Tajne tržišta nafte – Rusi svoju prodaju SAD-u, a venecuelansku prevoze u Indiju?!

Jučer smo citirali službeno izvješće Ministarstva energetike Sjedinjenih Država, koje potvrđuje da su prije i poslije embarga kojeg je Washington nametnuo na izvoz nafte iz Venezuele američki kupci nastavili kupovati naftu režima iz Caracasa, kako američki dužnosnici zovu vladu Nicolasa Madura.

“Embargo zabranjuje bilo kojoj američkoj tvrtki da kupuje naftu od PDVSA ili podružnica venecuelanske nacionalne naftne tvrtke. Podružnica Citgo Petroleum nastavit će s radom pod uvjetom da se novac zarađen poslovanjem ne šalje na račun matične kompanije PDVSA, već će ostati na američkim računima”, stoji u službenom priopćenju Washingtona od 28. travnja, na dan uvođenja embarga.
No, ove količine nafte nisu dovoljne da se zadovoljile potrebe američkih rafinerija koje s lakom naftom iz škriljca, koja je dobra za proizvodnju benzina, ali nije najbolja sirovina za dizel i zrakoplovna goriva, za koja je potrebna srednja i teška nafta, a najbolji i najbliži izvor teške nafte je Venezuela.

Rusija je drastično povećala izvoz “svoje” nafte u Sjedinjene Države?!

Jučer je potvrđeno da su Sjedinjene Države su postale kupac ruske nafte. Međutim, vijest nije potvrdila Moskva ili američko ministarstvo energetike, već Russa Dallen iz investicijske banke Caracas Capital Market.
“Isporuke ruske nafte i naftnih derivata u SAD su u prvoj polovici svibnja dosegle 5 milijuna barela”, navodi RBC, pozivajući se na Russa Dallena, upravnog partnera investicijske banke Caracas Capital Market.
To je usporedivo s ukupnom količinom naftnih isporuke iz Rusije u prva četiri mjeseca ove godine, razdoblja do stupanja na snagu američkog embarga protiv Venezuele.
Bloomberg navodi kako su u prvih pet mjeseci 2019. Sjedinjene Države uvezle su 5 milijuna barela. Tijekom 2018. godine je na američko tržište isporučeno 7,51 milijuna barela nafte, a 2017. godine 1,58 milijuna barela nafte. Rast izvoza sirovina iz Rusije u Sjedinjene Države se događa u pozadini dvostrukog pada proizvodnje nafte u Venezueli.
U svibnju 2018. je proizvodnja venecuelanske nafte iznosila je 1,33 milijuna barela, dok je ožujku 2019. proizvodnja pala na 740 000 barela. Smanjenje proizvodnje i izvoza venecuelanske nafte je posljedica uvođenja američkih sankcija u siječnju protiv državne tvrtke PDVSA i njezine američke podružnice Citgo Petroleum. Uvjeti Washingtona za ukidanje sankcija su odlazak predsjednika Nicolasa Madura i održavanje novih izbora.
Prije sankcija su Sjedinjene Države bile najveći kupac sirovina iz Venezuele. Isporuke nafte iz Rusije u Sjedinjene Države su dramatično porasle u ožujku 2019. godine, nadmašivši rekordne isporuke 2011. godine.
“Ironično je da Rusi imaju koristi od kolapsa Venezuele. Sankcioniranu zemlja zamjenjuje druga zemlja koja je na udaru sankcija  Sjedinjenih Država”, istaknuo je Russ Dallen.
Osim toga, Washington je primijenio ograničenja ne samo na tvrtke koje proizvode naftu, već i na transport venecuelanske nafte na Kubu.
Međutim, ovdje se stvar dodatno zakomplicirala. Rusija popunila prazninu Venezuele na američkom tržištu svojom naftom, ruski div Rosneft je indijske rafinerije počeo opskrbljivati venecuelanskom naftom, koja im je potrebna kako bi se nadoknadio manjak uvoza iz Irana.
“Rosneft je službeno priopćio da je dobio izuzeće od sankcija od Sjedinjenih Država za slanje nafte iz Venezuele u Indiju. Tvrtka je prestala opskrbljivati rafinerije u Indiji naftom iz Irana i na temelju unaprijed plaćenih ugovora, uz dopuštenje američkog State Departmenta, Indijcima počela slati venezuelansku naftu”, za ruski specijalizirani portal RBC je izjavio potpredsjednik Rosnefta Didier Kazimiro.
“Korištenje venecuelanske nafte bilo je dopušteno jer nafta koju isporučujemo rafinerijama u Indiji dolazi iz unaprijed plaćenih ugovora Rosnefta, zbog čega je State Department dao dopuštenje“, kazao je Kazimiro.
Ovo je službena verzija Rosnefta, koju nisu demantirali ni State Department, niti bilo tko od aktera u ovom naftnom cirkusu. Dakle, Rosneft šalje svoju, možda i iransku naftu preko Atlantika u SAD, a iz Venezuele doprema naftu za rafinerije u Indiji, koje su navodno prekinule kupnju iranske nafte. Agencije za praćenje tankerske plovidbe  uglavnom imenuju tankere s velikim pošiljkama, ali tih informacija nema. No, ovdje već ulazimo u sivu zonu nagađanja, ali se logično zapitati zašto bi se Rosneft izlagao nepotrebnim troškovima osiguranja i tranzita tako velikih količina nafte preko Atlantika u dva smjera?
Čak i da je jeste tako, ispada da se Rosneft odlučio baviti transportom nafte po cijelom svijetu, samo zato što je Venezueli prošle godine u svibnju unaprijed platio milijardu dolara za buduće isporuke nafte. Kasnije je Rosneft kompaniji PDVSA posudio dodatnih 1,5 milijardi dolara uz založno pravom nad američkom podružnicom venecuelanske kompanije Citgo, koja rafinira i distribuira naftne proizvode u Sjedinjenim Državama. Poznato je i da sve rafinerije Citgo Petroleuma rafiniraju venecuelansku “tešku naftu”, a sada bi, prema službenim izvješćima, trebale rafinirati naftu iz Rusije. Osim toga, dodatnu konfuziju su stvorile izjave Rosnefta kako PDVSA prvo nije vratila dio novca od ukupno 6,5 milijardi dolara, koliko su ruski naftaši dali venecuelanskoj kompaniji i vladi, da bi Rusi kasnije rekli kako je PDVSA Rosneftu prošle godine vratila 2,35 milijardi dolara u glavnice i 890 milijuna dolara kamata, te da su za 2018. godinu svi dugovi vraćeni.
Razumijevanje prave prirode labirintskih financijskih i poslovnih veza Rosnefta i PDVSA je nevjerojatno izazovno i američki stručnjaci priznaju da ih ne mogu razumjeti, zbog čega su zaključili “kako je podrška Rosnefta Caracasu očigledno skupa”.
Stručnjak Maximilian Hess je tada tvrdio “kako su Moskva i Rosneft spremni i na gubitke, samo kako bi očuvali geopolitički utjecaj u Latinskoj Americi, prije svega u Venezueli, Nikaragvi i Kubi”.
Sada tim “gubicima” treba dodati ogromne troškove tranzita velikih količina nafte iz Venezuele u Indiju i ruske u SAD, pod pretpostavkom da ti tankeri stvarno plove tisućama kilometara na odredišta i natrag.
“Imajući u vidu geopolitičke izazove Moskve u Latinskoj Americi i vrijednost ruske potpore Maduru kao pregovaračkom ulogu u inozemstvu, Moskva i Rosneft ne pokazuju znakove smanjenja svojih financijskih gubitaka ili preokretanja potpore Maduru. Kao što je Kremlj pokazao u Siriji i Ukrajini, njegovi geopolitički prioriteti računaju na financijske rizike, a sredstva koja je Moskva spremna potrošiti na to na Zapadu često slabo razumiju. Iako je Venecuela svakako predaleko mjesto za rusku vojnu intervenciju, Moskva i Rosneft će vjerojatno zadržati sredstva koja su tamo uložili parkirana u svojim nastojanjima da održe režim Madura”, prošle godine u svibnju je pisao Maximilian Hess.
Međutim, čak i on je pogriješio, barem što se vojne intervencije u Venezueli tiče.

