacija… Pod sugestijom sam skupnosti i sjenkom nepravde koju nisam počinio… Istiniti su i jaki i tvrdi, kao hleb, kao zemlja, kao kamen: homo nascitur ad laborem et avis ad valutam?”
Vidite? On jest bio djelom tih pokreta,
ali…individualac.
To nije samo osobina intelektualaca, već naznaka nekih novih kretanja, a koja će se poslije očitovati kod mnogih književnika kao svojevrsno, a i svakovrsno – otuđenje.
Naravno, dobro je predvidio društvena događanja kao što vidimo iz ove latinske rečenice iz Biblije.
Veličaj brata varana…..
Varan oriđiđi, instrumentalizirao ocilaše Radovanom i turcima za njekla 91-e. Zagovarao ko ministar u vladi tri načina rješenja albanskog pitanja, jednu trećinu protjerati, jednu trećinu poniti a treću pokrstiti, tko ne vjeruje ima taj dokument na netu. Bio veleposlanik u Berlinu i tamo se rukovao sa Šikijem. Kad je Šiki došao na Balkan on pisao programe za ocilske glave po stoljeća unaprijed. Onaj iz Crne Gore bio na programiranju sa njim u istoj zemlji i gradu. Dobio masonskog nobela od braće mu varana. Knjiga od klorofionog partizana je bila zabranjena u masonskoj jugi jer je kritizirala masona.
Šta je ovo?
Laži i gluposti.
Kako vas nije sramota stavljati ovakve komentare? 😡
Ostat će vama uskoro samo ovaj i 3 troljuše
Vidiš da je lud sto gradi,neki bosanski isilovac pun srbožderske mržnje.Sere o trećinama,zamijenio Milu Budaka za Andrića đubre nacističko.Poludio jer mu se priviđa duh svetog Save,a ni elektrošokovi u ludari ne pomažu.Jebiga kad se ima nečistu savjest obično slijedi samozavaravanje pa upada u nemoguće kontradikcije,a to vodi u neizlječivo ludilo.
Ma kakvi.
Nije taj Bosne nikad vidio.
I nije musliman. ‘Varan’ je to.
Papak, Budakova ognjišta bolje opisuju onu bit naroda nego tog tvog varana koji je bio kao kockica a otišao kao vama a u stvari otac mi bio aga-sefard kripto iz Travnika i zbog tog kompleksa je pisao o bosancima da su turci. Štičen je bio u tri države da mi dlaka sa zle glave nije falila. Falili ga njefpvi varani ko i Cvajnštajna mu brata.
Interesanto će biti pročitati objašnjenje Ćorofila kako je jedan diplomata stare Juge, zatjeran iz službe, mirno proveo ratne godine Drugog Velikog rata u Beogradu pišući Drinu, a da ga nisu roknuli ni Tiho ni Prle.
Niti komunjare nakon rata? Nego mu još pustile da te laži koje je napisao u toj Drini izda kao knjigu?
Kojom će idioti, mnogo kasnije, mahati kao istorijskim djelom?
Jer, Ćoro je istoričar “obrazovanjem” doduše od.mnogih provaljen kao plagijator.
Zar to vrijeme u Beogradu nije mogao posvetiti svojim ljubimcima kao svjedok dogadjaja, a koji su, sa druge strane rijeke ubijani na pokretnoj traci?
Taj gmaz je mrzio narod Bosne i Hercegovine i ta mržnja provejava kroz svako njegovo (ne)djelo.
To zna i osjeća svako, bez obzira na predznak, rodjen u BiH i svako ko je, bar 5 dana proveo u njoj.
I upravo zahvaljujući njemu i šupcima sličnim njemu, a pogurani od “braće” oko BiH mi se po drugi put zakrvismo izmedju sebe.
Jednom, kada se probije istina o Ćori i do ovih “učenih” koji ne znaju postaviti ni dječije pitanje o njegovom “obrazovanju”, negovim “činjenicama” i tvrdnjama u smeću, lijepo napisanom, ali ipak smeću, tek tada ćete spoznati i zašto mu je to i dozvoljeno.
Serući po BiH i “tvrdeći” da smo mi, u noj rodjeni, nadojeni mržnjom, on, u stvari, zabija kolac ne samo medju nas iz te napaćene zemlje, nego I bilo kakvoj ideji o nekoj zajedničkoj organizaciji ljudi koji pričaju isti jezik.
