Iransko devizno tržište ponovo je u groznici. Tijekom dana je vrijednost lokalne valute u mjenjačnicama porasla za 20%. Koji je razlog?
Vrijednost jednog dolara je pala na 150 tisuća iranskih riala, dok je dan prije tečaja američke valute na slobodnom tržištu bio veći od 180 tisuća riala, izvještava TASS. Kako ne bi došlo do zabune, ovdje treba uzeti obzir da Središnja banka Irana ima fiksni tečaj koji je višestruko niži od slobodnog u mjenjačnicama.
Izvješće bilježi da su euro i britanska funta također pali u Iranu. Euro je s 200 tisuća pao na 167 tisuća riala, a britanska funta s 225 tisuća na 188 tisuća riala. Pred mjenjačnicama u Teheranu su stajali redovi ljudi kako bi zamijenili devize za nacionalnu valutu, vjerojatno u strahu da će se ovaj trend nastaviti.
Jedan od izvora informacija bio je i BBC, iako ništa ne pokazuje na uzroke bilo kakve nestabilnosti.
Osim toga, nagle promjene tečaja iranske valute više nisu neuobičajene. Dovoljno je reći da je krajem svibnja tečaj dolara na crnom tržištu bio 65 tisuća riala. Istovremeno, prošlog tjedna je vrijednost američke valute dosegla rekord u modernoj povijesti zemlje i dolar se mijenjao za 190 tisuća riala.
Razlog devalvacije su prijetnje sankcijama od strane Sjedinjenih Država i pad valute je bio razumljiv, čak očekivan. No oštar rast vrijednosti nacionalne je ipak nešto iznenađujuće.
Možda je to bila reakcija na izvješća Irana da je pri kraju uspostava mehanizma za zaobilaženje sankcija, što je najavio zamjenik ministra vanjskih poslova Irana Abbas Araghchi.
“Pregovaramo sa svim našim partnerima da uspostavimo bilateralne mehanizme poslovanja i naplate. Pregovori se vode s našim naftnim partnerima, ali i ostalima. Znamo da imamo dobra iskustva iz vremena ranijih sankcija, onih koje su bile na snazi prije sporazuma o iranskom nuklearnom programu. Znamo kako takvi bilateralni sporazumi mogu funkcionirati, a sada ponovno pregovaramo i siguran sam da možemo to riješiti”, rekao je Araghchi u intervjuu za RIA Novosti.
S druge strane, trend rasta cijena se nastavlja na tržištu nafte, što je povezano s jednostranim američkim sankcijama protiv Irana.
Trgovci očekuju smanjenje opskrbe na tržištu nafte za oko milijun barela dnevno, zbog čega je danas cijena barela mješavine Brent iz Sjevernog mora premašila 85 dolara.
Za samo mjesec dana, prije 5. studenog, američka vlada bi opet trebala nametnuti sankcije na izvoz iranske nafte. Kina bi, kao najveći kupac iranske nafte, trebala imati najviše problema, ali reakcija Pekinga može izazvati velike promjene ne samo za Kinu, već i za druge zemlje Azije i cijeli svijet.
Kina zauzima tvrd stav, a uvoznici nafte u državnom vlasništvu inzistiraju na tome da se ne poštuje američka zabrana kupnje iranske nafte. No, velike naftne tvrtke u Kini mogu odlučiti da je prihvaćanje američke zabrane manje od dva zla.
Rizik je da ako nastave kupovati iransku naftu mogu biti podvrgnuti sekundarnim sankcijama Sjedinjenih Država, koje ih mogu lišiti sposobnosti poslovanja ili prihvaćanja međunarodnih plaćanja u američkim dolarima. Za tvrtke koje djeluju na globalnim tržištima energije ove sankcije mogu biti štetne.
Na prvi pogled, prijetnja američkim sankcijama protiv kineskih kupaca iranske nafte se možda ne čini toliko opasnom. Konačno, Kina može kupovati iransku naftu robnom razmjenom ili za juane. Time će izbjeći plaćanja u američkim dolarima.
Međutim, mnogo toga se promijenilo od vremena Baracka Obame, koji je smatrao da je bolje zatvoriti oči i praviti se da ne vidi kako Kina kupuje iransku naftu, jer je želio potporu Pekinga u nuklearnom sporazumu i da Teheran prekine nuklearne aktivnosti.
Sada je vlada Donalda Trumpa izašla iz ovog posla i nakon početka ekonomskog “Hladnog rata” protiv Kine, uz korištenje carina, očito ja da Peking više nije zainteresiran za poštivanje američkih uvjeta.
Ipak, ovaj put američke sankcije će vjerojatno biti ozbiljnije i oštrije. Najvjerojatnije će biti pogođeni ne samo izravni kupci iranske nafte, nego i financijeri uvoza nafte u Kinu, kao što su Zhuhai Zhenrong i Banka Kunlun, dvije posebno stvorene institucije u tu svrhu. Sankcionirane će biti i sve kompanije koje posluju s njima, što će utjecati na kineske naftne tvrtke, uključujući PetroChina, China National Petroleum Corporation i Sinopec.
Zahvaljujući dionicama ovih kompanija u Sjedinjenim Državama i velikim međunarodnih poslovima u mnogim zemljama, velike naftne tvrtke u državnom vlasništvu Kine lako mogu biti cilj američkih financijskih sankcija.
“Rješenje” bi bilo da ove kineske kompanije drastično smanje kupnju iranske nafte, umjesto da se izravno suočavaju s američkim novčanim kaznama na međunarodnim tržištima.
No, u ovom će slučaju doći do problema. Trenutno svjetska ponuda i potražnja za naftom dosežu nešto manje od 100 milijuna barela dnevno, a nastavak trenda smanjenja rezervi nafte u razvijenih gospodarstava ukazuje na manjak nedostatka opskrbe.
