fbpx

I slagati treba znati

Odvojiti laž od istine

Ne znam čini li nam se to samo tako ili je ovo vrijeme u kome živimo vrijeme laži više nego i jedno prije? Ili su sada samo mogućnosti za slagati mnogo povoljnije? Ne znam ni jesu li rezultati sada uspješniji za lažove nego nekada?

Ali znam da se gotovo svakodnevno pitam kako je moguće da ljudi na tako ozbiljnim pozicijama toliko lažu? Kako je moguće da lažu tako traljavo, providno da ih i dijete može pročitati, i kako je moguće da toliko ljudi nasjeda na tako providne laži? Teško je objasniti taj fenomen.

Evo, ovih dana čujemo prvo izjavu s američke strane kako je „međunarodna koalicija na čelu s SAD“ porazila ISIL, a ne „Rusi i režimske snage“. Danas to ponavljaju i Francuzi i očito je da će to od sada ponoviti mnogi i pokušati prikazati kao „pravu istinu“. Otpada sva logika po kojoj i oni koji nisu detaljnije upućeni u događaje mogu lako spoznati istinu. Mnogi ljudi, uglavnom oni koji bi željeli da je istina onakva kakvom je predstavljaju u ovom slučaju Amerikanci i Francuzi, vjerovat će ono što žele. Oni neće postavljati pitanja: Kako to da je ISIL munjevito napredovao na terenu dok su ga „napadale“ „međunarodna koalicija i SAD“, a počeo gubiti kad su se uključili Rusi? Otkud ISIL-u naoružanje njihovih „neprijatelja“ iz „međunarodne koalicije“ i zašto su Amerikanci onoliko kukali kad su Rusi i „režimske snage“ „napadale“ Aleppo? Kako to da je Obama nebrojeno puta ponovio kako Asad mora otići, a sad ispada da su se borili na istoj strani? Slična pitanja bi se mogla postavljati u nedogled i sve bi postalo jasno kao na dlanu. Istina je, sve više je ljudi koji i postavljaju ovakva pitanja i zato se vodi sve oštrija borba za ograničenja sloboda izražavanja, pogotovo u malim, nerežimskim medijima.

Pitanje je do koje mjere je moguće ovako očigledno lagati, a da se to ne pretvori u bumerang koji će se vratiti i napraviti svom autoru veću štetu nego korist. Za pretpostaviti je da će to biti do onog trena kada broj ljudi koji ne vjeruju u ovakve laži premaši broj onih koji vjeruju. Čini se da svojom bahatošću i podcjenjivanjem „raje“ tvorci ovakvih laži sve više rade u korist svoje štete. I za slagati treba znanja, vještine, takta; osjećaja za mjeru, trenutak i način. To je kao začin jelu – u malim količinama, čini ga ukusnijim, a u većim može ga učiniti čak i potpuno nejestivim. Upravo ove nove „istine“ o sirijskom ratu kod mnogih slušatelja i čitatelja su bile pretjerano začinjavanje jela i nagnale ih da odbace ne samo ovu „istinu“, nego će ubuduće „puhati i na hladno“ i teže prihvaćati i nesumnjive činjenice koje navode pomenuti izvori. Pitanje je samo kad će broj onih koji su „pročitali“ lažove premašiti one koji im vjeruju, a onda – eto bumeranga!

0 0 vote
Ocijenite članak
Sviđa li vam se Logično? Ako niste već lajkali, učinite sada: ❤
Pretplati se
Obavijest
guest
10 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Slagerpjevac
Gost
Slagerpjevac
3 godine prije

Lažu iz straha.

Amater
Gost
Amater
3 godine prije
Reply to  Slagerpjevac

Lažu jer je to model na kojem žive već jako dugo….

Alerik
Gost
Alerik
3 godine prije

Kako na nebu, tako i na Zemlji. Ili – kako se ponašaju psihopatske strukture koje su preuzele vlast, to se onda reflektira i na ponašanje običnog puka. I to je prva prijevara, prva laž. Što prihvaćamo modus ponašanja psihopata (ljudi bez duše) na razini na kojoj se nalaze ljudi (s dušom).
Tek je posredno naš problem što psihopati lažu, naš problem je što mi lažemo.
A gospodar laži…njemu je svejedno je li laž mala ili velika, lažemo li zbog sebe ili zbog drugih. Lažemo li da se zaštitimo ili da izvučemo korist za sebe (kako bi rekao Damir Urban – sasvim mala rupa je dovoljna da se ušuljam u tebe).
Naše društvo je sazidano na laži. Ako ne možemo promijeniti sami društvo, možemo promijeniti svoju zbilju i prestati lagati. Promijenit ćemo istog trena svoju stvarnost – a ona je jedina koja za nas doista i postoji. Neki lažu sami sebi da čine korist društvu, iako su obični paraziti koji uzimaju od društva, a ne daju ništa zauzvrat. Neki lažu da glasaju za određene stranke iz slaganja s poltikom, a glasaju iz interesa – zato što im članstvo u stranci donosi nepripadajuću materijalnu korist.
Svatko mora sam za sebe odlučiti gdje pripada. Slobodni smo birati, ali nismo slobodni od posljedica odabira (i to je stvarni odnos slobode i sudbine). Tko je odlučio biti parazit, nek bude. Rekao bi Vlado Gotovac Oni nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva, ni ljubavi, i ne mogu imati srama! Smrt je već u njima.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
3 godine prije
Reply to  Alerik

@ Alerik: Ovo mi je bilo zadovoljstvo procitati.Hvala,a hvala i Ivi!

