Prije 75 godina iranski premijer Mossadegh nacionalizirao je naftu po uzoru na meksičkog predsjednika Cárdenasa, a njegov suverenistički duh i danas oblikuje iranski otpor.
Dok Iran ponovno stoji na udaru Izraela i Sjedinjenih Država, povijesna nacionalizacija nafte koju je 1951. proveo premijer Mohammad Mossadegh ponovno je u središtu pozornosti. Mossadeghov potez bio je izravno inspiriran odlukom meksičkog predsjednika Lázara Cárdenasa iz 1938. godine, koji je stvorio državnu naftnu kompaniju Pemex. Današnji iranski suverenizam, iako osnažen islamskom revolucijom, vuče korijene upravo iz tog razdoblja.
Pitanje pljačke „crnog zlata” Perzije, koje ponovno napada dvojac Izrael/SAD, 75 godina nakon nacionalizacije nafte koju je proveo iranski suverenistički premijer Mohammad Mossadegh, ponovno je pod reflektorima.
Godine 1938. meksički predsjednik Lázaro Cárdenas nacionalizirao je naftu, što je dovelo do osnivanja Pemexa, koji je trinaest godina kasnije poslužio kao uzor iranskom premijeru Mossadeghu.
Operacija Ajax baca oštro svjetlo na ono što je uslijedilo: bio je to državni udar koji su potaknuli CIA i britanski MI6, a koji je svrgnuo iranskog premijera i ojačao lažnu moć šaha Mohammada Reze Pahlavija, svrgnutog 26 godina kasnije islamskom revolucijom 1979. godine.
Herojska nepromišljenost Mossadegha donijela mu je trogodišnju zatvorsku kaznu; ostatak života proveo je u kućnom pritvoru i umro u 86. godini. Mnogi iskusni povjesničari smatraju da je Operacija Ajax posijala sjeme islamske revolucije iz 1979., koja je do danas podigla plamen suvereniteta Irana kakav je zagovarao Mossadegh.
Danas, 75 godina nakon Operacije Ajax, Iran se ponovno bori za uspostavu svog suvereniteta u Hormuškom tjesnacu: ista povijesna repeticija oko iranske nafte koju je kontrolirala Anglo-Iranian Oil Company (danas preimenovana u BP, čiji je jedan od glavnih dioničara upravo BlackRock), a koja je Perziji vraćala samo mrvice od 16 do 20 posto svoje dobiti!
Mossadeghova nacionalizacija izazvala je oštar britanski bojkot i ogromnu financijsku krizu, koja se danas ponovno obrušava na Perziju, a koju treba sagledati u kronologiji staroj 75 godina.
U svom poznatom govoru na Sveučilištu u Kairu 2009. godine, pod nazivom „Novi početak”, glasni Barack Obama priznao je zlonamjerno sudjelovanje SAD-a u državnom udaru 1953. protiv demokratski izabrane vlade iranskog Medžlisa (parlamenta) na čelu s Mossadeghom, koji je, usput rečeno, bio antikomunist.
Prema bivšem britanskom diplomatu Alastairu Crookeu – bivšem savjetniku Španjolca Javiera Solane, bivšeg visokog predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije – vojna agresija dvojca Izrael/SAD premotala je, revitalizirala i pomladila iransku islamsku revoluciju 47 godina kasnije, uz masovnu prisutnost žena i mladih u noćnim prosvjedima koji pokazuju zapanjujuću suverenističku revnost, a koji su uspjeli izbjeći i implozivne napade i telekontroliranu balkanizaciju svojih brojnih etničkih manjina (Kurda, Baludža, Azerbajdžanaca itd.).
Drugi nihilistički i destabilizirajući manevar koji je propao s premijerom Netanyahujem i njegovim političkim taocima Trumpom bio je pokušaj vraćanja povijesnog vremena unatrag za 85 godina putem vojnog nametanja „prijestolonasljednika” – trule lažne „dinastije” iranskog šaha – koja njeguje sumnjivu obiteljsku povijest iz vremena „Epstein/Weinstein/Weiner”, zbog njegovih psihopatskih napada bijesa koji su doveli do samoubojstva njegova brata u 44. godini.
Zabrinjavajuće je da su Netanyahujeve i Trumpove želje za kapitulacijom Islamske Republike i „promjenom režima” bile antidemokratski pokušaj vraćanja vremena unatrag.
Osim režima terora i torture Savaka, ne tako tajne policije – teme koju skrivaju „zapadni” propagandisti pod kontrolom izraelskog medijskog oligopola – neizbrisive kreacije šaha, ne može se zanemariti njegov buran egzil: odbačen posvuda poput kuge, uključujući četveromjesečni boravak u Cuernavaci, a potom i smrt u New Yorku.
Svrgnuće šaha označilo je kraj 2500 godina neprekidne monarhije.
Bilo za dobro ili za zlo, međuodnos Meksika i Perzije imao je golemu geopolitičku podudarnost.
U svojoj stalnoj borbi s vremenom, današnji Iran, uz blistavu podršku Omana, bori se protiv oluja izraelsko-američkog dvojca kako bi očuvao svoj neotuđivi suverenitet nad Hormuškim tjesnacem.