Čak i uz umjeren gospodarski rast, iduće godine će se globalna potražnja za naftom povećati za 1,5 do 2 milijuna barela nafte dnevno. I povećat će se u vrijeme kada bi se mogla urušiti proizvodnja donedavno jednog od najvećih svjetskih proizvođača nafte, Venezuele.
Tijekom prošle godine, proizvodnja nafte u Venezueli je pala na oko 700 tisuća barela dnevno. Ako zbog američkih sankcija, posebice potencijalnog smanjenja izvoza iranske nafte u Kinu, u svijetu će 2019. zavladati nestašica rezervi nafte od 3 do 3,5 milijuna barela dnevno. Dio ovog manjka će se popuniti povećanjem proizvodnje na drugim mjestima.
Tijekom proteklih 12 mjeseci je proizvodnja nafte iz škriljca u Sjedinjenim Državama dosegla rekord i iznosila je 1,6 milijuna barela dnevno, a ministar nafte Saudijske Arabije tvrdi da kraljevstvo ima zalihe za proizvodnju od 1,5 milijuna barela dnevno.
Međutim, neće biti lako povećati proizvodnju. Nedavno su američke naftne tvrtke morale platiti mnogo više za svoje kapitalne izdatke. Osim toga, suočene su s nedostatkom kvalificiranih inženjera i nedostatkom kapaciteta naftovoda. Dakle, teško će moći povećati proizvodnju nafte. Osim toga, zbog procjene utjecaja na okoliš se očekuje da će iduće godine rast proizvodnje nafte iz škriljca u Americi morati pasti na milijun barela dnevno.
Rezervni kapaciteti Saudijske Arabije, koji se mogu koristiti kratkoročno, vrlo su upitni. S obzirom na to da je višak kapaciteta u drugim zemljama kartela OPEC na rekordno niskoj razini, a drugi ruski divovi naftni već proizvode u punom kapacitetu, vjerojatno će se sljedeće godine svijet suočiti sa sve većom nestašicom opskrbe naftom.
U ovom slučaju, cijene nafte će oštro narasti, od najmanje 80 do 100 dolara po barelu. To će naštetiti uvoznicima nafte u ekonomijama u nastajanju u Aziji, uključujući Indoneziju, Indiju i, naravno, Kinu.
Zbog toga bi se uvoznici nafte u Aziji mogli suočiti s neugodnim posljedicama. Mogu plaćati visoke cijene nafte na otvorenom tržištu u petrodolarima ili kupovati jeftiniju naftu iz Irana, usprkos Washingtonu i njegovim sankcijama. Točno je da mnoga razvijena i gospodarstva u nastajanju ne žele riskirati kaznene sankcije od strane Sjedinjenih Država, ali je izlaz upravo u uspostavi posebnih bilateralnih mehanizama poslovanja i naplate s Iranom.
Finance Rambler / Službeni tečaj: USD = IRR
super, i kad se selite za iran…..i 150 TISUCA za JEDAN dolar, ahahaaaaaa to me podsjeca ba srbiju kad je bilo 500 miliona dinara za jedan dolar,
Članak me podsjeti na markovićevu Jugoslaviju tamo negdje 1988 godine kada su novčanice na sebi imale nula koliko je bila dugačka novčanica. Kao dijete sam spremio par tih novčanica iz fore.
Kuku onom ko ga Rus brani a Kinez hrani.
Sve veliki ekonomisti i financijaši, a u pm.. BDP/PPP Iran je uz Kanadu, bolji od Australije , nešto lošiji od Turske. Nominalni BDP u dolarima za Iran doslovno ne znači ništa, još od 1979. Naravno, u globalnoj trgovini može i bit će problema, ali su oni zato da se rješavaju. Osim što ne razumijem dvostruko tržište deviza, mjenjačnice imaju plutajući tečaj a Središnja banka fiksni,.
Tekst donosi nekoliko podataka: -na crnom tržištu je tečaj riala prema dolaru u svibnju bio 45 000 za dolar, najviši je bio 190 000 i sad je oko 150 000. -službeni tečaj nema veze sa stvarnim kojeg kroji crno tržište -pred (i)legalnim mjenjačnicama ljudi stoje u redovima. Dakle, u Iranu su u optjecaju ogromne količine dolara nad kojima centralna država nema nikakvi nadzor. Iranci možda mrze Ameriku, ali vole dolar, makar bio cionistički, Rotschildov, više vjeruju njemu, nego svojoj državi. Svatko ima domoljublje na usnama, ali kad je u pitanju osobna korist i financijska sigurnost, onda se hvata dolar (u našem slučaju euro). Iran ne može prodavati jeftiniju naftu (pitati Putina zašto ne može) od drugih, ali može prodavati za juane recimo. I onda svoju sudbinu staviti u ruke Kineza znajući da su ovi u stanju devalvirati juan čim im zagusti i tako ih nasamariti. Međutim, kako je svima promakla… Čitaj više »
Stvaranjem paraelnog globalnog tj medjunarodnog sustava izmedju drzava tipa Indija1.400mil,Kina1.400,,Pakistan 200mil ,Rusija 150mil,Iran 82mil plus ostale kaspiske zemlje 400mil, plus mongolija a upitna je i africka komponenta, znaci ca 4mlrd ljudi u kojima je proajecna godisnja stopa rasta ca 4%. Mislim da prelaskom na drugi novcani sistem prrstaje svaka mogucnost sankcija i ucjena. Medjusobno trgovanje tih zemlja ima ogroman potencijal, a ostatak svijeta od.njih i ovako i onako kupuje jer imaju monopol na odredjene rude.