Tko je Volodimir Zelenski?

Usred ruske invazije na Ukrajinu [veljača 2022.], dok je ostatak svijeta bio u panici, postojao je jedan čovjek s čeličnim živcima koji je bio stoički miran i nonšalantan poput redovnika koji meditira usred potresa. Ironično, zen redovnik koji poziva zapadne kreatore politike da ne preuveličavaju prijetnju invazijom Rusije kako strani ulagači i turisti ne bi pobjegli iz zemlje bio je nitko drugi nego lakovjerni predsjednik Ukrajine.

Ili je predsjednik Zelenski bio previše naivan da shvati posljedice neposredne invazije ili nije samo imao upozorenje, već je zapravo imao vitalnu ulogu u orkestriranju rusko-ukrajinskog rata tijekom svog trogodišnjeg predsjedništva kako bi izvršio dodijeljenu strogo tajnu misiju njemu njegovi mentori u zapadnim obavještajnim agencijama.

Rođen židovskim roditeljima u gradu u središnjoj Ukrajini u siječnju 1978., njegov rani život i dalje je obavijen velom tajne.

“Odrastao je kao izvorni govornik ruskog”, gotovo bez znanja ukrajinskog.

Volodimira Zelenskog su njegovali tajni operativci CIA-e u Ukrajini još od njegovog studentskog života dok je studirao pravo na Nacionalnom sveučilištu Kryvyi Rih.

Umjesto pravničke karijere, odabrao je glumu kao profesiju po nalogu svojih utjecajnih pokrovitelja kako bi stekao publicitet u cijeloj zemlji, posebice kroz humorističnu televizijsku seriju “Sluga naroda” u kojoj je Zelenski “proročanski igrao” ulogu ukrajinskog predsjednika.

Naime, njegova producentska tvrtka Kvartal 95, koja proizvodi filmove, crtiće i televizijske emisije, izdašno je financirana iz dubokih džepova zapadnih sigurnosnih agencija. Komično razotkrivajući korupciju i ljigave poslove ukrajinskog političara i oligarha, serija “Sluga naroda” emitirana je od 2015. do 2019. i pogodila je široke ukrajinske mase.

Zapadne sigurnosne agencije ne samo da su izdašno financirale njegovu opskurnu medijsku organizaciju, već su ga i upoznale s tajnom kabalom slavnih holivudskih producenata i redatelja vještih u psihološkom ratovanju i odnosima s javnošću. Medijski uspjeh “Sluge naroda” pripisuje se koliko trudu zaposlenika Kvartala 95 toliko i vještini međunarodnih medijskih organizacija specijaliziranih za globalno kreiranje javnog mnijenja.

Jašući na valu medijskog publiciteta, Zelenski je uvjerljivo pobijedio na predsjedničkim izborima 2019. Kasnije je njegova politička stranka, koju je on “slučajno” nazvao “Sluga naroda”, osvojila nadmoćnu pobjedu na prijevremenim parlamentarnim izborima održanim nedugo nakon njegove inauguracije kao predsjednik.

Od 2019. godine, nakon što je upitnim metodama izabran za predsjednika, Zelenski je potajno radio na tajnom projektu za poticanje krize s Rusijom pod slabim izgovorom. Ne samo da je s prijezirom odbio ruski prijedlog, već je također dopustio ukrajinskim snagama sigurnosti da organiziraju zajedničke vojne vježbe i pomorske vježbe uz NATO snage u Crnom moru pred nosom Rusije. Njegovo bezobzirno zanemarivanje patnje ukrajinskih masa i samoubilačko provociranje Rusije na oružani sukob na stranu, on je samo pijun u velikom planu stvari.

Unatoč svom židovskom podrijetlu, nije oklijevao surađivati s ukrajinskim zloglasnim bataljunom Azov, službeno dijelom Nacionalne garde Ukrajine, koji je naširoko priznat kao neonacistička dobrovoljna paravojna snaga povezana sa stranim organizacijama bjelačkog supremacizma.

Bataljun Azov prvobitno je formiran kao dragovoljačka skupina u svibnju 2014. od ultranacionalističke skupine Patriot of Ukraine i neonacističke skupine Social National Assembly (SNA). Kao bataljun, skupina se borila na prvim crtama protiv proruskih separatista u Donbasu, istočnoj regiji Ukrajine.

Nekoliko mjeseci nakon ponovnog zauzimanja strateškog lučkog grada Mariupolja od separatista koje podržava Rusija, postrojba je službeno integrirana u Nacionalnu gardu Ukrajine 12. studenog 2014. i dobila je velike pohvale od tadašnjeg predsjednika Petra Porošenka. “Ovo su naši najbolji ratnici”, rekao je na dodjeli nagrada 2014. “Naši najbolji dragovoljci.”

Jedinicu je vodio Andriy Biletsky, koji je bio vođa i Patriota Ukrajine (utemeljenog 2005.) i SNA-a (utemeljenog 2008.).

Godine 2010. Biletsky je rekao da je nacionalna svrha Ukrajine bila “predvoditi bijele rase svijeta u konačnom križarskom ratu … protiv Untermenschena [inferiornih rasa] koje predvode Semiti.” Biletsky je izabran u parlament 2014. Napustio je Azov jer izabrani dužnosnici ne mogu biti u vojsci ili policiji. Zastupnik je ostao do 2019.

Te su snage privatno financirali oligarsi – najpoznatiji je bio Igor Kolomoisky, energetski magnat milijarder i tadašnji guverner regije Dnjepropetrovska. Osim Azova, Kolomojski je financirao i druge dragovoljačke bataljune kao što su jedinice Dnjepro 1 i Dnjepro 2, Aidar i Donbas.

The Mint Press News nedavno je izvijestio:

“Kandidatura Zelenskog za predsjednika 2019., u kojoj je osvojio 73% glasova, bila je uspješna na temelju toga što se kandidirao kako bi se borio protiv korupcije i stvorio mir u zemlji, ali, kao što su procurili dokumenti poznati kao Pandora Papers, on sam je pohranjivao sredstva na offshore bankovne račune. Kampanju Zelenskog u to je vrijeme poticao i financirao izraelsko-ukrajinski milijarder Igor Kolomojski – koji je i sam bio optužen za krađu 5,5 milijardi dolara iz vlastite banke.

“Čini se da su muslimani glavni problem za bataljun Azov. Islamofobija prisutna ne samo u Azovu, već i u Nacionalnoj gardi Ukrajine, snažno je došla do izražaja na društvenim mrežama jer je službena stranica Nacionalne garde veličala bataljun Azov dok su svoje metke umakali u svinjsku mast. Video je bio usmjeren na muslimanske vojnike iz Čečenije koji se bore na strani Rusije, a Nacionalna garda ih je na Twitteru opisala kao orke.”

U lipnju 2015. i Kanada i Sjedinjene Države objavile su da neće podržati niti obučavati pukovniju Azov, navodeći njezine neonacističke veze. Sljedeće godine, međutim, SAD je ukinuo zabranu pod pritiskom Pentagona. U listopadu 2019. 40 članova američkog Kongresa predvođenih zastupnikom Maxom Roseom potpisalo je neuspješno pismo u kojem se od američkog State Departmenta traži da proglasi Azov “stranom terorističkom organizacijom” (FTO).

U veljači 2019., The Nation Magazine objavio je detaljno razmišljanje: “Neonacisti i krajnja desnica su na maršu u Ukrajini”, razrađujući ksenofobnu i bjelačku supremacističku političku ideologiju ukrajinskih krajnje desnih militantnih skupina.

“Tadašnji predsjednik parlamenta Andriy Parubiy suosnivač je i vodio dvije neonacističke organizacije: Socijalno-nacionalnu stranku Ukrajine (kasnije preimenovanu u Svoboda) i Patriot Ukrajine, čiji će članovi na kraju činiti jezgru Azova.