Hari1
Gost
Hari1
3 godine prije
Reply to  Alerik

Alerik,
“Kako na Nebu, tako i na Zemlji” znači da se zakonitosti koje vladaju na Nebu (u Kraljevstvu nebeskom, u duhovnom svijetu) provode i na Zemlji, u materijalnom svijetu. Ako želimo povoljan razvoj civilizacije, društva i vlastitog života, onda treba živjeti u skladu s tim zakonitostima. To je cilj religijskih pravila. U suprotnom, snosimo (negativne) karmičke posljedice i raste nivo osobne i društvene korupcije.

Psihopati isto imaju dušu, ali su postali znatno korumpirani, pa su se udaljili od spoznaje svoje duše, te žive neku svoju bolesnu mentalnu fikciju, svoj korumpirani ego.

Gotovac griješi, oni imaju dostojanstvo i ljubav, ali ih nisu svjesni. To vrijedi za svakog čovjeka, koliko god korumpiran bio. Kad se takav čovjek jednom riješi korupcije, osjetiti će barem najniži nivo tog dostojanstva (dostojnosti) i ljubavi.

Alerik
Gost
Alerik
3 godine prije
Reply to  Hari1

@Hari
nije da mi nisu drage te newagerske fore u kojima je sve lijepo i krasno, a jedini krivac za to što nije raj sad i odmah ovdje je nedostatak svijesti u čovjeku, ali istina je daleko od toga. I grozomorna je. Kad jednom shvatiš da doslovno ima ljudi koji nemaju dušu, puno toga će ti biti jasnije. Gotovac nije pogriješio…još se sjećam intervjua s njim iz Starta (mora da je bila 88-9), govorio je o vremenu provedenom u Staroj Gradišci. Činio se kao hrvatska verzija Alekosa Panagulisa o kojem je Oriana Falacci napisala roman Jedan čovjek. Zapisivao je pjesme na bilo kakvom papiru, pa i onom toaletnom. Roman je teško napisati, ali emotivno se najskuplje od čovjeka naplati pisanje pjesme. Zato su pjesnici rijetki. Teži je to posao od ikakvog rudarenja. Gotovac je bio naša šansa. Čovjek koji je znao što znači pojam republika. Ali mi nismo bili oni koji znaju prepoznati vrijednost pjesnika. Pjesma (koja je mogla biti naš život) je izgubila od buke i parola. Demokracija je svladala republiku, a mi smo postali denacionalizirani nacional-socijalisti (najgore od najgoreg). Da smo barem ostali patrioti…poput Vlade Gotovca…bili bismo više čovjek.

Hari1
Gost
Hari1
3 godine prije
Reply to  Alerik

Alerik,
govorimo o različitim stvarima. Istina je duhovna i nema veze s grozomornošću. Grozomornost se javlja kod promatrača koji ne poznaje tu Istinu, kod promatrača nižeg nivoa svjesnosti koji boravi u materijalnom svijetu. Taj promatrač ne može opisati ono što se stvarno odvija u nekom naizgled grozomornom događaju, jer mu spoznaja ne doseže dalje od osjetilnog promatranja i misaono-emotivnih pretpostavki o tom događaju. Dakle, on gleda, ali ne vidi. Slično je s dušom, koja je duhovna, pa ju recimo Gotovac ne vidi i što god kaže o toj temi je samo pretpostavka ili pjesnički izražaj, osim ako citira svete spise. Tako se u narodu uvriježila ideja o “bezdušnim” ljudima kada opisuju ljude s nedostatkom empatije ili sličnim psihološkim devijacijama. No to ne znači da su oni stvarno bez duše, jer takav čovjek ne postoji.

Alerik
Gost
Alerik
3 godine prije
Reply to  Hari1

Nemam ništa protiv da živiš u svom svijetu u kojem vladaju istina i sveti spisi (za koje već znamo da su sveti jer su sveti). Morat ćeš ipak još rasti da bi dosegao Gotovčevu duhovnu veličinu.

Zig
Gost
Zig
3 godine prije

Ivo, upravu ste, nego de se vi uhvatite “svojih” tema, pustite druge u borbi sa vjetrenjacama…

Herz
Gost
Herz
3 godine prije

Obama je rekao da će rat protiv ISIL-a potrajati desetak godina.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik