fbpx

Dobio sam mlađan poziv za armiju…

Dobio sam mlađan poziv za armiju... 1

Nakon ko zna koliko godina čuh pjesmu „Jesenje su kiše počele da liju, dobio sam mlađan poziv za armiju…“ Sjetih se vremena u kom sam i ja bio vojnik.

Tada su svi muški služili vojsku i odsluženje je bilo neka granica u životu koja je određivala mnogo toga. Recimo, smatralo se da treba prvo odslužiti vojsku pa se tek onda ženiti. Trebalo je prvo završiti školu, pa onda ići u vojsku. Vjerovalo se da mlad čovjek nakon vojske dodatno sazre.
Ja sam, inače, u sebi protiv vojske, protiv rata, ali opet svjestan sam i toga da se nekada ne može sam biti bez vojske, pogotovo ako je oni oko tebe imaju i kad imaju opasne namjere. Život me nekako uspio natjerati i da služim vojsku i još da nakon toga provedem neko vrijeme u vojničkim redovima. I dalje imam niz zamjerki na vojsku, ali sad bih se osvrnuo na neke pozitivne aspekte koje vojni rok ostavlja ljudima koji su, u moje vrijeme, davali godinu-dvije svog života ovoj obavezi.
Vojni rok je bio dio života koji je bio zajednički za cjelokupnu mušku populaciju i to je bila tema o kojoj su svi imali šta reći, o kojoj se uvijek moglo pričati tako da se nije moglo doći u situaciju da s nekime nemate o čemu razgovarati. Kad vas baš ništa drugo ne povezuje, tu su bile uspomene iz armije.
Armija je bila nova škola za sve. Jedno nepoznato iskustvo u kom su se svi učili novim pravilima i usputno međusobno upoznavali. Oni koji su dolazili iz visokih intelektualnih krugova, koji nikada do tada gotovo da nisu imali kontakta s polupismenim mladićima svoje generacije, odjednom bi spavali u krevetu kom mu je susjed neko ko gotovo da nije progovorio s čovjekom obrazovanijim od seoskog učitelja. Onaj intelektualac bi se čudio jednostavnosti svog susjeda, a ovaj širini intelektualčevog pogleda; oni bi na sasvim različit način iskazivali svoje misli, imali bi različite želje i polja zanimanja, ali bi upravo zato jedan drugoga obogaćivali, međusobno proširivali vidike. Jasnije bi vidjeli i jedan drugi svijet, pogledali na život i iz drugog ugla. Bolje bi se razumjeli, nekad čak i iskreno zbližili i zavoljeli, a nekada još jače shvatili razlike.
Vojska je za sve promjena i u načinu života, ritmu i odnosima među ljudima. Neki, koji su bili uvijek u centru pažnje, oko kojih se svijet vrtio, mamini i tatini sinovi, odjednom su postali samo prosječni, kao i svi ostali, i više je bilo nebitno ko su im roditelji, za sve su se morali izboriti svojim djelom, a ne porijeklom. Njima je obično vojska bila mučilište i ostajala im je u neugodnoj uspomeni. Neki su do vojske bili marginalizirani, nevažni, možda siromašni i čak zlostavljani, a sad su imali tretman kao da su isti kao i svi ostali. Hoće li biti i iznad prosjeka, zavisilo je samo od njih, a ne od njihovog jadnog porijekla. Njima je vojska bila jedno od najboljih razdoblja u životu. Oni koji su bili loše obučeni, sad su imali istu garderobu kao i svi ostali, a oni koji su se uvijek izdvajali dobrim oblačenjem, sad su bili samo prosječni.
Razne situacije dovode vojnike u prilike da se na nekim zadacima nađu s drugim vojnikom od kog očekuju veliku pomoć ili podršku, ili s onim od kog ne očekuju ništa dobro. Na nekoj noćnoj straži, na zajedničkom kopanju rova u kamenjaru, na boravku na kiši ili zimi ili ko zna gdje sve. Vojni rok je pun šansi na kojima se može provjeriti karakter ljudi. U ovim situacijama se uvjere kako ima onih koji su tako nesebični ili tako sebični, a često se desi da to bude suprotno od njihovih prethodnih očekivanja. Tako se nauče da budu oprezniji u donošenju olakih ocjena o ljudima, samo na temelju predrasuda ili instinkta.
U moje vrijeme su u armiju dolazili momci iz svih dijelova tadašnje Jugoslavije. Vod je bio kao jedna obitelj, spavali smo svi u jednoj spavaoni ili u nekoliko susjednih, ali po cijeli radni dan smo bili zajedno. Vidjeli bismo uživo i Makedonce, i Albance, i Slovence, i Crnogorce… Očigledno je bilo kako među svima ima i dobrih i loših ljudi, i obrazovanih i neobrazovanih, i lijepih i ružnih, a vlastito iskustvo je najbolje iskustvo. Nismo se više morali oslanjati na priče drugih o tome kakav je ko. Svi su muški, i oni koji nisu govorili jedan zajednički jezik, u tom ga periodu naučili i to im je omogućilo da se lakše sporazumiju, to im je obogatilo život. Znanja nikada ne može biti previše. I mi ostali smo naučili ponešto od jezika drugih – bar po nekoliko riječi mađarskog, albanskog, slovenačkog, makedonskog. Bar nekad u životu i toliko malo nam je dobro došlo.
Većina prijateljstava koja su nastala u armiji ostaju trajna i ne naruše ih ni najveća iskušenja. Tako su se rodila mnoga kumstva, brakovi između prijatelja iz vojske i sestre nekog drugara, zajednička ljetovanja, sastanci, poslovne veze.
U armiji i oni koji su navikli da sve bude po njihovom, da nikoga ne moraju slušati, shvate da može biti i drukčije i malo-pomalo naviknu se da postoji hijerarhija koja se mora poštovati. Shvate i da to ima i svoje dobre i loše strane, kao što je imalo i ono njihovo neslušanje nikoga. Disciplina kod njih stvori neke nove navike i novo razumijevanje u odnosima među ljudima.
Vojska je za mnoge bila i prava škola. Tamo su naučili biti vozači, pekari, mineri i tako dalje, i nakon odsluženja vojnog roka su od toga dobro živjeli. Recimo, pekar u mom selu nikad nije ni sanjao da će se time baviti cijeli ostatak života nakon vojske. Zanat je naučio kao vojnik i stvarno je bio pravi majstor svoga zanata. Pa evo, i ja ne bih mogao u srednjoj školi predavati i predmet Obrana i zaštita da nisam bio u Školi rezervnih oficira.
Sve u svemu, jedna dobra vojna organizacija ima i niz svojih dobrih odgojnih, obrazovnih i drugih strana. To je škola sa svojom jedinstvenom vrijednošću koja se jednostavno teško može nadomjestiti na druge načine. To je bilo veliko i važno iskustvo za svakog muškarca. Nažalost, mnoge armije svoju humanu i odgojnu funkciju svode na minimum i donose više štete nego koristi.

0 0 vote
Ocijenite članak
Sviđa li vam se Logično? Ako niste već lajkali, učinite sada: ❤
Pretplati se
Obavijest
guest
55 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
igi
Gost
igi
1 godina prije

…da je vojska pozitivno iskustvo ne bi pripadnici iste brojili dane do otpusta….da je vojska pozitivno iskustvo ne bi se prije 100 god. govorilo bogati u vojsku šalju volove a sirotinja sinove….meni ije osobno vojska jedno odvratno iskustvo u kojem sam upoznao svu iskvarenost ljudske prirode…

AJeTo
Gost
AJeTo
1 godina prije
Reply to  igi

Moj dozivljaj je slican, ali treba biti svjestan da je to posljedica loseg vodjenja. U pravilu bi vojska trebala biti dobro ugodjen mehanizam koji se zna suociti sa svakom situacijom i zajednickim snagama okrenuti je u svoju korist , a to je izvrsna priprema za zivot.

Žile
Gost
Žile
1 godina prije
Reply to  igi

Služenje vojnog roka moglo bi biti i danas obavezno da se ovi klinci nauče malo reda i discipline a ne sada samo na telefonima i facebukovima!!A da je tebi bilo sluzenje vojnog ruka odvratno onda si sigurno bio mamin sinko zapet na njenim sisama jos kad si imao 20 godina 😂😂

igi
Gost
igi
1 godina prije
Reply to  Žile

…pričaš gluposti….redu i disciplini te uče roditelji a ne vojska…godinu ili dvije vojske te mogu samo prisiliti na red i disciplinu i to vremenski ograničeno…ono što nosiš iz obiteljskog doma te čini ljudskim karakterom….vojska ti oduzima sloboda i primorava da se povinjuješ naređenjima ljudi u večini slučajeva inferiornim u odnosu na tebe …u biti vojska te priprema za život…za sluganski život prema društvu u kojem živiš…

Mercury
Gost
Mercury
1 godina prije
Reply to  Žile

@ Žile
Očigledno roditelji nisu ništa naučili u vojsci kada djeci treba discipline.
Žile moj, živiš u povijesti. Nekada davno je vojska nešto značila, danas ne. Imam dvojicu kolega i jednu kolegicu u vojsci. Valjda znaš i ti nekoga da je u vojsci pa pitaj kako je to danas.

Hogar strašni
Gost
Hogar strašni
1 godina prije
Reply to  Žile

Bravo

Prolaznik
Gost
Prolaznik
1 godina prije
Reply to  igi

Igi, vrlo teško je uspoređivati služenje vojnog roka u JNA sa kasnije novonastalim vojskama. Da, svi smo brojali dane do odlaska na odsustvo ili skidanje ali svi smo nakon toga godinu dana prepričavali zgode i nezgode iz vojske a neki bi se rado vratili da opet mogu odbrojavati dane do izlaska. Vojska je tada bila promjena načina života, nekima je teško palo, neki su se prilagodili i izgurali to bez velike muke. Osobno sam prošao vrlo dobro, mogu reći da sam se uljenio, na svaku glupu naredbu uvjek sam odgovorio “razumem” i otišao na spavanje, obuka je bila nastavak škole, bilježnica i olovka, ostalo rad od 8-14 obavljen malim prstom. Kantina, piva i Kestlinove napolitanke pa opet spavanje. Ono što sam naučio je da je ta JNA bila vrlo ranjiva a oficirski kadar svakakav, od sposobnih do totalnih idiota, vjerojatno je tako i danas.
Sve u svemu zanimljivo životno iskustvo koje je kasnije u devedesetima mnogima glavu spasilo.

kalafat
Gost
kalafat
1 godina prije
Reply to  igi

JNA je bila smeće od glave do pete
3/4 oficira i podoficira budaletine teške kategorije
svi sa kompleksom napoleona i patona
jedino što je vrijedilo je bio burek sa jogurtom
ponedjeljkom u jutro
to smo svi voljeli

nime
Gost
nime
1 godina prije
Reply to  kalafat

i kremipan za užinu

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo
1 godina prije

Kad sam počeo čitati tekst, prvo što mi je palo na pamet je ono o čemu Ivo piše u trećem pasusu odozdo:da ljudi nauče da ne može biti sve po njihovom. Npr. kad ti starješina kaže, idi čisti ona govna tamo, nema neću. Danas je upravo bolno očito koliko društvu nedostaje ta dimenzija vojske. Prečesto možemo pročitati u crnim kronikama priče koje idu po špranci, momak našo curu, bili neko vrijeme zajedno, ona ga ostavila, a on zbog toga uzeo pištolj i upucao ju (i poslije sebe). Profesionalzacija vojske, kao i liberalni trendovi u odgoju koje nam nameću sa “naprednog” Zapada, jedni su od glavnih uzroka društvenog sunovrata na ovim prostorima i šire.

preseren3
Gost
preseren3
1 godina prije

Armija je bila onaj moment, koji je čovijeka, koji još nije bio muško, odtrglo od mamice i tatice, da je stao na svoje noge..
Silom.
Skoro niko nije htio ostati u vojsci, osim onog malog broja ljudi, koji su tamo živeli bolje nego kod kuče…
Za mene osobno je bilo izkustvo, koje sam trebao.
Danas vidim po mladima, da im to fali…
Znamo več, jedna trečina nikad više ne napušta mamice….
A ti su najglasniji, sve znaju, jer im je mamica dala svijest…

igi
Gost
igi
1 godina prije
Reply to  preseren3

….mladima ne fali vojska već moralne vertikale imune na opojni zov dolara koji su vlastiti hedonizam podredili istini,pravdi i slobodi…vojska je u većini slučajeva oruđe političkih elita kojim utvrđuju vlast i postojeći sistem…

Siniša
Member
Siniša
1 godina prije
Reply to  igi

Pre rata su definitivno postojale moralne vertikale, u većini porodica se znalo ko kosi a ko vodu nosi;vojska je prosto učila mlade ljude životu, ozbiljnosti,redovnosti….ogromna životna škola za 12/15/18/24 mjeseca.

jezevakucica
Gost
jezevakucica
1 godina prije
Reply to  Siniša

Šaka dolara je bila dovoljna da se iz moralne vertikale pređe u moralnu horizontalu?

Siniša
Member
Siniša
1 godina prije
Reply to  jezevakucica

Xahaxa….da je barem bilo to, pre će biti da smo sve to dali za jednu veliku bajku.

preseren3
Gost
preseren3
1 godina prije
Reply to  preseren3

Nisam skidao sa ograde u vojsci sirotinju, kad su bježali.
Skidao sam diplomiranog inžinjera, 27 godina starog, koji je bježao, da telefonira mamici…
Zakačio se sa oprtačima i viso kao jad jadan…

Siniša
Member
Siniša
1 godina prije

Čitavo jutro pokušavam naći članak i nikako….naime radi se o praćenju mladih ljudi od prvog dana stupanja u vojsku Rusije pa do zadnjeg dana sa njihovim slikama;apsloutno je nevjerovatno koja je to transformacija tih ljudi, bukvalno ljudi ne liče na sebe i mislim ta je transformacija u izuzetno pozitivnom smislu. Od dječak do zbilja zdrelih ljudi, promjene na muskulaturi, stavu i držanju tijela, pogled….bukvalno sve drugačije i što mi je zanimljivo svi su nekako veseliji, možda se vesele zadnjem danu.

preseren3
Gost
preseren3
1 godina prije
Reply to  Siniša

Tačno!
U vojsci smo trčali svakog dana, pravili vježbe.
Mogao sam trčati čitav dan! Neverovatno, koliko smo neki ojačali, dobili kondicije…

HEKPCT
Gost
HEKPCT
1 godina prije

JNA je bila vojska koja je svoje ročnike odškolovala da se pobiju međusobno.

Tadmur Palmirovic
Gost
Tadmur Palmirovic
1 godina prije
Reply to  HEKPCT

Hahah. Dobar HEKPCT!! ++

Proleter
Gost
Proleter
1 godina prije
Reply to  HEKPCT

JNA je nastala na temeljima NOB-e,odnosno Titovim partizanskim jedinicama.Doktrina JNA je bila obrana Jugoslavije od vanjskog napada.Ustrojstvo JNA bilo je bazirano na doktrini bratstva i jedinstva.Vrhovni komadant JNA bio je J.B.Tito. Nakon njegove smrti JNA je pocela svoju transformaciju da bi se u konacnici raspala na vise vojnih i paravojnih sustava koji su koristili JNA oruzje, municiju , tehniku i uniforme .
JNA oficiri i ljudstvo su bili sacinjeni od svih naroda i narodnosti Jugoslavije i kao takva nije mogla sudjelovati u bratoubilackom ratu , zbog toga se i definitivno raspala pocetkom gradjanskog rata u Jugoslaviji.
JNA je bila vojna sila sa odlicnim naoruzanjem i ljudstvom za to vrijeme , govorim o vremenima dok je Tito bio na njenom celu.Dovoljno je naglasiti da smo 70 tih godina imali eskadrile migova 21 koji se jos dan danas krpaju.
JNA nije bila agresor kao sto to tvrde nacionalisti jer tada vise nije ni postojala, dok je ostatak oficira i casnika JNA koji su se prikljucili novoformiranim vojskama u vecini slucajeva sprijecili veca stradanja i bespotrebno gubljenje zivota .
Dakle nakon raspada SFRJ i Jugoslovenske armije nastaje vise vojski i paravojski, neke od tih paravojski koriste jos uvijek uniforme JNA i sudjeluju u gradjanskom ratu .Pa tako npr imamo na strani rezervista iz srbije vojne uniforme JNA a kod hrvatskih paravojnih formacija gomilu amblema i grbova u vezi nacifasistickih formacija iz drugog svijetskog rata , imamo i hosovce koji do pocetka rata i ne kriju da su simpatizeri ustasa i da se bore za ono za sto su borile ustase.
Sve te lazi da je hrvatsku napala Titova(Tito je umro 1980 godine )JNA je obicna propaganda hrvatskih nacionalista , usporedjivati JNA nakon definitivnog raspada SFRJ pocetkom 90 tih godina sa onom Titovom armijom je cista blasfemija i podla laz.JNA je vec pocetkom 90 tih napustio veci dio oficira i vojnih lica hrvata,slovenaca pa i bosanaca, regruti su se isto tako razbjezali svak na svoju stranu pa su jedinice popunili rezervisti iz srbije.
I jos nesto ne manje bitno, svako tko je bio pocetkom rata na polozajima zna da je JNA mogla hrvatsku i sloveniju doslovno sprziti na isti nacin kao sto je npr spaljena sirija, medjutim sva sreca pa je i u toj situaciji dok se blokiraju kasarne , iskljucuje struja i voda i sprecava dostava hrane pa sve do opkoljavanja i oruzane agresije od strane tada jos paravojnih formacija slovenije i hrvatske ipak u vrhu JNA prevladao razum da se ne ide do kraja.Povukli su vecinu jedinica i stali na crtu izmedju sukobljenih strana u hrvatskom gradjanskom ratu isprovociranom od nacionalista iz zagreba i beograda.Nacionalisti su sve radili u dogovoru , podjelili su zone utjecaja i opljackali republike, kome to jos dan danas nije jasno ima veoma nizak kvocijent inteligencije ili je tolko zasljepljen mrznjom da je obnevidio.
I za kraj , usporedjivati zvijezdu petokraku na kapama cetnickih rezervista sa Titom i partizanima jest povjesnocid i teska otrovna laz koja ce na kraju cijele price izjesti trovace koji takve price plasiraju i manipuliraju sa cinjenicama , taj proces raspadanja mita se upravo dogadja, ili ce te poceti pisati i pricati istinu ili ce te se raspasti kao kula od karata , sto se vec i
dogadja u svim segmentima drustva.

VasilisaPremudra
Gost
VasilisaPremudra
1 godina prije
Reply to  Proleter

@Proleter#komentar
Komentar istog trena obavezno uvrstiti u udzbenike iz povijesti u svim osnovnim skolama na podrucju SFRJ.

shumadinac
Gost
shumadinac
1 godina prije

Da skratimo priču: da li nemačko društvo napreduje? Koja je njihova osobina koja ih razlikuje od nas? DISCIPLINA.

Baba
Gost
Baba
1 godina prije
Reply to  shumadinac

+POSLUŠNOST. Živim među njima, znam.

Majk Majers
Gost
Majk Majers
1 godina prije
Reply to  Baba

Poslušnost dovodi do svakakvog ludila. Ono šta razdvaja čovika od psa je inat i kritičko razmišljanje.

Perun
Gost
Perun
1 godina prije
Reply to  shumadinac

Evo Sumadinac jedna pesma od Gordane Stojicevic. Mnogo ubava a slaze se kontekstom u gore navedenom clanku .O mrtvima se ne diskutuje .JNA ne postoji ali ko zna sta nosi vrijeme ispred nas .
Moj Milane, jabuko sa grane
Jabuko sa grane, moj Milane
Brala bih te, al’ ne smem od nane
Al’ ne smem od nane, moj Milane
Moj Milane, kad u vojsku pođeš
Kad u vojsku pođeš, moj Milane
Nemoj moju kapiju da prođeš
Kapiju da prođeš, moj Milane
Nogom stani, maramicom mani
Maramicom mani, moj Milane
Neka puknu svi naši dušmani
Svi naši dušmani, moj Milane

Majk Majers
Gost
Majk Majers
1 godina prije

I ja san kontra vojske, ima san problem sa autoritetom i komplicira san, bija mi je to gubitak vrimena-tih pišljivih 6 miseci. Al da je dobra stvar za odrastanje, je. Svi ko jedan bez obzira na društveni status pomogne u odrastanju mladom čoviku. Mada, ja san to osjetija i prije vojske, pa mi je bila smetnja.
Poanta je da bi vratija obavezni vojni rok na bar 3 miseca, da se metro i ini seksualci očvrsnu malo

Nenad
Gost
Nenad
1 godina prije

IGI
Jesi li ti služio vojsku. Ako jesi onda ništa nisi shvatio a ako nisi ne vredi ti ni objašnjavati. Taj osećaj je neponovljiv. To shvatiš nakon odsluženja kad vidiš da si stekao prijatelje koji su i danas satavni deo života. Služili smo sa 19 i sazrevali, družili se naučili da se snalazimo. Brojanje dana do kraja je sastavni deo svake vojske i on određuje status. Ne vredi ti objašnjavati.

Mateja
Gost
Mateja
1 godina prije

Ko je bil Trump še normalen je odbil poziv za odhod v vojsko v Vietnamu. Je rekel, da njega ne zanima tolpa rumenih komunistov in da mu je čisto vseeno, če imajo rumenci komunizem. Zdaj je pa prejel Židovsko podkupnino in ker je tajkun in ker ne bodo umirali njegovi…

komšija
Gost
komšija
1 godina prije

Jedno je sigurno, a to je da se u vojsci vrlo brzo pokaže svačiji karakter. Gotovo nemoguće je sakriti ga.

Nik
Gost
Nik
1 godina prije

Bilo koje iskustvo u zivotu je dobro ako si pametan pa izvuces najbolje iz toga pa tako i vojni rok..odlazak na koncert..opijanje u mladosti..slusanje savjeta roditelja, zavrsavanje fakulteta itd itd..ode se zaboravlja da kada odsluzujes vojni rok upoznajes ljude iz svih djelova svoje domovine,pricas s ljudima vidis drugaciju perpektivu razmisljanje drugacije slagao se ti ili ne, ali dobijes vecu perspektivu jer svaka medalja ima dvi strane a na tebi je sta ces od toga iskoristiti u zivotu. Upoznavanje novih i drugacijih je po meni najveci +vojnog roka.

fiveri
Gost
fiveri
1 godina prije

Uh koje dobro zivotno iskustvo i dobar provod zadnja tri mjeseca. Za razliku od ostalih nasao sam zanimaciju (kupio motor i poslije podne u civilki vozio se po velikome gradu, karao benzi iz pincgauera i ljevao ga u motor). Vikendom bijezao u drugi grad kod ribe na njenu vikendicu. Koje ruganje. E da ne zaboravim i prije no sto smo se poceli rastakati veliko pijanstvo i veliko pecenje (cijelo janje) smo nabavili i pojeli. To je bilo za kraj. Svi jedanaci po uniformi.Da bile su razlike , dijeca oficira, partiski funkcioneri- omladinci, grupisanje po nacionalnoj osnovi, ali sustina je bila da je start bio svima manje-vise jednak. Sve je ovisilo o individui. Taj odnos u “necem novome” mi je pomogao da izvucem zivu glavu u ratu koji je slijedio i da po svijetu se krecem gipko i bez problema.
Sto reci gubljenje vremena ali zivotno iskustvo.

LNT_Iluvatar
Member
Ara
1 godina prije

VP 3215
U moje doba već je bilo svega.
Različite kasarne, različita iskustva.
Bilo je i nediscipline i karijerizma i nemotiviranih oficira, zastavnika cugera…..
Nije svima u vojsci bilo isto , loši kolektivi producirati će vjerovatno loše iskustvo.
Ali toga nije bilo u čuvenoj VP 3215
Otišao sam tamo na pragu svoje 19 godine.
Zelen i razmažen, gradsko dijete iz centralnog grijanja.
Obuka je bila izuzetno teška, disciplina paklena, opsežan nastavni program.
Natjeran sam da dam maksimum od sebe, čak i više.
Nakupio sam godina od tada , živio vani, radio u raznim domaćim i stranim firmama i nikada baš nikada nisam ponovo doživio nešto slično.
VP 3215 je najpoštenije iskustvo u mom životu.
Kad si došao tamo mogao si biti sin generala, seljak, ma direktora svemira što god, bio si isti.
Nema protekcije, nema vrdanja , stavljen si u vrlo strogi režim i psihofizički zahtjevan program i bio pošteno vrednovan.
Takvu razinu ujednačenog poštenja i prema nadređenim oficirima i prema pitomcima više nikada i nigdje nisam doživio.
Niti hoću
Kako sam jednom napisao ne mogu Vam prenijeti iskustvo….
Poznajem dosta bivših iz VP 3215, iz svih bivših republika, koji pripadaju različitim političkim opcijama ali dijelimo iste emocije prema našoj školi.
Jer kao što su stariji naslutili a vi mlađi i onako nećete znati o čemu pričam ,
Ara je Bilećki pitomac, bio sam ponosni polaznik čuvene Škole rezervnih oficira pješadije , ŠROP Bileća!!!!
Jedino mi je žao što danas ne postoji nešto kao ŠROP Bileća da pošaljem sina na 5 mjeseci i 22 dana
https://www.youtube.com/watch?v=J1Su6FQHAYg

Ivo Kobaš
Gost
Ivo Kobaš
1 godina prije
Reply to  Ara

Sa mnom je u Bileći služio vojni rok jedan Ara, Dragan Arsić iz Vranja?

