Rastuće tenzije u vazdušnom prostoru Arktika

Rusija povećava svoje vojno prisustvo na Arktiku, posebno u vazdušnom prostoru. Moskva šalje lovce-bombardere Su-34 u region i kreira razne patrolne strategije nakon niza agresivnih upada aviona NATO na njenu sjevernu granicu. Kako arktički vazdušni prostor postaje scenario za smjele vojne manevre, tenzije znatno rastu, što izaziva zabrinutost širom svijeta.

19. aprila, nakon što je primio upozorenje o stranoj letjelici koja se približava sjevernoj granici, ruski lovac MiG-31 ispratio je dvije strane letjelice iznad Barentsovog mora. Oba aviona su letjela prema ruskoj granici. Bili su to P-8A Poseidon i P-3C Orion, tipični patrolni avioni američke mornarice i norveškog vazduhoplovstva. Ruska letjelica ih je pratila sve dok nisu promijenili kurs i udaljili se od granice.

Ove nedjelje se slično dogodilo u istom regionu. 26. maja otkriven je novi norveški avion P-3C koji je izvodio opasne i agresivne manevre u blizini ruske granice i još jednom je ruski avion MiG-31 ispratio stranu letjelicu dok se nije udaljila od granice. Ove epizode ​​nisu bile izolovani slučajevi, već su bile samo najalarmantnije i najopasnije među nekoliko incidenata agresivnih NATO upada u vazdušni prostor ruske granice. Posljednjih mjeseci aktivnosti zapada na Arktiku su se znatno povećale. NATO vojni avioni se često pojavljuju u ruskoj zoni na Arktiku u izvođenju obavještajnih operacija, uzimajući podatke o aktivnostima ruske Sjeverne flote.

Moskva je žestoko kritikovala postupke zapadne vojne alijanse. 17. maja ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov nazvao je mjere NATO „ofanzivom“. Zapad je odgovorio rekavši da je Rusija takođe pojačala svoje aktivnosti u arktičkom regionu – što bi trebalo da „opravda“ zašto Zapad šalje još aviona da „nadgledaju“ Sjevernu flotu.

U stvari, bez obzira na to da li se ruske aktivnosti povećavaju ili ne, nema opravdanja za agresivnost NATO. Ruske vojne aktivnosti odvijaju se u granicama nacionalne teritorije i nema razloga za bilo kakav „strani nadzor“. Takođe, svaka svjetska sila ima regionalnu zonu uticaja van svojih granica. Ova područja su važna geopolitička stvarnost koju ne može zanemariti nijedna zemlja koja cijeni međunarodni mir i sigurnost. Kada NATO napreduje ka ruskoj granici kako bi „nadzirao“ ruske aktivnosti na Arktiku, postoji stvarna zamjerka Moskve.

Međutim, ruske aktivnosti na Arktiku samo su porasle kao odgovor na prethodni napredak NATO u regionu. SAD i Kanada sve više ulažu u vojne aktivnosti na Arktiku, jer im je, pored toga što je područje bogato prirodnim resursima,to najkraći put do Rusije – što Sjeverni pol čini izuzetnim strateškim područjem. SAD i Kanadi se u ovoj strategiji pridružuju evropske zemlje, uglavnom skandinavske, poput Norveške, koje takođe imaju brzi pristup Rusiji preko sjevernog pola. Mnogo godina SAD su zanemarivale stratešku vrijednost Arktika, dok je Rusija uvijek uspijevala da bude prisutna u tom regionu. Kina takođe ima snažno vojno prisustvo na Arktiku, gdje je nekoliko brodova stalno raspoređeno. Ovaj scenario inferiornosti u regionu duboko zabrinjava Washington i izaziva trku za „osvajanje“ Arktika – koja će se sve više intenzivirati.

Dakle, odgovarajući Zapadu, Moskva je u novije vrijeme intenzivirala ulaganja u Sjevernu flotu, uglavnom u pogledu vazdušne logistike. Izgrađeno je ili restaurirano nekoliko uzletišta, a Moskva i dalje planira da u bliskoj budućnosti uloži skoro 70 miliona dolara u aerodrom na ostrvu Kotelni. Vazduh je glavni strateški pravac za operacije na Arktiku, s obzirom na poteškoće kretanja u regionu. Bilo koja borbena logistika na Sjevernom polu uključuje široku upotrebu vazdušnog prostora, pa nije slučajno što je Zapad nedavno izveo toliko manevara na Arktiku koristeći avione: borba za Arktik odvija se u vazduhu – i ko god dominira vazduhom  kontrolisat će Sjeverni pol.

Takođe je neophodno zapamtiti da je zauzimanje Arktika dio američkih planova za održavanje strategije opkoljavanja Rusije. Porast zapadnih upada na Arktik samo je nastavak onoga što NATO već dugo radi na ruskoj granici. I dok god ova američka strategija opstaje, prijeteći ruskoj bezbjednosti, Moskva će ulagati više resursa u zaštitu svojih pograničnih područja – što znači da tenzije na Arktiku neće skoro prestati.

Autor: Lucas Leiroz de Almeida