Gorki, Montagnier i Ponoš u raljama Faktografa

„Laž je religija robova i gospodara, istina je Bog slobodna čovjeka.“ – misao je ruskog pripovjedača Maksima Gorkog kojeg je uz gorljivo pero krasio i gorljiv politički aktivizam. Gorki, iako je za Nobelovu nagradu bio nominiran pet puta, nije s Nobelom imao sreće kao francuski virolog Luc Montagnier koji Nobelovu nagradu za medicinu, godine 2008., osvaja svojom prvom nominacijom i to za otkriće virusa HIV-a.

Ipak, Montagnier na ovim prostorima nije toliko poznat po svojim znanjima i otkrićima nego po tome što je redakcija Faktografa  njegove analize koronavirusa proglasila netočnim, te ih potom blokirala gdje god se to može. Pa gdje ću onda bolje društvo nego uz bok Nobelovcima: bilo nominiranima, bilo osvajačima? Jer sa Gorkim me veže njegova misao iz prve rečenice teksta, a sa Montagnierom isti status kojeg nam je podijelio Faktograf.

Pa da vidimo moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh kojeg je Faktograf tako važno iznio na svjetlo dana. Moj je članak „Nezakonitost obaveze nošenja maski za lice“ 21. srpnja proglašen netočnim pri čemu su izneseni  neoborivi argumenti mukotrpnog istraživanja i traganja za istinom koji su ukratko sadržani na dole priležećoj slici, a koga zanima može tu briljantnu analizu u cijelosti vidjeti na Faktografovim web stranicama.

Pored teksta obratite pažnju na zaokružene datume unutar Faktografovog  raskrinkavanja mojeg članka:

Budnim Faktografovim tragačima za istinom promakao je jedan mali detalj, a kako slika govori tisuću riječi evo tog detalja:

Moj je tekst kao što se jasno vidi objavljen dva dana, odnosno pet dana, prije propisa na koje se Faktograf poziva, dakle u trenutku objave mog članka propisa na koje se Faktograf poziva uopće nije bilo. Da stvar po Faktograf bude još žalosnija upravo je moj tekst doprinio tome da se u odluku stave izuzeci koji do tada nisu postojali, te su oni, iako u aljkavom, ali u bar nekakvom obliku, uvršteni u odluku Stožera nakon mog članka.

Ovo je zorna slika kako se točno prikazuje netočnim, a netočno točnim. Ovo je stvaran oblik zastrašujućeg Ministarstva istine kako ga je opisao Orwell u svojem romanu „1984“. Ovo je nešto što svi trebamo prepoznati, i pitati se radi li Faktograf i njemu slične tvorbe za istinu i za ljude, ili rade za interese svojih poslodavaca. Unatrag zadnja četiri mjeseca vidljiv je smjer kretanja Faktografovih „otkrića“ kao i to da je redakciji važnije odrediti što će se proglasiti istinom nego sama istina.

Ovi su prostori stoljećima prolijevali puno krvi: nekad se prolijevala krv jednih prema drugima, nekad krv jednih s drugima prema trećem, ali svaka kaplja svih tih prolivenih krvi uvijek je bila ljudska i uvijek se prolijevala s nadom kako će svijet zbog te prolivene krvi biti bolji. Gradi li redakcija Faktografa ovakvim demantijima bolji svijet? Kakav svijet gradi tako prolivena tinta? Neka se to zapita autor tog teksta i neka se to zapita cijela redakcija.  I neka još jednom svi skupa pročitaju prvu rečenicu ovog teksta: „Laž je religija robova i gospodara, istina je Bog slobodna čovjeka“.