Nigerija je daleko ozbiljnija i „zasnovanija“ zemlja od SAD, barem kad je u pitanju odgovor predsjednika Muhameda Buharija na Twitter cenzuru – u poređenju sa odgovorom Donalda Trumpa.
Vlada u Abudži objavila je u petak da je “na neodređeno vrijeme suspendovala” platformu sa sjedištem u SAD, nakon Twitter cenzure Buharija. Potez je povučen zbog “uporne upotrebe platforme za aktivnosti koje su u stanju da potkopaju korporativno postojanje Nigerije”, rekao je ministar informisanja Lai Mohammed.
Nigerijski regulator za televiziju i štampu, Nacionalna radiodifuzna komisija (NBC), takođe će započeti proces „licenciranja“ svih platformi društvenih medija u zemlji, rekla je vlada. Ironično, odluka je objavljena na Twitteru. Takođe, čini se da zabrana još uvijek nije stupila na snagu, a Nigerijci navodno hrle na virtuelne privatne mreže da bi je zaobišli.
Nigerijska vlada takođe je propustila laku priliku da udari Twitter njegovom palicom za budnost i optuži izvršnog direktora Jacka Dorseyja da je rasista i da je islamofobičan – s obzirom na to da je Buhari i afrikanac i musliman.
Sve to na stranu, međutim, Abujin odgovor stoji u potpunoj suprotnosti sa odgovorima zvaničnog Vašingtona od prije godinu dana, kada je Twitter cenzurisao tadašnjeg predsjednika SAD Donalda Trumpa – a potom i nalog Bijele kuće – navodeći isti izgovor „veličanje nasilja“ ili „ prijetnja štetom “za pojedince ili grupe. Trump je na to odgovorio potpisivanjem izvršne naredbe čiji je cilj suzbijanje cenzure na društvenim mrežama, i ništa se nije dogodilo.
Karijerne birokrate u Vašingtonu jednostavno su ignorisale predsjednikove naredbe i ostale u pripravnosti dok su Twitter, Facebook i YouTube pomogli da se ”utvrde” izbori 2020. u korist demokrate Joe Bidena – koji je prošlog mjeseca opozvao Trumpovu naredbu, ne trudeći se da ponudi objašnjenje.
Trumpov bezubi odgovor na cenzuru na kraju je doveo do toga da mu je Twitter zabranio nalog nakon pobune na Kapitolu 6. januara – dok je još uvijek bio predsjednik – i ostale platforme Big Tech koje su ga slijedile. Ne samo da mu je zabranjeno da ima nalog, već će i drugi koji ga intervjuišu dobiti cenzuru jer su se usudili da emituju njegov „glas“.
Ipak, većina američkih medija i građanskih slobodarskih grupa ne vide ništa loše u tome, pa čak tvrde i da takva cenzura – koja korporacije koristi kao zamjenike vlade – ne krši Prvi amandman.
The entire democratic world seems to have no trouble seeing how menacing it is for democracy to have our political discourse policed by Silicon Valley monopolists, while pressured by political parties.
Only US liberals & their journalists can't see it. They're pro-censorship.
— Glenn Greenwald (@ggreenwald) June 4, 2021
Nasuprot tome, Nigeriji su bila potrebna dva dana da odgovori na Twitter cenzuru svog predsjednika zabranom platforme. To može predstavljati samo simboličan gest, ali šalje jasnu poruku San Francisku da se takvo ponašanje Big Techa neće tolerisati.
Buharijevi kritičari tvrde da zabrana „nije u skladu sa demokratijom, vladavinom zakona i neovisnosti medija“. Ali Twitter cenzura jeste? Ko je ovdje glavni, izabrana vlada suverene zemlje ili korporacija na drugom kraju svijeta? To je zaista pitanje ovdje.
Budući da se američki građanski rat završio 1865. godine i odavno ostao bez živog pamćenja, Biden će možda uspjeti da se izvuče pseudo-istorijskim narativima upoređujući s njim nered u Kapitolu. Građanski rat Nigerije protiv biafranskih separatista završio se 1970. godine i odnio više života. Pa kad Buhari upozori one koji se trenutno „loše ponašaju“ da će se njegovi veterani ponašati prema njima „na jeziku koji razumiju“, to zaista predstavlja prijetnju za separatiste.
Kada je prije godinu dana cenzurisao Trumpa na istim osnovama, Twitter je objavio poruke podrške kompaniji Black Lives Matter, čineći svoju politiku potpuno jasnom. Nigerijska vlada se osvrnula na kompaniju koja zabranjuje Buharija, ali ne i na trenutnog lidera Biafrana, i zaključila da Twitter podržava separatiste. Nijedna vlada to ne može tolerisati i preživjeti dugo, kao što ni korporacije ne diktiraju uslove politike – što je Trumpovo sopstveno iskustvo jasno pokazalo.
Autor: Nebojša Malić
4 komentara
Jadan, bojim se da ce zavrsit ko predsjednik Tanzanije uz iznenadan srcani udar!
No i to je bolje nego da prode poput predajednika Iraka ili Libije…
Suspendirali su tviter tako što ga nisu suspendirali?
Znači očekujmo još veći porast terorizma. Ionako čitavo susjedstvo je ogrezlo u nestabilnosti.
Malo vijesti iz svijeta.
NS2 unatoč svim prijetnjama sankcijama napreduje punom parom. Navodno bi kroz koji mjesec trebao posve proraditi.
Izašli, gle čuda, iz slovenske radionice čudni papiri s prekrojenim granicama balkanske krčme. Je li ovo nova naznaka nekih novih nestabilnosti…?
Turska vojska upada duboko u iračku teritoriju s ciljem borbe protiv PKK. Iračka vlast jedino može se buniti u prazno, a barzanisti koji imaju nekakvu vlast na iračkom sjeveru nemaju ništa protiv turskih upada.
Dogovorena nova izraelska vlada. Trebali bi se na čelu vlasti izmjenjivati judeofanatik Benet i bivši TV sidraš Lapid. U istu računicu upada bivši vojskovođa Ganc i valjda po prvi put, pripadnik arapske liste Abas.
Nakon sukoba u Gazi izraelske vlasti su prestale napadati palestince u i oko Al Akse. Međutim i dalje se nastavlja s politikom istjerivanja iz istočnojeruzalemskih četvrti.
Azerbajdžanska vojska nastavlja s upadima u suvereno armensko ozemlje. Čini se da azerske vlasti žele natjerati armenske da im ustupi gradnju koridora do njihove enklave.
Supsaharska Afrika postaje geostrateška točka. Naročito otkad su ruske šape ondje pristupile. Potvrđeno je da su prisutne u SAR-u, a dogovorena je suradnja i u Nigeru, Čadu, Maliju.
Neko vrijeme nisam čuo o etiopskom unutarnjem sukobu s tigrajskim snagama. Čini se da su ih uz velike žrtve svladali uz nekoliko sporadičnih gerilskih okršaja. Eh da, ni ona velika brana još nije proradila u punom pogonu…
Još bih spomenuo kineske postrojbe u Džibutiju, Emiraćani grade bazu na onom Bab Mandeb tjesnacu, izraelci u sudanu itd….Sve u svemu, naglo je sahelsko područje koje je inače nestabilno, dosta užareno i za njihove prilike. A malo tko o tome piše.
Jemenci nastavljaju sukob ali posve smanjenog intenziteta. Čini se da i tamo se lagano shvaća da je bolje pregovarati nego metak ispustiti. Iako, čujem da je bilo izleta na saudijsku granicu kao i pokoji napad balističkim projektilima.
Možda je netko čuo za prosvjede u Kolumbiji i bogme brutalan odgovor vlasti na iste. Mislim da su povod bila povećanja poreza što se kampesinosima nije dopalo. Nego, zamislitte da se to isto zbilo u Venezueli…pa ja mislim da ne bi MSM stao o tome trubiti, ali znamo kako se tretiraju oni koji su protiv struje.
Predsjednički izbori u Ekvadoru i Peruu. U Ekvadoru bijahu prije dva mjeseca gdje je ipak dobio predstavnik neoliberalne elite. Lako je moguć ishod i u Peruu gdje je stanje još više polarizirano…Čak su se aktivirali tamošnji gerilci.
Brazil se iskazao fijaskom u kovid politici. Evo sad ovo, tamošnje regionalne vlasti iz amazonskih predjela uzimaju cjepiva od Venezuele koju brazilska vlast drži pod sankcijama. Znači, idu svjesno protiv vlastite središnje vlasti.
Kad smo kod kovid politike, jedan od većih misterija je Australija. Oni kao glume Kinu pa na svako žarište zatvore čitave gradove ili savezne države. I tako svakih par mjeseci. Samo kineske vlasti to uspješno suzbijaju dok australske i dalje muku muče. Inače ondje već neko vrijeme su dozvoljena okupljanja bez ograničenja sve dok se ne dogode žarišta.
Ovo je malo tko gledao. Kirgistan i Tadžikistan su imali mali rat od par dana. Razlog tomu su postrojenja za preradu vode koja su suštno potrebna Kirgistanu, ali se nalaze unutar Tadžikistana. Kako su ondje malo čudnovate granice, onda nije jasno gdje se točno nalazi neko postrojenje ili cjevovod.
I onda neki stručnjaci veli geopolitika je prevara. Prije mi se čini da je prevara taj koji želi namentuti taj narativ.
Odlično Zvrk.
Na istoku stare priče, a na zapadu ništa novo.