“Još više uznemiruje prodor krajnje desnice u policiju. Ubrzo nakon puča na Majdanu 2014., SAD je opremio i obučavao novoutemeljenu nacionalnu policiju, u onome što je zamišljeno da bude zaštitni znak programa podrške ukrajinskoj demokraciji. Zamjenik ministra unutarnjih poslova—koji kontrolira nacionalnu policiju—je Vadim Troyan, veteran Azova i domoljub Ukrajine.

“Ukrajinski parlament je 2015. donio zakon kojim se dvije paravojne postrojbe iz Drugog svjetskog rata — Organizacija ukrajinskih nacionalista (OUN) i Ukrajinska pobunjenička armija (UPA) — proglašavaju herojima Ukrajine, a poricanje njihovog herojstva smatra kaznenim djelom. OUN je surađivao s nacistima i sudjelovao u holokaustu, dok je UPA svojom voljom poklala tisuće Židova i 70.000-100.000 Poljaka.

Bez obzira na to, unatoč “herojskom boravku” u Kijevu i “hrabrom postavljanju” ofenzive odnosa s javnošću u zapadnim medijima dok je grad okružen ruskim snagama, nema rizika za osobnu sigurnost Zelenskog. Washington Post je 5. ožujka izvijestio:

“Moguće rusko preuzimanje Kijeva potaknulo je buru planiranja u State Departmentu, Pentagonu i drugim američkim agencijama u slučaju da vlada Zelenskog mora napustiti glavni grad ili samu zemlju. ‘Sada radimo planove za nepredviđene situacije za svaku mogućnost’, uključujući scenarij u kojem Zelenski uspostavlja vladu u egzilu u Poljskoj, rekao je dužnosnik američke administracije.

“Zelenski, koji je sebe nazvao metom broj 1 Rusije, ostaje u Kijevu i uvjerio je svoje građane da neće otići. Imao je razgovore s američkim dužnosnicima o tome treba li se preseliti na zapad u sigurniju poziciju u gradu Lavovu, bliže poljskoj granici. Sigurnosna postrojba Zelenskog ima spremne planove za brzo premještanje njega i članova njegova kabineta, rekao je visoki ukrajinski dužnosnik. ‘Do sada je odbijao ići.’”

Čitajući između redaka očito je da sigurnosni detalji Zelenskog ne uključuju samo operativce ukrajinske domaće sigurnosne službe, SBU, već i visoko kvalificirane stručnjake za specijalne operacije nekoliko zapadnih sigurnosnih agencija, uključujući zastrašujuće CIA-u i NSA, koji bi ga uhitili preko granice u Poljsku čim postane jasno da će glavni grad pasti u ruke nadirućih ruskih snaga.

U stvari, privatni vojni izvođači u bliskoj suradnji i konzultacijama s tajnim operaterima iz CIA-e i zapadnih obavještajnih agencija ne obučavaju samo ukrajinske vojne obveznike u korištenju skrivenih MANPADS-ova i protuoklopnog streljiva koje osiguravaju SAD, Njemačka i ostatak zemalja. Europske nacije kao vojna pomoć Ukrajini, ali također usmjeravaju cjelokupnu obrambenu strategiju Ukrajine aktivnim sudjelovanjem u borbenim operacijama u nekim od najtežih borbi protiv ruskih sigurnosnih snaga sjeverno od Kijeva te u Harkivu i Donbasu.

Poznata po CIA-inim crnim mjestima gdje su navodni operativci al-Qaide bili ukrcani u vodu i mučeni prije slanja u zaljev Guantanamo u prvim godinama rata protiv terorizma, samo u Poljskoj američki vojni otisak sada premašuje 10.000 vojnika kao većina od 15.000 vojnika poslan u Europu prošlog mjeseca otišao je u Poljsku kako bi se pridružio 4000 američkih vojnika koji su tamo već stacionirani. Zračne luke i kampovi za obuku u pograničnim regijama Poljske postali su središte za transport oružja i militanata u Lavov u zapadnoj Ukrajini, koji zatim putuju na bojišta u Kijevu i istočnoj Ukrajini.

Izvješće Washington Posta dalje bilježi:

“Tijekom službenog posjeta, ukrajinski zapovjednik specijalnih operacija rekao je zastupniku Michaelu Waltzu (R-Fla.), zastupniku Sethu Moultonu (D-Mass.) i drugim zastupnicima da mijenjaju obuku i planiraju se usredotočiti na održavanje oružane opozicije. , oslanjajući se na ustaničku taktiku.

