Zahtjev Zelenskog, za napad Zapada nuklearnim oružjem na Rusiju, bio bi neodgovoran, ali ne i vjerodostojan

Neki su protumačili izjavu ukrajinskog vođe kao impliciranje neke želje u ime svog američkog pokrovitelja, budući da on funkcionira kao njegov opunomoćenik. Međutim, to je netočno tumačenje onoga što se upravo dogodilo.

Glasnogovornik ruskog predsjednika Peskov žestoko je u četvrtak kritizirao Zelenskog nakon što je ukrajinski čelnik rekao australskom institutu Lowy da bi Zapad trebao pokrenuti takozvani “preventivni udar” protiv te novoobnovljene svjetske sile kako bi je odvratio od uporabe nuklearnog oružja. Stav Kremlja je da se to svodi na neodgovorno traženje Trećeg svjetskog rata, iako je tajnik za tisak Zelenskog kasnije uzvratio primjedbe svog šefa, tvrdeći da je on navodno mislio samo na “preventivne sankcije”. Neki su protumačili izjavu ukrajinskog vođe kao impliciranje neke želje u ime svog američkog pokrovitelja, budući da on funkcionira kao njegov opunomoćenik. Međutim, to je netočno tumačenje onoga što se upravo dogodilo, budući da zanemaruje činjenicu da je njegov tajnik za tisak izrekao dotičnu primjedbu. Nadalje, SAD bi mogao prenijeti svoje namjere prvog nuklearnog udara putem uspostavljenih vojnih, obavještajnih i/ili diplomatskih kanala umjesto da pribjegava bivšem akteru, koji to čini dok razgovara s trustom mozgova.

Što se tiče teme prošlosti Zelenskog, to je zapravo prilično relevantno za razumijevanje onoga što se najvjerojatnije upravo dogodilo. Kao glumac, neki bi mogli pomisliti da je on doista samo čitao stihove koje mu je prenosio njegov američki mecena, ali drugi način gledanja na to je da je odlučio improvizirati upravo onako kako to rade ljudi iz njegovog zanimanja. U ovom slučaju, vjerojatno je mislio da bi se interesima Kijeva najbolje služilo postavljanjem dramatičnog zahtjeva ili se možda zanio u trenutku.

U svakom slučaju, osim prethodno spomenutih, postoje logični razlozi zašto je on gotovo sigurno djelovao u osobnom svojstvu, ne uzimajući u obzir svoje američke pokrovitelje. Uostalom, koristiti ukrajinskog čelnika za javno prenošenje te navodne namjere u ime SAD-a tijekom njegovog obraćanja trustu mozgova daleko je nepromišljenije od jednostavnog oslanjanja na ranije opisane uspostavljene kanale. Jedina svrha koju bi vjerojatno mogla imati je manipulirati percepcijom javnosti, ali taj je motiv besmislen.

Da objasnim, jedini potencijalni učinak koji je mogao imati jest izazivanje prosvjeda velikih razmjera na Zapadu protiv vrlo unosnog ”proxy” rata, kojim upravlja Zapad i NATO, a koji se odvija protiv Rusije kroz Ukrajinu, predvođenog SAD-om, iako se takav razvoj događaja nije dogodio. Zapravo, javnost većinom nije ni čula za ono što je rekao osim ako nije konzumirala cenzurirane ruske medije ili naišla na takozvano “pojašnjenje” njegovih izjava ukrajinskih dužnosnika na društvenim mrežama. Općenito govoreći, činilo se da ih nije ni briga, što je bilo i očekivano.

Promatrači bi se također trebali zapitati zašto bi SAD uopće željele obavijestiti javnost o prvom nuklearnom napadu na Rusiju, budući da sve što bi mogao učiniti jest potaknuti prosvjede i možda čak i paniku vezanu za eventualan nuklearni rat. Uz sve dužno poštovanje prema onim čitateljima koji su ovu teoriju neizravnog javnog slanja poruka smatrali vjerodostojnom, ona nema nikakvog smisla iz perspektive američke meke moći i strateških interesa, stoga bi to tumačenje trebalo odbaciti.

