12 razloga zašto Assad nije i ne može biti “brutalni diktator”

Proteklih godina zapadni i mediji zaljevskih monarhija, kao i njihovi trabanti u regiji, sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada nazivaju brutalnim diktatorom. Jedan od prosirijskih portala je objavio 12 jednostavnih razloga koji pobijaju ove tvrdnje. Iako se za izvor može reći da je pristran Damasku, podaci i navedene činjenice nitko ne može osporiti.

1. Bashar Al-Assad vodi Siriju od 2000. godine, iako je ta uloga bila predodređena za njegova brata Bassela Al-Assada, koji je tragično preminuo u automobilskoj nesreći 1994. godine. Za vrijeme njegove vladavine u Siriji 11 godina nije bilo protesta, pobuna, revolucija ili građanski ratova. Sirija pod Basharom Al-Assadom je bila mirna, sekularna i vrlo uspješna zemlja. Suniti, šiiti, kršćani svih konfesija, Druzi, Turkomani, Kurdi, Židovi i druge nacionalne i vjerske manjine su živjeli skladno i surađivali. To nije bio “suživot” u kojem jedni ne diraju druge, nego zajednički život bez obzira na nečije porijeklo. Ljudi su imali slobodnu zdravstvenu skrb i besplatno obrazovanje, uključujući i koledž. Muslimansko bratstvo, kojeg je čvrstom rukom njegov otac Hafez doslovno zdrobio 1982. godine, kao i sunitski ekstremisti, posljednjih 50 godina su u Siriji izvor terorizma, ali ih je Bashar Al-Assad držao pod kontrolom sve do 2011. U zemlji je vladao i još uvijek vlada politički pluralizam, ali su stranke s vjerskim i nacionalnim predznakom i ekstremističkim ili separatističkim programom bile zabranjene.

2. Pod Basharom Al-Assadom se BDP Sirije od 2000. do 2010. utrostručio. Istovremeno je omjer duga u odnosu na BDP sa 150% uspio srezati na 30%. Bilo mu je lakše djelovati jer mu je otac Hafez u nasljedstvo ostavio zemlju koja je sve veze s Međunarodnim monetarnim fondom raskinula 1. siječnja 1984. Nakon toga je inflacija skočila na 80%, ali je u dvije do tri godine srezana na 15-20% i takva je bila sve do izbijanja rata i agresije na Siriju (IMF.SYR).

3. Zapravo, Sirija je bila toliko stabilna da je nakon invazije Sjedinjenih Država na susjedni Irak do 2010. godine primila milijun iračkih izbjeglica. Oni su, kao stotine tisuća Palestinaca tijekom proteklih desetljeća, jednostavno u Siriju došli kao bratski narod i godinama tamo živjeli bez ikakvih birokratskih zavrzlama, uživajući u svemu što je na raspolaganju Sirijcima.

4. CNN je u arapskim zemljama, uključujući mnoge na Bliskom istoku, 2009. proveo anketu i Assad je 66% glasova za arapski svijet bio “osoba godine”.

5. U drugoj anketi iste godine, ljude se pitalo koga najviše vole izvan svoje zemlje, tako da Sirijci na ovo pitanje nosu mogli odabrati Bashara Al-Assada. U toj anketi je Assad opet bio. Zanimljivo, ove je podatke tada objavio i američki časopis Foreign Policy.

6. 2010. godine, godinu dana prije početka rata, bolje rečeno agresije, 8,5 milijuna ljudi je posjetilo je Siriju! Zašto? Zato što je bila lijepo, povijesna, mirna i sigurna zemlja. The New York Times je te godine Siriju svrstao na 7. mjesto na svijetu kao top odredište za turistička putovanja. O obzirom da Sirija ima samo 20 milijuna stanovnika, od čega mnogi u nepristupačnim pustinjskim područjima, broj turista je bio impresivan. Postoji prekrasan niz videozapisa na You Tubeu pod nazivom “Sirija Petera Marshalla”, dokumentarac britanskog povjesničara i pisaca koji je putovao Sirijom 2009. i početkom 2011. godine, baš kada su u Dara’a Al-Baladu počinjali prvo protesti. Na snimkama se vidi koliko je to bila mirna i sretna zemlja.

7. Kao što smo i ovdje izvijestili, 2014. godini je na navodno spornim izborima u Siriji, s više stranaka i kandidata, Assad osvojio više od 88% glasova. Izlaznost je bila 73,42%, jer su Sirijci u kampovima u Libanonu, Jordanu, Egiptu i Iraku masovno izašli na birališta, dok je Turska zabranila održavanje glasovanja na njezinom teritoriju, što su učinile i sve zemlje Europe, osim Češke, Austrije, Rumunjske, Poljske, Srbije, Švedske Rusije i Ukrajine.

8. Trenutno više od 80% Sirijaca dobrovoljno živi na područjima pod kontrolom vlade Bashara Al-Assada. Čak i među ostalima od 20%, koji žive pod ISIL-a ili Al-Qaede, većina je tamo silom prilika, neki i protivno svojoj volji, što se vidi po ulasku vladinih snaga u svako novooslobođeno mjesto.

9. 2017. će ostati upamćena kao godina u kojoj je Assad porazio Al-Qaedu i ISIL. Pogodite što je slijedilo? Više od pola milijuna Siraca se vratilo u svoje domove u oslobođena područjima koja sada kontrolira sirijska vojska i policija. Ovaj podatak u potpunosti ruši priču američkih neokonzervativaca o ratu i izbjeglicama. Osim toga, iako se o tome objavljuje malo materijala na internetu, ubrzano se radi na obnovi velikih gradova, poput Aleppa i Homsa, Deir Ez-Zora i okolice Damaska. Asfaltiraju se ceste, obnavlja infrastruktura, ruši ono što se ne može obnoviti i prave planovi obnove cijelih četvrti, a ljudi se vraćaju svojim domovima.

10. Da je Assad doista bio brutalan i autoritarna poput despota Saudijske Arabije, Jordana ili Katara, sve saveznici Zapada, tada bi u proteklih sedam godina odavno trebao biti svrgnut. Bilo od strane naroda ili vojske, ali se to nije dogodilo. Na primjer, 2017. godine je Saudijska Arabija osudila na smrt dječaka od 17 godina samo zato što je prisustvovao na skupu zagovornika demokracije. Očito je da niti jedan zapadni vođa neće tražiti svrgavanje dinastije Al-Saud u toj barbarskoj zemlji.

11. Kada su Brad Pitt i Angelina Jolie 2009. godine posjetili iračke izbjeglice u Siriji, predsjednik Assad ih je osobno vozio tamo gdje su htjeli, barem bez primjetnog osiguranja. Međutim, kada su novinari iz magazina Vogue došli u Siriju sa željom da urade intervju s Asmom Assad, prvom damom Sirije, bili su iznenađeni što ih osobno vozila po Damasku. To nisu pokazali u svom uratku i detalji o životu Bashara i Asme Al-Assad se kriju od javnosti. Međutim jednako kao što dočekuju hollywoodske zvijezde ili novinare poznatih časopisa, Bashar i Asma se ponašaju prema vojnicima, djeci i ljudima Sirije. Na primjer, predsjednik Bashar Al-Assad je jedan Ramazanski bajram  proslavio na prvoj liniji u Istočnoj Gouti, večerajući na drvenom sanduku isti objed kojim su se počastili vojnici na prvim linijama. Asma Al-Assad godinama dane redovito provodi u društvu djece, posebno one bez roditelja, s izbjeglicama, ranjenicima i majkama poginulih vojnika, prema kojima pokazuje veću ljubav nego prema novinarima magazina Vogue. Uostalom, Asma je rođena i odrasla u Velikoj Britaniji, diplomirala je računalne znanosti, radila za JP Morgan u Londonu i stekla diplomu na Poslovnoj školi na Harvardu. Tamo je srela Bashara Al-Assada, vjenčali su se i Asma se preselila u Siriju. Bashar je liječnik i studirao je u Velikoj Britaniji kao oftalmolog. Sada imaju troje djece.

12. U zaključku možemo reći da je vanjska politika poput mafije, iako se trendovi mijenjaju, barem za zemlje koje se usude pružiti otpor. No, još uvijek vrijedi pravilo za lidere “malih” zemalja da, ako se usprotive velikim poslovnim krugovima Zapada, biti demonizirani i pokreće se plan njihova svrgavanja. Igrajte po pravilima globalista, nitko vas neće dirati, nećete biti diktator i dobit ćete mrvice s njihova stola.

No, izračun samozvanih vladara svijeta za Siriju je bio pogrešan. Na rušenje “diktatora”, priču u koju su povjerovali mnogi naivni Europljani i Amerikanci, potrošeno je na stotine milijardi dolara i izraelskih šekela, a rezultat je – nula.