LNT_Iluvatar
Member
Ara
1 godina prije
Reply to  Ivo Kobaš

Znao sam 🙂
Prevedeš knjigu i omogućiš besplatan pristup.
Pravi Bilećanac nema greške.
Nisam Arsić , Ara nema veze s mojim imenom, , to je skraćeno ime jednog lika u vezi s mojim avatarom
Uglavnom iz Hrvatske sam i bio sam 84.klasa, 3.vod 1. čete 2.bataljona
Komandir voda: Bojmacalijev Vladimir
Dolaziš li 22.6 na 10-to tradicionalno okupljanje?
Kako smo uvijek bili specifični tako smo i sada.
Okupljanje apsolutno nema veze s jugonostalgijom, s politikom niti s prošlim ratovima.
Ima veze jedino s školom
I dalje smo strogi te su navedene teme apsolutno zabranjene, kršenje vodi do doživotnog ukidanja akreditacija.
Ako dolaziš bilo bi mi drago da mi javiš klasu a ako nisi upoznat s tim javi mi se na mail:
iluvatar230@gmail.com

nime
Gost
nime
1 godina prije

prof ono i dsz je i bilan mandić

mladen
Gost
mladen
1 godina prije

88-89. prvo maribor obuka, pa ostatak na karauli pored dravograda.
različiti koncepti: nama hrvatima odlazak na odsluženje bio je razlog za žalost. s druge strane, frend iz bg nam je prričao kako mu je ćale organizirao šator s dve žive muzike na placu ispred solitera. tada sam i prvi put čuo zaa predvojničku. kao hrvatu to mi je bilo potpuno neshvatljivo (otprilike kao da prije odsluženja kazne ideš na predrobiju)
iz ri sam pa sam se na obuci najviše družio s ostalom gradskom djecom, momcima iz zg, bg, ns, sa…
priče lika iz okolice n.pazara koji bi ljeti išao u planinu s pe-šes kučki i par stotina ovaca bile su mi prava egzotika. ili kad sam upoznao pravog turčina iz makedonije. zezali smo ga da mu je ves u vojnoj knjižici janjičar (nije se ljutio, bio je ok lik)
prvi put izložen cajkama. na krugu su puštali muziku, red zabavne/rocka red cajki. ne podnosim ih nikako ali oš neš i dan danas znam od riječi do riječi “otišla si jednog dana i odnela naše snove…”. repetitivnim slušanjem jednostavno ti se ureže u pamćenje.
hijerarhija među regrutima: džombe se šepurile po krugu non-stop vrteći oko prsta žetone vezane za špigetu (pertlu/vezicu). jedan žeton = jedan mjesec vojnog roka. uzvikujući neku cifru pa sitno… podijela na klase: majci, junci, septembarci itd. iživljavanje na fazanima/gušterima. uz napolitanke i mlijeko izležavamo se gledajućiu fazane kako prljavi i znojni utovaruju ugljen za centralno (na karauli) uz uzvike “brže robovi, nemate cijeli dan… alo fazan, šta gledaš?” i sl. i nas su tako dok smo bili fazani… jbg
hrana užas, osim bureka. paketi od doma najbolji oni iz vojvodine i slavonije. ja bi spasio kutiju domaćica i pismo pa bi pustio ekipu da ga završi. slovenci bi ga u pravilu jeli u kutu spavaone samo sa svojim sunarodnjacima. i inače su se držali odvojeno. tada sam od jednog ljubljančana saznao i da sam čifur, tj. svi mi južno od kupe. poslije sam skužio da su i slovenci čifuri, samo malo sjeverozapadnije
bio uvijek pospan, gladan i narajcan. mogao sam spavati kad god i kako god. jednom čak i stoječki na straži.
opći dojam o borbenoj gotovosti: nasmijem se kad god negdje pročitam da je to bila 3. i 4. vojna sila. nekakav wermacht bi nas zgazio kao onaj ondašnji vojsku kraljevine 41. čini mi se da je većini oficira važniji bio probitak kroz partiju nego vojne vještine. a mi regruti hvatali krivine kad god i gdje god smo mogli. plus, nacionalna netrpeljivost već je bila poluotvorena.
igrali zvezda milan. nas par iz cijele čete otvoreno navijalo za milan. skoro nas linčevali. morali smo i na raport kod starešine. vadili se da smo i inače milanisti ali pozadina je bila samo radi provokacije. a i inače nisam nikako volio zvezdu.
inače, oficirski kadar mi je bio odvratan. gajio sam prema njima averziju kao danas prema kleru. jedino su mi bili simpatični debeljuškasti brkati zastavnici. u pravilu su bili muljatori i šverceri. a i u praxi se kasnije ispostavilo da je bolje prošao onaj koji je imao kao vezu nekog zastavnika nego generala.
sve skupa, s odmakom od 30 godina, pozitivno iskustvo iako realno gubitak vremena. a i trošak za državu. skupo je hraniti i oblačiti stajaću vojsku…
eh da, za kraj, granicu smo čuvali bojevom municijom i vrhunski dresiranim kerovima (njem ovčari i šarplaninci). uglavnom, ne bi se nama prošetavali kao ovi danas. ili nedaj bože bacali na nas kamenje ako ih ne pustimo. to bi mu zadnje bilo. bilo je i u moje vrijeme ilegalaca ali rijetko. imali smo i noćnu opremu. kakva takva sfrj je ipak bila suverena država.

fiveri
Gost
fiveri
1 godina prije
Reply to  mladen

Da li si ikad iz Dravograda gledao na vodotoranj na Pohoriju?

mladen
Gost
mladen
1 godina prije
Reply to  fiveri

bio sam na karauli malo iznad graničnog prijelaza. dio granice bio je rijeka drava, ostatak potok kroz šumu. ne sjećam se pogleda iz dravograda…

fiveri
Gost
fiveri
1 godina prije
Reply to  mladen

Tamo su se nalazili oni koji su sve nadzirali. Vas i druge.
Dobra stvar je bila sto smo kada odemo “odozgo” mogli prenociti u kasarni u Mariboru, ali normalno nismo jer nas nitko nije nista pitao.
Izvjestaj se slao direktno u Bg dezurnom u generalstab.
I dan danas je u funkciji i prosiren.
Pandam u HR mu je odasiljac na Sljemenu. Fora je bila popeti se na kupolu i zvati ove na Sljemenu da upale svijetla pa gledati.
Da li su ti pricali kako se prije par god jedan utopio na bazenu (iz Svetozareva). Zali su ga “direktor” …. E pa istina nije bas takva..
Drugoga je grom na planini osinuo a ja sam se prvi puta susreo sa smrcu kada me je iz straha zamalo ubio kolega.