Također nema kredibiliteta neodgovornog zahtjeva Zelenskog. On ne samo da nije u poziciji utjecati na donošenje američkih odluka u tom pogledu, nego također ne bi bio obaviješten da je takva odluka donesena kako bi se održala operativna sigurnost s obzirom na iznimno visoku vjerojatnost da je predsjednička administracija prisluškivana i /ili da je u nju infiltrirana ruska strana, bez obzira na konačnu učinkovitost ove dvije taktike ili nedostatak iste do sada.

New York Times također je upravo citirao neimenovane američke obavještajne dužnosnike u svom izvješću o njihovom zaključku da je Kijev ubio Darju Duginu, kako bi tvrdio da postoje “konkurirajući centri moći unutar ukrajinske vlade” između njegove administracije, vojske i sigurnosnih službi. Ovo pojačava argument da Zelenskij ne bi bio obaviješten o prvim planovima SAD-a za napad na Rusiju, a kamoli da bi mu bilo zapovjeđeno da ih neizravno prenese javnosti dok je razgovarao s australskim trustom mozgova. Tu je i “nezgodna” činjenica koju treba uzeti u obzir da Biden izaziva strah od Rusije, u vezi toga da bi ona navodno prva upotrijebila nuklearno oružje u ukrajinskom sukobu i time navodno riskirala Treći svjetski rat na isti dan kada je Zelenskij podijelio svoju neodgovornu primjedbu. Ako su SAD doista namjeravale da njihov ukrajinski opunomoćenik pokrene promjenu službenog narativa od upozorenja da Rusija prvo koristi nuklearno oružje do pred-uvjetovanja javnosti za prvi napad kojeg Amerika možda planira, onda slijedi da bi se Biden oslanjao na ovo.

Umjesto toga, američki se čelnik držao narativa koji je kružio posljednjih nekoliko tjedana, a koji je netočan u bilo kojem smislu, jer bi Rusija upotrijebila taktičke nuklearne bombe samo u samoobrani kao posljednju crtu obrane, a ne protiv NATO-a osim ako NATO ne bi prvi napao. Što se tiče drugog scenarija, svjetsko vodstvo ove velike euroazijske sile u hipersoničnoj tehnologiji znači da je takozvani “proturaketni obrambeni štit” njezinog protivnika neutraliziran, što osigurava integritet ruskih sposobnosti drugog udara.

Uzimajući u obzir ovu vojno-stratešku dinamiku, SAD se ionako ne bi mogao izvući bez ikakvih problema s prvim udarom na Rusiju, čime se drastično smanjuje vjerojatnost da će to ikada razmotriti. Sjetimo se da je osoblje Zelenskog uzvratilo njegovu neodgovornu primjedbu nedugo nakon što ju je izrekao, može se sa sigurnošću pretpostaviti da im je njihov američki pokrovitelj zapovjedio da to učine kako bi odagnali sve pogrešne percepcije da je govorio u ime SAD-a, što bi moglo potaknuti Rusiju na pretjeranu reakciju.

Stvarnost je dakle suprotna od onoga kako je neki u javnosti zamišljaju. Daleko od toga da je funkcionirao kao američki opunomoćenik kada je postavio svoj zahtjev, Zelenskij je djelovao u svom osobnom svojstvu, bilo čitajući pripremljene primjedbe za koje je pogrješno očekivao da će unaprijediti šire interese svoje strane ili improvizirajući na licu mjesta, kao što to rade svi akteri, nakon što se zanesu igrajući svoju ulogu. Zaključak je da, iako je njegov zahtjev za prvi nuklearni napad bio neodgovoran, uopće nije bio vjerodostojan.