Rusija pomaže Venezueli da se nosi s američkim prijetnjama

Ruske postrojbe koje su stigle u Venezuelu u ožujku pomažu Bolivarskoj vojsci da se pripremi za američke prijetnje, ali i da obraniti dijalog.
“Venecuelanska vlada je u alarmu od početka godine, jer Sjedinjene Države nastavljaju sa svojim prijetnjama uporabe vojne sile protiv latinoameričke zemlje. U takvim uvjetima vojska Venezuele mora biti sigurna da je oružje koje posjeduje u ispravnom stanju”, izjavio je ruski veleposlanik u Venezueli Vladimir Zajomski u intervjuu za AFP objavljenom jučer.
Zajomski je naglasio da je ruska vojska u latinoameričkoj zemlji prema sporazumu potpisanom 2001. godine, te govorio o zajedničkim akcijama.
“Naši stručnjaci su tu da obučavaju naše venecuelanske kolege da svoju vojnu opremu drže spremnom i da ih u isto vrijeme nauče kako je najbolje koristiti”, objasnio je ruski diplomat.
U drugom dijelu intervjua je ruski diplomat ponovio stav svoje zemlje da je “protiv svakog pokušaja vanjskog miješanja”. Izlazak iz krize se nastavlja putem dijaloga i traženja kompromisa.
Veleposlanik Vladimir Zajomski je okrivio je samoproglašenog “privremenog predsjednika” Venezuele Juana Guaidóa i oporbu zbog nedostatka dijaloga za rješavanje krize u zemlji.
Na pitanje o mogućnostima da Moskva i Washington pronađu izlaz iz krize u Venezueli, Zajomski je smatrao kako to “ne odgovara američkoj strani”.
“To ne odgovara ni “chavistama” ni oporbi, jer je to unutarnja kriza i samo predstavnici svih društvenih skupina Venezuele mogu pronaći rješenje”, dodao je.
S druge strane, zanijekao je da je Rusija odigrala “ključnu ulogu” u očuvanju vlade predsjednika Nicolas Madura, negirajući tako izjave američkog državnog tajnika Mikea Pompea, koji je rekao “da je Maduro bio voljan napustiti Venezuelu, ali Moskva je to spriječila”.
Gotovo nitko od dužnosnika ne želi govoriti o naftnom poslu koji očigledno traje. Ove se vijesti mogu naći na specijaliziranim portalima ili ih objavljuju agencije poput Bloomberga i ruskog portala RBC, ali su u političkim izjavama i intervjuima vladinih dužnosnika uglavnom tabu tema.
Što se točno događa, to nitko ne zna i Maximilian Hess je u pravu kada je još prošle godine naveo kako je teško razumjeti pravu prirodu labirintskih financijskih i poslovnih veza Rosnefta i PDVSA. Ipak, malo je vjerojatno da u Rosneftu sve to čine iz ljubavi, uključujući konvoje tankera, ako su američkim kupcima prodali 5 milijuna barela ruske nafte samo u svibnju, kako potvrđuju  Russ Dallen iz investicijske banke Caracas Capital Market, RBC i Bloomberg.
RIDL / FRN 
Američke sankcije ne vrijede za domaće naftaše – Nafta iz Venezuele plovi u SAD