mladen
Gost
mladen
1 godina prije
Reply to  fiveri

bilo je dobre opreme. žica senzor ukopana i razvučena uz njivu, uz granicu. u kontrolnoj sobi analogni pokazivač vibracija, pa bi se onda iz tablice dalo očitat jel divljač ili čoek. night vision optika, prijenosni reflektori…
što se tiče smrti, navodno se dobivalo 15 dana nagradnog ako rokneš ilegalca. legenda kaže da je neka patrola jednom na šentilju spazila ilegalce, snajperist uzeo jednog na nišan i gleda ga kroz optiku pušeči cigaretu. drug iz patrole nakon nekog vremena ga upita “šta čekaš?”, a ovaj će “nek živi još dva dima…”. čisto sumnjam da je istina ali moram priznati da ni sergio leone, clint eastwood i ennio morricone ne bi bolju scenu složili. to nam je nezrelim prištavim balavcima davalo na važnosti. bili smo si opasni i opaki (nek živi još dva dima) a, koja spika? hahaha

LNT_Iluvatar
Member
Ara
1 godina prije
Reply to  mladen

LOL koja scena 🙂
I ja čisto sumnjam da je istina ali je kao priča dobra.

fiveri
Gost
fiveri
1 godina prije
Reply to  mladen

Ok. Mjesec dana sam cucao na Jurskome noci cekajuci nekog svercera ljudima. Jednu noc onako maskiran ja i frend iz bosne ( P.D. iz BL-bolji od kruha ali opicen 100%) lezimo i cekamo, kada nalecu neka dva lika i onako se sunjaju u noci. Sve suska a IC radi. To je ono iskustvo koje obican zivot ne moze dati .
Sam u sumi, metak u cijevi, mrkli mrak, a ako naleti oblak ili se spusta magla (jedino je Postojna gora od svega) nit IC ne pomaze bas punu, strah, suocenje s crnim mislima ali nema odstupanja nema nazad jer onda nemas mu.. a ne kao ovi danas internet ratnici.
Zivotinje kada naletu jos vece ludilo. Sto gradsko dijete znade sto je slaniste za zivotinje.
Prvu noc na strazi sam sprasio samo stotinjak metaka i rezime mrtva srna.Ali mrtva straza je to.
Da se vratim prici. I tako ova dvojica se suljaju i rugaju se potiho kako mozes prenjeti preko grane sto hoces. Jbg naredba je naredba te ne cekamo.To su mi jedini koji su prosli.
Nakon dvadesetak dana stize lovina. Bosanac vodi pet likova, ali sto ovaj tocno znade gdje i kada prolaze patrole i gdje su zasjede???
Prvo smo ga malo pratili i cekali da vidiomo da li sami lutaju ili jos nekoga cekaju. Pokupiom ih i pravac prema Sentilj. Kada se spustili do prver hize zvali da dodju po ove. Stigla 110ka i pinc.
E na karaulu ludilo. Izvadili ih iz 110ke a ovi s karaule navalili na bosanca i udri.
Spasavaj ga od njih. Alo ljudi koje ludilo sto je ovo?
Odgovor: Lik je prije tri mjeseca na toj karauli odluzio i otisao kao desetar ( imala majka dva sina jedan bio pametan, a drugi desetar 🙂 🙂 ). Maltretirai ih je cijelo vrijeme.
Na tvojoj karauli su zaustavili jednog hrvata i uzeli mu pare i predali ga miliciji. a pare su sakrili u WC skoljku. Na kraju zavrsili u cuzi u Ljub u vojnom zatvoru kasarni “6 Jula”. Koje budale ovaj sve priznao i pitao gdje su njegove pare.

LNT_Iluvatar
Member
Ara
1 godina prije
Reply to  fiveri

@fiveri
nisam skužio zašto ste onu prvu dvojicu pustili?

fiveri
Gost
fiveri
1 godina prije
Reply to  Ara

Zato sto su ova dvojica prelazila ilegalno granicu, a mi smo cekali svercere ljudima.I da metak u cijevi. Koja se onda covjek osjeca jak.

mladen
Gost
mladen
1 godina prije
Reply to  fiveri

mi smo među ostalim jednom prilikom uhvatili jednu grupicu koju je vodio neki bjegunac iz zatvora. navodno je bio opsan tip. sumnjalo se da je i naoružan.
lokalno stanovništvo nam je javilo da su primjetili nepoznata lica u graničnom pojasu kako hodaju prema austriji, malo kroz kuruze, malo cestom.
kod nas delirij. konačno uzbuđenje nakon podužeg perioda dosade. skkoro svi su zgrabili oružje i pravac gore u njive. jednom od nas hobi je bio sakupljanje noževa. imao je doma lijepu kolekciju bowiea, nekih orijentalnih i još koječega. jednog je donio od doma sa redovnog. druga strast mu je bila tortura. znao je skoro sve vrste tortura: od inkvizicije, asteka, apača, perzijanaca do vijet konga i kineza. putem je u hodu žicao destara, mrtav ozbiljan, ako bi mu ga pustili da ga tamo u kuruzi na licu mjesta malo odere ili makar skalpira. desetar se pravda da kako će onda napisati izvještaj, šta će milicija kad ga vide skalpiranog itd. odgovornost je to. mi ostali se cerekamo. ne dolazi u obzir. desetar hoće sve po ps-u. ali ne sumnjam da je do ičega i došlo da bi se sve zataškalo.a neću ni pomišljat kako bi taj naš drug isfurao svoju strast da nam je onda bilo nedokumentiranih migranata u neograničenim količinama.
uglavnom, opkolili kuruzu. vičemo ovima da polako izađu van. nije bilo odgovara. nahuškali kerove, a ovi počeli lajati ko ludi. desetar viče “izlazi, ili puštamo kerove!”. nije prošlo ni minut, eto ih vani. nema do kera. izaziva veći strah od 7.62 mm. ok, nisu bili svjesni da se jedan od nas narajcao na to da ih malkice derucka. pretresli ih, vezali lisicama i odveli na karaulu. ovaj robijaš je nešto kenjao da kao da nije bilo kerova ovo ono. junačio se. na karauli smo taman završili zapisnik kad eto milicije. ovog junaka, koji nije stao kenjati počeli su mlatiti tamo pred nama. dobio je još i u stanici.
malena digresija. onaj bolid s novog zelanda, kad je već htio braniti eu od invazije. da ima imalo mozga došao bi negdje ovdje na balkan, povezao se s istomišljenicima ekstremistima. ful oprema, night vision, dronovi, prigušivači, optika, samostreli, whatnot… pa onda u šumu i na čeku dok ovi naiđu. a nemaju papire, niti su registrirani pri ulasku. znači tehnički niti postoje niti su tamo. i nikome neće faliti sljedećih nekoliko mjeseci. ne znam da li oni uopće kuže po kako tankom ledu hodaju? ali logistiku treba odraditi ozbiljno, znači pripremiti jame s vapnom ili plastičnim bačvama od 200 lit sa sumpornom kiselinom…
ali po običaju, nakon nekog vremena netko od ekipe bi malo popio pa se izlajao negdje u kafani. ili bi dragoj u krevetu ispričao, pa ova onda svojim najfrendicama. pa bi na kraju saznali i novinari guardiana. pa bi poslali reportera na teren… dobar scenario za film, a? kako bi ga nazvao? the poacher / krivolovac… pa video igrica….

LNT_Iluvatar
Member
Ara
1 godina prije
Reply to  mladen

@mladen
LOL
Pa gdje ode čovječe? Ovaj tvoj frend bowie nož te zarazio
Onako pristojan dečko ode u jame s vapnom i bačve s sumpornom kiselinom..
Pa ovo je RL Breaking bed , nisi ti mladen ti si Walter White 🙂
Scenarij super , samo spojiš Waltera i tvog frenda u jedan lik …wow teži horor

LNT_Iluvatar
Member
Ara
1 godina prije
Reply to  mladen

@Mladen
Kada sam otišao u prekomandu vidio sam takve anarhične scene i ja.
Anarhija, neurednost i nedisciplina, nekompetentni oficiri.
U Bileći je bilo nešto drugo. Guštere se nije smjelo, nije moglo zafrkavati a i bio je potpuno drukčiji odnos.
Npr bio sam možda 5-6 dana tamo i pošalje me desetar da pomognem oko nekog kontejnera i lišća.
Tamo je već radila starija klasa.
Dođem i pitam što im trebam pomoći i što trebam da radim.
Jedan od njih me upita ( đomba mene guštera):
“Momče da li pušiš?”
“Pušim ” odgovorim mu
“Sjedi onda tamo -pokazujući glavom na ivičnjak- i zapali dok ti popušiš cigaretu mi ćemo završiti”
.
Sudbina je htjela da sam četiri mjeseca poslije opet bio kod istog kontejnera.
Prilazi friško pristigli Decembarac, sve na njemu novo za razliku od naših već ispranih uniforma i od znoja potamnjelih uprtača.
Pogled polu izgubljen i polu uplašen.
“Poslali su me da vam pomognem, što treba da radim?”
“Momče da li pušiš?” upitah uz smiješak
Još jedan podatak
Po završenoj Vojnoj akademiji prvi u klasi je birao prekomadnu.
Drugi,treći, četvrti i peti u klasi su bili slani u Bileću .

fiveri
Gost
fiveri
1 godina prije
Reply to  Ara

Da i ja sam birao prekomandu ali kao vojnik.

mladen
Gost
mladen
1 godina prije
Reply to  Ara

čuo sam sve te priče o bileći i tamošnjem drillu. tko vas je u biti predlagao za šro? lokalna samouprava? pa bi onda oni dalje vojnom odsjeku? nacionalni sastav mi se činio ok i reflektirao je nacionalnu zastupljenost ondašnje države. koji su bili kriteriji? da li si morao ući u partiju? sjećam se da su neki primljeni na obuci. onda bi dobili petokraku sa srpom i čekićem. pa su si bili face…
uglavnom, po meni to je bila vojska. i niški padobranci. ne znam za druge, možda još neki izviđači ili tako nešto… a ovo drugo, uključujući moje graničare, niškoristi…
i mi smo si bili face. graničarske uniforme bile su malo drugačije: od kape do vojne bluze. nabitnije detalj bila je značka. uglavnom doma sam mulcima iz ulice napričao (nalagao se) kako smo bili najspecijalniji rod: naučili alpinizam, skijanje, preživljavanje u divljini, judo, rukovanje špijunskom opremom. graničar je bio rambo/ninja/šejn/zelena beretka. hahaha kakav bullshit. ali lokalna mularija bila je fascinirana. a svi smo bili specijalci kad smo se vratili doma. nitko nije bio običan prašinar.
kuvar je jedini bio obična vojska.momak je bio iz nekog sela u bih i doma je svojima napričao da je graničar. i trebao je na redovno ali imao je jedan big problem: kako to graničar, a obična uniforma. đe ti je značka? i štaš, nažicao on od drugova bluzu, kapu, značku, sve i pravac doma. nije se skidao iz uniforme. pravio se važan po kafanama i pričao bajke o tome kako je u super specijalnim jedinicama hahaha

LNT_Iluvatar
Member
Ara
1 godina prije
Reply to  mladen

@mladen
Dobri s mi ovi tvoji tekstovi,nasmiju me i vrte mi flash backove.
Sad si me sjetio tih priča , Sarajlije su u pravilu imale istu priču. U civilstvu su vozili golf dvojku i imali crni pojas iz neke borilačke vještine.
U prekomandi sam zadužio izviđački vod, bila je obuka iz skijanja , plivanja noža ali sve gola voda kako kažeš. Malo bolje od prosjeka ali ništa naročito .
Ne možeš dići dva voda ako je oko njih sistem u rasulu.
Kako da od njih tražiš extra disciplinu ako oko njih vlada nered?
Kako se išlo Bileću?
U moje vrijeme odlazak tamo nije bio popularan. Svi su se grebali za auto jedinicu u Požegi i slične jedinice i za to su se povlačile veze. Od Bileće su bježali.
Nisam siguran kako se odlazilo , znam kako sam ja otišao.
Pisao sam molbu .
Stari me nagovorio. Ne, nije mi stari bio vojno lice, nego je također završio ŠRO .
Znao je on što je tamo i smatrao da će mi takvo iskustvo koristiti.
Volio je on takva rješenja i s povijesnim odmakom moram mu priznati da je bio u pravu.
Kad sam došao u vojni odsjek s molbom ovi presretni, ne moraju nikoga hvatati lasom i pričati bajke da napiše molbu da ga spakuju tamo.

