Teror je možda nezaustavljiv, ali Francuska je konačno ozdravila od virusa ”političke korektnosti.”

Gotovo je nemoguće iskorijeniti terorističke napade ”vukova-samotnjaka”, koji trenutno zahvaćaju Francusku, smatra bivši operativac Mossada, jednostavno zato što je izuzetno teško prodrijeti u umove tisuća radikala širom zemlje i ući im u trag.

U još jednom brutalnom napadu u Francuskoj smrtno je stradalo troje ljudi, nakon što je u četvrtak terorist, koji je nosio oružje, ubio trojicu vjernika u crkvi Notre Dame u Nici.

Gradonačelnik grada Christian Estrosi napad je već nazvao “terorizmom”, a Francuska je svoj sustav upozorenja za nacionalnu sigurnost podigla na najvišu razinu.

Nije iznenađenje

Napad nije iznenadio Gada Shimrona, sigurnosnog komentatora i bivšeg operativca Mossada (izraelske špijunske agencije).

Kao netko tko se godinama bavio sigurnosnim prijetnjama, on tvrdi da Francuska ima dugu povijest napada na civilne, a ponekad i vojne objekte.

Povijest terorističkog nasilja u zemlji datira od završetka 19. stoljeća, kada su anarhisti počinili bombaške napade u glavnom gradu i čak izvršili atentat na francuskog predsjednika.

U 20. stoljeću, tijekom sudjelovanja Francuske u Alžiru, Front de la Liberation Nationale (FLN) napao je francuske ciljeve na kopnu i u sjevernoj Africi, u ime njihovog samoodređenja.

Sada je, međutim, teror promijenio svoj oblik, poprimivši oblik islamskog radikalizma, čiji se korijeni mogu pratiti do kraja 1960-ih, kada je Francuska otvorila svoja vrata imigraciji iz bivših kolonija te države u sjevernoj Africi.

Tada su se tisuće ljudi preselile u Francusku republiku u potrazi za poslom i boljim mogućnostima. Mnogi su se uspjeli integrirati u francusko društvo, ali većina je patila od problema nejednakosti i diskriminacije, nešto što je mlađu generaciju gurnulo na ekstremizam.

Je li teror nezaustavljiv?

Ponekad ovaj ekstremizam proizlazi iz želje za oponašanjem drugih radikala. U drugim slučajevima dolazi iz želje za privlačenjem pažnje, ali bez obzira na razlog, Shimron kaže da je gotovo nemoguće obuzdati taj fenomen.

“Ono što viđamo ovih dana je val takozvanih napada ”vukova-samotnjaka.” Izuzetno je teško boriti se protiv njih, jer čak ni najbolje svjetske sigurnosne agencije ne mogu prodrijeti u um svakog muslimanskog ekstremista u Francuskoj. To je također razlog zašto ćemo vidjeti sve više takvih napada kako vrijeme bude odmicalo.”

U zemlji u kojoj je deset posto stanovništva islamske vjeroispovijesti i gdje se radikalne ideje često šire u džamijama, športskim i kulturnim centrima diljem države, takva su predviđanja alarmantna.

U pokušaju zaustavljanja širenja tog fenomena, francuske vlasti već su počele napadati radikalne džamije i druge muslimanske institucije za koje vjeruju da su središte ekstremizma, ali Shimron sumnja da će takvi ili drugi, slični postupci dovesti do pobjede nad terorom.

“Francuske vlasti ne mogu previše radikalno reagirati na situaciju i jednostavno odlučiti da će zatvoriti sve džamije u zemlji”, kaže on, misleći na potencijalnu izbornu moć muslimanskih glasača. “Zbog toga obnašatelji francuske vlasti trebaju biti vrlo oprezni i trebaju uložiti velike napore u pogledu informacija i elektronske inteligencije, ne bi li se spriječilo da se ovakvi događaji ponove.”

Francuska je već poduzela potrebne korake u tom smjeru. Državna sigurnosna agencija, DGSE, čiji posao uključuje praćenje islamskih skupina, ima godišnji proračun veći od 830 milijuna američkih dolara, a 2015. godine, nakon niza kobnih napada na Francusku, zemlja je pojačala svoju razmjenu obavještajnih podataka s nizom drugih europskih zemalja, kao i s Izraelom, u pokušaju uočavanja potencijalno rizičnih skupina, koje bi se mogle usuditi izazvati neki incident.

Ali Shimron vjeruje kako Francuska uistinu ne može učiti iz iskustva Izraela, koji je bio relativno uspješan u suočavanju s vlastitim sigurnosnim prijetnjama i to zbog vrlo “različite prirode okolnosti dviju država.”

Umjesto toga, sugerira da bi Francuska trebala ulagati veće resurse u praćenje i bilježenje onih građana koji predstavljaju potencijalnu opasnost i koji ”gledaju u oči” ekstremizma, bez zabijanja glave u pijesak.

“Francuska se, s ostatkom svijeta budi. 2015., tijekom vala terorističkih napada, op. ur., Pariz je s jako puno opreza takve napade nazivao terorističkim napadima, a takve ljude teroristima. Sada se to mijenja. Virus političke korektnosti je nestao i ljude više nije sramota nazvati stvar onako kako se ona zove.”