fbpx

Dobri ljudi – dobra inspiracija

Osmijeh ljudi

Pišući o nekome, nekada se, bar na trenutak, toliko uživite u ono što pišete da i sami počnete proživljavati ono o čemu pišete, kao da se vama dešava. Eto, meni se to ponekada dogodi.

Nekada me obuzmu neke čudne emocije i kada pišem o stvarima ili događajima. O nekim ljudskim osobinama. Ali drukčije je kad pišem o ljudima, konkretnim osobama. O stvarima i događajima mogu pisati na razne načine. Pa i o ljudskim osobinama, koje mogu biti dobre ili loše. Nije mi problem istaći ono što mi se čini lošim, tako nastojim ukazati na razliku između dobra i zla i potaći ljude da se priklone dobru. Zanimljivo je da, kada pišem o ljudima, nemam isti pristup. Ne znam zbog čega je tako, ali nikako nemam volju pisati o nevaljalim ljudima. Ako to i učinim, to je teška srca i samo na trenutak, a onda ponovo bježim na drugu stranu. Kao da mi ovdje ne vrijedi ono pravilo gdje pišućii o lošim ljudima možda mogu pomoći da se uoči razlika između dobra i zla. Jednostavno, o lošim ljudima mi se ne piše.

E, sad bi se moglo postaviti pitanje koji su to dobri, a koji loši ljudi. Moglo bi se tvrditi kako su svi ponekad loši ili kako su svi i s ponekom dobrom osobinom. Mogao bi rezultat takvog ispitivanja biti i da su oni koji su meni dobri drugima loši, i obratno. Ima tvrdnji i kako su svi ljudi dobri, samo na svoj način, a ima i tvrdnji da ni dobro ni zlo, u stvari, i ne postoje, da je sve to relativno. No, zbog pojednostavljenja priče, ovdje pišem o dobrima i lošima onako kako ih ja vidim i razumijem, bez obzira na to što znam da i drugi imaju neke svoje, možda drukčije poglede.

Dakle, pisati o dobrim ljudima mi je uživanje. I kad pogledam spisak onih o kojima sam pisao, to su skoro uvijek, bar za mene, dobri, veliki ljudi, ma koliko ponekad bili „mali“. Imaju makar neke osobine kojima se divim i koje želim istaći. Osobine koje bih i ja želio imati ili za koje bih želio da ih i drugi ljudi imaju. Nekada su ti ljudi pravi junaci koji su učinili djela većini nedostižna, a nekada su učinili tako sitne i obične stvari, ali one koje pokazuju njihovu dobru namjeru, volju da učine dobro, da to od njih pravi velikane. Mnogo veći u mojim očima je onaj ko je pomogao starici prijeći preko puta na opasnom mjestu nego milijarder koji, od na prevaru stečenog bogatstva, pokloni milion konobaru kao napojnicu. O tom čovjeku koji je pomogao starici bih se mogao raspisati s užitkom, a o ovom milijarderu ne bih, mada je i on pomogao konobaru koji možda jedva sastavlja kraj s krajem i kome takva donacija može promijeniti život.

U mnogim slučajevima ne uživam kada vidim kako nekome, ko je bio na vlasti i raspolagao ogromnim novcima, podižu spomenike jer su nešto uradili za taj grad, za državu. To im je bio posao i imali su čime uraditi. Sličan je osjećaj i kada proglašavaju za svece pape ili biskupe čiji je posao bio, i imali su uvjete za to, da se mole i čine dobra djela. Da, ima i među političarima i vjerskim službenicima onih koji su se izdigli iznad prosjeka koji su zaslužili da ih se slavi, ali i pored toga meni je ugodnije kad vidim spomen-ploču čistaču cipela u ulici u kojoj je od djetinjstva sjedio i čistio cipele prolaznicima. Mnogima sada nedostaje, i sjetili su ga se postavljajući mu spomen-ploču. Kada bih o njemu pisao, nekako bih mu „progledao kroz prste“ i za neku njegovu manu i on bi u mojim očima bio veći nego gradonačelnik koji je dobio spomenik u centralnom parku zato što je za vrijeme njegovog mandata izgrađen neki bazen. Možda nisam u pravu, možda ne trebam imati ovakav stav, ali ja jednostavno imam takve kriterije o dobroti i kada pišem o ljudima s ovog stajališta, stvarno se nauživam.

Pišući o njima, čini mi se kao da i ja, pa makar nakratko, postajem bolji. Kao da je njihova dobrota prelazna. Zahvalan sam im što su, zbog svoje dobrote, primjer drugima, ali i što su primjer meni. Što mi pomažu da ustrajem u nekim svojim namjerama, a i da se korigiram u nekim. Zahvalan sam im što me motiviraju da pišem o njima i njihovim osobinama i djelima, jer dobri ljudi su i dobra inspiracija. Dobri ljudi su važni posebno u lošim vremenima u kojima raste broj loših. Dobri su tada poput fluorescentnih predmeta koji se, što je mrak gušći, sve jasnije uočavaju i omogućavaju nam da ih lakše nađemo, da im lakše priđemo. Oni su svjetlo, a između svjetla i tame nije teško opredijeliti se za stranu.

Sviđa vam se portal Logično?
LAJKAJTE NAŠU STRANICU

(samo jednom, ako kliknete drugi put, Facebook će smatrati da nas ne volite)
Pretplati se
Obavijest
guest
9 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Sarajevo
Gost
Sarajevo
3 godine prije

je l ovaj na slici (u sredini) Jaen Claude Juncker?

Sinisa
Gost
Sinisa
3 godine prije

Ivo..oporavili se?

Ivo Kobas5
Gost
Ivo Kobas5
3 godine prije
Reply to  Sinisa

Vec radim!

Sinisa
Gost
Sinisa
3 godine prije
Reply to  Ivo Kobas5

Odlicno,nadam se da si se podpuno oporavio!

jasmin
Gost
jasmin
3 godine prije

Dobri ljudi su kao biser u skoljci.Skriveni su u morskim dubinama,ali bas u tome i lezi njihova vrijednost.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
3 godine prije
Reply to  jasmin

Tako je Jasmine.Imamo skoljke bisernice,a nas svijet karakteriziraju skoljke sernice!

jasmin
Gost
jasmin
3 godine prije
Reply to  Umpah Pah

Svako nadje ono sto trazi.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
3 godine prije
Reply to  jasmin

@Jasmin:Odlican odgovor!

čitatelj portala
Gost
čitatelj portala
3 godine prije

Nije sve relativno, moj autore. Dobro i zlo postoji pa tako i postoje dobri i loši ljudi.
Slažem se s vama da kada pišete o dobrim ljudima i sami postajete bolji. To se meni dogodi i kada razmišljam o dobrim ljudima. 😉
Dobrotu uvijek treba tražiti odozdo prema gore. Zato me posebno dirnulo vaše spominjanje čistača cipela. 🙂

POVEZANE VIJESTI

Izbornik