A ako redakcija dozvoli I jedan članak sa drugog portala, recenzija knjige “Ivo Andrić. Kronika jednog beščašća”, autora Davora Kristića
maxportal.hr/premium-sadrzaj/ivo-andric-je-hvalio-hitlera-podrzao-atentat-na-stjepana-radica/
Pretpostavljam da je “beščaće” određeno sukladno stavovima nedavno ustanovljenog morala?
A također da je autor barem površno poznavao ono što je prethodilo tom atentatu?
(Čemu je dobrim dijelom pridonio prastric našeg Pernara).
To što danas svakakvi mogu svašta pisati, ne samo po portalima, nego pisati i knjige, samo govori o prilikama u kojima živimo.
Valjda ne mislite da je ozbiljno moguća neka komunikacija između recimo autora te knjige i Andrića / Getea/ na drugoj strani?
Bravo, ima klorofilnih intelektualca koji su ga rasčetvorili….
Budem kasnije ovo pročitao…
A evo ti I jedna pjesma od prije 120 godina koja opisuje tu “mržnju” na mojim prostorima.
Pročitaj I onih par komentara-sjećanja Aleksinih I Emininih suvremenika.
https://youtu.be/mdG4OqitwBQ?feature=shared
Obrada je prava, komentar ubija podatcima.
1) Tihi i Prle su bolje od tebe znali tko je Andrić i koga je pokušao izvući i kao ambasador Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.
A isto je pokušao i iz stana u BG.
2) Andrić nije mrzio niti one koji su ga zatvarali, a kamoli cijele narode.
(To i plagijatima prvi put čujem.
Zbilja čudno da nitko iz struke to nije primijetio 😄)
3) Andrić je bio i ostao velik, a vi takvi ste govna koja će prva kiša rastopiti na zemlji.
“Kad su se Nijemci krajem 1944. povukli, u Beogradu su preuzeli vlast Titovi partizani. Desetine hiljada pravih ili navodnih protivnika novog poretka bili su streljani, nestali su u logorima, zatvorima, podrumima u kojima su se vršile torture. Andrićev status bio je nejasan, jer cijeli Beograd je znao za njegovu prošlost, dakle da je on bio vjerni sluga jugoslovenske kraljevske diktature, a Titovi komunisti su baš takve ljude proganjali i bacali u zatvor.”
Onda su I Tihi I Prle bili ubačeni elementi.
A biti u društvu Krleže I mnogih drugih govana koja će kiša rastopiti je milion puta bolja alternativa od glista u govnu poznatom pod imenom Andrić.
One, te gliste, ne napuštaju svoje stanište koje im ddajene samo toplotu nego I hranu.
Bio varan, eto kako je sve preživio….
Klap klap klap, hvala, ovo ću memorirati…..briljirao si!!!
Upravo sam to htio napisati. vrijeme je da netko razotkrije i toga manipulatora losih namjera.
“Ne ponavlja se uzalud na više mesta da Prokleta avlija nema kraja, proteže se na sve strane sveta, i svi ljudi su njeni stanovnici. Ta avlija se nikada ne menja.
Traje dok pada sneg, sija sunce i lije kiša. Menjaju se jedino njeni sužnji.
Glavni junak duboko razmišlja o onome što je uspeo da zapazi za vreme boravka u tamnici.
Njegovi zaključci su istine koje pisac želi da izbaci u prvi plan kao poentu svoga dela. … Slično kao Jozef K. – brat Petar, junak Andrićeve pripovesti, zaključuje da svi spadaju pod sud, da se dele na one što nastanjuju Prokletu avliju i na one koji su kao Karađoz – njeni gospodari i upravitelji…”
“Psihologija ličnosti koje deluju u kameralnim dimenzijama, prevazilazi te dimenzije; to je psihologija tipa, ne psihologija karaktera; psihologija tipa formiranog kroz istoriju, društvene uslove i stil epohe. Istorija učestvuje u psihološkom formiranju ličnosti kroz njihovu biografiju, koju određuju ključne činjenice, različito raspoređene, u zavisnosti od ličnosti”
Bravo Lucija!
Kolegica profesorica književnosti?
zapad gura svoje i ne odustaje, zagrizli u tuđe i ne puštaju
Rusija im je jasno rekla i pokazala da je Ukrajina ruski životni prostor i ruska stolječima i da je neće dati zapadu, da ne dolazi u obzir njen ulazak u nato ni eu, ista priča sa eu ka i 1812 i 1941, neče biti mira u evropi dok se ne uništi eu i nato
Izgleda tako.
Kao prvo, sada je barem svima jasno da se Ukrajina nikada neće pridružiti EU (osim ako Us..lja baše ne use.e)…A kao drugo, ovo me prisjeti na grupu Slovenaca koje sam jednom prilikom sreo u okolici Fojnice, Kreševa…koji nam (zadivljeni ljepotom BiH) u prolazu poručiše – “ako ste pametni nikada nemojte ući u EU”…Uzgred, pitanje – da li su Hrvati njihovom voljom “izglasali” PRISTANAK ili je bilo presinga, političkog podmićivanja “na liniji CK”…Elem,, dok je nama “našeg” Dodika i “ekipe” krimo-kvazi-naci-lidera daleko smo mi od licemjerne europske politike (a možda je tako i bolje)…U Be i ha ha ha “državi bez države”, ako ne slušaš vijesti i nisi oprećen svim ovim o čemu i vi pišete, upravo je sve ovako kako je kazao anketirani Oslobođenja…Bosanska mantra – “samo si u svojoj kući rahat”, iza sebe ima duboku filozofiju življenja i samo je razumije onaj ko veoma cijeni ono što ima.
Bilo je promjene zakona o referendumu.
Ali i iza toga su namještali sigurno.
Ima Tupko točnu statistiku.
Ne znam nikoga ni mladog ni starog ni lijevo ni desno tko je bio za to.
I da, jedna ‘opajdara’ je rekla: “Neće biti mirovina ako ne uđemo”
Ahahaha… Jel to isto iz Protokola? A u 3pm stvarno… Dobro je doći ovamo i pročitati ovakve viceve dana, makar me drži sa osmijehom cijeli dan.
De ti smrdušo navedi nešto iz tih famoznih superekstravelesrpskih protokola,pošto nonstop sereš o njima,a ja ću navesti protokole oca nacije,pardon nacizma stanovitog starčevića.
Najbolje ignore kad god je moguće.
I nisu problem portali, nego što takvi sjede u Saborima a njihove veleumne pričice prenose mediji.
Nacizam.
Problem je puno veći i gori.
Samo jedan aspekt problema jest njegova nacionalnost koja nikako ne odgovara zadrtima i primitivnim na bilo kojoj strani.
Normalni ljudi ili oni koji se bave znanošću i/ ili kulturom s tim nemaju nikakvih problema.
Npr autor kojeg sam citirala, a zaboravila navesti, je Srbin, ali je najnormalnije napisao, navodeći koje je predmete upisao Andrić u Krakowu, i da je upisao pod narodnost – Hrvat.
A vjerojatno ono što sve mrzitelje smeta jest ne samo to što je zapravo bio Jugoslaven, nego što je bio uspješan čovjek i izvrstan pisac.
Kad netko ne samo počne mrziti intelektualce i umjetnike, nego zato ima i široku podršku, možemo biti sigurni da se nalazimo ne na putu u nacizam/ fašizam, nego smo u njemu.
Ukratko: ideologija mijenja suštinu i percepciju iste.
EU – VRLO USKORO ℹ️ prelazi u ” redefiniran status ” – dakle … Onakvu , kakvu smo je do sada poznali – zaboravite !
EU je jedna trula,korumpirana organizacija koju vode bolesne korumpirane,birokrate.To je organizacija ,da budalašima bez identiteta kakvi smo mi ,sve uzme.I ostavi nas da se glođemo,međusobno.To je organizacija koja pod krinkom demokracije,sprovodi okupaciju pljačka i uzima sve. Ćak i dušu.To je organizacija koju predvode oni,koji su izgubili sve ratove ovaga svijeta i sada vrše ekonomsku okupaciju onih zemalja,koje su u njenom sustavu.Naravno,ne onih koje su Bogom dane.To je organizacija,koja plemenima sa naših prostora,uspješno mijenja dnka.Tako da više nemamo ,ništa svoje.Juče je upravitelj BIH ,razgovarao o sigurnosnoj situaciji…I zaključio ,da je sve ok.Dok.ne zaključi,suprotno.I kako BIH koja nije u stanju da ima svoju upravu i da bude država,može sa takvim invaliditetom,da bude dio ” savršene” tvorevine ?! I ubijedili su nas,i da nismo u Europi,dok nas oni ne uzmu ,pod svoje.Da nemamo ni organizaciju,ni zakone ,niti bilo što.Da nismo ni ljudi ni građani.Tek kada stave šapu na nas,pretvaramo se u ,resurse.A nama je to ,dovoljno.A Ukrajina neka se denacifikuje,to joj je prioritet.Srbija neka se reši diktatora,Vučka.A ostalim svetim kravama neka je Bog u pomoći.Trebaće,im.Bosna ponosna,neće još dugo na zelenu,granu.Barem ne pod ovim stečajnim upraviteljem.
Ovi vengri nikako da se dozovu pameti.Vide kakva je to močvara i umesto da se i sami izvlače još i druge navlače unutra.
Postavlja se pitanje zašto bi zemlje Balkana uopće imale želju ili potrebu za ulaskom u EU. Prvo EU vode političari, neobrazovani i neupućeni, nedorasli zadaći koja je pred njima, vode EU u propast. Njihova politika je protivna politikama triju največih svjetskih sila Amerike, Kine i Rusije i ta je politika osuđena na propast, a samim time i EU. Ulaskom u EU balkanske zemlje bi pretrpjele dodatnu havariju.
..baš tako,nekako…uostalom 80% je već otišlo u E-Ropski puf,..a szatistika u rodnom kraju kaže,na 10 umrlih-rodi se 1.3 dice,..pa računaj ,di smo 2050….2070…borg te mazo.
Ovaj varan varaniše samo tako…..
Varanski huškač na klorofilne…..
Šta će klorofilnima taj varan koji je za njih pisao da su turci i svojim riječima u knjigama njima ukrao pola države.
Pola,cilu brate cilu!
A ekipa češlja…ogledalce…hehe
Pozdrav
Pozdrav….
Naslov je pravi. Ovaj som non stop gura agendu: naš cilj je eu. Zašto? I da li nas neko pita hoćemo li to? Većina ne bi da se ukrca u brod koji tone, nek sprovede referendum, ali rekao je da neće
Odakle vam ideja da se Ukrajina pridruzuje EU, kad se EU pridruzuje Ukrajini.
Pogledajte ko kome trci i ko kome danak daje.
+
+, prvorazredan sarkazam….
Mani zemlju koja Bosne nema.Kakva EU Bosno i Hercegovino.Nemojte se samo dat navuć ko kurtoni rvati.Veleizdaja i laž stoljeća od šačice rvackije rodoljuba kojima su debilne ovce dali povjerenje na opet debilnom izborima.Još malo pa se selim u vaše krajeve.Ovdje su rodoljubi i veleizdajnici prodali i izdali narod odavno.Ide nova izdaja.Sada su se sve političke stranke ujedinile odjednom zbog ovih 850 milja za oružje.Nema za ovce (penziće) ali ima za oružje.Sad tek dolazi izdaja i kađa.
Lukavi plan Szijjarto-a. Čim balkanci uđu u EU, raspada se. Ko Juga.
BRAVO BOSANCI, SVAKA CAST
Dobro kaže Bosanac.
Ha…ha… Ukrajina u EU! Onda može i Sirija, barem na Euroviziju….cirkus liberalnog totalitarizma
Bosna nema budućnost. Ne mogu 3 naroda zajedno u Bosni kao što nisu mogli u Jugoslaviji
Kad bi nas retardi ostavili na miru, vidio bi kako možemo, jbg 😛 😛
+
Mogu,mogu i mogli su.Ako mogu biti u Europi,sa svom onom trulom gamadi,mogu i sa svojim narodom ,biti!
Da, istina ali nisu mogli u Jugoslaviji zato jer je narod na obje strane netko, a zna se tko, preplašio, strah je gadna stvar.
A onda nakon sveg cirkusa ode Hrvatska u Europu, referendumom, naravno, kako ? Penzioneri izašli na glasovanje i odabrali EU, zašto? Pa iz straha da neće dobiti penzije ako ne uđemo u EU a to im sve rekla ona uljudna Vesna, cipela joj tjesna a čarapa uska….
Jebeš budućnost,mi hrosanci preferiramo sadašnjost…
Bosanac najpametniji od svih…EU je u raspadom stanju!
Njegov osobni stav. Kad već koristimo teške riječi, biti ću u nametnutom narativnu. Da sam na njegovom mjestu ja bi ipak razmislo o tome, da li otići budalama ili ostati sa kretenima.
Pametniji, razumniji i realniji je ovaj gospodin iz videa nego 90% politicara u EU, ukljucujuci naravno, balkanske lesinare koji pljackaju domovinu a busaju se nacionanim ponosom. Balkanci izgleda pate ‘biti dio Evrope’ iako mi nije jasno zasto? Mi smo Evropa oduvijek, a oni svoje degenericne i neprirodne zakone mogu slobodno zadrzati. Evropski fondovi? Druga rijec za zicanje i prosjacenje.
U bivšoj nam SFRJ bio vic:
“Priča Slovenac Muji, da je Slovenija lokomotiva koja za sobom vuče Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju.
‘A gdje je tu Bosna?’ pita Mujo.
‘E vi ste kočnica!’
Dođe Mujo u svoju Bosnu i ispriča Hasi šta mu je rekao Slovenac, da su oni lokomotiva koji za sobom vuku sve republike osim Bosne.
‘A šta je Bosna?’ pita Haso.
‘E mi smo oni koji sprečavaju da to sve ode u pizdu materinu!’
Narvučenije:
EU pod hitno da primi Bosnu, kako ovi Briselski ludaci to sve ne odvedu u – pizdu materinu.
Hahaha…..
NE! Neka cijela eu ide kud je krenula, a mi ćemo navijati: moj te ganja oko panja na tri metra odstojanja, pa te vine preko hladne Drine u tri πzde materine!
Jest, jbg 😛 😛
Je*eš uniju koja Bosne nema.
sve je tačno šta si reka ali Balkan je i dalje najbolji na svitu i ne bi ga minja ni za šta,
negativnosti koje si opisa neče nestati, ovde ih vidiš jer si dio ovog društva, drugdje kao strancu neče biti vidljive te loše stvari
promjenit možemo samo sebe, prestat gledat negativno na život, tada više nečemo ni vidjeti zle i glupe ljude i loše stvari, otvoriće nam se vidici i vidjet če mo najbolje i dobrotu i duhovnost Balkanaca, Balkan če nam ponovo postati najbolje mjesto na kugli zemaljskoj za život, mi u sebi to mjenjamo, izvan nas je uvijek postojalo i postojače i jedno i drugo,
Partizane, slavno ime, ne ajde nigdi, stoj ovde, ovde je najbolje
Bosna je svakako posebna, u mirnim vrimenima ima bogastvo tri naroda, kulture, religije, zato je jača lipša i intrigantnija perspektivnija od drugih, u teškim ratnim vrimenima ima multiplicirano zlo,
zla vrimena dođu i prođu, biče Bosna opet dobro misto za živit,
a priča o mržnji je nametnuta priča da se lakše vlada prostorom, mržnja se može potaknuti svugdje kada su močni igrači zainteresirani i neče je biti ako nikome nije u interesu
A ti još nemaš dijagnozu,šrinka ti kalaisanog…
E, a sad lijepo pogledajte kako je mrzitelj mira i Bosne dijelio minuse.
I kome za koje komentare.
Samo da ste svjesni tko je sve na portalu.
da, treba im jeftina radna snaga i topovsko meso za ratove koje planiraju. Stara …rvetina ursula je još najavila da se dražave moraju zaduživati da kupuju oružje ( njemačko) i da bi se za to mogla koristiti i privatna štednja građana EU. Što dalje od te sotonske organizacije !
Ako se EU pridržava svojih vlastitih pravila, onda Ukrajina još generacijama neće ući u EU. BDP na nuli, korupcija na vrhuncu – i to prije rata. Ukrajina je interesantna Evropi samo zbog postojećih i navodnih resursa, koji su EU-u mogli dati dugo željenu energetsku nezavisnost.
<p>Love the variety of options in the <a href=”https://hardnsoul.com/collections/pipedream-products” rel=”ugc”>Pipedream Sex Toys</a> collection. There’s something for everyone!</p>
Love the variety of options in the Pipedream Sex Toys collection. There’s something for everyone!
Finally found a clear and respectful guide on Clitoral Health. Loved it!