Perun
Gost
Perun
1 godina prije

Ova tema je interesantna i trazi malo sire obrazovanje i duzi komentar ..Vojnicko profesija nije idealna profesija ….Vise ima leseva nego heroja u tom poslu…Evo jedna pjesma na tu temu…Narodna pjesma ,pa prosudite sami zasto sam je zakacio na portal Logicno Hr…..
HASANAGINICA …
Što se bjeli u gori zelenoj? Al’ su snjezi, al’ su labudovi? Da su snjezi, već bi okopnuli, labudovi, već bi poletjeli; nit’ su snjezi, nit’ su labudovi, nego šator age Hasan-age: on boluje u ranami ljutim. Oblazi ga mater i sestrica, a ljubovca od stida ne mogla. Kad li mu je ranam’ bolje bilo, ter poruča vjernoj ljubi svojoj: “Ne čekaj me u dvoru b’jelomu, ni u dvoru, ni u rodu momu!” Kad kaduna r’ječ razumjela, još je jadna u toj misli stala, jeka stade konja oko dvora, i pobježe Hasanaginica, da vrat lomi kuli niz pendžere. Za njom trču dvi ćeri djevojke: “Vrati nam se, mila majko naša, nije ovo babo Hasan-aga, već daidža, Pintorović beže!” I vrati se Hasanaginica, ter se vješa bratu oko vrata. “Da, moj brate, velike sramote, gdi me šalje od petero dice!” Beže muči, ne govori ništa, već se maša u džepe svione, i vadi njoj knjigu oprošćenja, da uzimlje potpuno vjenčanje, da gre s njime majci uzatrage. Kad kaduna knjigu proučila, dva je sina u čelo ljubila, a dv’je ćeri u rumena lica: a s malahnim u bešici sinkom, od’jeliti nikako se ne mogla, već je bratac za ruke uzeo, i jedva je sinkom rastavio, ter je meće k sebi na konjica, s njome grede dvoru bijelomu. U rodu je malo vr’jeme stala, malo vr’jeme, ni nedjelju dana, dobra kada i od roda dobra, dobru kadu prose sa svih strana, da najveće imotski kadija. Kaduna se bratu svomu moli: “Ah, tako te ne želila, braco! Nemoj mene davat za nikoga, da ne puca jadno srce moje, gledajući sirotice svoje!” Ali beže ne hajaše ništa, već nju daje imotskom kadiji. Još kaduna bratu se moljaše, da njoj piše listak, b’jele knjige, da je šalje imotskom kadiji: “Djevojka te l’jepo pozdravljaše, a u knjizi l’jepo te moljaše, kad pokupiš gospodu svatove, dug polduvak nosi na djevojku, kada bude agi mimo dvor, nek’ ne vidi sirotice svoje!” Kad kadiji b’jela knjiga dođe, gospodu je svate pokupio, svate kupi, grede po djevojku. Dobro svati došli po djevojke, i zdravo se povratili s njome. A kad bili agi mimo dvora, dvi je ćerce s pendžera gledahu, a dva sina prid nju izhođahu: tere svojoj majci govorahu: “Svrati nam se, mila majko naša, da mi tebi užinati damo!” Kad to čula Hasanaginica, starišini svatov’ govorila: “Bogom brate, svatov’ starišina, ustavi mi konje uza dvora, da darujem sirotice moje!” Ustaviše konje uza dvora. Svoju dicu l’jepo darovala: svakom sinku nazve pozlaćene, svakoj ćeri čohu do poljane; a malomu u bešici sinku, njemu šalje u bošči haljine. A to gleda junak Hasan-aga, ter dozivlje
do dva sina svoja: “Hod’te amo, sirotice moje, kad se neće smilovati na vas, majka vaša srca arđaskoga!” Kad to čula Hasanaginica, bjelim licem u zemlju udrila, uput se je s dušom rastavila, od žalosti, gledajuć’ sirota……
–Mislim da uredjivacki tim portala kao po nekom kljucu ponavlja periodicno teme vrteci ih u krug….Nedostatak inspiracije ili mozda analiza slucajnog uzorka (citaj nespretno napisanog komentara)…Zasto sam uzeo ovaj pseudonim Perun ….Taj odgovor zna svaka majka ,sestra ,brat sin ,otac koji u ratnom vihoru izgubi najmilije i najdraze ,sta je vojnik…Slaven Bijelac Slobodan Strijelac

Perun
Gost
Perun
1 godina prije

Ovo stavljam na portal Logicno Hr. iz mnogih razloga u spomen na nekoga tko mi je veliki uzor u pisanju i nacinu razmisljanja…,,Citat” ..Ja sam protiv svakog nacionalizma, jer je nacionalizam najniži oblik društvene svjesti. Bosnu pokušavaju da raščereče, raščupaju. Bosna je veoma važna točka za budućnost Jugoslavije…Konstantin-Koča Popović (Beograd, 14. ožujka 1908. – Beograd, 20. listopada 1992.), general pukovnik Jugoslavenske narodne armije, drugi po redu načelnik Generalštaba Jugoslavenske narodne armije, narodni heroj Jugoslavije, diplomat i političar….Slaven Bijelac Slobodan Strijelac…

mladen
Gost
mladen
1 godina prije
Reply to  Perun

niti ja ne volim vojsku ali nije ni fer ni pristojno nazivati sva vojna lica i vojnike podvojenim ličnostima i kompleksašima.
neki su otišli na akademiju da se otrgnu od sirotinje. neki jer im je to bio otac, djed… možda su neki željeli neku drugu profesiju ali nisu imali snage ili hrabrosti protusloviti očevima ili majkama. brat mi je bio sportski fanatik, želio je na dif, ali je pod pritiskom majke koja u svojoj malograđanštini nije priznavala ništa ispod medicine ili prava, završio strojarstvo (to joj je bilo prihvatljivo) i nikad to prežalio. neki su išli jer im je tamo išao najbolji frend, eto tako ja npr. postadoh pomorcem – došlo vrijeme upisa na fax, merkao sam računalništvo u ljubljani, na jednoj kavi najfrend spomene pomorski, jer mu je to tradicija u familiji, a ja odoh za njim. neki su bili fascinirani uniformom. hiljade razloga, hiljade sudbina. kroz godine sam naučio da nam životne odluke često ovise o trivijalnim razlozima.
imao sam kolegicu na brodu, španjolku, časnicu, upisala je pomorski jer je tamo bila velika većina muških – prilika za udaju. nikad nije maštala o sebi s dvogledom na komandnom mostu, egzotičnim zemljama i slično. prošla je sve rankove, od kadeta do mastera i danas radi u uredu iste firme. bila dobar pomorac.
na jednom letu sjedio sam među gomilom mladih amerikanaca, svih rasa, oba spola. kroz ćakulu sam saznao da su potpisali ugovor kako bi se školovali jer je vojska to omogućavala. sve sirotinja koja ne bi vidjela visokog obrazovanja da nije vojske. nažalost, neki su platili glavom, neki psihom.
neki su pak uniformom željeli podignuti vlastiti rejting kod potencijalnih udavača… a neki su maštali o sebi kako predvode juriš pa onda primaju oreden časti. svega bude kao i u svakoj drugoj profesiji. ..

POVEZANE VIJESTI

Izbornik