Trump oslabljen, ali američka politika prema Ukrajini ostaje ista

Trumpova administracija izgubila je srednjoročne izbore, ali američka politika prema Ukrajini neće se promijeniti preko noći — Kongres može pritisnuti kočnicu, ne i skrenuti.

Rezultati srednjoročnih izbora u SAD-u donijeli su težak poraz Donaldu Trumpu i njegovoj Republikanskoj stranci. Demokrati su preuzeli kontrolu nad Kongresom, a pitanje koje se sada nameće jest koliko će ta promjena utjecati na američki kurs prema ratu u Ukrajini. Tijekom kampanje ta tema gotovo da nije spominjana.

No Trump je u mjesecima prije izbora sustigao vlastitu politiku prema Kijevu. Obavještajni podaci ključni za ukrajinsku obranu od ruskih udara bili su nakratko obustavljeni, a zatim ponovno aktivirani. Vojna pomoć je smanjena. Trump je odlučio i suspendirati nekoliko sankcija Rusiji.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski oštro je osudio taj potez, ocijenivši da ide u prilog isključivo Rusiji. Trump ga je branio nacionalnim interesima SAD-a i mogućim padom cijena goriva koji bi pomogao njegovoj stranci na izborima. Ni jedno ni drugo nije se ostvarilo.

Kočnica, ne volan

Malo analitičara vjeruje da će izborni rezultat bitno promijeniti Trumpov pogled na svijet i njegovu politiku prema Ukrajini. James Green, istraživač Centra za europske reforme i bivši kongresni pomoćnik u Washingtonu, slikovito je opisao odnos administracije i Kongresa: vanjska politika Trumpove administracije je kao automobil na autocesti. Kongres može usporiti taj automobil, možda uključiti pokazivač smjera, ali bit će mu vrlo teško promijeniti cijelu rutu u sljedeće dvije godine.

U tome ima istine. Kongres nije bez utjecaja: može održavati saslušanja, pozivati dužnosnike administracije i kontrolirati proračun. Ali predsjednik kao vrhovni zapovjednik i šef države, s golemim aparatom vanjske politike iza sebe, zadržava značajne ovlasti. Demokrati pak nakon pobjede teško da će Ukrajinu staviti u prvi plan — imaju važnije zadaće, ponajprije pronaći kandidata i program koji će im 2028. vratiti Bijelu kuću.

Ipak, Ukrajina je stvar koju su mnogi demokrati, ali i ne mali broj republikanaca, zagovarali godinama. I neće zaboraviti što obični Amerikanci misle o Rusiji i Vladimiru Putinu. Istraživanje Pew Research Centra iz 2025. pokazalo je da 67 posto Amerikanaca ne vjeruje Putinu, a šest od deset Rusa vidi kao neprijatelja.

Putinova prilika

Ako je izborni rezultat otvorio niz prilika demokratima i izazov Trumpu, Putin u njemu može vidjeti vlastitu šansu. Ruski čelnik mogao bi pokušati iskoristiti Trumpovu oslabljenu domaću poziciju ponudivši nekakav sporazum koji bi američkom predsjedniku omogućio da proglasi pobjedu.

Dužnosnici SAD-a, Kine i Rusije već razgovaraju o summitu na marginama sastanka Azijsko-pacifičke ekonomske suradnje (APEC) u studenom. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da Rusija očekuje finalizaciju dogovora u idućim danima. Trump je u listopadu novinarima potvrdio zanimanje: rekao je da bi se sastao kako bi učinio sve što može da okonča rat.

To zvuči razumno. No odlučivati o sudbini suverene države koja za pregovaračkim stolom neće sjediti, i to u dogovoru dviju autoritarnih sila koji podrazumijeva gubitak 20 posto ukrajinskog teritorija, gotovo sigurno je nešto što ojačana demokratska većina u Kongresu neće prihvatiti mirno. Većina vojnih stručnjaka slaže se da popuštati Rusiji u trenutku kad je njezin rat zaglibio nije mudro.

Institut za proučavanje rata upozorava da je Rusija možda stekla privremenu prednost u zraku zahvaljujući jurišnim dronovima i manjku projektila Patriot koji mogu presresti balističke rakete. Ali isti institut napominje da ruska pobjeda nipošto nije neizbježna dok god zapadna vojna pomoć ne presuši potpuno. Rat za koji su mnogi stručnjaci, uključujući CIA-u, predviđali da će završiti u nekoliko mjeseci tako će se nastaviti.

Što će učiniti Europska unija?

Trump teško da će promijeniti mišljenje o Rusiji i Ukrajini. Rusiju će i dalje gledati kao potencijalnog partnera, a Ukrajinu kao zemlju koja je od SAD-a uzela pomoć i zauzvrat dala ništa osim jada. No s leđima prislonjenim uz zid i s demokratima koji kontroliraju Kongres u zemlji koja je upravo izrekla presudu njegovu predsjednikovanju, nametanje vlastite agende prema Rusiji i Ukrajini bit će mu znatno teže.

Ono što u cijeloj računici nedostaje jest pitanje koje nijedan akter u Washingtonu ne postavlja: zašto Europa, s najviše uloga u ovom ratu, nema mjesto za stolom kad se odlučuje o njezinoj sigurnosnoj arhitekturi? Dok se Trump i Putin dogovaraju o summitima, a američki Kongres odmjerava svoju kočnicu, europske prijestolnice i dalje svjedoče kako se o njihovoj budućnosti odlučuje izvan njih. To je posljedica koja će nadživjeti svaki pojedini izborni ciklus.