Rusija i Kina okreću ploču protiv EU zbog sankcija Zapada

Posljednjih godina Sjedinjene Države i Europa počele su se aktivno koristiti nelojalnom konkurencijom, najavljujući sve vrste jednostranih sankcija, koje krše međunarodno pravo, u mahnitoj želji za postizanjem neke prednosti nad Rusijom i Kinom.

Washington i njegovi zapadni saveznici poduzet će svaki korak koji mogu smisliti protiv Kine, samo da bi pogoršali situaciju u Indo-Pacifiku poduzimajući otvoreno provokativne akcije. Usredotočujući se prvenstveno na Tajvan, stvaraju nove saveze, uključujući i vojne, a uspostava AUKUS-a u Indo-Pacifiku je živopisan primjer toga. Tijek sukoba s Kinom koji je posljednjih godina zauzeo Washington ne provodi se samo na vojno-političkom i gospodarskom planu, već i pokretanjem informativne kampanje kritizirajući navodna kršenja ljudskih prava u regiji Xinjiang Uygur, proglašavajući Kinu neprijateljem broj jedan cijelog zapadnog svijeta. Posljednjih mjeseci Washington je pokušao diskreditirati Zimske olimpijske igre u Pekingu, koje bi se trebale održati u veljači 2022. godine, savjetujući zemljama da se pridruže njegovom diplomatskom bojkotu, ali bezuspješno.

Ništa manje agresivno, Washington i njegovi zapadni saveznici provode politiku sankcija protiv Rusije, izmišljajući i odobravajući sve više proturuskih sankcija iz raznih izmišljenih razloga. Nedavno je Europska unija postala aktivan instrument u takvoj politici Washingtona, uvodeći ekonomske sankcije protiv Rusije, zabranjujući i ograničavajući djelovanje ruskih medija, posebno kroz nedavno uklanjanje novog TV kanala na njemačkom jeziku RT DE njemačkog medijskog regulatora MABB s platforme europskog satelitskog operatera Eutelsat 9B.

Uvođenjem i širenjem raznih trgovinskih i gospodarskih ograničenja protiv Rusije, Europska unija prisilila je Moskvu da se aktivno uključi u supstituciju uvoza. Europske ekonomske sankcije postaju sve besmislenije. Shvativši neuspjeh takve politike sankcija za europsko gospodarstvo, sadašnji politički establišment EU nedavno je odlučio preko WTO-a od Rusije tražiti 290 milijardi eura za štetu od politike zamjene uvoza koju je nametnula EU. Ova politika je već dovela u nepovoljniji položaj europske tvrtke u trgovanju s ruskim državnim poduzećima i drugim organizacijama.

Posljednjih tjedana, u konfrontaciji s Rusijom, umjetno se napuhavaju optužbe o navodnoj opasnosti od oružane agresije Moskve na Ukrajinu. Neutemeljenost i umjetna izmišljotina koju su ruski dužnosnici više puta izjavljivali s raznih tribina, Bidenova administracija tjera saveznike Europske unije da finaliziraju široki paket sankcija protiv ruskih banaka i energetskih tvrtki.

Drugi smjer konfrontacije s Rusijom koji su usvojili zapadni rusofobi bile su optužbe američkih i europskih stručnjaka da ruski predsjednik Vladimir Putin navodno koristi nedostatak energetskih resursa na europskom tržištu u zlonamjerne svrhe. Zbog ove optužbe službeni predstavnici SAD-a i EU zaprijetili su Rusiji energetskim sankcijama. Istodobno, Sjedinjene Države posebno inzistiraju na gospodarskim sankcijama i zaustavljanju njemačko-ruskog projekta Sjeverni tok 2. Radujući se, posebice, loše osmišljenom i otvoreno protivno interesima Njemačke i EU, izjave nove njemačke zelene ministrice vanjskih poslova Annalena Baerbock inzistira da ovaj naftovod ne bi trebao raditi. Pritom se europski rusofobi niti ne trude slušati službene izjave mađarskog ministra vanjskih poslova i trgovine Pétera Szijjártóa i predstavnika europskog plinskog sektora u Europi. I nitko u EU nije naišao na kršenje sporazuma o opskrbi plinom od strane ruskog Gazproma. Čak je i poljski premijer Mateusz Morawiecki, poznat po svom antiruskom stavu, rekao da za visoke cijene plina i energije u Europi posljednjih mjeseci nije odgovorna Rusija nego Europska unija.

Ispred ovih političkih, gospodarskih i vojnih insinuacija Washingtona i EU, koje su usmjerene prema Rusiji i Kini, Moskva i Peking sve više grade bilateralnu suradnju. Prema nedavno objavljenoj ocjeni The Jerusalem Posta, to je jedan primjer kako Moskva i Peking sve više koordiniraju svoju politiku i stvaraju savez. Cilj je stvoriti multipolarni svijet i ukloniti tragove američke hegemonije. O činjenici da neuspješna politika sankcija SAD-a i njihovih europskih saveznika stvara povoljne uvjete za suradnju Rusije i Kine prenose i američki mediji. Istodobno, napominje se da je Zapad od 1972. imao prilike spriječiti zbližavanje dviju zemalja koje se danas smatraju prijetnjom u SAD-u i EU.

U kontekstu naznačenih provokativnih akcija Zapada, uključujući i one usmjerene na energetsku suradnju Rusije i EU, ruski predsjednik Vladimir Putin pristao je na povećanje isporuke plina Kini, što su posebno zabilježili europski mediji. Konkretno, nadolazeći kinesko-ruski sporazum o izgradnji novog plinovoda između Rusije i Kine predviđa dodatnu opskrbu ruskim plinom Nebeskom Carstvu, što je ekvivalent količinama goriva koje se planiraju poslati u Europsku uniju preko Sjevernog toka 2. Ovim će se sporazumom udvostručiti izvoz u Kinu, godišnje prebacujući do 50 milijardi kubičnih metara prirodnog plina kroz novi veliki plinovod Power of Sibir 2 (”Snaga Sibira 2”). Istodobno, Europa posebno napominje da se to događa kada ostatak Europe doživljava tešku energetsku krizu. Bloomberg izravno piše da Europa riskira da u sljedeća dva mjeseca ostane bez plina zbog smrzavanja i malih zaliha plavog goriva u skladištu.

U isto vrijeme, Europa jasno shvaća da ne treba očekivati da Sjedinjene Države svojim ukapljenim prirodnim plinom pomažu EU. U Washingtonu kažu da tržište odlučuje o svemu, a tvrtkama ne mogu reći kome da prodaju svoje energente. A budući da ih Azija u svakom trenutku može početi plaćati više, tankeri s američkim LNG-om mogu ponovno preusmjeriti svoje rute i početi isporučivati plin u Japan, Tajvan ili Južnu Koreju, a ne u Europu.