“Ukrajinski dužnosnici rekli su zastupnicima da su frustrirani što Sjedinjene Države nisu poslale projektile Harpoon da gađaju ruske brodove i projektile Stinger da napadnu ruske zrakoplove, rekli su Moulton i Waltz u odvojenim intervjuima.

“Dok se ruska vojska bori s logističkim izazovima — uključujući nestašice goriva i hrane — Waltz predviđa da će Ukrajinci opetovano napadati ruske linije opskrbe. Kako bi to učinili, potrebna im je stalna opskrba oružjem i sposobnost postavljanja improviziranih eksplozivnih naprava, rekao je. ‘Te opskrbne linije bit će vrlo, vrlo ranjive, i tu ćete doslovno izgladnjeti rusku vojsku.’

“Ne možete ih poslati u Ukrajinu u zadnji čas i očekivati da neki pripadnik Nacionalne garde pokupi Stinger i obori zrakoplov”, rekao je. Nastavak kampanje otpora zahtijevat će kontinuirane tajne isporuke malog oružja, streljiva, eksploziva, pa čak i opreme za hladno vrijeme. ‘Razmislite o vrstama stvari koje bi koristili saboteri za razliku od vojske koja odbija frontalnu invaziju’, rekao je Moulton.

Jasno je da su planiranje i pripreme uvelike u tijeku kako bi se Rusija namamila u NATO-ov “projekt zamke za medvjede”, izraz posuđen iz sovjetsko-afganistanskog rata osamdesetih kada su zapadne sile koristile pakistanske sigurnosne snage i izdašna sredstva iz naftom bogatih Zaljevskih država za pružanje obuka za gerilsko ratovanje i smrtonosno oružje afganistanskim džihadistima za “iskrvarenje sigurnosnih snaga” bivšeg Sovjetskog Saveza u dugotrajnom ratu.

Nadolazeći pad Kijeva pred ruskim napadom zaboravljen je zaključak koji čak i zapadni kreatori politike priznaju da ukrajinska nova vojska i savezničke neregularne milicije jednostavno nisu dorasle ruskim profesionalnim snagama sigurnosti u redovnom ratovanju.

Burna prva tri tjedna od ruske invazije 24. veljače bila su samo uvod u dugu i prljavu sagu o nadolazećem ratu iscrpljivanja koji su pokrenule bezbrojne do zuba naoružane militantne jedinice koje su poticale zapadne sile protiv globalnih i regionalnih protivnika, kao što se dogodilo u Afganistanu, Iraku , Libija i Sirija.

Zelenski se priprema kao “karizmatični spasitelj” da predvodi dugotrajnu i krvavu pobunu protiv ruskih snaga sigurnosti u Ukrajini. Premda je u sentimentalnim obraćanjima upečatljiva figura u vojnim uniformama i pozivala sunarodnjake da se dignu oružjem protiv “ruskih osvajača”, dok je u isto vrijeme ugađala pokroviteljima NATO-a da pruže vojnu pomoć i nametnu najoštrije sankcije Kremlju, kakav izniman čin hrabrosti je li Volodimir Zelenski dosad nastupao? Je li ikada bio na liniji vatre na prvim crtama rusko-ukrajinskog rata?

Koristeći urođenu sklonost lakovjerne publike prema obožavanju heroja, mainstream mediji projiciraju Zelenskog kao mesiju koji vodi križarski rat protiv suparničke sile koja se usudila suprotstaviti se daljnjem širenju NATO-a prema istoku u tradicionalnu sferu utjecaja Rusije. Obrazloženje za odnose s javnošću prijenosa uživo njegovih govora pune mržnje i nasilja u parlamentima Europe i Sjedinjenih Država je jednako davanje publiciteta potrošnoj marioneti kao i ocrnjivanje i međunarodna izolacija najvećeg neprijatelja na globalnoj sceni.

Autor: Nauman Sadiq