fbpx

Pseća ljubav

Tužan pas

Rana je jesen, period kad sam najviše na putu. Prolazim kroz Gradačac, omiljeni mi grad ne samo zbog toga što pripada mojoj Posavini, nego zbog njegove ljepote krajolika, mnoštva dobrih ljudi, omladine, zbog toga što je to grad pun života, grad koji ima dušu.

Vozim lagano, 50 na sat, taman koliko je i ograničenje. I ne obraćam mnogo pažnju na auto koji me pretiče na izlazu iz Gradačca, krećući se, čini mi se, dvostruko brže nego ja, nego gledam dva psa u daljini koji nonšalantno pretrčavaju put i usporavam još više da im ne remetim njihov ritam i da duže uživam u njihovoj ljepoti. Razmišljam kako lijepo izgledaju u paru i pitam se jesu li muž i žena, roditelj i dijete, prijatelji, ili tek slučajni poznanici.

Odjednom auto koji je samo sijevnuo pored mene pretičući me, udari jednog od dva psa i ne pokušavajući da izbjegne nesreću, i produži vožnju bez usporavanja i osvrtanja vozača kako bi vidio svoje sramno djelo. Čak imam dojam da je to namjerno učinio. Pas je ostao ležati na putu pokušavajući da se pridigne, ali nije išlo. Zadivio sam se onome što je učinio drugi pas. Prvo se okrenuo prema nastradalom prijatelju, mužu, ženi, ili što mu je već bio nastradali, zaista ne znam. Kad je vidio da još daje znake života, nekoliko koraka je jurnuo prema meni lajući, kao da želi reći da stanem, da i ja ne budem surov kao moj prethodnik.

Kako sam već usporio, nije mi bilo teško sasvim se zaustaviti, što sam i učinio. Kad se pas uvjerio da sam stao, da je siguran, prišao je povrijeđenom prijatelju i prvo ga gurkao njuškom, tužno cvileći. Kako to nije pomoglo, uhvatio je zubima već nepomičnog psa i odvukao ga na sigurno, nekoliko metara dalje od puta i tu nastavio s njuškanjem, lizanjem, optrkujući oko prijatelja i tužno cvileći sve vrijeme. Zatim je zastao, sjeo na zadnje noge i samo tužno cvilio. Shvatio je, tako sam ja to razumio, da sa svojim prijateljem nikada više neće trčkarati, da se nikada više neće družiti. Cvilio je tako nekoliko sekundi, a onda još jednom onjušio nepomično tijelo svoga prijatelja, okrenuo se i tužno, lagano, bezvoljno i lijeno otrčao prema gradu.

Ja sam još neko vrijeme sjedio u autu razmišljajući o ovome što sam vidio. Kako je samo neustrašivo ovaj preživjeli pas jurnuo prema meni, rizikujući život, da me zaustavi, kako bi pomogao prijatelju! Većina ljudi ne bi bila spremna na takav rizik. Da, ne kaže se uzalud za nekoga da je vjeran kao pas. Razmišljam u kakvom vremenu živimo. U vremenu u kom se ljudi ponašaju kao psi, a psi kao ljudi. Ili mi to imamo pogrešno mišljenje o životinjama i ljudima?

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
11 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Deda Brada
Gost
Deda Brada
4 godine prije

Eto zašto sam u jednom komentaru kazao kako životinje volim više od ljudi. “Ljudi” koji su to samo zato što se kreću uspravno, na dve noge, uvek me pogledaju popreko kada to čuju. Oni pravi razumeju.

shumadinac
Gost
shumadinac
4 godine prije

Ljudi koji su odrasli u dodiru sa prirodom imalu su prilike da vide (ako su to uopšte u stanju) da su životinje sposobne za razmišljanje, čak za toliko racionalno razmišljanje da bi se moglo nazvati inteligencijom. Postoje jedinke koje se izdvajaju po “inteligenciji” u okviru vrste i to su gotovo… Pročitaj više »

Tomica
Gost
Tomica
4 godine prije

“Što više upoznajem ljude, sve više volim životinje”

Sovoranola
Gost
Sovoranola
4 godine prije
Reply to  Tomica

Kod mene je, što više upoznajemo životinje više ih volim i osjećam se sretnije.

Bobi
Gost
Bobi
4 godine prije

Stara narodna: sto vise upoznajem ljude, to vise volim zivotinje !

Koča Popović
Gost
Koča Popović
4 godine prije

Najveci dobitak nas, citatelja je pisac Ivo Kobaš sa ljudskim pogledom na svijet. I filozofskim pristupom zivotu.

subaru
Gost
subaru
4 godine prije

Lijepa priča, nije uzalud živio taj pas. Netko ga se još sječa, evo i mi.

jasmin
Gost
jasmin
4 godine prije
Reply to  subaru

Ovo je svakako vrijeme nečovječnosti.Bolji je prijatelj pas psu,nego čovjek čovjeku.Radjamo se bez ičega,odlazimo bez ičega,a u medjuvremenu se svadjamo oko nečega sto i nije nase.

Posavina
Gost
Posavina
4 godine prije

Postali ste majstor kratke price.Ocekujem zbirku.

Nenad, Apeldoorn
Gost
Nenad, Apeldoorn
4 godine prije

Pa jos samo prije dva ili tri dana mogli smo svi jednu vijest iz Sibira na Google procitati. Tamo je jedna “majka” izbacila jednog dvogodisnjeg djecaka u neku vrstu nezagrijanog predsoblja. Njihov pas, koji je vidjeo da je djecaku hladno do bola, ga je svojom tjelesnom temperaturom grijao dva dana… Pročitaj više »

Posavina
Gost
Posavina
4 godine prije

Postali ste pravi majstor kratke price.Ocekujem zbirku.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik