Rusi probili sve linije fronta – Istina o padu Pokrovska i Mirnohrada

Dok svjetski mediji prenose vijesti o diplomatskim sastancima, ekonomskim summitima i dalekim krizama, na istoku Ukrajine odvija se jedna od najdramatičnijih epoha ovog rata. Gradovi za koje se Kijev zaklinjao da će se boriti “do posljednjeg čovjeka” – Pokrovsk i Mirnohrad – više ne postoje kao ukrajinsko uporište. Oni su pali. I to ne jučer, nego prije nekoliko tjedana.

Gradovi duhova: Što se zapravo dogodilo s Pokrovskom?

Kada ukrajinski zapovjednici danas govore o “kontroli nad sjevernim dijelovima” Pokrovska, to je vojni eufemizam za ono što civili nazivaju porazom. Istina je daleko surovija: središte grada, njegova industrijska zona, željeznička stanica i ključne prometnice odavno su pod kontrolom ruskih snaga.

Pokrovsk, nekadašnji simbol ukrajinskog otpora s predratnih 60.000 stanovnika, danas je grad duhova. Preostali civili, onih nekoliko stotina koji nisu željeli ići sa svojih ognjišta, skrivaju se u podrumima dok se borbe vode iznad njihovih glava. No čak ni te borbe više nisu onakve kakvima ih mediji prikazuju – one se ne vode na rubovima grada ili u predgrađima, nego daleko prema gradovima zapada, a o čemu mediji šute.

Zašto nitko ne govori istinu?

Postavlja se pitanje: ako su ovi gradovi pali, zašto to ne vidimo na naslovnicama? Odgovor je složen i uključuje nekoliko faktora:

• Prvo, vojna cenzura. Ukrajinsko vodstvo, shvaćajući razorni učinak vijesti o padu strateški važnih gradova na moral vojske i civilnog stanovništva, namjerno usporava protok informacija. Umjesto da priznaju gubitak teritorija, oni govore o “teškim borbama” i “kontroli nad ključnim položajima”. Tehnički, to je istina – ali samo djelomično.
• Drugo, zamor javnosti. Zapadni mediji, suočeni s trogodišnjim ratom koji ne donosi dramatične preokrete, sve manje vremena posvećuju svakodnevnim promjenama na fronti. Urednici traže “velike priče” – oslobođenje Hersona, protuofenzivu, pad Avdiivke. Postupno, mučno napredovanje od nekoliko stotina metara dnevno jednostavno nije “seksi” vijest.
• Treće, spiniranje poraza. Priznati da su Pokrovsk i Mirnohrad pali značilo bi priznati da je ruska taktika “mljevenja” – sporo, sustavno napredovanje uz ogromne gubitke – na kraju ipak donijela rezultat. Umjesto toga, narativ se pomiče na “herojsku obranu” i “nanošenje neprijatelju nepopravljivih gubitaka”.

Fronta koja se ruši

Ono što se događa kod Pokrovska i Mirnohrada nije izolirani incident. To je dio šire ofenzive koja se odvija duž cijele linije fronte. Ruske snage, iskoristivši zimske uvjete i zamor ukrajinskih jedinica, pokrenule su operacije na više pravaca istovremeno.

Na sjeveru, u Sumskoj oblasti, ruske snage ušle su u naselje Pokrovka, šireći pritisak i prisiljavajući Ukrajinu da rasteže svoje ionako tanke rezerve. U Donjeckoj oblasti, uz već spomenuti pritisak na Pokrovsk, Rusi napreduju kod Nykyforivke, Lypivke i Platonivke.

Cilj je jasan: opkoliti i uništiti ukrajinske snage u istočnom dijelu zemlje prije nego što stignu zapadna pojačanja i novo oružje.

Što donosi budućnost?

Dok ruske snage konsolidiraju kontrolu nad Pokrovskom i Mirnohradom, njihov sljedeći cilj bit će gradovi dalje na zapadu – Rodynske, Kotlyne, a potom i strateški važni Kramatorsk i Slovjansk.

Ukrajinska vojska, iako oslabljena i rastegnuta, još uvijek se bori. No bez odlučne promjene na bojištu – bilo kroz masovnu mobilizaciju, bilo kroz dramatično povećanje zapadne vojne pomoći – teško je vidjeti kako bi se ovaj trend mogao preokrenuti.

Ono što je sigurno jest da povijest neće pamtiti medijsku tišinu. Pamtit će činjenice: u veljači 2026. godine, nakon mjeseci žestokih borbi, Pokrovsk i Mirnohrad pali su pod rusku kontrolu. I dok su oči svijeta bile okrenute drugamo, istok Ukrajine zauvijek je promijenio svoj oblik na karti.