Svjetska trgovina je zauzela kurs ka najogroj godini od finansijske krize sa rastom od samo 0,3% u 2019. godini.
U analitičkoj bilješci holandaska banka ING je zaključila da je pad svjetske trgovine na kraju prošle godine dodatno povećan štetom od ekonomskog rata između SAD i Kine.
Rukovodilac ING-a za analizu međunarodne trgovine Roaul Leering predviđa da će do 2020. godine doći do rasta od oko 2% što bi moglo biti anulitano ukoliko se trgovinski rat nastavi.
Leering je sugerisao da će se trgovina prilagoditi ekonomskom rastu koji koji zavisi od ekonomskih kretanja u prvom kvartalu u SAD-u, Evrozoni i Kini. On je međutim napomenuo da obim globalne trgovine još uvijek ima problem da se održi na nivou onog iz prošle godine.
Analitičari ING-a su izračunali da će trgovina porasti za više od 0,3% u 2019. godini, što je najgora godina od “velikog kolapsa trgovine” u drugoj polovini 2008.i 2009. godine.
Predstavljena su tri moguća scenarija koja pokazuju efekat američke politike na svjetsku trgovinu:
U prvom scvenariju pretpostavljeno je da su nedavna povećanja carina i prijetnje dovoljne da podstaknu Kinu, Meksiko, EU i Japan na sklapanje trgovinskih sporazuma sa SAD do kraja prvog kvartala 2020. godine.
Drugi i najvjerovatniji scenario predviđa da će se situacija pogoršati prije nego što stvari krenu nabolje i da će se trgovinski rat nastaviti i posle prvog kvartala 2020. godine.
Treći i najkatastrofalniji scenario za svjetsku trgovinu je nastavak eskalacije trgovinskog rata bez ikakvih rezultata. To uključuje 25% carina koje je uveo Washington sa svu kinesku robu, carine na automobile od 20% od početka 11. mjeseca i povećanje carina za 10% na polovinu drugog uvoza iz Japana i EU.
2020. ce po svemu sudeci biti godina recesije…
Triba se samo zapitat u kakvome mi to svitu živimo, di ako izostane rast trgovine od 2% i dogodi se pad od na primjer 1% da se pojavi ”recesija” kojom će se pogoršat materijalno stanje velikoj većini čovječansta za nekoliko do nekoliko desetaka postotaka . . . velika većina je prihvatila matematički neodrživ model stalnoga rasta koji je nemoguć do u beskonačnost kad na zemlji imamo ograničene i prirodne i društvene resurse. Većina je i sami termin ”recesija” prihvatila zdravo za gotovo odnosno ka ekonomsku dogmu isto ka da se usporavanje ekonomije događa po duhu svetome, a ne ka mehanizam transfera imovine od onih 99,9% prema onima 0,1% i ti trend se već desetljećima ne minja bez obzira šta se recesije periodično pojavljuju . . . niko se ne pita šta to oprašuje naše koke . . .
Sve recesije su namještene. novac mijenja ruke a ne propada.
Zamisli analize u kojoj je rast prikazan kao pad, i čemu služe takve vrste analiza, osim da netko dobije plaču
A još im fali Tarot konzultacije za potvrditi najvjerojatniji scenario